Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: K-217/2023-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Špigel, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Jurić Budimir, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog ŽB i dr., zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje KZ/11.) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-111/2023-1 od 15. veljače 2023., nakon javne rasprave održane 11. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Borisa Sarića, I. optuženog ŽB, II. optuženog Ivana ŽB i opunomoćenika oštećene TB i oštećenog ZB, odvjetnika Vladimira Burića u Osijeku, 16. prosinca 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje ZKP/08.) stavlja se izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-217/2023-2 od 8 svibnja 2023. kojom je izdan kazneni nalog protiv I. optuženog ŽB i II. optuženog LB zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i dr. KZ/11.
II. I. optuženi ŽB, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Ž i IB r. T, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], općina Slavonski Brod, državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, sa završenom osnovnom školom, oženjen, otac troje odrasle djece, odlikovan, srednjeg imovnog stanja, sudionik Domovinskog rata, odlikovan, s primanjima od oko 700,00 eura, prekršajno nekažnjavan, osuđivan,
kriv je
III. što je
I.optuženi ŽB - sam
dana 30. studenoga 2022. oko 13,45 sati nazvao je ZB te u telefonskom razgovoru imenovanom u cilju da istoga zastraši uputio riječi „Čvaknut ću te, čekam te“, a koje riječi su kod ošt. ZB izazvale osjećaj straha i uznemirenosti te bojazan za vlastiti život,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,
I.optuženi ŽB - sam
dana 30. studenoga 2022. u [adresa], u toaletu poslovnog prostora vlasništvo TB, u cilju da ošteti renovirani toalet, razbio pločice i sanitarije, pričinivši štetu u iznosu od 4.039,06 eura,
dakle, oštetio tuđu stvar
IV. čime je I. optuženi ŽB počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11., i kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11.
V. Na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. I. optuženom ŽB se za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI
VI. Na temelju članka 235. stavak 1. KZ/11. I. optuženom ŽB se za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11.
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 5 (PET) MJESECI
VII. I. optuženi ŽB se za navedena kaznena djela uz daljnju primjenu članka 51. KZ/11.
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI
VIII. Na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. I. optuženom ŽB
i z r i č e s e
UVJETNA OSUDA
tako što se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti, ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
IX. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje ZKP/08.) oštećenoj TB, rođena **.**.1972., OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 4.039,06 EUR (četiritisućetridesetdeveteura i šestcenti) te se nalaže I. optuženom ŽB da plati navedeni iznos oštećenoj TB, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
X. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 6. i 8. ZKP/08. nalaže se I. optuženom ŽB da podmiri trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 EUR (stopedeseteura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke oštećene TB i nagradu i nužne izdatke njezinog opunomoćenika, a o kojim će troškovima sud sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08. donijeti posebno rješenje.
XI. Na temelju članka 452. točka 3. ZKP/08. protiv
II. optuženog LB, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ŽB i RB r. Z, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, tehničar za računalstvo, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, oženjen, otac jednog mlt. djeteta, lošeg imovnog stanja, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan,
ODBIJA SE OPTUŽBA
XII. da bi
dana 30. studenoga 2022. u [adresa], u toaletu poslovnog prostora vlasništvo TB, u cilju da oštetI renovirani toalet, razbio pločice i sanitarije, pričinivši štetu u iznosu od 4.039,06 eura
dakle, oštetio tuđu stvar
XIII. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari,
opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11.
XIV. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. u odnosu na II. optuženog LB troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci II. optuženog LB padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-111/2023-1 od 15. veljače 2023. optuženi su I. optuženi ŽB zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz članka 139. stavak 2. KZ/11. i kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. i II. optuženi LB zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11.
1.1.Državni odvjetnik je izmijenio optužnicu u činjeničnom dijelu kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. kako je opisano u izreci presude (umjesto iznosa štete od 6.636,14 eura naveden iznos štete od 4.039,06 eura), dok su zakonski opis i pravna kvalifikacija tog kaznenog djela ostali neizmijenjeni.
2. Oštećena TB postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 4.039,06 eura na ime štete koja joj je nastala kaznenim djelom oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11.
3. I. optuženi ŽB se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11., dok se u odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. očitovao da se smatra krivim.
