REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-2030/24-55

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku dr.sc. Lidiji Horvat, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske OIB:52634238587 zastupane o Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 07. studenog 2025. godine u nazočnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja CZ, odvjetničkog vježbenika te zamjenika punomoćnika tuženice Anite Šalina Beretin, savjetnika OGDO-a, dana 16. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev na ime naknade štete u iznosu od 9.290,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. veljače 2014. godine do isplate kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju ŠZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj OIB:52634238587 trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora temeljem presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KZM-26/12 od 29. prosinca 2012. godine, koju je izdržavao u Zatvoru u Zagrebu od 11. studenog 2011. godine do 11. prosinca 2013. godine i to u ponižavajućim uvjetima, koji se prije svega protive odredbama Ustava RH, odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora, kao i CPT Standardima Vijeća Europe. Nastavno punomoćnik tužitelja je ističući da je temeljno pravo zatvorenika pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima, a zbog prenapučenosti i loših higijenskih uvjeta u Zatvoru u Zagrebu radi se o smještaju nedostojnom čovjeka, naglasio da je tužitelj nakon šest mjeseci koje je proveo u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zagrebu stupio na izdržavanje kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu, s time da je soba u kojoj je bio smješten bila površine cca 20 m2, a raspoloživi prostor po osobi je bio ispod minimuma standarda predviđenog zakonskim propisima, jer se u toj sobi nalazilo sedam kreveta, sedam garderobnih ormara, manji stol te dvije klupe, uslijed čega je kretanje zatvorenika po sobi bilo gotovo nemoguće. Inače tužitelj je 22 sata dnevno provodio u ovoj sobi, u kojoj se nalazi i sanitarni čvor, tzv. čučavac, bez adekvatne ventilacije, koji od ostatka prostorije nije u potpunosti odijeljen te se vidi gornji dio tijela zatvorenika u stajaćem položaju, a sobom se šire neugodni mirisi, što predstavlja nehumane uvjete obavljanja nužde i općenito ponižavajuće higijenske uvjete, s time da se u istom tom prostoru, sobi, poslužuje hrana, čije je konzumiranje radi nedostatka prostora i nedostatne ventilacije i sanitarnog čvora vrlo neprimjereno i vrijeđa ljudsko dostojanstvo, jer su zatvorenici primorani jesti „na smjenu“ ili na krevetu. Isto tako hrana koja se poslužuje ne odgovara zdravstvenim i prehrambenim standardima, hrana je bila mlaka, gotovo hladna, u nedostatnim količinama, uglavnom su posluživana variva, dok se voće dobivalo vrlo rijeko, a cijene proizvoda u kantini su previsoke i nerealne. Naime u Zatvoru u Zagrebu ne postoji prostorija za zajedničko druženje zatvorenika ili blagovaonica, niti postoji mogućnost za bavljenjem nekom od slobodnih aktivnosti, osim jednom tjedno igranje nogometa za pravomoćno osuđene zatvorenike, a iako postoje stolovi za stolni tenis isti se ne koriste, dok su madraci na kojima zatvorenici spavaju dotrajali, neugodnog mirisa, iz njih vire žice, a zidovi u sobi su prljavi i neuredni, sa stropova je padala žbuka, soba je bila puna žohara, koji su ulazili zatvorenicima u hranu i u krevete. Nastavno punomoćnik tužitelja je naglasio da u sobi nije bilo druge ventilacije osim prozora te su isti morali cijelo vrijeme biti otvoreni, obzirom da je u sobi bilo zagušljivo, ali je ujedno napomenuo da u sobi nije bilo dovoljno prirodnog svjetla i svježeg zraka, zbog čega je tužitelju boravak u zatvoru bio dodatno otežan, u takvim uvjetima je vrlo loše spavao te je svakodnevno bio umoran i iscrpljen, a osvijetljenost u sobi je vrlo slaba, po cijeli dan su uključene neonske lampe koje su nedovoljne za čitanje, ljeti je u sobi nesnosno vruće, a zimi je pak grijanje nedostatno. Inače boravak na otvorenom prostoru je tužitelju bio omogućen u trajanju od dva sata dnevno, što je krajnje neprimjereno s obzirom na ostale uvjete u kojima je provodio čitav dan, a bio je i otežan, odnosno onemogućen kontakt s obitelji, odnosno s vanjskim svijetom općenito, prvenstveno radi duljine dopuštenog kontakta i procedure koja se primjenjuje u odnosu na posjetitelje, a telefonska govornica nije odijeljena pa zatvorenici nemaju niti malo privatnosti prilikom telefonskih razgovora, koji je otežan i zbog buke na hodniku. Isto tako zdravstvena zaštita u Zatvoru u Zagrebu je također bila neadekvatna, do liječnika se vrlo teško dolazi (mogućnost liječničkog pregleda je svakih nekoliko tjedana ili čak nekoliko mjeseci od iskazane potrebe za pregledom), a niti Zatvor raspolaže adekvatnim liječnicima, pa je tužitelj nakon ozljede koljena na pregled čekao čak tri tjedna i u tom periodu je trpio nesnosne bolove, a i obavljanje osobne higijene uvelike je otežano, dozvoljeno je tek jednom tjedno u trajanju pet do deset minuta u zapuštenoj i prljavoj kupaonici, zbog čega se zatvorenici improvizirano tuširaju u sobama na način da se nad čučavcem polijevaju vodom iz plastičnih posuda. Nastavno punomoćnik tužitelja je naglasio da tužitelj za vrijeme izdržavanja kazne zatvora nije imao mogućnosti za pravilno ostvarenje zakonom zajamčenih prava na rad, prava na sportske aktivnosti, na druženja, pristup biblioteci ili pravo na izobrazbu te su takvi uvjeti života vrlo teški i neprimjereni, bio je izložen najgorem obliku ponižavanja, bio je prisiljen boraviti u uvjetima koji nisu dostojni čovjeka, u kojim uvjetima se ne može postići niti svrha kažnjavanja. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je pozivajući se na odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora, odredbe Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika, odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i na standarde Europskog odbora za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade štete iznos od 9.290,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. veljače 2014. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženice se očitovao na tužbu ističući da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Naime tužitelj se za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu nalazio u sobi površine 20 m2 i u sobi 30 m2 sa četiri prozora visine 86 i širine 67 cm, koji se mogu otvarati, čime je omogućeno prozračivanje, a ujedno su sobe opremljene stolom, klupama i stolicama te je osigurana neprekidno dostupnost pitkom vodom. Nastavno punomoćnik tuženice je istaknuo da objekt zatvora nema blagovaonice, pa su svi zatvorenici dnevne obroke hrane konzumirali u zatvoreničkim sobama, pri čemu imaju 30 minuta za doručak i večeru, dok za ručak 1 sat dnevno sukladno dnevnom rasporedu zatvorenika, a u pitanju su obroci koji sadržavaju preporučene količine energije i prehrambenih tvari sukladno jedinstvenom jelovniku izrađenom po Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu. Dakle tužitelju su tijekom trajanja kazne zatvora bila osigurana sva prava sukladno Zakonu o izvršenju kazne zatvora i Pravilnika o kućnom redu, bio je smješten u sobama koje ispunjavaju prostorne, zdravstvene i higijenske uvjete i to sukladno odredbi članka 14. stavka 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, odnosno prostorije su bile čiste, suhe i opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom koje omogućuje čitanje i rad bez smetnje za vid, a ujedno se u prostorijama nalazi prekidač za hitne pozive u slučaju potrebe, kao i zaštita od požara, a također se nalaze i radijatori koji su uključeni u sustav centralnog grijanja. Inače higijenu soba za smještaj održavaju sami zatvorenici u skladu s odredbom članka 76. stavka 1. i stavka 2. Zakona o izdržavanju kazne zatvora, a potrošni materijal za čišćenje se osigurava u pravilu dva puta mjesečno i po potrebi češće. Nadalje punomoćnik tuženice je napomenuo da svaka soba ima radioprijemnik i TV prijemnik, čiji se unos dozvoljava zatvorenicima, a ukoliko to nije moguće zatvor osigurava iste, dok je kupanje omogućeno jednom tjedno, a tijekom ljetnih mjeseci dva puta tjedno, s time da svaki zatvorenik dobiva potrepštine za osobnu higijenu kao što su sapun, pasta za zube, četkica za zube, pasta za brijanje, šampon za kosu i toaletni papir, dok se čistoća posteljnog rublja, rublja i odjeće održava u zatvorskoj praonici i obavlja se svakih 15 dana, prekrivači se peru najmanje jedanput godišnje, a madraci i jastuci se zamjenjuju ako su oštećeni. Isto tako dezinfekcija objekta zatvora se obavlja najmanje četiri puta godišnje, kao i neposredno prema ukazanoj potrebi, a uključuje i dezinfekciju zatvoreničkih soba, dok se deratizacija obavlja dva puta godišnje za objekt zatvora. Jednako tako punomoćnik tuženice je naglasio da liječnici rade prema pravilima struke, što znači da će bolesnik biti pregledan toliko puta koliko je to potrebno s obzirom na narav bolesti te je tužitelju sukladno dnevnom rasporedu za zatvorenike bio omogućen svakodnevni boravak na svježem zraku u trajanju od najmanje dva sata, a imao je i mogućnost bavljenja sportom, kao i obavljanja određenih poslova u okviru zatvorskih pravila. Inače sami smještajni uvjeti su determinirani izvedbom u izgradnji objekta i u bitnom su nepromjenjivi, a higijenski uvjeti u mnogome ovise o samim zatvorenicima, koji su dužni iste održavati primjerenim i čistima, pa općepoznata prenapučenost zatvorskog sustava spada u objektivne poteškoće za koje nisu odgovorni službenici koji rade sa zatvorenicima, već naprotiv sukladno preporukama i stajalištima europskog odbora za sprečavanje mućenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kazne (CPT) postupaju na način da se taj nedostatak nadoknađuje zatvorenicima povećanom pozornošću i skrbi. Slijedom navedenog punomoćnik tuženice je ističući kako tužitelju nisu povrijeđena ljudska prava, niti mu je ugroženo ljudsko dostojanstvo, predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku potvrde Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Zagrebu broj MZ-I- 337/13 od 11. prosinca 2013. godine (list 8 i 89-90 spisa), u presliku zahtjeva za mirno rješenje spora (list 9-11 spisa), u presliku očitovanja tuženice (list 12 spisa), u presliku sudske prakse (list 17-32, 39-61 i 293-295 spisa), u očitovanje Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Zagrebu Klasa:702-01/14-01/17 Urbroj:573-02-15-5 od 17. travnja 2015. godine (list 69-71 spisa), u presliku zdravstvenog kartona tužitelja (list 72-78 spisa), u presliku medicinske dokumentacije (list 79-82 spisa), u očitovanje Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Zagrebu Klasa:702-01/14-01/17 Urbroj:573-02-01-14-2 od 13. siječnja 2014. godine (list 84-85 spisa), u presliku kartona posjeta (list 86-87 spisa), u presliku dozvole za razgovor (list 88 spisa), u presliku pravomoćne i izvršne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KZM-26/12 od 29. ožujka 2012. godine (list 94-96 spisa), u presliku izvatka iz kaznene evidencije (list 97 spisa), u presliku presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kžm-106/12 od 15. svibnja 2012. godine (list 98-100 spisa), u presliku osobnika zatvorenika ŠZ (list 102-108 spisa), u presliku mape za odluke o stegovnoj odgovornosti i dokumentacije o posebnim mjerama održavanja reda sigurnosti (list 109-113 spisa), u presliku podataka o zatvoreniku ŠZ (list 114-116 spisa), u presliku kartona zdravstvenog pregleda zatvorenika (list 117 spisa), u presliku životopisa (list 118-122 spisa), u presliku psihodijagnostičkih podataka i psihologijske obrade, nalaz i mišljenje (list 122-124 spisa), u presliku mape za praćenje provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora (list 125-144 spisa), u presliku mape za socijalnu anketu, vještačenje, podatke i izvješća s terena (list 145-182 spisa), u presliku mape za dokumente (list 183-276 spisa), u iskaz svjedoka ĐZ (list 278-279 spisa), u presliku zapisnika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3920/12 na licu mjesta u Zatvoru u Zagrebu dana 13. rujna 2013. godine u 12,00 sati (list 280-281 spisa), u iskaz svjedoka FZ u postupku poslovni broj Pn-3920/12 (list 284 spisa) u iskaz svjedoka UZ u postupku poslovni broj Pn-1869/13 (list 289-290 spisa) te u iskaz tužitelja (list 301-302; stranica 423-424 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, kao i činjenica da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KZM-26/12 od 29. ožujka 2012. godine dosuđenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine izdržavao u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 11. prosinca 2011. godine do 11. prosinca 2013. godine. Naprotiv sporna je osnova tužbe, odnosno sporno je pitanje da li su uvjeti izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu bili neprimjereni, nehumani, ponižavajući i da li je uslijed toga tužitelju nastala šteta, odnosno da li je povrijeđeno pravo osobnosti koje opravdava dosudu pravične novčane naknade, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je sud presudom poslovni broj Pn-2661/14 od 07. travnja 2016. godine odbio tužbeni zahtjev na ime naknade štete kao neosnovan i naložio tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka, s time da je Županijski sud u Bjelovaru poslovni broj Gž-681/16 od 25. kolovoza 2018. godine odbio žalbu punomoćnika tužitelja kao neosnovanu i potvrdio navedenu presudu, a ujedno je Vrhovni sud RH rješenjem poslovni broj Rev-1665/19 od 10. srpnja 2019. godine odbacio reviziju punomoćnika tužitelja kao nedopuštenu navodeći između ostalog da je Vrhovni sud RH u više odluka, primjerice broj Rev-692/14, Rev-344/14 i Rev-692/14 zauzeo pravno shvaćanje koje je podudarno s pravnim shvaćanjem u predmetnom parničnom postupku. Nastavno treba napomenuti da je Ustavni sud RH odlukom poslovni broj U-III-4212/19 i poslovni broj U-III-4213/19 od 26. rujna 2024. godine usvojio ustavne tužbe tužitelja, ukinuo presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-681/16 od 25. kolovoza 2018.godine, zatim presudu naslovnog suda poslovni broj Pn-2661/14 od 07. travnja 2016. godine i rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1665/19 od 10. srpnja 2019. godine te predmet vratio naslovnom sudu na ponovno odlučivanje. Naime Ustavni sud RH je u obrazloženju ove odluke naglasio kako činjenica da je tužitelj tijekom dvije godine izdržavanja kazne zatvora od toga godinu i devet mjeseci bio u zatvoreničkim sobama u kojima je imao manje od 4 m2 osobnog prostora, odnosno imao je na raspolaganju od 2,79 m2 do 3,25 m2 osobnog prostora ovisno o tome da li je boravio s pet ili šest drugih zatvorenika, izuzev kada je oko tri mjeseca boravio u dvokrevetnim sobama broj 102 i 103, pri čemu je cijelo vrijeme boravka, 22 sata dnevno, boravio u sobama u kojima se nalazi sanitarni čvor koji nije bio u potpunosti odvojen od ostatka prostorije, koji se inače sukladno odluci Europskog suda za ljudska prava, ESLJP ne smije uračunavati u ukupnu površinu sobe (presuda Muršić protiv Hrvatske), a ujedno se u sobama posluživala i konzumirala hrana, ukazuje da su takvi uvjeti nedvojbeno nečovječni i ponižavajući te da su tužitelju povrijeđena prava iz članka 23. i članka 25. Ustava RH, kao i članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naprotiv u odnosu na prigovor neadekvatne zdravstvene zaštite tijekom odsluženja kazne zatvora Ustavni sud RH je naglasio kako takav propust, povreda prava tužitelja, nije utvrđena.

7. Uvidom u presliku očitovanja Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Zagrebu Klasa:702-01/14-01/17 Urbroj:573-02-15-5 od 17. travnja 2015. godine (list 69-71 spisa), kao i presliku očitovanja Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Zagrebu Klasa:702-01/14-01/17 Urbroj:573- 02-01-14-2 od 13. siječnja 2014. godine (list 84-85 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj dok se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u trajanju dvije godine bio smješten i to: u razdoblju od 13. prosinca 2011. godine do 08. lipnja 2012. godine u istražnom zatvoru gdje je boravio na I. zatvorskom odjelu u sobama broj 9, 10 i 11 s još pet do šest istražnih zatvorenika; u razdoblju od 08. lipnja 2012. godine do 06. srpnja 2012. godine nalazio se na izdržavanju kazne zatvora u Centru za dijagnostiku gdje je boravio na V. zatvorskom odjelu u sobi broj 82 s još pet do šest zatvorenika; a u razdoblju od 06. srpnja 2012. godine do 11. prosinca 2013. godine nalazio se na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu i to do 08. srpnja 2012. godine na VII. zatvorskom odjelu u sobi broj 123 s još šest do sedam zatvorenika nakon čega je premješten na VI. zatvorski odjel u dvokrevetnu sobu broj 103 i u sobu 102, u kojoj je do 13. listopada 2012. godine boravio s još jednim zatvorenikom, nakon čega je premješten u višekrevetnu sobu broj 107 u kojoj je boravio s još pet do šest zatvorenika do 27. prosinca 2012. godine, nakon čega je premješten na IX. zatvorski odjel na kojem je s još pet do šest zatvorenika boravio do 11. prosinca 2013. godine u sobama broj 154, 155, 161 i 163. Naime sve sobe, izuzev dvokrevetnih soba 102 i 103, u kojima je tužitelj boravio imaju površinu od 21,10 m2 (od čega sanitarni dio 1,57 m2) a volumen istih je 49,80 m3, dok dvokrevetne sobe broj 102 i 103 imaju površinu od 10,06 m2 (od čega je sanitarni dio 1,57 m2) i volumen 21,65 m3, s time da sobe nisu pregrađene, pa svi zatvorenici mogu koristiti cijelu površinu i volumen sobe, a sanitarni dio je odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Isto tako sve su sobe na IX zatvorskom odjelu, na kojem je tužitelj bio smješten u razdoblju od 27. prosinca 2012. godine do 11. prosinca 2013. godine, bile otključane tijekom dana u vremenu od 07,00 sati do 22,00 sata te su se zatvorenici mogli slobodno kretati po hodniku ispred zatvoreničkih soba, ulaziti iz sobe u sobu, a ujedno sve sobe imaju po četiri prozora, visine 86 cm i širine 67 cm, a dvokrevetne imaju po dva prozora iste visine i širine, koji se mogu otvoriti, čime je omogućeno prozračivanje i dotok danjeg svjetla, a umjetna rasvjeta je omogućena u vremenu od 07,00 sati do 23,00 sata. Nadalje u sobama se nalazi stol s dvije klupe i još stolica prema potrebama zatvorenika, u dvokrevetnim sobama stol s dvije stolice, a za konzumiranje dostavljenog obroka zatvorenici imaju na raspolaganju po 30 minuta za doručak i večeru, a za ručak po sat vremena sukladno Dnevnom rasporedu za zatvorenike, koje obroke su konzumirali u zatvoreničkim sobama, jer objekt Zatvora nema blagovaonice, s time da su obroci, u pitanju je najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno, čiji sastav i hranidbenu vrijednost nadzire liječnik, odnosno druga osoba medicinske struke. Jednako tako dezinfekcija objekta zatvora se obavlja najmanje četiri puta godišnje, po potrebi i češće, što uključuje i dezinfekciju zatvoreničkih soba, a deratizacija se obavlja dva puta godišnje, s time da se sukladno Dnevnom rasporedu zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, a u sobama ujedno imaju stalno dostupnu pitku vodu, hladnu i toplu, što omogućuje dodatno održavanje higijene, dok se rublje, odjeća i posteljina pere u zatvorskoj praonici i to svakih 15 dana, pokrivači se peru najmanje jedanput godišnje, a madraci i jastuci se zamjenjuju ako su oštećeni. Zatvorenicima je omogućen svakodnevni odlazak kod zatvorskog liječnika, s time da je u Zatvoru u Zagrebu osigurana skrb liječnika specijaliste psihijatra, liječnika opće medicine i stomatologa, a imaju i pravo na boravak na svježem zraku najmanje dva sata dnevno, zatim pravo na posjete u određenom trajanju, kao i mogućnost korištenja sportske dvorane jedanput tjedno u trajanju 60 minuta, a mogu i posuđivati knjige iz zatvorske knjižnice i to do tri knjige mjesečno, zatim pravo na telefonske razgovore određenog trajanja, a mogu ujedno po tržišnim cijenama nabavljati različite potrepštine u prodavaonici Zatvora. Inače svaki zatvorenik dobiva potrepštine za obavljanje higijene i to sapun, pastu za zube, četkicu za zube, pastu za brijanje, jednokratnu britvicu za brijanje, šampon za kosu, toaletni papir, kao i sredstva za održavanje čistoće zatvoreničkih soba, jer su zatvorenici dužni sami održavati čistoću zatvoreničkih soba svakodnevno u trajanju do dva sata dnevno bez naknade, odnosno dobivaju sredstvo za čišćenje stakla, za čišćenje poda, sanitarnih prostorija, krpe za čišćenje poda, spužvice i slično.

8. Nastavno treba naglasiti da su odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 1128/99. 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 – u daljnjem tekstu ZIKZ-a) propisana prava zatvorenika, način izvršavanje kazne zatvora, kao i nadzor nad izvršenjem kazne zatvora, koji slijede međunarodno priznate standarde i EU praksu. Isto tako odredbom članka 23. Ustava RH („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10. 85/10 i 05/14) propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, dok se sukladno odredbi članka 25. stavka 1. Ustava RH sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo, što je propisano i odredbom članka 3.1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine“ broj 18/978, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06. 2/10 i 13/17 – u daljnjem tekstu Konvencija) prema kojoj nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni. Inače primjenu navedenih pravnih pravila, a time i standarda vezanih uz način izvršavanja kazne zatvora, kojoj je prvenstveni cilj osigurati poštovanje ljudskog dostojanstva, nadzire između ostalih i specijalizirano tijelo osnovano u okviru Vijeća Europe, odnosno Odbor za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), s time da dakako važnu ulogu u tome ima i Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu ESLJP-a), koji svojim odlukama navodi standarde koji se odnose na način izvršavanja kazne zatvora utemeljen na odredbama Konvencije. Tako je ESLJP u predmetu Muršić protiv Hrvatske broj 7334/13 od 20. listopada 2016. godine pojasnio načela i standarde za procjenu minimalnog osobnog prostora za zatvorenike u zatvorskim prostorijama, sobama, u kojima istovremeno boravi više zatvorenika u kontekstu odredbe članka 3.1. Konvencije navodeći da je minimalni osobni prostor 3 m2 podne površine po zatvoreniku minimalni standard, s time da se sanitarni čvor unutar sobe ne smije uračunati u ukupnu površinu sobe, dok s druge strane u izračun raspoložive površine sobe treba uključiti prostor koji zauzima namještaj, jer je bitno utvrditi da li se zatvorenici mogu normalno kretati unutar sobe. Nadalje ESLJP u navedenoj odluci navodi da u slučaju kada osoba lišena slobode ima na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede odredbe Konvencije, pa je tada potrebno utvrditi postoji li olakšavajući čimbenici koji kompenziraju manjak osobnog prostora, odnosno treba utvrditi koliko je trajalo navedeno smanjenje minimalnog osobnog prostora i da li su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe, kao i prilikom aktivnosti kojima su se zatvorenici bavili ili su se mogli baviti izvan sobe. Nastavno kada se radi o osobnom prostoru od 3-4 m2 ESLJP u navedenoj odluci navodi da taj prostorni čimbenik i dalje ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti boravka u zatvoru, u kojem slučaju će povreda odredbe članka 3.1. Konvencije postojati ako se utvrdi da je taj prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se osobito odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnosti ventilacije, prikladnost sobne temperature, kao i mogućnosti privatnog korištenja nužnika te usklađenosti s drugim osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima zatvorenika.

9. Iskazu svjedoka ĐZ (list 278-279 spisa) u dijelu u kojem je opisivao uvjete izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu, posebice u odnosu na samu površinu soba u kojima je bio smješten tužitelj, što svjedok zna, s obzirom da je u tom razdoblju izvršavao kaznu zatvora i to u istražnom zatvoru u istoj sobi s tužiteljem i drugim zatvorenicima, a kasnije je bio smješten u sobi do sobe u kojoj je bio smješten tužitelj, koje sobe su bile iste površine i s istim brojem zatvorenika, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan, uvjerljiv te je suglasan iskazu tužitelja, a ujedno proizlazi i iz očitovanja Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Zagrebu. Isto tako logičan je i uvjerljiv dio iskaza svjedoka da su imali priliku „šetati svaki dan po dva sata po vani cijelo vrijeme prilikom izdržavanja kazne i u istražnom zatvoru“, a mogli su i „igrati nogomet“, ali se tužitelj u to nije uključivao „jer tamo ima puno naguravanja pa se bojao ozljeda“, kao i posuđivati knjige iz knjižnice, tuširali su se jednom tjedno „mlakom vodom“, a čuvari nisu bili „nasilni, niti posebno okrutni“, u sobama su imali radio i TV prijemnike. Naprotiv dijelu iskaza svjedoka da zatvorenicima osim dva sata dnevno „nije bio omogućen boravak izvan soba“, čuvari „nisu htjeli niti malo otvoriti vrata da zatvorenicima uđe zraka“ sud nije poklonio povjerenje iz slijedećih razloga. Naime suprotno iskazu svjedoka iz očitovanja Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Zagrebu, proizlazi da su sve sobe na IX zatvorskom odjelu, na kojem je tužitelj dakle bio smješten u razdoblju od 27. prosinca 2012. godine do 11. prosinca 2013. godine, u pitanju su sobe broj 154, 155, 161 i 163, bile otključane tijekom dana u vremenu od 07,00 sati do 22,00 sata, što znači da su se zatvorenici mogli slobodno kretati po hodniku ispred zatvoreničkih soba, pa i ulaziti iz sobe u sobu, a ujedno svaka soba u kojoj je tužitelj bio smješten tijekom izdržavanja kazne zatvora i višekrevetne sobe, kao i dvokrevetne sobe, imaju prozore i to višekrevetne po četiri prozora, visine 86 cm i širine 67 cm, a dvokrevetne po dva prozora iste visine i širine, koji se mogu otvoriti, čime je omogućeno prozračivanje i dotok danjeg svjetla, pa nije uvjerljiv niti navod svjedoka kojim je aludirao da nije bilo „zraka“.

10. Nastavno iskazu svjedoka FZ danog u postupku poslovni broj Pn- 3920/12 (list 284 spisa), kojim je kao upravitelj Zatvora u Zagrebu opisujući uvjete izdržavanja kazne zatvora istaknuo općepoznati problem „prekapacitiranosti“ zbog čega nije uvijek moguće ispoštovati uvjete glede kvadrature zatvorske sobe, što uzimaju u obzir i pokušavaju „preraspodijeliti“ zatvorenike kako bi ispoštovali te uvjete, a ujedno taj manjak prostora kompenziraju i drugim stvarima „npr. raznim programima i sl.“ sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv. Isto tako sudu je vezano uz ostale uvjete izdržavanja kazne zatvora u ovom Zatvoru uvjerljiv i dio iskaza svjedoka da sanitarni čvor nije odvojen zidom od poda do stropa, jer su vjerojatno prilikom gradnje objekta zatvora to zahtijevali sigurnosni uvjeti, pa je sanitarni čvor u sobama odvojen zidom visine „nekih metar i pol“, „topla i hladna voda“ zatvorenicima je bila dostupna „stalno“, tuširanje je bilo omogućeno u pravilu jednom ili dva puta tjedno, s obzirom na broj zatvorenika, dok je zatvorenicima koji su radili na nekim poslovima „zbog kojih se moraju češće tuširati, to i omogućeno“, a boravak na svježem zraku je bio po dva sata dnevno, omogućeno im je i bavljenje sportskim aktivnostima, a kontakt s „vanjskim svijetom“ je reguliran Pravilnikom.

11. Nadalje iskazu svjedoka UZ danog u postupku poslovni broj Pn-1869/13 (list 289-290 spisa), kojim je opisujući uvjete izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu i to kako vezanog uz površinu zatvoreničkih soba, tako i ostalih uvjeta kao što je obavljanje osobne higijene, boravka na svježem zraku, mogućnosti bavljenja sportskim aktivnostima, posuđivanju knjiga iz knjižice, sud je poklonio povjerenje, jer je u bitnim dijelovima suglasan iskazu svjedoka ĐZ i svjedoka FZ, kao uostalom i iskazu tužitelja, a proizlazi i iz dostavljene dokumentacije, očitovanja Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Zagrebu.

12. Iskazu tužitelja (list 301-302; stranica 423-424 spisa) u dijelu kojim je opisujući uvjete izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu navodio površinu soba u kojima je bio smješten, a koje su u pretežnom dijelu izdržavanja te dvogodišnje kazne zatvora bile ispod standarda minimuma osobnog prostora, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv, suglasan iskazima ostalih svjedoka, a proizlazi i iz očitovanja Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Zagrebu. Nastavno treba naglasiti dio iskaza tužitelja da mu je u tim uvjetima bilo „psihički prestrašno“, to je loše utjecalo na njega, pa oko godinu dana po izlasku iz zatvora nije mogao „doći sebi“, nije mogao spavati, a već je kao časnik Hrvatske vojske bio potresen zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu, pa ga je „boravak u zatvoru još više potresao“. Inače tužitelj je iznosio i pritužbe vezane uz obavljanje osobne higijene, što je bilo omogućeno jednom tjedno, a što je bilo premalo, dok sredstva za obavljanje osobne higijene, koje je dobio, nisu bila zadovoljavajuće kvalitete, kao primjerice šampon za kosu koji „nije bio naročite kvalitete“, pa je šampon kupovao, jer si je to „mogao priuštiti od mirovine“, zatim pritužbe vezane uz temperaturu u sobama, ljeti je „strašna vrućina, a zimi je zima jer su mali radijatori“, kao i pritužbe vezane uz prehranu, koja osim što je bila „loše kvalitete“ bila je i nedostatna, „obroci su bili premali“ pa je morao sam „kupovati hranu i ovisio o kupovnoj hrani“. Isto tako tužitelj je napomenuo da mu je „posebno teško palo“ što je u sobama bio s „uglavnom puno mlađim zatvorenicima koji su se već dogovarali što će kad izađu, a ismijavali su i bili podrugljivi na primjer s komentarima da kako to“ da ga je „žena strpala u zatvor i slično“, pa je „morao šutjeti i trpjeti i ne davati im razloga“ da ga „ismijavaju“.

13. Analizirajući provedene dokaze, a imajući na umu da povreda prava iz članka 23. i članka 25. stavka 1. Ustava RH, kao i odredbe članka 3.1. Konvencije, mora prelaziti onaj stupanj nelagode i trpljenja, koji je inače imanentan samom lišenju slobode i boravku u zatvoru, koji je sam po sebi tegotan, sud je utvrdio da tužitelj tijekom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 11. prosinca 2011. godine do 11. prosinca 2013. godine nije bio podvrgnut neprimjerenom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju iz slijedećih razloga. Ponovno treba naglasiti kako sama činjenica da je tužitelj tijekom izdržavanja dvogodišnje kazne zatvora u razdoblju od godinu i devet mjeseci bio u višekrevetnim zatvoreničkim sobama u kojima nije imao minimalni osobni prostor 4 m2 podne površine, već je imao na raspolaganu od 2,79 m2 do 3,25 m2 osobnog prostora ovisno o tome da li je boravio s pet ili šest drugih zatvorenika, osim kada je oko tri mjeseca bio u dvokrevetnim sobama broj 102 i 103, u kojim je imao dostatan osobni prostor, ne znači da je bio podvrgnut nehumanom, ponižavajućem postupanju, jer se taj općepoznati manjak prostornih kapaciteta Zatvora u Zagrebu zatvorenicima pokušavao nadomjestiti drugim olakšavajućim čimbenicima. Naime osim što su sve sobe na IX zatvorskom odjelu, na kojem je tužitelj bio smješten u razdoblju od 27. prosinca 2012. godine do 11. prosinca 2013. godine, u pitanju su sobe broj 154, 155, 161 i 163, bile otključane tijekom dana u vremenu od 07,00 sati do 22,00 sata, što znači da su se zatvorenici, a time i tužitelj, mogli slobodno kretati po hodniku ispred zatvoreničkih soba, pa i ulaziti iz sobe u sobu, dakle u tim sobama, kako je to neosnovano prikazivao tužitelj, nije morao boraviti 22 sata dnevno, a ujedno se uz dva sata dnevno boravka na svježem zraku, mogao baviti i sportskim aktivnostima, primjerice nogometom, što međutim nije činio zbog „straha od povreda“, a mogao je i posuđivati knjige iz knjižnice, što također očito nije činio, s obzirom da to nije istaknuo. Isto tako tužitelj je, kao i drugi zatvorenici, mogao raditi, što zapravo i zahtijeva okupaciona terapija izdržavanja kazne zatvora dakako na onim poslovima na kojima su to njegove psihofizičke sposobnosti dozvoljavale, a utvrđeno je da je tužitelj sposoban za lakše poslove uz ograničenje rada sa živežnim namjernicama, nije za odgovornije poslove, pa je tako počeo raditi, jer za to zatvorenik uvijek mora pokazati želju i interes, tek dana 16. siječnja 2013. godine kao kuhinjski radnik u zatvoreničkoj kuhinji, točnije vozač kontejnera s hranom. Nadalje u odnosu na ostale uvjete izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu, a odnose se na prehranu, obavljanje osobne higijene, kao i čistoću samih zatvoreničkih soba, što uključuje i temperaturu u tim sobama, tako i na kontakte „s vanjskim svijetom“ sud je utvrdio da je prehrana bila primjerena, s vrijednosnog i kaloričnog aspekta, pri čemu navod iz tužbe da su se posluživala pretežno „variva“, što je nesporno zdravo i hranjivo jelo, govori samo za sebe, a ujedno su se zatvorenici tuširali najmanje jednom tjedno, ljeti dva puta, a zatvorenici koji rade i češće, uz to što su u sobama imali neprestan pristup „toploj i hladnoj vodi“, sve sobe su imale prozore i to višekrevetne po četiri prozora, grijanje je bilo centralno, redovito se obavljala dezinfekcija i deratizacija, dok su o čistoći zatvoreničkih soba dužni brinuti sami zatvorenici i to po dva sata dnevno, za što su dobivali potrebna sredstva za čišćenje, kao i sredstva za obavljanje osobne higijene, ali je tužitelj imao primjedbu na kvalitetu tih sredstava, primjerice šampona za kosu, koji je sam kupovao, dok se kontakt s „vanjskim svijetom“ odvijao sukladno Pravilniku, što uključuje posjete te telefonske razgovore, ali dakako sve vremenski ograničeno, što je i razumljivo, opravdano. Naprotiv u odnosu na prigovor vezan uz nedostatnu zdravstvenu zaštitu, koju tužitelj niti nije dokazao, treba naglasiti da je ujedno i Ustavni sud RH u predmetnoj odluci, kojim je usvojio ustavnu tužbu, utvrdio da tijekom odsluženja kazne zatvora propust, povreda prava tužitelja vezana uz zdravstvenu zaštitu nije utvrđena. Imajući na umu da je svrha kažnjavanja i to s aspekta zatvorenika jačanje svijesti o pobiljenosti počinjenja kaznenih djela, kao i reintegracija zatvorenika u društvo, a tužitelj je tijekom izdržavanja kazne zatvora od strane stručnih službi (list 109-113 spisa) ocijenjen kao nepovjerljiv i pretjerano kritičan prema drugima, u odnosima pasivno agresivan, sklon impulzivnom reagiranju, sniženog praga tolerancije na frustracije, anksiozan, razdražljiv, sklon agresivnim ispadima, svađama i dokazivanju, rigidnog mišljenja, što znači da mu u novim životnim situacijama treba više vremena da se prilagodi, ali isto tako dosljedno neodgovoran, nekritičan prema vlastitom funkcioniranju i ponašanju bez grižnje savjesti, pretjerano usmjeren na sebe i zaokupljen sobom, dok u odnosu na kazneno djelo i konzumiranje alkohola izrazito nekritičan, negira svoju odgovornost, kaznu doživljava prestrogom i teže je prihvaća, pa je „kriminalni povrat vjerojatan“, zbog čega je tužitelju u nekoliko navrata odbijena molba za raniji uvjetni otpust, razumljivo je iz kojih razloga je tužitelj, koji dakle niti nije prihvatio posljedice počinjenja kaznenog djela zbog kojih je osuđen na dvogodišnju kaznu zatvora, s time da je ujedno recidivist, boravak u zatvoru opisivao kao „psihički prestrašno“. Iz tih razloga je tužitelj neke objektivne nedostatke vezane uz prostorne kapacitete nekritički potencirao, kao uostalom i druge uvjete izdržavanja kazne zatvora, koji su sigurno tegotni sami po sebi, ali nisu nehumani, nečovječni, niti ponižavajući. Konačno, potvrda navedenog stava suda proizlazi i iz dijela iskaza tužitelja da mu je zapravo uz sve iznesene prigovore „posebno teško palo“ što je u sobama bio s „uglavnom puno mlađim zatvorenicima koji su se već dogovarali što će kad izađu, a ismijavali su i bili podrugljivi na primjer s komentarima da kako to“ da ga je „žena strpala u zatvor i slično“, pa je „morao šutjeti i trpjeti i ne davati im razloga“ da ga „ismijavaju“, s time da se niti takvo ponašanje drugih „mlađih“ zatvorenika prema tužitelju, nikako ne smatra nečovječnim, nehumanim postupanjem, ali je to tužitelju s obzirom na njegovu osobnost bilo teško prihvatiti, jer je prema sebi izrazito nekritičan, a ujedno prema iskazu svjedoka ĐZ, čuvari nisu bili „nasilni, niti posebno okrutni“.

14. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 23. i članka 25. stavka 1. Ustava RH, odredbom članka 3.1. Konvencije, odredbom članka 19. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a), odredbom članka 1046. ZOO-a i odredbom članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a sud je tužbeni zahtjev na ime naknade štete u iznosu od 9.290,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. veljače 2014. godine do isplate odbio kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

15. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka odbio kao neosnovan, jer je tužitelj zastupan po punomoćniku izgubio u ovom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

16. Nastavno u odnosu na zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem 154. stavka 1. ZPP-a, odredbe članka 154 a ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a tuženici zastupanoj po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava podneska datiranog 09. rujna 2014. godine a predanog na sud 10. rujna 2014. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 09. ožujka 2015. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 15. rujna 2015. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 25. veljače 2016. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška pristupa na ročište 31. ožujka 2016. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 07. veljače 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška pristupa na ročište 08. svibnja 2025. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 25. rujna 2025. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 2.) te troška zastupanja na ročištu 07. studenog 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.). Nastavno treba naglasiti da je sud na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, odnosno tekuću od 16. prosinca 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

17. Naprotiv zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska datiranog 20. rujna 2015. godine, a predanog na sud 01. listopada 2015. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tuženice predložio da se kao dokaz u ovom postupku koriste iskazi svjedoka danih u postupku poslovni broj Pn-1869/13 te i dostavio presliku zapisnika o saslušanju tih svjedoka, što je punomoćnik tuženice mogao i morao predložiti ako ne ranije, barem na ročištu 09. ožujka 2015. godine ili na ročištu 15. rujna 2015. godine, što rezultira time da tuženica ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska, već je dužna sama snositi taj trošak. Isto tako zahtjev tuženice za naknadom troška zastupanja na ročištu 31. ožujka 2016. godine, na ročištu 08. svibnja 2025. godine i na ročištu 25. rujna 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 200,00 eura, jer je ročište 31. ožujka 2016. godine i ročište 08. svibnja 2025. godine odgođeno prije početka raspravljanja, što rezultira time da tuženica može osnovano zahtijevati naknadu troška pristupa na ta ročišta po Tbr. 9. točci 5., a što je tuženici i dosuđeno, dok se na ročištu 25. rujna 2025. godine raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pa tuženica može osnovano zahtijevati naknadu troška zastupanja na tom ročištu po Tbr. 9. točci 2., što je tuženici dosuđeno. Nadalje zahtjev tuženice za naknadom troška zastupanja na ročištu 07. travnja 2016. godine, odnosno na ročištu za objavu i uručenje presude, sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan iz slijedećih razloga. Naime od kada funkcionira e-oglasna ploča suda, o čemu su stranke obaviještene, trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije nužan trošak, čiju bi naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, a to tim više što intencija zakonodavca kada je propisao uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem e-oglasne ploče, sasvim sigurno nije bila na taj način povećavati troškove parničnog postupka, nego upravo suprotno. Iako je Tbr. 9. točkom 3. predviđena naknada troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude treba posebno naglasiti da sud odluku o naknadi troškova donosi sukladno odredbi članka 151. stavka 1. ZPP-a i odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a vodeći računa o ekonomičnosti postupka, odnosno da se svaki parnični postupak završi u razumnom roku i samo s onim troškovima koji su bili potrebni, a trošak pristupa na ročište i objavu presude nikako nije nužan, niti opravdani trošak, a tim više što za tu parničnu radnju niti nije potrebno nikakvo stručno znanje punomoćnika tuženice, koje bi moglo opravdati taj trošak. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

18. Nastavno bitno je naglasiti da je ESLJP ocjenjujući da li troškovi postupka, koji se odnose kako na sudske pristojbe, tako i na naknadu za zastupanje, posebno u postupcima u kojima je stranka država, a uzimajući u obzir osnovno pravilo „gubitnik plaća“, mogu dovesti do povrede prava na pristup sudu, utvrdio slijedeće. Naime treba voditi računa da su ciljevi kojima teže nacionalne odredbe koje uređuju troškove postupka financiranje pravosudnog sustava i izbjegavanje neopravdanog parničenja, kao i nerazumno visokih troškova parničenja odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili postavljanja previsokih tužbenih zahtjeva bez snošenja posljedica, što je legitimni cilj osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih, koji su u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Konvencije i odredbe članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Nikako se ne može se smatrati da država ima neograničene resurse, a što rezultira time da bi i država, kao i privatne stranke, trebala uživati zaštitu od neutemeljenih sudskih postupaka. Međutim isto tako treba voditi računa da je tužitelj u sporu protiv države imao očekivanje da će u sporu uspjeti. Iz navedenih razloga u svakom pojedinom slučaju potrebno je utvrditi razuman odnos razmjernosti, odnosno da li je postignuta pravedna ravnoteža između javnog interesa zajednice, države i interesa pojedinca da zaštiti svoja temeljna prava, što uključuje i utvrđenje da li je tužba pojedinca bila lišena ikakvog sadržaja, odnosno očigledno nerazumna i da li zbog svog neuspjeha u postupku pojedinac mora snositi nerazmjeran i prekomjeran financijski teret. Sud smatra da u konkretnom slučaju tuženica zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu ima pravo zahtijevati naknadu troškova parničnog postupka od tužitelja, jer osim što je tužba bila očigledno nerazumna, ujedno je tužitelj, zastupan po kvalificiranom punomoćniku, ukoliko nije mogao snositi troškove ovog postupka, mogao podnijeti Uredu državne uprave zahtjev za oslobođenje od plaćanja troškova postupka, kao i troškova sudskih pristojbi sukladno odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, što naprotiv nije učinio, pa činjenica da je dužan naknaditi tuženici trošak ovog parničnog postupka nikako se ne može tretirati kao povreda prava tužitelja na pristup sudu.

19. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 16. prosinca 2025. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku

U Zagrebu, dana 16. prosinca 2025. godine