Poslovni broj: UsI-2254/2025-22

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) SE Benkovac d.o.o., Ulica Franje Petračića 4, OIB: 63194066664, pod 2) SE Raštević d.o.o., Ulica Franje Petračića 4, OIB: 26345678644 i pod 3) SE Kolarina d.o.o., Ulica Franje Petračića 4, OIB: 03376598957, zastupanih po opunomoćenici Teni Tomek, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marohnić, Tomek&Gjoić, Zagreb, Ulica Ante Kovačića 3, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 19370100881, radi poništenja rješenja, nakon održane javne rasprave zaključene 20. studenog 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i tuženika, dana 16. prosinca 2026.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/I-391-01/24-01/147, URBROJ: 526-14-3-24-2 od 17. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-391-01/24-01/147, URBROJ: 526-14-3-24-2 od 17. srpnja 2024. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv zaključka Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja o poništenju javnih natječaja za izdavanje energetskih odobrenja KLASA: 391-01/23-01/256, URBROJ: 517-07-2- 24-8 od 30. travnja 2024., KLASA: UP/II-942-01/22-01/19.

2. Tužitelji u tužbi navode kako su dana 23. svibnja 2024. podnijeli prigovor protiv zaključka o poništenju javnih natječaja KLASA: 391-01/23-01/256, URBROJ: 517-07- 2-24-8, objavljenog u oglasnom dijelu Narodnih novina dana 8. svibnja 2024. Prigovor su podnijeli iz razloga što je navedeni zaključak tuženika donesen protivno primjenjivim procesnim pravilima, propisima koji se odnose na izdavanje energetskih odobrenja te drugim propisima RH. U osporenom rješenju, u odnosu na vrlo detaljno obrazložene navode prigovora tuženik tek paušalno navodi da javni natječaji nisu upravni postupci pa da je stoga bio u mogućnosti poništiti tri odvojena javna natječaja, odnosno da je bio ovlašten donijeti diskrecijsku ocjenu o poništenju javnog natječaja bez potrebe obrazlaganja iste i to na temelju točke 20. Javnih natječaja koja nema snagu podzakonskog akta. Suprotno navedenom, tužitelji ističu kako postupci provedbe javnih natječaja jesu upravni akti te je tuženik bio u obvezi Zaključak dostaviti u skladu s procesnim pravilima o dostavi. Nadalje, ovlast poništenja javnih natječaja nije propisana niti jednim zakonskim ili podzakonskim aktom, a čak kada bi tuženik bio ovlašten poništiti javne natječaje na temelju točke 20. javnih natječaja, da bi to bio ovlašten učiniti isključivo u interesu Republike Hrvatske, a koji interes je trebao biti barem naveden i obrazložen u spornom zaključku. Navode kako su javni natječaji pokrenuti na zahtjeve tužitelja podnesene u skladu s člankom 133. st. 2. Zakona o tržištu električne energije, a tuženik je po zaprimanju zahtjeva s iskazom interesa iste ocijenio osnovanima i urednima, te je i donio odluke o raspisivanju javnih natječaja, te objavio popis odbijenih zahtjeva s iskazom interesa na kojem se nisu nalazili projekti tužitelja. Tužitelji su dana 19. srpnja 2023. podnijeli ponude na javnim natječajima te je javno otvaranje ponuda i provedeno dana 24. srpnja 2023. godine. Uzimajući u obzir da Zakonom o tržištu električne energije niti samim Javnim natječajem nije određen rok u kojem je tuženik bio dužan donijeti odluku o odabiru najpovoljnije ponude, to je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti rok iz čl. 101. Zakona o općem upravnom postupku, te u roku od 30, odnosno 60 dana istu donijeti. Međutim, tuženik navedenu odluku nije donosio, usprkos požurnicama tužitelja, a niti je istima omogućio uvid u spis predmeta, te je konačno bez ikakvih zakonom utemeljenih razloga nakon 2 godine donio zaključak kojim je poništio javne natječaje premda Zakon o tržištu električne energije ne propisuje mogućnost poništenja natječaja, već je ta mogućnost dopuštena isključivo podzakonskim aktom Uredbom o kriterijima za provođenje javnog natječaja za izdavanja energetskog odobrenja i uvjetima izdavanja energetskog odobrenja (Narodne novine 70/2023) koja se ne primjenjuje na javne natječaje jer se isti provode temeljem čl. 133. Zakona o tržištu električne energije. Sve kada bi i bilo moguće poništiti javne natječaje temeljem točke 20. natječaja kako to navodi tuženik, isti se mogu poništiti samo u interesu RH, a a u konkretnom slučaju poništenje je suprotno interesu RH obzirom na čl. 4. Zakona o energiji kojim je propisano da su izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. Također i čl. 2.st. 1. Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji propisano je da je korištenje obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije od interesa za Republiku Hrvatsku. Tužitelji navode kako su ponudu na javnim natječajima dostavila dva ponuditelja i to tužitelji i društvo Ecodalm d.o.o., koje je uz svoje ponude dostavilo nevažeću dokumentaciju i to lokacijske informacije od 18. i 19. siječnja 2023. koje više nisu odražavale važeći Prostorni plan Zadarske županije obzirom da je došlo do izmjene tog prostornog plana koje su objavljene 5. travnja 2023. Tužitelji su, nasuprot tome imali važeće lokacijske informacije. Nadalje, Ecodalm d.o.o. je priložio elektroenergetske suglasnosti od 8. rujna 2021. koje su prestale važiti 7. prosinca 2021. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno točkama 14. i 15. Javnih natječaja bio dužan pisanim putem obavijestiti sudionika natječaja Ecodalm d.o.o. da su njegove ponude nevaljane i da nisu razmatrane, a što je tuženik propustio učiniti. Međutim, sve da su se navedeni nevažeći dokumenti Ecodalma i uzeli u obzir prilikom ocjenjivanja ponuda pristiglih u Javnim natječajima ponuda tužitelja bi bila izabrana kao najpovoljnija jer iz dokumentacije dostavljen jasno proizlazi da su tužitelji ostvarili pravo na ishođenje energetskih odobrenja te su trebali na Javnim natječajima biti izabrani kao najpovoljniji ponuditelji. Stoga je jasno, ističu tužitelji da je tuženik tijekom provođenja javnih natječaja postupio nezakonito, netransparentno i proizvoljno prekršivši propise RH te donio nezakonitu odluku zaključak kojim je povrijedio prava i pravne interese tužitelja, te iste nije ispravio u postupku po prigovoru tužitelja, već je donio nezakonito rješenje. Tužitelji traže od suda da donese odluku kojom će usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti rješenje tuženika i sam riješiti ovu upravnu stvar na način da poništi zaključak o poništenju natječaja te donese odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je suprotno navodima tužitelja, osporeno rješenje doneseno u skladu sa člankom 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, te iz obrazloženja jasno proizlazi na temelju kojih pravnih propisa je riješena upravna stvar, kao i njihova interpretacija u primjeni na utvrđeno činjenično stanje. Stoga da su netočni navodi kako se tuženik samo formalno pozvao ili citirao određene propise kao mjerodavne. Upravo suprotno, tuženik je obrazložio primjenu propisa na temelju činjenica i okolnosti koje su utvrđene u konkretnoj upravnoj stvari , te je iz samog rješenja jasno zašto je odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv Zaključka o poništenju javnih natječaja, odnosno zašto su predmetni javni natječaji poništeni. Nadalje, u odnosu na navod tužitelja da su postupci provedbe Javnih natječaja upravni postupci, tuženik ističe kako je isti neosnovan budući da je točkom 28. Javnog natječaja izričito propisano da postupak provedbe Javnog natječaja nije upravni postupak, osim u smislu donošenja odluke o odabiru iz točke 23. Javnog natječaja. T

uženik ističe da se tek donošenjem Odluke o odabiru najpovoljnije ponude za izdavanjem energetskog odobrenja iz točke 23. Javnog natječaja i izdavanjem energetskog odobrenja iz točke 26. Javnog natječaja odlučuje o pravima i obvezama kako tužitelja tako i ostalih sudionika predmetnog Javnog natječaja, a koje odluke predstavljaju upravne akte. Tuženik navodi kako je točan navod tužitelja o tome da postoji pravna zaštita protiv Odluke o odabiru najpovoljnije ponude, budući da je člankom 17. stavkom 33. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, 111/21) propisano da protiv odluke iz stavka 23. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, međutim citirana odredba se odnosi na mogućnost pokretanja upravnog spora protiv upravnog akta kojim je odlučeno o pravima i obvezama sudionika u postupku Javnog natječaja, a ne protiv Zaključka o poništenju Javnog natječaja koji definitivno nije upravni akt budući da se njime ne odlučuje o pravima i obvezama sudionika u postupku Javnog natječaja. Nadalje, glede navoda tužitelja da tuženik nije bio ovlašten poništiti javne natječaje tuženik ističe da je točkom 20. Javnog natječaja propisano da Ministar može u interesu Republike Hrvatske, bez obrazloženja, zaključkom poništiti cijeli javni natječaj. Dakle, iz citirane točke predmetnog Javnog natječaja jasno proizlazi da je Ministru kao čelniku tijela ostavljena diskrecijska odluka da poništi predmetni natječaj bez obrazloženja. S obzirom na navedeno, navodi tužitelja da ja sam zaključak trebao sadržavati obrazloženje iz kojih je razlog javni natječaj poništen nisu osnovani. Također, tuženik ističe da je tužitelju bio u cijelosti poznati sadržaj Javnog natječaja te da je prilikom prijavljivanja na isti tužitelju bila poznata mogućnost poništenja istoga, stoga se u konkretnom slučaju ne može govoriti o činjenici koja tužitelju nije bila poznata. Naime, ne samo da je tužitelju bio poznati tekst Javnoga natječaja nego je već i u Odluci o provođenju javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja kojom je raspisan Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja bila predviđena mogućnost poništavanja javnog natječaja (točka 20.). Dakle, prijavljivanjem na Javni natječaj tužitelju su bile poznate sve okolnosti pod kojim se natječaj provodi te je tužitelj podnošenjem zahtjeva pristao na uvjete pod kojima se javni natječaj provodi, kao i na mogućnost da isti bude, bez obrazloženja poništen. S obzirom na navedeno, tuženik ističe da u konkretnom slučaju nema arbitrarnosti kako to tužitelj ističe. Naime, diskrecijska ocjena koja je čelniku tijela omogućena kroz točku 20. Javnog natječaja ne spada u sferu arbitrarnosti. O arbitrarnosti bi se moglo govoriti da je tuženik temeljem javnog natječaja izdao energetsko odobrenje drugom prijavitelju umjesto tužitelju, a koji ne ispunjava uvjete propisane samim javnim natječajem. Također, u konkretnom slučaju ne postoji arbitrarnost od strane tuženika budući da je javni natječaj u cijelosti poništen zaključkom kojim se ne odlučuje o pravima i obvezama sudionika predmetnog javnog natječaja. Tuženik ističe da je predmet ovog upravnog spora sukladno članku 3. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24) ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek. Dakle, sukladno citiranoj odredbi predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti pobijanog rješenja od 17. srpnja 2024. te da se stoga neće u ovom upravnom sporu izjašnjavati o navodima tužitelja koji se odnose na društvo Ecodalm, budući da to društvo nije stranka ovog postupka. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. U sporu je održana rasprava 20. studenog 2025., čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s člankom 6. ZUS-a očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari. Na ročištu stranke su u bitnome ustrajale u svojim dotadašnjim navodima.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija dostavljena uz tužbu, kojoj priliježe osporeno rješenje tuženika KLASA: UP/I-391-01/24-01/147, URBROJ: 526-14-3-24-2 od 17. srpnja 2024., te je pregledana i čitana dokumentacija dostavljena uz odgovor na tužbu

6. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/I-391- 01/24-01/147, URBROJ: 526-14-3-24-2 od 17. srpnja 2024. kojim je odbijen prigovor tužitelja podnesen protiv zaključka Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja o poništenju javnih natječaja za izdavanje energetskih odobrenja, KLASA: 391-01/23- 01/256, URBROJ: 517-07-2-24-8 od 30. travnja 2024., KLASA: UP/II-942-01/22- 01/19.

8. Među strankama nije sporno da su tužitelji sukladno odredbi čl. 133. st. 2. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine 111/21) dostavili zahtjeve s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja i to tužitelj pod 1) zahtjev s iskazom interesa za izdavanje energetskog odobrenja za energetsko postrojenje sunčane elektrane Benkovac, priključne snage 60MW temeljem kojeg je tuženik donio Odluku o provođenju javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja od 17. svibnja 2023., kojom je raspisan javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja br.67/23 KLASA: 391-01/23-01/256, URBROJ: 517-07-2-2-23-2 od 5. srpnja 2023., tužitelj pod 2) SE Raštević zahtjev od 30. prosinca 2021., s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja za energetsko postrojenje sunčane elektrane Raštević, priključne snage 41MW po kojem je zahtjevu donesena Odluka o provođenju javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja od 17. svibnja 2023. kojom je raspisan Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja za proizvodno postrojenje sunčane elektrane na lokaciji Grada Benkovca 68/23 („Narodne novine” broj 73/23), KLASA: 391-01/23-01/257, URBROJ: 51707-2-2-23-2 od 5. srpnja 2023., i tužitelj pod 3) SE G zahtjev s iskazom interesa za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja za energetsko postrojenje sunčane elektrane Kolarina, priključne snage 38MW temeljem kojega je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dana 17. svibnja 2023. donijelo Odluku o provođenju javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja KLASA: 391-01/23-01/258, URBROJ: 517-07-2-2-23-1-1 kojom je raspisan Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja broj 69/23 („Narodne novine” broj 73/23) KLASA: 391-01/23-01/258, URBROJ: 517-07-2-2-23-2.

9. Nadalje, nije sporno da su tužitelji u propisanom roku podnijeli ponude temeljem gore navedenih javnih natječaja a koje ponude su zaprimljene i javno otvorene od strane Povjerenstava za otvaranje i odabir najpovoljnije ponude dana 20. srpnja 2023.

10. Također nije sporno da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dana 30. travnja 2024. donijelo zaključak o poništenju Javnih natječaja za izdavanje energetskog odobrenja KLASA: 391-01/23-01/256, URBROJ: 517-07-2-24-8, kojim se poništavaju Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja broj 67/23 (Narodne novine, broj 73/23) Klasa: 391-01/23-01/256, Urbroj: 517-07-2-2-23-2 od 5. srpnja 2023., Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja broj 68/23 („Narodne novine” broj 73/23) Klasa: 391-01/23-01/257, Urbroj: 51707-2-2-23-2 od 5. srpnja 2023. i Javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja broj 69/23 („Narodne novine” broj 73/23) Klasa: 391-01./23-01/258, Urbroj: 517-07-2-2-23-2, kao i Odluke Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja o provođenju Javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja Klasa: 391-01/23-01/256, Urbroj: 517- 07-2-2-23-1 od 17. svibnja 2023., Klasa: 391-01/23-01/257, Urbroj: 517-07-22-23-1 od 17. svibnja 2023., i Klasa: 391-01/23-011258, Urbroj: 517-07-2-2-3-1 od 17. svibnja 2023. Navedeni zaključak o poništenju je objavljen u Narodnim novinama broj 54/2024 od 8. svibnja 2024.

11. Protiv navedenog zaključka o poništenju natječaja tužitelji su izjavili prigovor kojeg je tuženik ovdje osporenim rješenjem od 17. srpnja 2024. odbio s obrazloženjem kako je mogućnost poništenja javnog natječaja bez obrazloženja u i interesu RH, bila propisana točkom 20. Javnog natječaja.

12. Navedeno obrazloženje tuženika ovaj sud prihvaća kao pravilno i zakonito.

13. Naime, pregledom teksta javnog natječaja sud je utvrdio da istim u toč. 20. bilo propisano kako ministar može u interesu Republike Hrvatske bez obrazloženja, poništiti javni natječaj.

14. Imajući u vidu upravo takav sadržaj javnog natječaja to se osporeno rješenje tuženika kojim je odbijen prigovor tužitelja, s obrazloženjem koje je dano, ne može ocijeniti nezakonitim. Naime, u konkretnom slučaju, propozicijama javnog natječaja a na koje je tužitelj, javivši se na natječaj, pristao, propisana je mogućnost ministra da bez obrazloženja poništi javni natječaj u interesu Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju je ministar, tu mogućnost i iskoristio, pa se istome ne može predbacivati nedostatak obrazloženja kada je upravo mogućnost donošenja takve odluke bez obrazloženja propisana samim natječajnim uvjetima. Pritom se zaključak o poništenju natječaja odnosi jednako na sve sudionike natječaja, pa se ne može govoriti o diskriminatornom postupku tuženika, a samo sudjelovanje u javnom natječaju ne stvara legitimno očekivanje da će se postupak okončati izdavanjem odobrenja, pogotovo kada je, kao u konkretnom slučaju, uvjetima samog natječaja izričito propisana mogućnost njegovog poništenja od strane ministra bez obrazloženja.

15. Dodatno se navodi kako je mogućnost poništenja javnog natječaja bez obrazloženja, isključivo u interesu Republike Hrvatske, propisana naknadno i Uredbom o kriterijima za provođenje javnog natječaja za izdavanja energetskog odobrenja i uvjetima izdavanja energetskog odobrenja (Narodne novine 70/2023 ), a koja Uredba je na snagu stupila 7. srpnja 2023. Na taj način je i tim podzakonskim aktom priznata ovlast ministra da poništenjem natječaja intervenira u interesu RH u području energetike kao sektoru od posebne važnosti.

16. Obzirom na sve navedeno te posebno uzimajući u obzir da je u konkretnom slučaju do poništenja natječaja došlo u skladu s unaprijed utvrđenim, javno objavljenim natječajnim uvjetima, to se ne može po ocjeni ovog suda govoriti o nezakonitom postupanju tuženika, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

17. Obzirom da tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to je i njihov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod točkom II. Izreke.

U Splitu 16. prosinca 2025.

SUTKINJA

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA: 1. opunomoćenicima tužitelja,

2. tuženiku,

3. Ecodalm d.o.o., po opun. na znanje,

4. u spis.