Poslovni broj:P-946/2024-13

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, u pravnoj stvari tužiteljice OK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Šariću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zoran Šarić i Slavko Nedić iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 1. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Slavka Nedića, odvjetnika iz Osijeka i zamjenika punomoćnika tuženika Lucije Matić, odvjetnice iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2007, od 22. veljače 2007., sklopljenog između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika.

II/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. stavak 4. Ugovora o kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2007, od 22. veljače 2007., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a kojom odredbom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

III/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici OK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s osnova stečenog bez osnove isplati ukupan iznos od 11.049,93 eura (slovima: jedanaesttisućačetrdesetdeveteuraidevedesettricenta), kako slijedi:

- iznos od 313,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.04.2007.

- iznos od 1,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.05.2007.

- iznos od 1,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.06.2007.

- iznos od 1,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.07.2007.

- iznos od 1,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.08.2007.

- iznos od 1,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.09.2007.

- iznos od 1,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.10.2007.

- iznos od 1,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.11.2007.

- iznos od 7,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.12.2007.

- iznos od 7,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.01.2008.

- iznos od 7,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.02.2008.

- iznos od 7,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.03.2008.

- iznos od 7,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.04.2008.

- iznos od 7,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.05.2008.

- iznos od 7,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.06.2008.

- iznos od 7,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.07.2008.

- iznos od 7,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.08.2008.

- iznos od 7,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.09.2008.

- iznos od 7,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.10.2008.

- iznos od 7,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.11.2008.

- iznos od 7,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.12.2008.

- iznos od 41,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.01.2009.

- iznos od 41,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.02.2009.

- iznos od 41,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.03.2009.

- iznos od 41,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.04.2009.

- iznos od 41,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.05.2009.

- iznos od 51,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.06.2009.

- iznos od 51,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.07.2009.

- iznos od 51,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.08.2009.

- iznos od 51,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.09.2009.

- iznos od 51,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.10.2009.

- iznos od 51,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.11.2009.

- iznos od 51,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.12.2009.

- iznos od 51,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.01.2010.

- iznos od 51,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.02.2010.

- iznos od 51,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.03.2010.

- iznos od 51,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.04.2010.

- iznos od 51,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.05.2010.

- iznos od 51,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.06.2010.

- iznos od 51,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.07.2010.

- iznos od 51,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.08.2010.

- iznos od 51,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.09.2010.

- iznos od 50,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.10.2010.

- iznos od 50,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.11.2010.

- iznos od 51,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.12.2010.

- iznos od 51,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.01.2011.

- iznos od 49,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29.02.2011.

- iznos od 50,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.03.2011.

- iznos od 43,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.04.2011.

- iznos od 224,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.05.2011.

- iznos od 141,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.06.2011.,

- iznos od 138,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.07.2011.,

- iznos od 748,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.08.2011.,

na svakomjesečni obrok pa do konačne isplate koju kamatnu stopu određuje Zakon o kamatama i Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. , a od 1. siječnja 2008., sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.577,95 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3%-tna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadnom parničnog troška tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je dana 22. veljače 2007., s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek, sklopio Ugovor o kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2007, temeljem kojeg ugovora tuženik kao kreditor daje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 49.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan korištenja kredita na rok od 10 godina. Člankom 3. stavak 2. Ugovora o kreditu ugovorena je redovna kamatna stopa od 4,65% godišnje, a člankom 4. predmetnog ugovora ugovorena je promjenjivost redovne kamatne stope sukladno Izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke. Člankom 3. stavak 4. predmetnog ugovor govoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja. Tužitelj ne raspolaže dokumentacijom vezanom za predmetni Ugovor o kreditu i to podacima o promjeni kamatnih stopa koje su mijenjane jednostranom odlukom tuženika tijekom razdoblja vraćanja kredita do 2.kolovoza 2011., kao i pregledom ukupno i pojedinačno uplaćenog anuiteta s iskazanom glavnicom redovnom i zateznom kamatom i podacima o promjeni tečajne liste prema srednjem tečaju HNB-a za CHF tijekom razdoblja vraćanja kredita do 2. kolovoza 2011., te Aneksom ugovora o kreditu zaključenim na temelju izračuna konverzije s obzirom da mu tuženik isti nije dostavio, a koji dokumenti su potrebni da bi se utvrdila visina iznosa kojeg tuženik mora temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplatiti tužitelju. Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj:Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., djelomično je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj:P-1401/12, od 4. srpnja 2013., prema kojoj je jednostrano određivanje visine kamatne stope proglašeno kao nepošteno, te su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđene ništetnim, a ovakvu odluku potvrdio i Vrhovni sud RH u svojoj presudi broj:Revt-249/2014, od 9. travnja 2015. Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj:Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., također je potvrđena prvostupanjska presuda broj:P-1402/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je presuđeno kako je nepošteno ugovaranje valutne klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora potrošači od strane banke nisu informirani o svim bitnim parametrima, te su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula utvrđene ništetnim. Sukladno članku 118. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača, presuda suda u predmetu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana ponašanjem koje je proglašeno nepoštenim. Tužitelj se pravnom slijedniku tuženika obratio dana 5. lipnja 2019., sa zahtjevom za izdavanje dokumentacije vezano za predmetni Ugovor o kreditu na koji zahtjev se tuženik oglušio, pa stoga tužitelj ne može postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, a sukladno članku 186. b. stavak 3., a u svezi sa stavkom 4. i 5. istog članka Zakona o parničnom postupku, tužitelj će nakon pribave potrebne dokumentacije i provedenog vještačenja, a u kojem mu odredi sud, odrediti iznos novčane tražbine koju potražuje od tuženika zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare za sva potraživanja tužitelja, ujedno navodeći da se tužitelj neosnovano poziva na utvrđenja iz presude iz kolektivnog spora. Naime, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora su valjane slijedom čega tužitelj nema i ne može imati nikakve tražbine od tuženika po ovoj osnovi. Zakon o obveznim odnosima koji je bio na snazi u trenutku sklapanja osnovnog ugovora, izričito je dozvoljavao ugovaranje valutne klauzule i to u članku 22. stavak 1. Tuženik ističe kako članak 84. Zakona o zaštiti potrošača/03, propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Predmetni ugovor o kreditu je sastavljen u obliku solemnizirane privatne isprave što znači kako je tužitelj od strane samog javnog bilježnika bio upoznat sa svim detaljima ovog pravnog posla i pravnim posljedicama koje iz istog proizlaze, a zaposlenik tuženika je prilikom sklapanja ugovora o kreditu detaljno upoznao tužitelja s ovim kreditnim proizvodom, istom objasnio što zapravo znači valutna klauzula, odnosno koji je njezin cilj i svrha kao i ekonomske posljedice eventualne porast CHF na njegove kreditne obveze, odnosno rizike koji mogu proizaći iz činjenice ugovaranja kredita u CHF. Tužitelj je imao pravo izbora između više kreditnih proizvoda tuženika i nije morao nužno uzeti kredit vezano za valutu CHF obzirom da je imao mogućnost uzeti kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u drugim valutama ili pak kredit u HRK bez ikakve valutne klauzule, a tužitelj se u konačnici sam odlučio za kredit vezan za valutu CHF ocjenjujući kako mu je upravo taj kredit s valutnom klauzulom u CHF prihvatljiv te je u konačnici s tuženikom zaključio predmetni ugovor o kreditu. Obzirom da temeljem valutne klauzule stranke podjednako preuzimaju izvjesne rizike pada ili porasta tečajne referentne valute, jasno je kako ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje sadrže valutne klauzule ne mogu uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ugovaranjem valutne klauzule u Ugovoru o kreditu tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik navodi kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna iz razloga što nije zabranjena, odnosno, niti nije protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu, a niti je premašila najvišu stopu propisanu u članku 26. Zakona o obveznim odnosima. Do stupanja na snagu Zakona o kreditnim institucijama, odnosno do dana 1. siječnja 2009., tuženik je mijenjao kamatnu stopu sukladno Zakonu o bankama, a prilikom promjene tuženik se rukovodio tržišnim uvjetima i objektivnim kriterijima prema kojima se određuje visina ugovornih kamata. U trenutku sklapanja ugovora o kreditu nisu bili na snazi danas važeći propisi koji propisuju obvezu banaka da u pisano obliku utvrđuju metodologiju i parametre promjene kamatnih stopa, a koja obveza je uvedena tek donošenjem Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12) dana 4. listopada 2012. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva nejasno je koji novčani iznos potražuje od tuženika na ime preplate s osnova promjenjive kamatne stope i valute CHF. Ukoliko tužitelj pod preplatom smatra razliku između ukupnog zbroja svih iznosa koji su plaćeni po osnovnom ugovoru i ukupnog zbroja svih iznosa koji bi bili plaćeni prema nekom imaginarnom nepostojećem kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom. Kako uslijed ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope kredit postaje kunski s fiksnom kamatnom stopom, to tuženik ističe da volje ugovornih stranaka kod sklapanja osnovnih ugovora nije bila ugovaranje kunskog kredita s fiksnom kamatnom stopom, a što jasno proizlazi iz Ugovora o kreditu. Tuženik se protivi provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a kako to predlaže tužitelj, predlažući da vještak izradi nalaz i mišljenje korištenjem kamate primjenjive na kunske kredite ukoliko sud usvoji prijedlog za vještačenjem. Slijedom navedenog tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 186. b. stavak 3. Zakona o parničnom postupku te predlaže odbaciti tužbu, a podredno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u; Ugovor o kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2007, od 22. veljače 2007., između tužitelja i pravnog prednika tuženika, ovjeren po javnom bilježniku VK iz [adresa] broj:Ov-2467/07, od 27. veljače 2007.; Obavijest o provedbi konverzije Hypo Alpe Adria Group; Preslik zamolbe pravnom slijedniku tuženika od 5. lipnja 2019., za dostavom dokumentacije; Odluku VSRH broj:Rev-2868/18-2, od 12. veljače 2019., odluku VSRH broj:Revx-183/11-2, od 16. listopada 2013.; Stručni članak autora mr. sc. ĐK objavljen u Pravo i porezi broj 5/19; Odluku Županijskog suda u Puli broj:Gž-311/2018-2, od 3. rujna 2018.; presudu suda Europske unije u predmetu C-51/2017, od 20. rujna 2018., i presudu suda Europske unije u predmetu C-186/2016, od 20. rujna 2017.; odluku Ustavnog suda RH broj:U-I-392/2011, od 13. prosinca 2016.; mišljenje Vlade RH od 4. listopada 2012.; Odluku VSRH broj:Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015.; stručni članak UK i ČK UDK 336.748.12.332.12.; Godišnje izviješće Narodne banke Hrvatske iz 1992., strana 911; članak stambeni krediti uz valutnu klauzulu EUR ili CHF, Hypo Times broj 7. VI/05;

članak kretanja tečaja CHF i EUR - uz koju valutu vezati kredit, Hypo Times broj 8.

XII/05; Bilten o bankama broj 12 HNB-a iz kolovoza 2006.; članak objavljen u mediju 24Sata od 26. kolovoza 2006.; članak objavljen u mediji Novi List od 20. srpnja 2005.; članak objavljen u mediju Slobodna Dalmacija od 18. srpnja 2005. i 25. kolovoza 2006.; članak objavljen u Večernjem listu od 9. srpnja 2005. i 25. kolovoza 2006.; članak objavljen u Večernjem listu od 25. kolovoza 2006.; tendencije švicarskog franka o nepovoljnom globalnom okruženju od 2. studenog 2011.; random walk model kretanja tečaja od 1. ožujka 2013.; mišljenje nezavisnog odvjetnika Nielsa Wahla, od 27. travnja 2017.; mišljenje nezavisnog odvjetnika Nielsa Wahla, od 27. travnja 2017.; presudu Županijskog u Puli broj:Gž-2658/2012, od 11. studenog 2013.; presudu Visokog trgovačkog suda RH broj:Pž-2462/03, od 12. prosinca 2005.; odluku suda Europske unije u predmetu u predmetu broj:C-618/10 od 14. lipnja 2012.; Opće uvjete poslovanja Slavonske banke d.d. Osijek; Odluku suda Europske unije broj:C-484/08 od 3. lipnja 2010.; Bilten HNB-a broj 176 (stranica 59); metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe Adria bank d.d. , od 1. siječnja 2011.; metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju iz 2013. i 2014.; preslik tablice kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule o kojima vodi evidenciju HNB; Odluku Vrhovnog suda RH broj:Rev-18/2018-2, od 26. svibnja 2020.; Obavijesti o promjenama kamatnih stopa od 11. prosinca 2008., 7. lipnja 2016., 14. prosinca 2016., 11. lipnja 2015., 5. studenog 2010.,12. prosinca 2014., 4. svibnja 2009. i 28. kolovoza 2013.; pravno mišljenje o stupnjevitoj tužbi Pravnog fakulteta u Zagrebu; simulirani izračun po tuženiku, te proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku DV Consulting i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 7. siječnja 2021., i očitovanje vještaka od 23. srpnja 2021., na primjedbe punomoćnika tuženika od 8. srpnja 2021., saslušao vještaka na ročištu od 3. rujna 2021., i dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 21. listopada 2025., saslušao tužiteljicu na ročištu od 4. ožujka 2025.

4. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka DV Consulting od 7. siječnja 2021., slijedi da je dana 22. veljače 2007., tužiteljica kao korisnik kredita sa Slavonskom Bankom d.d. kao Kreditor, zaključila Ugovor o kreditu broj:5140030250- 6001046749012007, a temeljem kojega je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos u visini od 49.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, prema tečaju HNB-a važećem na dan korištenja kredita. Prilikom zaključenja navedenog ugovora visina kamatne stope je bila 4,65% godišnje, i ugovorena je kao promjenjiva. U spisu se nalazi Otplatni plan iz kojeg je vidljivo da je kredit korišten dana 7. ožujka 2007., kada je tečaj HNB-a iznosio 4,571149 kn za 1 CHF, a utvrđena visina anuiteta iznosi 513,01 CHF. Nastavno na navedeno je visina anuiteta na dan korištenja kredita sa kamatnom stopom u visini od 5,29% godišnje 513,01 CHF x 4,571149 kn=2.345,05 kn mjesečno. Promjene visine kamatnih stopa kao i visine anuiteta su u razdoblju koje je predmet ovog vještačenja su bile kako slijedi: i to do 09/2007. iznosila je 4,65%, a godišnji anuitet iznosio je 513,01 CHF, do 12/2008. godine iznosila je 5,40% godišnje, a anuitet 530,41 CHF, do 05/2009. godine iznosila je 6,00% godišnje, a anuitet 542,83 CHF, do 11/2010. godine iznosila je 6,75% godišnje, a anuitet 557,79 CHF, do 08/2011 godine iznosila je 6,50% godišnje, a anuitet 553,80 CHF. Prema otplatnom planu prvi anuitet dospijeva na naplatu u 05/2007., a prva uplata je učinjena u 04/2007. lz Specifikacije uplata je razvidno da je ukupno uplaćeno (umanjeno za izvršene povrate)138.261,02 kn. U nalazu izračuna razlike anuiteta su prikazane slijedeće uplate: i to u 2007. iznos od 21.280,00 kn, u 2008. iznos od 28.800,00 kn, u 2009. iznos od 32.424,00 kn, u 2010. iznos od 32.764,00 kn, u 2011. iznos od 22.765,15 kn, ukupno 138.033,15 kn, a sve iz razloga što se 227,87 kn odnosi na zatezne kamate (vidljivo iz pregleda prometa za klijenta). Sa iskazanim preplatama je u 08/2011. uplaćeno 1.093,50 kn, dakle manje za 1.251,55 kn, što znači da je ukupno više uplaćeno 17.342,10 kn - manje uplaćeno 1.251,55 kn=16.090,55 kn. Razlika kamata iznosi 12.352,24 kune. Tečajna razlika iznosi 3.738,31 kunu uz napomenu da je negativna tečajna razlika prikazana s predznakom minus i iznosi minus 2.799,02 kune pozitivna tečajna razlika iznosi 6.537,33 kune, pa je razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike 3.738,31 kuna.

5. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 26. travnja 2021., uredio tužbeni zahtjev kojim pored utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi traži isplatu preplaćenih iznosa anuiteta u utuženom periodu uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

6. Tuženik je prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka da isti nije matematički ispravno izrađen, niti obrazložen. Naime, iz priložene simulacije posebno je iskazana ukupna razlika do 1. kolovoza 2011., i zatim sveukupno sa prijevremenom otplatom 1. kolovoza 2011., jer je prema zahtjevu trebalo iskazati razliku za period od 22. veljače 2007., do 2. kolovoza 2011., a vještak je prikazao razliku samo do 1. kolovoza 2011. Kod datuma 1. kolovoza 2011., vještak je prikazao dospijeće redovnog anuiteta, a ne konačnu otplatu i zbog toga također dolazi do razlike u izračunu. Nalaz i mišljenje vještaka su u cijelosti neobrazloženi, a obzirom nalaz i mišljenje sadržava jedino tablice u kojem su uneseni određeni brojevi, bez ikakvog objašnjenja na koji način i kakvim izračunom je vještak došao do takvih podataka, odnosno brojeva. Slijedom navedenog, tuženik navodi kako predmetni nalaz i mišljenje pobija u cijelosti jer je isti prije svega sačinjen pogrešnom primjenom činjenica relevantnih za ovaj postupak. Vještak je trebao kao početnu kamatnu stopu primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK sukladno javno dostupnim podacima objavljenim u biltenima Hrvatske narodne banke, a zbog čega i tuženik predlaže da se financijsko vještačenje provede primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora.

7. Očitujući se na primjedbe punomoćnika tuženika, vještak navodi da je točno da je prikazao razliku samo do 1. kolovoza 2011., te je dostavio izračun sa prijevremenom otplatom do 2. kolovoza 2011., u ukupnom iznosu od 83.255,73 kune. Tuženik je dostavio simulaciju izračuna na iznos do 80.895,97 kuna, a razlika između izračuna vještaka u visini od 83.255,73 kn i izračuna tuženika je 2.359,76 kuna. Naime, tužitelj je prije početka otplate kredita u 04/2007 godine izvršila uplatu u visini od 2.360,00 kn koja je prikazana u nalazu, a u izračunu tuženika nije. Razlika od 0,24 kn se odnosi na zaokruživanje sa prikazanom prijevremenom otplatom je ukupna razlika 83.255,73 kune prikazano kao u tablicama po mjesecima i godinama.

8. Saslušan na ročištu od 3. rujna 2021., vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza kao i kod očitovanja na primjedbe tuženika. Sud je odbio prijedlog punomoćnika tuženika za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na način da kao početnu kamatnu stopu primjeni prosječnu kamatnu stopu koju je tuženik ili HNB odobravao na kunske kredite u predmetnom razdoblju.

9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen, a vještak je u cijelosti odgovorio na primjedbe punomoćnika tuženika.

10. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 21. listopada 2025., iskazani su preplaćeni anuiteti iz dopune nalaza od 23. srpnja 2021., u valuti EUR, po godinama i mjesecima, u iznosu od 83.255,73 kune, u protuvrijednosti od 11.049,93 eura prema tečaju konverzije 7,53450.

11. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 21. listopada 2025., te je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 29. listopada 2025., na način pobliže opisan u izreci presude, a tuženik se protivio preinaci tužbe ističući prigovor zastare za preinačeni dio.

12. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., u t. II/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih V-tuženik Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb (pravni prednik tuženika i pravni slijednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj: Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine, do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

13. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

14. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

16. Člankom 87. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

17. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

18. Člankom 323. stavak 1. istog Zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

19. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

20. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

21. U stajalištu Vrhovnog suda RH broj SU-IV-162/2021, od 26. studenog 2021., u točki IV, navodi se kako je u predmetnima koji se odnose na pojedinačne tužbe radi ništetnosti odredba ugovora o kreditu u valuti CHF preinaka tužbenog zahtjeva nakon vještačenja dopuštena, a što je i logično, obzirom da je takva preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama u postupku. U suprotnom provođenje financijskih vještačenja ako nakon provedbe istih ne bi postojala mogućnost usklađivanja tužbenih zahtjeva s nalazom vještaka, bi bilo nesvrsishodno. Na drugoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH (2/24) održane 27. svibnja 2024. Su – IV-123/2024-5 zauzeto je pravno shvaćanje da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz isti činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

22. Iz iskaza tužiteljice u svojstvu stranke, saslušane na ročištu od 4. ožujka 2025., slijedi da je predmetni Ugovor o kreditu s prednikom tuženika sklopila 2007., za adaptaciju stana u kojem živi, na rok od 15 godina, na iznos od 49.000,00 CHF. U to vrijeme nije bila vlasnik ili suvlasnik tvrtke ili obrta. Kredit je redovno osobno otplaćivala. Rate su na naplatu dospijevale do 15. -og u mjesecu. Kredit je otplaćivala ustegom na plaći. Rata je nakon tri godine otplate porasla za skoro više od pola početnog iznosa. Nije se interesirala u drugim bankama jer je to bila njena banka, a krediti u švicarskim francima su tada slovili kao najpovoljniji krediti. Djelatnici banke joj nisu niti nudili kredite u eurima ili kunama, već samo u CHF-u, jer je bio najpovoljniji u odnosu na kamate i mjesečne rate. Ugovor o kreditu djelatnici banke joj nisu čitali, ona ga je prije potpisivanja letimično pročitala, ali joj nisu bile jasne sve ugovorne odredbe, no međutim u banci joj nisu pojašnjavali određene ugovorne odredbe, niti su ju upozorili na mogući rast tečaja CHF-a, niti način promjene kamatne stope i parametre o kojima ista ovisi. Dobivala je obavijesti o promjenama kamatnih stopa kada su iste već počele rasti i tada je išla u banku pitati zašto se rate povećavaju i koje su njene mogućnosti, tada su joj ponudili mogućnost konverzije kredita, budući joj je rata s nekih oko 1.600,00 kuna narasla negdje na oko 2.700,00 kuna mjesečno, nakon čega je na njen zahtjev napravljena konverzije u euro 2011. Kredit je u cijelosti otplaćen i to 2015., ili početkom 2016. Javni bilježnik joj nije čitao predmetni ugovor, niti je objašnjavao pojedine ugovorne odredbe. Razumjela je što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, no međutim nije znala da bi se kamatna stopa mogla toliko povećati, kao ni da će se CHF toliko povećati u odnosu na kunu. U banci ju nisu upozorili niti da HNB ne štiti tečaj CHF-a u odnosu na kunu. Da je znala da će rata toliko rasti takav kredit ne bi niti podigla.

23. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužiteljice kao uvjerljivom, logičnom, okolnosnom, a isti nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima. Tuženik po punomoćniku je na ročištu od 4. ožujka 2025., odustao od saslušanja javnog bilježnika VK i svjedoka RK.

24. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2007, od 22. veljače 2007., na iznos od 49.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, odnosno na dan plaćanja za CHF, na rok otplate kredita od 10 godina, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 4,65% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu tužitelja. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 513,01 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po tečaju HNB-a na dan plasmana kredita, odnosno visina anuiteta je iznosila 2.345,05 kuna mjesečno, no tijekom otplate kredita radi povećanja kamatne stope i tečaja CHF-a naspram kune, mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plaćanja, a srednji tečaj HNB-a za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,571149 kuna za 1 CHF.

25. Iako tuženik navodi da se u natpisima u medijima upozoravalo da su krediti vezani uz franak visoko rizični, te da se ne uzimaju krediti u švicarskim francima, te se građani upozoravaju na oprez pri kreditima u švicarskim francima, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužiteljicu o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

26. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

27. Slijedom navedenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbi iz članka 3. stavak 4. i članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2007, od 22. veljače 2007., između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, sve pobliže opisano pod I/ i II/izreke presude, stoga odluka kao pod I/ i II/izreke presude.

28. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stekao nepripadnu korist to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora, u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a, pa je sud obvezao tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 11.049,93 eura, na ime tečajne razlike i razlike u kamatama odnosno razlike anuiteta, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve pobliže opisano pod III/izreke presude. Navedeni iznosi utvrđeni su provedenim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem i predstavljaju razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,65% godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope, kao i tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja koje je tužitelj plaćao do prijevremene otplate u kolovozu 2011., stoga odluka kao pod III/izreke presude. Naime, vještak je na primjedbe punomoćnika tuženika od 8. srpnja 2021., u svom očitovanju od 23. srpnja 2021., dostavio izračun sa prijevremenom otplatom kredita do 2. kolovoza 2011., u ukupnom iznosu od 83.255,73 kune s razlikama anuiteta prikazanim u tablicama po mjesecima i godinama, a podneskom od 21. listopada 2025., navedenu preplatu anuiteta izrazio u valuti EUR, tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 29. listopada 2025., kojima je mjesečne preplate izrazio u valuti EUR, a sve sukladno dopuni nalaza od 21. listopada 2025.

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. ZOO-a.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

31. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 23. travnja 2021., 20. studenog 2024., i 28. listopada 2025., u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak, zastupanje na ročištima od 2. rujna 2020., 3. prosinca 2020., 3. rujna 2021., 4. ožujka 2025., i 1. prosinca 2025., u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, pristup na ročište od 1. listopada 2020., koje je odgođeno zajedničkim podneskom stranaka od 30. rujna 2020., u iznosu od 50,00 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 462,50 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.577,95 eura, stoga odluka kao pod IV/izreke presude.

32. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, budući tužitelj navedeni trošak nije platio, kao ni trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, je isti oslobođen od plaćanja sudske pristojbe, sukladno članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama, kao ni trošak sastava obrazloženog podneska od 2. rujna 2020., jer je isti predan neposredno pred ročište 2. rujna 2020., stoga odluka kao pod V/izreke presude.

U Osijeku, dana 16. prosinca 2025.

S U D A C

LIDIJA ŠMIT

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika