1

Poslovni broj Gž-1147/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1147/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P  R E S  U  D  A

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V. iz Z., OIB: …., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i partneri d.o.o., odvjetnicima iz Z., protiv tuženice N. Š. iz S. F. i J., OIB: …, zastupane po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja prava služnosti puta, prolaza i provoza te prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj: P-790/2020-48 od 27. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj: P-790/2020-48 od 27. travnja 2023.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka koji se odnosi na sastav njenog odgovora na žalbu tužitelja.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„ I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da postoji pravo stvarne služnosti prolaza i provoza motornim vozilima svih vrsta u korist nekretnine oznake čest. zem. 578 k.o. S.. F. i J. kao povlasnog dobra, a na teret nekretnine oznake čest. zem. 551 k.o. S.. F. i J. kao poslužnog dobra, a koja stvarna služnost je na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka F. V., dipl. ing. geod., od 9. lipnja 2021. godine, kao sastavnog dijela izreke ove presude, obojana žutom bojom i omeđena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 145 m2, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude uknjiži opisanu služnost u zemljišnim knjigama na teret poslužne nekretnine oznake čest. zem. 551 k.o. S.. F. i J. u korist povlasne nekretnine oznake čest. zem. čest. zem. 578 k.o. S.. F. i J., te dozvoliti tužitelju nesmetano izvršavanje sadržaja opisane služnosti prolaza i provoza, sve u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženici da prestane uznemiravati tužitelja u vršenju sadržaja stvarne služnosti prolaza i provoza koja se proteže preko dijela nekretnine oznake čest. zem. 551 k.o. S.. F. i J., i to onog dijela koji je na predmetnoj skici sudskog očevida obojan žutom bojom i omeđen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 145 m2, na način da sa površine predmetne služnosti ukloni prepreku od betonskih blokova duljine 3,17 metara, koja se na skici sudskog očevida proteže između brojeva 1-2, da ukloni žičanu ogradu duljine 4,05 metara, koja se na skici sudskog očevida proteže brojevima 3-4, kao i da ukloni dva stabla maslina, koje su na skici sudskog očevida označene brojevima 5 i 6 i koja se nalaze na predmetnoj služnosti prolaza i provoza, te joj se ujedno zabranjuje ubuduće da počini svako takvo ili slično uznemiravanje tužitelja u izvršavanju sadržaja ove stvarne služnosti, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužitelju J. V. iz Z., OIB:…, naknaditi tuženoj N. Š. iz S. F. i J., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.488,50 EUR-a/18.750,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njezina pravilnost i zakonitost, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP. Osim toga, smatra i da provedeni dokazi nisu pravilno ocijenjeni sukladno odredbi čl. 8. ZPP i da je na tako nepravilnoj ocijeni provedenih dokaza prvostupanjski sud i utemeljio svoju presudu. Pri tome ukazuje na iskaze saslušanih svjedoka te pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i odredbu čl. 229. st. 1. ZV. Smatra da je iz svih provedenih dokaza bilo jasno zaključiti da je kontinuirano, kao pošteni posjednik kroz cijelo vrijeme potrebno za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću vršio sadržaj navedene stvarne služnosti. Osim toga smatra i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je ovo zahtijevano pravo stvarne služnosti  stekao temeljem pravnog posla i to temeljem Sporazuma o uspostavljanju služnosti od 20. lipnja 1997. te smatra da taj sporazum sadrži i clausulu intabulandi. Smatra i da prvostupanjski sud ocjenjujući sadržaj navedenog Sporazuma čini i povredu pretjeranog formalizma. Prigovara i odluci o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka ili podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).

 

4. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženica predlaže da se kao neosnovana odbije žalba tužitelja. Ujedno zahtijeva i naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav njenog odgovora na žalbu tužitelja.

 

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tužitelja u dijelu u kojem ukazuje na  bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni ipak dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika,  zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

6.2. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju sadržajno ukazuje tužitelj jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge. 

 

6.3. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.  st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

6.4. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije povrijedio niti odredbe čl. 1. Protokola broj: 1 odnosno čl. 6. i 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( „Narodne novine“ MU broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) jer mu tijekom postupka nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a niti je postupanjem prvostupanjskog suda došlo do diskriminacije tuženika, kako to žalitelj samo paušalno navodi u svojoj žalbi, radi čega je žalba tužitelja neosnovana i u ovom dijelu.

 

7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da postoji pravo stvarne služnosti prolaza i provoza motornim vozilima svih vrsta u korist nekretnine označene kao k.č.br. 578 upisane u k.o. S.. F. i J., kao povlasnog dobra na teret nekretnine označene kao k.č.br. 551 k.o. S.. F. i J., kao poslužnog dobra, i to po putu koji je na skici sudskog vještaka F. V., dipl. ing. geod., od 9. lipnja 2021., obojan žutom bojom i omeđen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 145 m2, a što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem navedene presude izvrši upis navedenog prava stvarne služnosti u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda kao i tužitelju dozvoliti da nesmetano izvršava sadržaj ovog prava stvarne služnosti prolaza i provoza utemeljen na odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „ Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV ), odnosno odredbi čl. 229. ZV.

 

8.1. Osim toga, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženici naloži da prestane uznemiravati tužitelja u vršenju sadržaja stvarne služnosti prolaza i provoza po putu koji se proteže preko dijela nekretnine označene kao k.č.br. 551 upisane u k.o. S.. F. i J., kao poslužnog dobra i to onog dijela koji je na navedenoj skici označen žutom bojom i omeđen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 145 m2, na način da sa površine predmetne služnosti ukloni prepreku od betonskih blokova duljine 3,17 metara, koja se na skici sudskog očevida proteže između brojeva 1-2, da ukloni žičanu ogradu duljine 4,05 metara, koja se na skici sudskog očevida proteže brojevima 3-4, kao i da ukloni dva stabla maslina, koje su na skici sudskog očevida označene brojevima 5 i 6 i koja se nalaze na predmetnoj služnosti prolaza i provoza, te da joj se ujedno i zabrani svako takvo ili slično uznemiravanje tužitelja u izvršavanju sadržaja ove stvarne služnosti, utemeljen na odredbi čl. 268. ZV.

 

9. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica i ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP ), kao neosnovan odbio ove zahtjeve tužitelja zaključujući, u bitnome, da tužitelj temeljem pravnog posla ( čl. 219. st. 1. ZV) - Sporazuma o uspostavljanju prava služnosti puta od 20. lipnja 1997., sklopljenog između A. L., J. V. i N. Š. nije stekao pravo stvarne služnosti prolaza i provoza motornim vozilima svih vrsta na teret nekretnine označene kao k.č.br. 551 k.o. S.. F. i J., kao poslužnog dobra i to po putu koji je na skici sudskog vještaka F. V., dipl. ing. geod., od 9. lipnja 2021., obojan žutom bojom i omeđen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 145 m2, jer ovo pravo nije upisao u zemljišnim knjigama ( čl. 220. st. 1. ZV). Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje i da navedeni Sporazum ne sadrži clausulu intabulandi pa da iz ovog razloga tužitelj ni ne može osnovano zahtijevati upis ovog prava u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda. Pored toga, prvostupanjski sud nadalje zaključuje tužitelj ovo pravo stvarne služnosti nije stekao ni temeljem dosjelosti ( čl. 229. st. 1. ZV) jer tijekom postupka nije dokazao da je ovo zahtijevano pravo stvarne služnosti nesmetano neprekidno izvršavao kroz vrijeme od dvadeset godina koje je potrebno da bi se temeljem dosjelosti moglo steći ovo pravo računajući ovo vrijeme od 20. lipnja 1997. obzirom da se tuženica već 10. lipnja 2015. protivila postojanju takve stvarne služnosti. Posljedično tome, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju ne pripada pravo ni da na temelju odredbe čl. 268. ZV zahtjeva od tuženice, kao svagdašnjega vlasnika opterećene nekretnine, da prizna i trpi stvarni teret na opterećenoj nekretnini i da prestane s ometanjem tužitelja. 

 

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, obzirom na utvrđeno činjenično stanje ( čl. 8. ZPP) koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu pravilne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj izjavljenom žalbom, ovakvu primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

11. Na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZV propisano je da se na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osnivaju prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a na način određen zakonom, dok je odredbom čl. 220. st. 1. ZV propisano da se pravo služnosti na nekretnini osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije.

 

12. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i nesporno utvrđenu činjenicu da tužitelj nikada ovo zahtijevano stvarno pravo služnosti nije upisao u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je njegov zahtjev za utvrđenje postojanja navedenog stvarnog prava služnosti neosnovan jer je ovo pravo osnovano tek zemljišnoknjižnim upisom, posljedično čemu valja zaključiti da tužitelj postojanje ovog svojeg prava nije stekao temeljem pravnog posla - Sporazuma o uspostavljanju prava služnosti puta od 20. lipnja 1997., a sve kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, radi čega je i žalbu tužitelja u ovom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

12.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da je i njegov obvezno pravni zahtjev usmjeren na zemljišnoknjižni upis ovog prava koje proizlazi iz navedenog Sporazuma neosnovan budući je zemljišnoknjižni upis ovog prava uvjetovan sklapanjem dodatka navedenom Sporazumu ( točka III i IV navedenog Sporazuma), pa posljedično tome zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti i ovog dijela zahtjeva tužitelja prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer iz provedenih dokaza, napose sadržaja navedenog Sporazuma, jasno proizlazi da tuženica nikada nije tužitelju izdala bilo kakvu clausulu intabulandi temeljem koje bi osnovano mogao zahtijevati navedeni zemljišnoknjižni upis, niti se na to bezuvjetno obvezala, radi čega je žalbu tužitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

 

13. Na temelju odredbe čl. 229. st. 1. ZV propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

 

14. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj, kao posjednik povlasne nekretnine nije izvršavao sadržaj navedene stvarne služnosti kroz vrijeme od dvadeset godina računajući od sklapanja navedenog Sporazuma (20. lipnja 1997.), a koje vrijeme je u smislu navedene zakonske odredbe potrebno za stjecanje ovog stvarnog prava dosjelošću, to je suprotno žalbenim navodima žalitelja njegov zahtjev neosnovan i u ovom dijelu budući tijekom postupka nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 229. st. 1. ZV, sve kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

14. 1. Naime, zaključak prvostupanjskog suda da nije proteklo vrijeme dosjedanja od dvadeset godina, računajući to vrijeme od sklapanja navedenog Sporazuma 20. lipnja 1997., suprotno žalbenim navodima žalitelja, jasno proizlazi iz provedenih dokaza napose iskaza svjedokinje J. S. koja je izjavila da se tuženica u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, koji je proveden prema Zapisniku prvostupanjskog suda poslovni broj: Z-2055/2014/1130 od 10. lipnja 2015. izričito protivila postojanju navedenog prava stvarne služnosti prije proteka navedenog roka od dvadeset godina, te samog sadržaja navedenog Zapisnika u kojem nije ni naveden takav zahtjev tužitelja. Osim toga, zaključak suda prvog stupnja da se tuženica izričito protivila takvom pravu stvarne služnosti u korist tužitelja prije proteka navedenog roka dosjedanja proizlazi i iz iskaza svjedokinje Ž. Š. M. i svjedok B. G., kao i iskaza same tuženice temeljem kojih je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženica takvo protivljenje izrazila i postavljanjem betonskih blokova i žičane ograde 2016., dakle u vrijeme trajanja postupka obnove zemljišne knjige, pa u takav zaključak prvostupanjskog suda nema razloga sumnjati ni ovaj drugostupanjski sud samo obzirom na činjenicu da tužitelj drugačije cijeni provedene dokaze, radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

 

15. Na temelju odredbe čl. 268. st. 1. i 2. ZV propisano je da korisnik tereta ima pravo zahtijevati od svagdašnjega vlasnika opterećene nekretnine koji ne priznajući stvarni teret uskraćuje davati ili činiti ono što je sadržaj toga tereta da prizna i trpi stvarni teret na opterećenoj nekretnini te da korisnik tereta ima pravo zahtijevati od svakoga koji ometa izvršavanje davanja ili činjenja onoga što je sadržaj stvarnoga tereta da prizna i trpi stvarni teret na opterećenoj nekretnini, te da prestane s ometanjem.

 

16. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i iz prethodno navedenih razloga, utvrđenje da ne postoji navedeno pravo stvarne služnosti u korist povlasne nekretnine tužitelja - k.č.br. 578 upisane u k.o. S.. F. i J., a na teret  nekretnine označene kao k.č.br. 551 k.o. S.. F. i J., kao poslužnog dobra i to po putu koji je na skici sudskog vještaka F. V., dipl. ing. geod., od 9. lipnja 2021., obojan žutom bojom i omeđen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 145 m2, to je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati da tuženica prizna i trpi stvarni teret na opterećenoj nekretnini, te da prestane s ometanjem, a sve kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. 

 

17. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 126/2022 – dalje:Tarife), pravilno odlučio i o svim troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao dovoljno jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelji svojom žalbom, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

 

18. Slijedom navedenog kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja, kao neosnovanu odbiti i na temelju odredbe čl. 368. presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

 

19. Tijekom žalbenog postupka tuženica je zahtijevala naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njena odgovora na žalbu tužitelja, ali je ovaj njezin zahtjev, kao neosnovan valjalo odbiti jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZV).

Pula - Pola, 23. listopad 2023.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris