REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P Ob-80/2020-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Mataja kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mladen Smoljan , odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika ŽZ, iz [adresa], Grevenbroich, Karl- Oberbach-Str. 11, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Novaković, odvjetnik iz [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave dana 4. studenog 2025. godine zaključene u prisutnosti stranaka osobno uz punomoćnike dana 16. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da zajedničku bračnu imovinu tužiteljice EZ i tuženika ŽZ predstavljaju :
- nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od zk. čest. br. 2534/2 [adresa], ukupne površine 431 m2 i to dvorište površine 297 m2, kuća [adresa], površine 95 m2, garaža površine 22 m2 i pomoćna zgrada površine 17 m2, i zk.čest.br.2534/4
DZ, dvorište, površine 87 m2,
- pokretnine-novčana sredstva:
a) u iznosu od 159.523,31 DEM sa štedne knjižice Zagrebačke banke d.d. [adresa] broj2541561084
b) u iznosu od 403,606,00 DEM sa štedne knjižice Jugobanke, Poslovna jedinica [adresa]-0406-3
c) u iznosu od 140.327,99 DEM sa štedne knjižice Ljubljanske banke d.d., Glavna filijala [adresa]-72711-90286/41
d) u iznosu od 306.619,56 DEM sa štedne knjižice Jugobanke Sarajevo, Osnovna banka Banja Luka sada Kristal banka d.d. Banja Luka, BiH broj 7171012-41003953-5
pri čemu tužiteljici pripada suvlasnički udjel od 2/3, a tuženiku od 1/3 dijela opisane imovine.
II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Određuje se dioba – razvrgnuće – gore opisane zajedničke imovine stranaka tako da:
- tužiteljici EZ u cijelosti pripadaju u vlasništvo gore opisane nekretnine te je slijedom toga tuženik dužan trpjeti da tužiteljica u zemljišnim knjigama ishodi upis prava vlasništva temeljem ove presude na svoje ime u cijelosti (1/1) i to na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od zk. čest. br. 2534/2 [adresa], ukupne površine 431 m2 i to dvorište površine 297 m2, kuća [adresa], površine 95 m2, garaža površine 22 m2 i pomoćna zgrada površine 17 m2, i zk.čest.br.2534/4 DZ
DZ, dvorište, površine 87 m2,
- tužiteljici EZ pripadaju novčana sredstva u iznosu od 169.626,40 EUR, a tuženiku u iznosu od 346.817,70 EUR koliko je ionako podigao i za sebe zadržao pa je slijedom toga tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 169.626,40 EUR sa zateznim kamatama po stopi koje Zagrebačka banka d.d. plaća na štedne uloge po viđenju koje teku od 13.12.1994. godine pa do 31.12.2007. godine a od 1.1.2008. godine do 31.7.2015. godine sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine da isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanje za tri postotna poena referentne stope koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke".
III. Tuženik je dužan naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 356.192,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica tijekom postupka a koji je započeo tužbom od 12.12.1994. godine navodi da su stranke bivši bračni drugovi čiji je brak razveden presudom posl.br. P2- 402/91 od 14.10.1992. godine. Stranke su radile u Njemačkoj te je za vrijeme trajanja braka kupljena kuća u [adresa], a koja nekretnina je uknjižena na ime obje stranke svake u ½ dijela s time da je sredstva za kupnju kuće priskrbila tužiteljica. Nadalje su stranke imale i štedne knjižice na koje su ulagale sredstva. Tužiteljica je konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 1.10.2024. godine predložila da su donese presudu kojom se utvrđuje da zajedničku bračnu imovinu tužiteljice i tuženika predstavljaju nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kuća, dvorište i garaža, [adresa], te pokretnine – novčana sredstva u iznosu od 159.523,31 DEM sa štedne knjižice Zagrebačke banke d.d. [adresa] broj 2541561084, u iznosu od 403.606,00 DEM sa štedne knjižice Jugobanke, Poslovna jedinica [adresa], broj 12-21-0406-3, u iznosu od 140.327,99 DEM sa štedne knjižice Ljubljanske banke d.d., Glavna filijala [adresa]-90286/41, u iznosu od 306.619,56 DEM sa štedne knjižice Jugobanke Sarajevo, Osnovna banka Banja Luka sada Kristal banka d.d., Banja Luka, BiH broj 7271012-4100393-5, pri čemu tužiteljici pripada suvlasnički udjel od 2/3 dijela, a tuženiku od 1/3 dijela imovine. Tužiteljica je zatražila i diobu – razvrgnuće - naprijed opisane zajedničke imovine na način da tužiteljici u cijelosti pripadne u vlasništvo nekretnina u [adresa] te je tuženik dužan trpjeti da tužiteljica u zemljišnim knjigama ishodi upis prava vlasništva temeljem ove presude na svoje ime u cijelosti (1/1), te da tužiteljici pripadnu novčana sredstva u iznosu od 169.626,40 EUR, a tuženiku u iznosu od 346.817,70 EUR koliko je ionako podigao i za sebe zadržao pa je slijedom toga tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 169.626,40 EUR sa zateznim kamatama po stopi koje Zagrebačka banka d.d. plaća na štedne uloge po viđenju koje teku od 13.12.1994. godine pa do 31.12.2007. godine a od 1.1.2008. godine do 31.7.2015. godine sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine da isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanje za tri postotna poena referentne stope koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
2. Tuženik je tijekom postupka iznosio kako su stranke radile u Njemačkoj te su tako vodile restoran pa je za vrijeme trajanja braka kupljena kuća u [adresa] i to više sredstvima tuženika nego tužiteljice. Protivio se je u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu. Vezano za novčana sredstva na štednim knjižicama iznosio je da ista ne postoje, a novčana sredstava stranaka su već podijeljena.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvrši uvid u kupoprodajni ugovor za nekretninu, zemljišno-knjižni izvadak za nekretninu, podatke o štednim knjižicama, izvješće poreznog savjetnika Manfreda Ochsendorfa, preslik bračnog ugovora, nalaz građevinskog vještaka, ostalu dokumentaciju, saslušao svjedoka i stranke.
4. Tužiteljica je tijekom postupka navodila da su se oženili 1978.godine, a ne žive zajedno od 8.8.1990.godine. Razveli su se nešto kasnije. U Njemačku je došla raditi 1972.g. te je radila kod više poslodavaca, a restoran od grada Grevenbroicha preuzela je 14.5.1977.g., tada je bilo otvorenje restorana. Bila je izabrana od Grada da vodi taj restoran. Bila je izabrana između 10 kandidata. Tuženika je upoznala 1976.godine. On je radio na crno isto kod jednog ugostitelja tj. kod ĆZ. Kasnije je preuzela vođenje tog restorana. U restoranu je obavljala sve poslove i to radila je u kuhinji, vodila papire, konobarila, bila za šankom, na kiosku, na bazenu. Tuženik je radio kao konobar u restoranu ali tek od 1978. godine sa radnom dozvolom. On u početku nije imao sređene papire, radio je na crno, imao je i izgon iz Njemačke. Pomoću svoje mame je uredila da se vjenčaju u [adresa] i nakon vjenčanja je on imao papire i onda su otišli u Njemačku gdje su na policiji rekli da mora 6 mjeseci čekati radnu dozvolu. Tuženik je također radio i druge poslove, pomagao je gdje je trebalo, radio je i u kuhinji i čistio je. Njezin godišnji prihod je bio 10.000,00 do 15.000,00 DEM dok je tuženik kako konobar ostvarivao prihod manji nekih 2 do 3%. Ne sjeća se točno iznosa zbog proteka vremena. Kuća u [adresa] je kupljena 1980. godine, a sa porezom je koštala oko 200.000,00 DEM. Platila je kuću tako da je nešto imala novaca a nešto joj je posudila prijateljica kojoj je taj novac vratila. Oboje nisu imali dovoljno novaca za kupnju te kuće. Kuću su kupili u gotovini. Iz Njemačke su nosili novac u banke u [adresa] jer je tu bila veća kamata. U Njemačkoj su također imali račun za poslovanje lokala u Dresdner banci i Volksbanci. Novac za kupnju kuće je podignut sa računa iz banaka u Hrvatskoj. Novac za kupnju kuće je proizašao iz njezinog rada u Njemačkoj. Kod sklapanja ugovora oboje su bili prisutni. Nakon kupnje kuće u [adresa] i dalje su imali novac na računima u bankama. Imala je knjižicu na svoje ime u Podravskoj banci. I tuženik je imao knjižicu na svoje ime u nekoj banci ali se ne sjeća u kojoj. Nije imala punomoć na njegov račun niti je on imao punomoć na njezin račun, to nije bilo potrebno. Imala je kćer u [adresa] koju je ostavila kod bake odnosno svoje mame na čuvanje. Cijelo to vrijeme je radila u Njemačkoj. Kćer je naslijedila ostavinu iza svog oca i bake po ocu. Kad je dolazila u Kopirnicu djetetu je kupovala stvari. I ona i tuženik su dolazili u Hrvatsku i polagali novac na knjižice. Novac su polagali malo na jednu knjižicu, malo na drugu knjižicu gdje je bilo potrebno. Rijetko je podizala novac s knjižica jer nije bilo potrebe. Tuženik je jednom podigao novac možda 5.000,00 DEM. Nakon što su se razišli 8.8.1990.g. tuženik je podigao kompletno sav novac i s njezine i svoje knjižice jer je to bilo zajedničko. Dok su živjeli zajedno smatrala je da je novac kojeg su oboje zarađivali u Njemačkoj zajednički s time da je ona zarađivala više. Tuženik je podigao zajednički novac iz Ljubljanske banke, Zagrebačke banke, dvije Jugobanke koje su se spojile u Gopodarsku banku. Iz Jugobanke je podignut iznos od 409.000,00 DEM. Ne sjeća se točnih prihoda za vrijeme bračne zajednice. Prije bračne zajednice radila je kod ĆZ kao poslovođa u istom lokalu a plaća joj je bila preko 2.000,00 DEM. Tijekom trajanja bračne zajednice za lokal su robu naručivali zajednički. Raspoređivala je radnike u lokalu kao poslovođa i šefica firme. Nisu imali šefa sale. Oboje su radili dnevni obračun. Bili su zajedno i novac je bio u jednoj kasi. Ugovor o zakupu restorana je glasio na njezino ime jer ju je Grad izabrao a E tada nije imao niti sređene papire i imao je izgon iz Njemačke. Prilikom zakupa lokala platila je osiguranje u iznosu oko 10.000,00 DEM a sredstva su bila zajednička. Kad je odlazila iz lokala tih 10.000,00 DEM je ostalo Gradu za pokriće nekih šteta. Opremu kad je preuzela lokal nije platila jer je bila već od Grada. Nakon prestanka bračne zajednice radila je u lokalu 7 do 8 godina a radila je i njezina kćer i zet. Tužbu je podigla kad je saznala da je tuženik podigao novac sa računa i pobjegao sa drugom ženom. Saznala je da je tuženik podigao novac sa knjižica kad je došla u banku i kad su joj to rekli. U banci su joj o tome dali podatke jer su bili u bračnoj zajednici. Novci za gradilište u Petrčanima su iz njezine zarade. Tuženik je znao da je to kupila. Kupila je tri apartmana u Novom Vinodolskom. To je bilo poslije bračne zajednice. Nije rekla tuženiku za kupnju apartmana jer nisu ni bili u braku. Kupila je stan u [adresa].g. za svoje novce. Nisu bili u braku i tuženik s time nema ništa. Nije kupila nikakvu nekretninu starom deviznom štednjom kod Zagrebačke banke jer nije niti imala staru deviznu štednju. Imali su zajedničku štednu knjižicu kod Zagrebačke banke. Ne sjeća se da bi imala štednu knjižicu kod Sarajevske banke. Imala je štednju knjižicu Komercijalne banke Zagreb. Nisu sklopili bračni ugovor 1990. godine u Njemačkoj, to je laž. Imali su kuću u [adresa] koja je bila na tuženika. Ne sjeća se više, toga iznajmljivali su Altebergu koji je slabo plaćao najam. Nije plaćao na račun već je donosio njima novac u restoran ako je imao. Tuženik je imao kuću u [adresa]- str. Ta se kuća nije iznajmljivala za vrijeme bračne zajednice u toj kući živi tuženik i dan danas. Kuća u [adresa] je kupila kćer od novaca koje je dobila kao nasljedstvo nakon očeve smrti.
5. Tuženik je iskazao da je došao raditi u Njemačku 1970. godine. Tužiteljicu je upoznao 1976.g. Radio je tada u tom restoranu kojeg je poslije preuzeo. Taj restoran se zvao Alte Schloss. Radio je kao konobar. Primanja su mu bila 60.000,00 DEM godišnje. Tada je zakupac restorana bio ĆZ. Oženili su se 1978.g. Misli da je bračna zajednica prestala u 6. mjesecu 1990.g. Nakon ĆZ bio je zakupac restorana. Nakon ĆZ Grad je tražio novog zakupca. Uvjet je bio da se da polog od 100.000,00 DEM te da restoran preuzme bračni par. Tada nije bio oženjen te je predložio tužiteljici da zajedno kao bračni par uzmu taj restoran u zakup. Ugovor o zakupu je potpisan prije sklapanja braka, potpisala ga je tužiteljica. Nije htio potpisati ugovor jer bi morao platiti porez na imovinu a tužiteljica nije imala imovine. Vodio je restoran jer je u njega uložio i to 100.000,00 DEM kao kauciju i 100.000,00 DEM u opremanje restorana. Tužiteljica nije uložila nikakva sredstva. Ona je kod ĆZ radila za nekih 800,00 DEM. Nakon što su se oženili kompletno je vodio restoran, zapošljavao i otpuštao radnike, nabavljao robu, vodio knjigovodstvo. Tužiteljica je radila svega 6 mjeseci godišnje u kiosku na bazenu. Ostatak vremena je više odmarala. Zajednički su vodili restoran do 1990.g. Restoran je dobro poslovao tj. perfektno. U restoranu se zarađivalo 100.000,00 DEM mjesečno tj. to je bio mjesečni promet. Od tog iznosa mjesečna zarada je bila 1/3. U Njemačko je imao knjižicu u Dresdner banci na svoje ime od 1970.g. Tužiteljica također nije imala nikakav račun u Njemačkoj, samo su imali račun preko koje je poslovao restoran u Volksbanci. Imao je knjižice u Zagrebačkoj banci, Jugobanci Zagreb, i Ljubljanskoj banci. Imao je i knjižicu u Jugobanci Banja Luka to su bili novci stečeni prije braka. Nitko nije imao punomoć na njegove knjižice. Nije imao punomoć na knjižice tužiteljice. Tužiteljica je imala knjižicu u Zagrebačkoj banci 400.000,00 DEM, zatim u Komercijalnoj banci Koprivnici i [adresa], PBZ Sarajevo Filijala Zagreb, te je u te tri banke imala na računu 650.000,00 DEM. Zarada iz restorana u Njemačkoj se nosila u Hrvatsku i polagala u banke. Polagao je novac na knjižice u Jugobanci Zagreb, Ljubljanskoj banci Zagreb i Zagrebačkoj banci. Tužiteljica je također nosila novac iz Njemačke i uplaćivala ga na svoje knjižice. Nije mogao podizati novac sa njezinih knjižica niti je ona mogla podići novac sa njegovih. To su bila sredstva koja su mogli raspolagati u svako vrijeme u svako doba i lično njihova. Ta sredstva koja je uplaćivao su sredstva iz rada u restoranu. Također i novac kojeg je uplaćivala tužiteljica su iz rada u restoranu. Nakon prestanka bračne zajednice nije podizao nikakva sredstva sa knjižica. Nije mogao podići sredstva s knjižica tužiteljice a niti sa svojih knjižica jer ih je tužiteljica sakrila. Knjižice nije nikada dobio a novac je podizao u banci jer je bio račun na njegovo ime, a to je bilo tek 1995. i 1996. godine. Kuću u [adresa] je kupio 1980.godine. Dobio je ponudu od Imobile, pogledao je kuću s vlasnikom je ugovorio cijenu. Cijena je iznosila 420.000,00 DEM . Jedan mali dio novaca je prodavatelju dao na ruke a taj novac je imao doma a preostali dio novaca za kuću je doznačio sa svog računa u Dresdner banci na račun prodavatelja u Kanadi. Tužiteljica nije dala novac za kupnju te kuće. Tužiteljica nije znala prodavatelja, samo ju je pozvao da potpiše ugovor kod advokata. Bili su vlasnici svaki po 50%. Nakon potpisa ugovora tužiteljica je otišla u Njemačku. Platio je porez i uknjižio gruntovno kuću a da još nije u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu. To je bilo zato jer je prodavatelj u njega imao povjerenja. Novac za kupnju kuće i to iznos od 240.000,00 DEM je bila njegova zarada prije sklapanja braka a ostalo mu je pozajmila Dresdner banka. S bankom se dogovorio da će taj novac vratiti u nekih 5, 6 mjeseci. Novac je vraćao zaradom iz svog rada za vrijeme bračne zajednice. Inače je radom u restoranu primao dvije plaće jedna je bila službena i to minimalna 1.200,00 DEM bruto radi plaćanja poreza a druga plaća je bila na crno i godišnje je iznosila 60.000,00 DEM. Tužiteljica nije imala plaću u restoranu, živjela je od njegove minimalne plaće, ona je bila nosilac obrta i tek se po završnom računu moglo vidjeti da li restoran posluje u plusu ili minusu. Restoran je uvijek poslovao u plusu. Potvrdu koju je dostavila tužiteljica od knjigovođe Ochsendorfa od 18.4.1994.g. joj je trebala za penziju u RH. Nije tražila da joj se da završni račun u kojem bi bila prikazana struktura prihoda, rashodi, neto dobit. U toj potvrdi nisu navedeni prihodi njegove minimalne plaće posljednje tri godine. Plaća na crno mu se isplaćivala na ruke. Tako su plaću dobivali i ostali zaposleni u restoranu. U potvrdi Ochsendorfa od 18.4.1994.g. nisu prikazani samo prihodi restorana već i prihodi iznajmljivanja kuća i stanova i poslovnog prostora. Iznajmljivali su tri stana u kući u [adresa]. Svaki stan je imao 100 m2 a najamnina je bila 1.300,00 DEM. Poslovni prostor se iznajmljivao za 980,00 DEM na istoj adresi. Kuća u [adresa]-str. se iznajmljivala samo prve dvije godine a najamnina je bila 1.700,00 DEM. Bio je jedini vlasnik ove kuće, a kuća u [adresa]. je bila u suvlasništvu njega i tužiteljice svakog 50%. Najamnina se uplaćivala na poslovni račun lokala. Nije imao svoj poslovni račun jer je tako savjetovao knjigovođa da se ne moraju raditi dva završna računa. Njihovi zajednički prihodi ili isključivo njegovi prihodi i isključivo prihodi tužiteljice su išli na jedan poslovni račun. I prije braka je imao godišnju zaradu 60.000,00 DEM. Ako je konobara zarađivao 3.500,00 DEM neto i tringelt 1.500,00 DEM ukupno 4.500,00 DEM onda je on kao vlasnik mogao zarađivati najmanje toliko. Prije braka je u Jugobanci Banja Luka imao ušteđevinu od 150.000,00 DEM a u Dresdner banci 240.000,00 DEM. Prije preuzimanja restorana je u istom radio 4 godine. Nakon prestanka bračne zajednice Grad je dao otkaz zakupu restorana pa je tužiteljica radila još samo godinu dana. Čuo je od drugih da je nakon prestanka bračne zajednice pao prihod restorana i da je tužiteljica ostala dužna 40.000,00 DEM za pivo. Nakon prestanka bračne zajednice odnosno nakon prestanka rada u restoranu tužiteljica više nije radila, vratila se u [adresa]. 1991.g. je podigla tužbu za podjelu imovine iako su na njezinu inicijativu kod notara u Njemačkoj sklopili sporazum tj. bračni ugovor o podjeli imovine. Notar ih je upozorio da se odriču hrvatskog prava i preuzimaju njemačko pravo po kojem su imovinu koju su stekli u braku dijelili pola, pola. Također ih je upozorio da nemaju pravo potraživanja jedan prema drugome poslije podjele imovine. Tim bračnim ugovorom je bila obuhvaćena sva njihova imovina. Čak je ugovorom obuhvaćena i njegova imovina prije braka jer nije imao ugovor da u bračnu zajednicu unosi vlastitu imovinu. Ugovorom o podjeli bračne imovine su ugovorili podjelu svega što posjeduju tj. što je stečeno u braku ali ne piše ništa o podjeli zajedničkih novaca, ne piše pojedinačna imovina. Ne piše niti ukupna imovina, piše sva stečena imovina tijekom trajanja bračne zajednice. U ugovoru stoji da sva stečena imovina tijekom trajanja bračne zajednice dijeli se prema njemačkom zakonu 50% - 50%. Imovina u Hrvatskoj tj. kuća u [adresa] je podijeljena čim je uknjižena. Što se tiče podjele novaca na računima u Hrvatskoj novci su bili identični, pa su se dogovorili da svatko zadrži novac na svojim knjižicama. Da je znao da je taj bračni ugovor ništav u Hrvatskoj ne bi ga sklapao. Podijelili su svoju imovinu po tom ugovoru. Kuću u [adresa] u Bahn str. su prodali na aukciji i novac podijelili pola, pola. Tužiteljica je na svojoj knjižici imala 530.000,00 DEM, on na svojoj 500.000,00 DEM te su se dogovorili da svatko zadrži svoj novac. Za kuću u [adresa] su se dogovorili da ga isplati sa 250.000,00 DEM ali ga nije isplatila već vodi sudski postupak. Tužiteljica je protiv njega 1991.g. podnijela tužbu za podjelu imovine i to za kuću u [adresa] i štedne knjižice. Tom tužbom je tražila polovicu sve imovine. Parnica je završila tako da je tužiteljica povukla tužbu. Vjerojatno na nagovor svojih advokata. Tužiteljica je od 1991. do 1994.g. podigla sve novce sa svojih knjižica. Od tih novaca je kupila zemljište u Petrčanima, tri apartmana u Novom Vinodolskom, kuću za kćer u [adresa], podigla 120.000,00 USD i posudila prijatelju 50.000,00 DEM i kupila stan u [adresa]. I poslije toga ga je tužila 1994.g. Nikad mu nije rekla da je kupila sve što je naveo. Od 1990.g. mu je zabranjen pristup kuće u [adresa]. Tužiteljica koristi cijelu kuću i iznajmljuje je. Novac za kauciju i za opremanje restorana je stečen prije braka. Imao je hipoteku na svoju kuću u [adresa]-str. i tu je hipoteku vratio. Vraćao ju je i nakon prestanka bračne zajednice. Svom bratu nije nikada pozajmio veći iznos novaca. Brat ima više kuća, hotel, restoran. Od prestanka bračne zajednice više nije radio u restoranu. Iz potvrde knjigovođe proizlazi da je tužiteljica ostvarila u restoranu 1991.g. najveću dobit iz razloga što je tada prodana kuća u Bahn str. i novci položeni na taj poslovni račun što je ušlo u prihod restorana. Stan u [adresa] je tužiteljica kupila novcima zarađenim u zajedničkom lokalu. Ne smatra da mu nešto od toga pripada. Ne traži od tužiteljice da ga isplati u novčanim sredstvima već da ga isplati iz Novakove. Tužiteljica je samo stavila svoj potpis na ugovor o zakupu restorana, a tada nisu bili u braku, isplatio je 100.000,00 DEM pologa. Sigurnost u tom ulaganju vidio je u tome što je vodio restoran i vidio je u tome zaradu. U tom trenutku imao je reguliran boravak i radnu dozvolu u Njemačkoj i to od dana potpisivanja ugovora o zakupu. Nije točan podatak na zapisniku 6.2.2008.g. da je dobio regulirano boravište 1.1.1978.g. Njegova vizija kod preuzimanja lokala je bila da napravi 5 puta veći promet nego do tada. Njegova zarada u braku je bio njegov lični novac. Radi se o novcu zarađenom na crno 60.000,00 DEM. Od tih 60.000,00 DEM godišnje ništa ne pripada tužiteljici. U Hrvatsku na knjižice je nosio novac iz cjelokupne zarade. Njegova cjelokupna zarada se sastojala od službene plaće i zarade na crno. Novac koji je zaradio prije sklapanja braka je zaradio radeći kao konobar. Prije zaključenja braka s tužiteljicom nije imao u vlasništvu nekretnine u Njemačkoj niti u Hrvatskoj.
6. Svjedokinja ĐZ je tijekom postupka iskazala da poznaje stranke, bila im je prijatelj. Poznato joj je da su stranke kupile kuću u [adresa] koja je kupljena iz posebne imovine tužiteljice. Tužiteljica je imala novčani ulog na štednoj knjižici Podravske banke Koprivnice u iznosu od oko 200.000,00 DEM u tijeku 1980. godine. Prodavateljima je bilo potrebno primiti kupovninu u kanadskim dolarima pa ju je tužiteljica zamolila da joj pozajmi kupovninu u kanadskim dolarima a da će joj ona taj novac vratiti u njemačkim markama. Sa time je bio upoznat i tuženi. Dala je tužiteljici oko 120.000,00 kanadskih dolara, točnije onu vrijednost koja je bila potrebna za punu kupovninu i poreze predala je tužiteljici a ona je to predala prodavateljima. Radi osiguranja pozajmice tužiteljica joj je dala u posjed štednu knjižicu na kojoj je bila položena protuvrijednost tog iznosa u njemačkim markama. Kada je njoj trebao novac tužiteljica joj ga je vratila pa je od toga kupila neku nekretninu. S tužiteljicom je bila prijateljica i imala je u ju puno povjerenje. Prije zaključenja braka ovu ušteđevinu je tužiteljica stekla kao ugostitelj sa vlastitim restoranom koji je imala u Njemačkoj gdje je radila nekih 6-7 godina. Stranke su jedno kratko vrijeme živjele prije braka, a tada je tuženi govorio neka se ta kupoprodaja čim prije napravi da bi se i na njega čim prije imovina upisala. Tužiteljica je rekla da upisuje imovinu i na tuženika je u njega ima povjerenje. U vrijeme kada se je kupovala kuća tuženi joj je rekao da nema nikakvu imovinu, nema papire za rad u Njemačkoj. Inače su se stranke upoznale u Njemačkoj i tamo su započele vanbračnu zajednicu. Smatra da je vrijednost kuće bila preko 220.000,00 DEM sa porezom.
7. Iz kupoprodajnog ugovor od 29. svibnja 1980.godine proizlazi da su stranke kupile nekretninu u [adresa].
8. S obzirom na vrijeme kupnje nekretnine u [adresa] i to 1980. godine te stjecanje novčanih sredstava ima se primijeniti Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine 11/78, 51/89, 59/90) dalje ZBPO.
9. Iz odredbe čl. 277 ZBPO proizlazi da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina.
10. Iz čl. 287 st. 2 ZBPO proizlazi da se pri određivanju koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoć jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji i brizi oko odgoja i podizanja djece kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
11. Rečene odredbe zakona o načinu stjecanja zajedničke imovine treba shvatiti tako da se zajedničkim stjecanjem ima smatrati sve ono što je rezultat rada i zalaganja bračnih drugova bez obzira da li su se u stjecanju pojedinih dijelova imovine istodobno angažirala oba bračna druga. To je zato što je brak istovremeno i svojevrsna ekonomska zajednica koja ostvaruje prihode za svoju egzistenciju u kojoj zbog svoje specifičnosti postoji određena podjela rada i poslova, tako da na određenim poslovima uobičajenim i potrebnim za bračnu zajednicu može biti angažiran samo jedan bračni drug a na drugim poslovima drugi bračni drug.
12. Temeljem provedenih dokaza proizlazi da su se stranke upoznale u Njemačkoj, da su sklopile brak 1978. godine, da su oboje radili u ugostiteljstvu, tako je tužiteljica iznajmila ugostiteljski objekt u kojem su oboje radili i ostvarivali zaradu. Nadalje su stranke svoju zaradu nosile u Hrvatsku i polagali su sredstava na štedne knjižice na ime tužiteljice i na ime tuženika. Stranke su u svibnju 1980. godine kupile kuću u [adresa] u [adresa] te su u zemljišne knjige upisane kao suvlasnici svaka u ½ dijela. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke su sklopile kod javnog bilježnika u Njemačkoj bračni ugovor sa izborom njemačkog prava za bračnu stečevinu stečenu nakon sklapanja braka. Bračna zajednica je trajala do sredine 1990. godine.
13. Što se tiče nekretnine u [adresa] tužiteljica je prvotno navodila da je kuća stečena njezinim sredstvima da bi konačno postavila tužbeni zahtjev na način da se utvrdi da tužiteljici pripada suvlasnički udjel od 2/3 dijela a tuženiku u 1/3 dijela na predmetnoj nekretnini. Tuženik je pak navodio da je kuća kupljena njegovim sredstvima prije sklapanja braka te pozajmicom Dresdner banke.
14. Vezano za gornje navode tužiteljice iznosi se da je tužiteljica priložila u spis štednu knjižicu Komercijalne banke i štedionice Koprivnica iz koje proizlazi da je stanje na istoj u kolovozu 1976. godine iznosilo 800,00 DEM te su se od tada na istu vršile uplate novčanih iznosa te pripis kamata te je stanje u vrijeme kupnje nekretnine iznosilo 167.039,86 DEM. Polazeći od izjave obiju stranaka da su svoju zaradu nosili u RH i ulagali na štedne knjižice te da su zarađena sredstva bila zajednička sud smatra da su sredstva na navedenoj štednoj knjižici bila zajednička. Što se tiče navoda tuženika o sredstvima za kupnju kuće iznosi se da svoje navode nije potkrijepio materijalnim dokazima.
15. Dakle u odnosu na stjecanja nekretnine iznosi se kako su obje stranke radile u restoranu, ostvarivali su zaradu te su tako zarađeni novac, koji je proistekao iz njihovog rada, oboje nosili u Hrvatsku i polagali na knjižice kako tužiteljice tako i tuženika. Radi se o zajedničkim sredstvima sukladno odredbama ZBPO a što tuženik tijekom postupka niti ne spori. Kako je su novčana sredstva na štednim knjižicama stranaka bila zajednička tako je i nekretnina kupljena zajedničkim sredstvima stranaka.
16. Što se tiče doprinosa svake stranke u stjecanju zajedničkih sredstava iznosi se da iz potvrde poreznog savjetnika Manfreda Ochsendorfa od 18.4.1994. godine a koju sud smatra vjerodostojnim dokazom o visini prihoda stranaka, proizlazi da je tužiteljica u periodu od 1978. do 1991. godine ostvarivala veće prihode od tuženika, dakle i u godinama koje su prethodile kupnji nekretnine. Stoga sud smatra da je doprinos tužiteljice u stjecanju zajedničkih sredstava kojima je kupljena nekretnina u [adresa], bio i dva puta veći od doprinosa tuženika (što proizlazi iz potvrde poreznog savjetnika) stoga je tužiteljica s obzirom na svoj doprinos u stjecanju sredstava osnovano zatražila da se utvrdi kako je ista suvlasnica nekretnine u 2/3 dijela a tuženik u 1/3 dijela te je odlučeno kao pod toč. I izreke presude.
17. Što se tiče navoda tuženika da je njegov doprinos u zaradi kroz rad u restoranu bio veći od tužiteljice te da prikazana primanja tužiteljice iz potvrde poreznog savjetnika Manfreda Ochsendorfa nisu samo od zarade u restoranu već i od najma i drugih izvora, a koji bi bili bračna stečevina, ističe se da isto ne proizlazi iz materijalnih dokaza niti je vidljivo iz potvrde poreznog savjetnika Manfreda Ochsendorfa iz 1994. godine niti je tuženik u tom pogledu dostavio bilo kakav dokaz u vidu valjanih dokumenata.
18. Vezano za dostavljene izjave SZ, PZbrata tuženika, ističe se da sud iste ne smatra vjerodostojnom već usmjerenim na ostvarivanje uspjeha tuženika u postupku, te umanjivanje doprinosa tužiteljice u stjecanju zarade. Naprotiv iz izjave CZ proizlazi da su obje stranke podjednako radile u restoranu.
19. U pogledu predlaganja saslušanje svjedoka na okolnost rada stranaka u restoranu iznosi se da isto nije od odlučnog značaja budući je i sam tuženik tijekom cijelog postupka iznosio da se radi o zajedničkoj zaradi, zajedničkim sredstvima. Nisu od utjecaja niti navodi tuženika o njegovom ulaganju u poslovni prostor tj. restoran u Njemačkoj, niti dano osiguranje (kaucija) kao uvjet za iznajmljivanje restorana u kojem su kasnije zajednički radile i stjecale zajedničku zaradu.
20. Vezano za navode tuženika o sporazuma stranaka da novčane iznose na štednim knjižicama podijele tako da svaka stranka zadrži za sebe novac na knjižici i računu koji glasi na njezino ime iznosi se da tuženik nije dostavio u spis odnosno nije dokazao nikakvim materijalnim dokazom da bi postojao takav dogovor između stranaka tj. da svaka zadržava za sebe novčane iznose na svojim štednim knjižicama i računima te da bi se o tome sporazumjele. Naprotiv obje stranke su pokrenule parničen postupke kojim potražuju novčana sredstva koja su tijekom trajanja bračne zajednice polagale na štedne račune bilo na ime tužiteljice bilo na ime tuženika.
21. U pogledu bračnog ugovora Županijski sud u Zagrebu je u svojem rješenju posl.br. Gž Ob-683/2018-7 od 17. svibnja 2022. godine je zauzeo stav kojem se priklanja i ovaj sud.
22. Kako iz svega naprijed navedenog proizlazi da su stranke zajednički novac ulagale na štedne knjižice i račune te kako je doprinos tužiteljice u stjecanju zarade bio veći to je sud usvojio zahtjev tužiteljice da joj pripada i 2/3 dijela novčanih sredstava na knjižicama stoga je odlučeno kao pod I izreke presude.
23. Sud nije usvojio dokazni prijedlog tuženika za provođenje financijskog vještačenja budući za utvrđivanje strukture dohotka stranaka nema osnove s obzirom da su svi prihodi bili zajednički što su stranke višekratno isticale tijekom postupka.
24. Tijekom postupka također nisu razmatrani dokazi o imovini koja nije predmet ovog postupka.
25. Sud je odbio zahtjev tuženika da se na ovaj spis spoji spis posl. br. P Ob-646/2022 budući bi isto bilo neekonomično i produžilo bi daljnje trajanje ovog postupka a koji je pokrenut 1994. godine.
26. Tužiteljica je postavila i zahtjeva za diobu – razvrgnuće zajedničke imovine stranaka na način da joj u cijelosti pripade u vlasništvo kuća u [adresa] te u pogledu novčanih sredstava da joj tuženik isplati iznos od 169.626,40 EUR.
27. Što se tiče razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretninama na naprijed navedeni način ističe se da sukladno čl. 51 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužiteljica nije učinila vjerojatnim da postoji osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće da joj u cijelosti pripadne nekretnina bez isplate tuženika.
28. Slijedom navedenog odbijena je tužiteljica sa predloženim načinom diobe u cijelosti.
29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 5 Zakona o parničnom postupku. Trošak zastupanja po odvjetniku odmjeren je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika a imajući u vidu zatraženi trošak kao i vrijednost predmeta spora.
30. Tužiteljici je prema troškovniku priznat trošak za sastav tužbe po Tbr. 7 toč. 1 od 500 bodova, za pristup na ročište dana 17.5.1995., 19.6.1995., 10.7.1995., 19.2.2001., 15.5.2002.,13.2.2003.,5.11.2007., 6.5.2008., po Tbr. 9.toč.1 od 500 bodova za svako ročište, za pristup na ročište dana 22.1.2008. po Tbr.9 toč. 2 od 250 bodova, za sastav žalbe od 3.10.1996., 5.5.1997. po Tbr. 10 toč. 4 od 250 bodova za svaku žalbu, za sastav revizije od 20.2.1997. po Tbr 10 toč. 5 od 750 bodova, za sastav žalbe od 13.6.2008. po Tbr 10 toč. 1 od 625 bodova, za sastav podnesaka od 13.5.2002., 5.11.2007., 22.1.2008., 17.7.1996. po Tbr.8 toč.1 od 500 bodova za svaki podnesak, za sastav tužbe od 12.12.1994. po Tbr. 7 toč. 1 od 4205 bodova, za sastav podnesaka od 21.2.1996., 2.7.1999., 17.1.2001.,10.11.1995. po Tbr 8. toč. 1 od 4205 bodova za svaki podnesak, za pristup na ročišta 12.12.2000.,10.4.1995., 2.10.1995. po Tbr 9 toč.1 od 4205 bodova za svako ročište, za pristup na ročišta 16.9.1999., 19.2.2004. po Tbr. 9 toč. 2 od 2101,5 bodova za svako ročište, za sastav podnesaka od 2.2.2012., 19.3.2012., 22.5.2014., 4.7.2014., 26.9.2014., 22.12.2014., 19.6.2015., 21.6.2016., 20.11.2017.,6.2.2024., 1.10.2024., 28.7.2025. po Tbr 8 toč.1 od 4505 za svaki podnesak, za pristup na ročišta 13.2.2012., 18.9.2013., 13.1.2014., 23.5.2014., 9.9. 2014., 23.10. 2014., 11.1.2016., 8.2.2016., 23.2.2017., 11.4.2017., 16.2.2018., 20.4.2023., 20.2.2024., 16.10.2024., 21.1.2025., 4.11.2025. po Tbr. 9 toč. 1 od 4505 za svako ročište, za sastav podneska od 23.5.2013. 24.10.2022. po Tbr. 8 toč. 4 od 25 bodova, za pristup na očevid dana 25.2.2014. po Tbr 9 toč. 7 od 4505 bodova, za pristup na ročište 10.12.2015. po Tbr. 9 toč. 5 od 50 bodova, za pristup na ročište 9.6.2016. po Tbr. 9 toč. 2 od 2252,5 bodova, za sastav žalbe od 26.4.2018. po Tbr 10 toč. 1 od 5631,25 bodova, za sastav žalbe od 28.2.2019. po Tbr. 10 toč. 4 od 2252,5 bodova, za sastav podneska od 21.2.2020. po Tbr 8 toč. 4 od 25 bodova te je tako ukupno dosuđeno 142.324,25 bodova, što iznosi 284.648,5 EUR, uz PDV od 25 % po Tbr 46 u iznosu od 71.162,12 EUR što ukupno iznosi 355.810,62 EUR na što je dodan trošak vještačenja u iznosu od 382,26 EUR što sveukupno iznosi 356.192,88 EUR.
31. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška budući je izgubio spor.
U Zagrebu, 16. prosinca 2025. godine.
S u d a c:
Zrinka Mataja
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka. O žalbi odlučuje Županijski sud.
dna:
pun. tužitelja
pun. tuženika