3.1. II. optuženi LB se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. za koje se tereti predmetnom optužbom.
4. U dokaznom postupku pročitani su po zakonskim osnovama iz članka 431. stavak 1. točke 7. i 8. ZKP/08. iskazi oštećenika TB i ZB s prijašnje rasprave od 17. ožujka 2025. (listovi 103 do 112 spisa), ispitan je svjedok obrane ĐB, reproduciran je DVD medij s fotografijama oštećenja toaleta te su pročitani imovinskopravni zahtjev oštećene TB (list 35 spisa), presuda zbog ogluhe broj Pn-102/2023-3 od 27.10.2023. (listovi 115 do 118 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (listovi 119 do 123 spisa), potvrde iz prekršajne evidencije i uvjerenja iz kaznene evidencije na ime optuženika od 23. rujna 2025. (listovi 133 do 136 spisa). Optuženici su na kraju dokaznog postupka iznijeli svoje obrane.
5. I. optuženi ŽB je u svojoj obrani naveo da se sjeća da ga je prije nekoliko godina njegov zet ĐB zamolio da dođe pogledati jedan poslovni prostor koji je zakupio njegov poslodavac FB iz tvrtke Azut Digital d.o.o. Zagreb, a zbog potrebe da se renovira kupatilo. Pristao je na to s obzirom da je u mirovini i trebao mu je novac. Tamo na sastanak došao je i ZB i sjeća se da je bio dogovor da se od postojećeg velikog starog kupatila naprave dva nova, manja za potrebe radnika navedene tvrtke koji su boravili u tom prostoru. Dao je ponudu ZB za ovu renovaciju koja je glasila na iznos oko 3 do 3 i pol tisuće eura. Bio je dogovor da će sav materijal, kao i posao na ruke platiti zakupodavac poslovnog prostora, odnosno spomenuta tvrtka iz Zagreba. Sjeća se da je ZB kada je saznao da navedena tvrtka sve želi platiti preko računa, a ne na ruke odustao od renovacije kupatila, no nakon par dana ipak je nazvao njegovog sina LB i rekao da je dogovorio taj posao s direktorom FB. Nakon nekog vremena sastali su se sin i on u navedenom poslovnom prostoru s ZB i šeficom navedene tvrtke iz Zagreba, a čijeg se imena više ne sjeća, te je u njihovoj prisutnosti ova šefica za potrebe renovacije kupatila predala ZB na ruke iznos između 25.000,00 i 30.000,00 kn. Sjeća se da su njih dvoje o tom predanom novcu potpisali potvrdu. Od tog novca ZB mu je na ime radova predao iznos od 10.000,00kn. Potom su sin i on naručili sav materijal u Pevecu koji su preuzeli kada je taj materijal platila navedena tvrtka. Započeli su renovirati kupatilo pri čemu su uvažavali i želje ZB za određenim preinakama koje je od njih tražio. Znalo je tijekom izvođenja radova faliti materijala i to su u dogovoru s ZB podmirivali njegov sin LB i on. Radilo se o iznosu od oko 100-tinjak eura koji su platili. Zadnji dan radova sjeća se da su sin i on obavijestili ZB da je sve gotovo i da ga čekaju da dođe u poslovni prostor i donese im ostatak novca. Prethodno im je ZB osim ovih 10.000,00 kn predao i iznos od oko 2-3 tisuće kuna. Tog zadnjeg dana radova ZB se javio na telefon njegovom sinu oko 13, 14 sati i rekao mu da ne može doći i da ima poslovnih obaveza, iako su ga oni prethodno obavijestili da očekuju da donese ostatak novca, jer su radovi završeni. Kada je on čuo taj razgovor uzeo je mobitel od sina i rekao ZB da dođe pogledati kupatilo, odnosno uvjeriti se da je sve uredno napravljeno i da donese ostatak novca kako su se i dogovorili. ZB mu je na to rekao da on nema što raditi tamo i da je tamo živa psihijatrija. On je inače psihijatrijski bolesnik, a ZB mu je rekao da on nije psihijatar i da čvakne jednu tabletu da se smiri. Na te njegove riječi pao mu je mrak na oči i pitao ga je kada će on doći da on njega čvakne. ZB mu je na to rekao da mu ne prijeti i da se razgovor snima, a on je rekao ZB da on njemu ne prijeti. Kada su se smirile tenzije između njih dvojice ZB je obećao da će mu donijeti 5.000,00kn. Ostao je čekati ZB u poslovnom prostoru, a sjeća se da su u 16h nakon radnog vremena poslovni prostor napustili radnici i da još uvijek nije došao ZB, a kako je onda zaključio da on ni neće doći kako mu je obećao uzeo je čekić i sve je to s gorkim zadovoljstvom razbio. Ne osporava da je razbio kupatila i to je od prvog dana priznao. ZB mu je poslije poslao poruku u kojoj mu je naveo da će mu donijeti novce u [adresa] gdje živi, međutim to nije učinio. Sutradan je saznao da ga traži policija. Hrvatski je ratni vojni invalid, boluje od PTSP- a i raznih drugih dijagnoza. Priznaje da je napravio štetu, odnosno ne osporava da je polupao kupatila, a to je učinio zato što mu je pao mrak na oči. Štetu će platiti onome tko je platio sav materijal i dao novce da se sav taj posao obavi. Što se tiče prijetnje, to osporava i radi se o notornoj laži. Moli da se ovaj postupak završi, jer ga jako opterećuje i može ga dovesti do toga da si oduzme život ili zabije automobilom u drvo.
5.1. Na upite državnog odvjetnika i opunomoćenika oštećenika I. optuženi ŽB je dodao da je nakon razgovora s ZB kada mu je isti obećao da će donijeti ostatak novca u poslovni prostor za obavljene radove njegov sin LB otišao kući, tako da isti nije bio prisutan kada je on razbio kupatilo. Na sreću ZB nije došao donijeti novce u poslovni prostor, jer ne zna kako bi prema njemu reagirao u takvom stanju. Kada mu je ZB rekao da on nije psihijatar i da čvakne tabletu da se smiri, on mu je rekao da dođe kako bi on njega čvaknuo i to u kontekstu da on njega popije, jer nije imao tabletu. Burno su obojica reagirali u telefonskom razgovoru, a onda su stali na loptu i dogovorili se da će ZB doći donijeti novce. Za vrijeme obavljanja radova boravio je kod svoje kćeri i zeta u [adresa], odnosno nije se vraćao kući u [adresa] kao što je to činio njegov sin LB. ZB je znao da je on boravio u [adresa], jer je bio u prijateljskim odnosima s njegovim zetom ĐB. Zato mu je u poruci i napisao da će mu donijeti novce u [adresa]. Tu poruku je dobio od ZB kada je već došao u [adresa], a prije toga je razbio kupatilo. U to vrijeme njegov je sin LB već bio otišao kući u [adresa].
6. II. optuženi LB je u svojoj obrani naveo da su njegov otac I. optuženi ŽB i on dobili poziv od njegovog šogora ĐB u kojem im je isti rekao da ima posao za njih. On je tada bio nositelj obrta za završne građevinske radove. Došli su u poslovni prostor i upoznali ZB. Dogovorili su renovaciju kupatila po principu ključ u ruke. Nakon nekoliko dana zvao ga je ZB i rekao mu da bi sve trebalo ići preko računa, ali on je rekao ZB da ne može za sve izdati račune, odnosno da ne može izdati račune za keramiku i vodu, jer nije formalno bio ovlašten za obavljanje tih radova. Nakon toga ZB mu se ponovno javio i rekao da je smislio način kako će to riješiti. Sjeća se da je ZB spominjao i svoju firmu gdje on radi, odnosno da će preko te firme riješiti račune. Dobio je dojam da je ZB bio interes da iz ovog cijelog posla što više novca izvuče za sebe, pa su se tako izdavali računi na veće iznose koji nisu odgovarali stvarnoj cijeni kako bi mogao za sebe što više novca zadržati. Dogovorili su se da će otac i on materijal za renovaciju kupatila preuzeti u Pevexu što su i učinili, a na računima su tamo vidjeli da je materijal platila tvrtka Azut Digital Media. Našli su se u uredu i tamo je ZB ocu i njemu predao iznos od 10.000,00kn na ime predujma za radove o čemu posjeduje i potvrdu, time da je ZB prethodno dobio novce za sve te radove od jedne gospođe i to između 20 do 30 tisuća kuna, što znači da je ostatak novca nakon što je njima dao 10.000,00kn on zadržao za sebe. Bilo je dosta preinaka tijekom izvođenja radova na zahtjev ZB, a što je povećavalo cijenu radova. On je za vrijeme obavljanja radova putovao u [adresa] iz [adresa] gdje živi i to autobusom, vlakom ili ŽBD. Tijekom radova samo je u jednom navratu vidio TB i to kada je u poslovni prostor donijela silikon i Coca Colu. Nekoliko dana prije završetka radova njegovom je ocu ŽB trebao novac za neke njegove privatne potrebe i sjeća se da mu je ZB dao određeni iznos novca, između 2 i 5 tisuća kuna na ime predujma za obavljanje radova. Večer prije završetka radova napisao je ZB poruku na aplikaciju Viber u kojoj je tražio od njega da mu sutradan donese dva sifona za umivaonik i još neku sitnicu i da su radovi tada gotovi. Sutradan ZB nije donio ovaj traženi materijal, a kada ga je zvao nije mu se javljao. Nazvao ga je oko 12, 13 sati i počeo se izmotavati, govoriti da nisu završili sve radove da fale pločice i sl. Točno je da su falili sifoni i tri pločice, ali to je bilo isključivo krivnjom ZB, jer im nije donio taj materijal. Molio je ZB da dođe prekontrolirati radove i da im da bilo koji iznos novca, jer im je novac trebao, a radovi su bili gotovi. Kako se ZB izmotavao pitao ga je da li je rješenje da kupatila polupaju, a on mu je rekao da polupaju. Kako je to čuo njegov otac ŽB, jer je bio upaljen zvučnik, on je uzeo telefon i nastavio razgovor s ZB. Bio je prisutan kada su njih dvojica razgovarali i čuo je da je ZB spomenuo njegovom ocu da on nije psihijatar i da se smiri i čvakne jednu tabletu na što mu je njegov otac odmah odgovorio da dođe da on njega čvakne. Kasnije mu je otac pojasnio da je to rekao ZB u kontekstu da će njega popiti. On je potom otišao za [adresa], jer je imao dogovoren Bla Bla Car između 14 i 15 sati. Tu večer otac ga je nazvao i rekao mu da je polupao kupatila. Sutradan je čuo da ih traži policija. Za razliku od njegovog oca on zna kontrolirati emocije. Kada je slušao razgovor između oca i ZB primijetio je da je njegov otac ljut i frustriran i uznemiren i da se osjećao nemoćno, jer su im trebali novci, a ZB se izmotavao. On je pokušavao smiriti situaciju, jer mu je trebao novac koji je očekivao da će dobiti, jer su radovi bili završeni. Ne zna zašto je njegov otac odlučio ostati u poslovnom prostoru i čekati ZB u tim okolnostima kada je bilo jasno da on neće doći. Njegov se otac vratio u [adresa], iako su radovi bili završeni zato što su mu tamo ostale stvari. Sutradan se vratio u [adresa] i onda su skupa došli u policiju u [adresa] dati izjavu.
7. Oštećena TB navela je da je ona vlasnica poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa]. Taj je poslovni prostor dala u zakup tvrtki Company wall iz Zagreba. Kada su oni ušli u prostor sjeća se da su joj se nakon nekog kraćeg vremena obratili putem svog zaposlenika ĐB za kojeg je iz ranijih kontakata smatrala da je istaknuta osoba koja je radila u toj tvrtki. Obratili su joj se iz razloga što, kako su naveli, nije odgovarao sanitarni čvor u navedenom zakupljenom poslovnom prostoru, odnosno nije im odgovaralo što je u prostoru postojao samo jedan sanitarni čvor, budući da su im bila potreba dva sanitarna čvora. U početku su joj predlagali da se u tom pogledu obavi renoviranje prostora, a kasnije su joj to na neki način i nametnuli, odnosno sjeća se da joj je rečeno da će u slučaju ako ne pristane na renoviranje toaleta biti otkazan ugovor o zakupu poslovnog prostora. Stoga je pristala da se obavi takva renovacija, a ĐB je sugerirao njoj i njezinom bratu ZB, a koji je također uz nju sudjelovao u tim dogovorima, da te radove obavi obrt za koji misli da je bio u vlasništvu I. optuženog ŽB. ĐB im je rekao da je to potrebno kako se ne bi ometao rad tvrtke za vrijeme obavljanja tih radova, a da on to može osigurati u suradnji s ovim obrtom. S tim obrtom dogovorila je da će kupiti potreban materijal za renoviranje prostora, a da oni obave radove. Bilo je dosta radova, odnosno od jednog sanitarnog čvora trebalo je napraviti dva, bilo je potrebno napraviti sve nove instalacije, postaviti pločice i nove sanitarije, odnosno sve što je potrebno da bi sanitarni čvorovi bili u funkciji. Dogovoreno je da će se za ove radove isplatiti cijena od ukupno 19.000,00 kuna, kao i da će se platiti akontacija u iznosu od 6.000,00 kuna. Međutim, nakon toga je tražen predujam od 10.000,00 kuna koji je ona i uplatila. Izvođači radova su nakon toga tražili još novaca te im je stoga uplatila još 3.000,00 kuna i napomenula da će ostatak novca biti isplaćen kada radovi budu gotovi. Tako je bilo prvotno i dogovoreno da će se platiti akontacija, a ostatak nakon završetka radova, međutim izvođači su tijekom izvođenja radova stalno potraživali isplatu novca. Dok su se obavljali radovi možda je u dva navrata došla u poslovni prostor donijeti potreban materijal. Sjeća se da ju je jednog dana kada su radovi bili pri kraju nazvao brat ZB koji joj je rekao da je razgovarao s ŽB i LB na telefon i da su mu prijetili da će ga ubiti odnosno ozlijediti, odnosno sjeća se da joj je brat spomenuo da su upotrijebili riječ "čvaknuti". Ona je bratu rekla da se s njima ne ide nalaziti radi isplate ostatka novca za radove sve dok ne provjeri jesu li radovi obavljeni u cijelosti. Kada je brat otišao u poslovni prostor provjeriti jesu li radovi završeni, nazvao ju je na telefon i obavijestio je da je jedan toalet koji je uspio otključati, jer je imao rezervni ključ, u cijelosti porazbijan, a da u drugi toalet ne može ući, budući je zaključan, a nije imao rezervne ključeve te je tražio od nje da odmah tamo dođe. Kada je došla u poslovni prostor u ovom toaletu koji je brat uspio otključati vidjela je da je sve bilo porazbijano. Svaka je pločica bila razbijena, kao i umivaonik i wc školjka. Zvali su bravara da im otključa drugi toalet, kao i policiju, a kada je bravar došao i otključao drugi toalet vidjeli su da je i taj drugi toalet u cijelosti porazbijan. Kada je bravar došao policija je već došla u poslovni prostor. Brat ZB joj je i tamo rekao da su mu optuženici prijetili da će ga ubiti, odnosno ozlijediti ako odmah ne plati ostatak novca za radove. Zbog takvog ponašanja optuženika ona se zabrinula za vlastitu sigurnost, kao i za sigurnost svog brata te je podnijela kaznenu prijavu. Kada je njezin brat došao u poslovni prostor provjeriti jesu li završeni radovi u to vrijeme nije bilo nikoga od radnika Company walla u poslovnom prostoru, a tako je bilo stanje i kada je ona došla tamo na poziv brata, odnosno u prostoru su tada bili samo njih dvoje, time da je poslije došao bravar, kao i policija. Brat joj je prvi puta spomenuo prijetnju kada ju je nazvao prije nego što je otišao u poslovni prostor, odnosno tada joj je rekao da su mu optuženici rekli da im odmah mora platiti ostatak novca ili će ga ubiti, odnosno ozlijediti, čvaknuti. U razgovoru je osjetila da je njezin brat zabrinut, a i sama se zabrinula kada je to čula. Drugi puta joj je brat spomenuo tu prijetnju kada su došli u poslovni prostor i vidjeli da su oba toaleta u potpunosti devastirana. Tada je njezin brat još više bio u strahu kada je vidio stanje tih toaleta, odnosno da su isti divljački uništeni, a iz istog razloga se i ona ustrašila i za sebe i svoju djecu, odnosno bilo ju je strah što će biti ako optuženicima ne isplati ostatak cijene, s obzirom da su tako divljački uništili toalete. Ona nije vidjela tko je razbio sanitarne čvorove, ali joj je brat spomenuo u razgovoru da su mu optuženici rekli i da postoji mogućnost da će razbiti sanitarne čvorove ako im se ne isplati novac. Iz razgovora s bratom stekla je dojam da su mu oba optuženika ovako prijetila. Ona je sutradan nazvala vlasnika tvrtke Company wall i obavijestila ga što se dogodilo te mu rekla da je nekorektno da si tako nešto dozvoli i da će biti primorana otkazati ugovor o zakupu. Nakon toga dobila je informaciju da je spomenuti ĐB dobio otkaz u Company wall. Policijski službenici koji su došli na mjesto događaja su poučili njezinog brata i nju da mogu podnijeti kaznenu prijavu, što oni i učinili. Sjeća se da je nakon podnošenja kaznene prijave kada je ponovno došla u poslovni prostor zatekla nekog od djelatnika Company wall-a i da su oni također vidjeli stanje u kojem se nalaze sanitarni čvorovi te da su se zgražali nad time. S obrtom optuženika nije sklapala nikakav ugovor za poslove renoviranja sanitarnog čvora, a novac koji im je platila na ime predujma u iznosu od 10.000,00 kn je platila na ruke. ĐB joj je rekao da optuženici imaju svoj obrt u sklopu kojeg mogu obaviti potrebne radove za renoviranje sanitarnog čvora. S optuženicima se nije direktno dogovorila za obavljanje radova, već je sve išlo uz posredovanje ĐB, time da je u dogovore bio uključen i njezin brat. Njoj nije bilo bitno da li oni imaju neki obrt ili ne, samo joj je bilo bitno da se radovi obave kako treba. ĐB je njezinom bratu i njoj garantirao da će obrt optuženika sve radove obaviti korektno i na način da se djelatnici tvrtke Company wall ne ometaju u svom redovnom radu unutar poslovnog prostora. Ona je u cijelosti platila sav materijal, a optuženicima je trebala platiti samo iznos za obavljanje radova.
8. Oštećeni ZB je u svom iskazu naveo da je njegova sestra TB vlasnica poslovnog prostora na adresi u [adresa], te da ga je, s obzirom da je taj poslovni prostor bio prazan, zamolila da joj pomogne u pronalasku odgovarajućeg zakupoprimca i on joj je u tome i pomogao, odnosno stavio je oglase za taj poslovni prostor. Na taj način je upoznao osobu imena ĐB iz tvrtke Company wall i s tom tvrtkom je potom sklopljen ugovor o zakupu ovog poslovnog prostora te je tvrtka ušla u prostor i započela u njemu obavljati svoju poslovnu djelatnost. Nakon nekog vremena ĐB i njegova supruga su počeli inzistirati da se u poslovnom prostoru obnovi sanitarni čvor, a ĐB je rekao i da bi bilo dobro da te radove obavi njegov šogor LB koji ima obrt, odnosno ĐB mu je prezentirao svog šogora kao jedinu adekvatnu osobu za obavljanje tih radova. Ukazao mu je da nitko drugi za te poslove ne bi bio poželjan, budući da se sa svojim šogorom može dogovoriti na način da se radovi na uređenju sanitarnih čvorova obavljaju bez ometanja rada djelatnika Company wall-a u tom poslovnom prostoru. Sjeća se da su dogovorili cijenu radova u iznosu od 19.000,00 kn i da je akontacija trebala iznositi 6.000,00 kuna. Međutim, tijekom radova oni su cijelo vrijeme tražili da im se isplati više novca pa im je tako na ime predujma isplaćeno ukupno 13.000,00 kn. Te je novce platila njegova sestra, a on je samo posredovao u tim dogovorima s Ivanom i ŽB. Ostatak novca je trebao biti isplaćen nakon završetka radova. Sjeća se da ga je tog ključnog dana nazvao LB te ga obavijestio da su radovi gotovi i tražio od njega da mu dođe isplatiti ostatak novca. LB, kao ni njegov otac, ga prije toga nisu obavijestili da su radovi pri kraju. On je LB odgovorio da ne može odmah doći na njegov poziv zato što je na terenu i rekao mu je da može doći kasnije toga dana kada se vrati s terena. LB je na to poludio i počeo vikati i govoriti mu što da on radi dok on dođe s terena i da on može zbog toga sve polupati i porazbijati. Potom je LB predao mobitel ocu ŽB koji ga je također pritiskao da što prije dođe i preda im ostatak novca pri čemu mu je zaprijetio da će ga u suprotnom čvaknuti i rekao mu je da ga čeka. On je to shvatio kao prijetnju usmrćenjem. Stoga je odgovorio ŽB da će podnijeti prijavu protiv njega zbog prijetnje na što je ŽB prekinuo razgovor. Nakon nekih 20-tak minuta ponovno ga je nazvao LB te mu je rekao da su se otac i on smirili i potom su se dogovorili da će se naći toga dana popodne u [adresa] gdje ĐB živi i da će im tamo donijeti ostatak novca. Kada je završio razgovor s Ivanom, telefonom je nazvao sestru TB kako bi je obavijestio o ovom dogovoru s optuženicima, time da joj je prepričao cijeli sadržaj njihovog razgovora pa joj je tako rekao i da su mu prijetili da će ga ubiti na što se i ona sama zabrinula. S terena je prvo došao kući, a dok je bio kući nazvao ga je ŽB da ga pita gdje je i on mu je rekao da će uskoro krenuti prema [adresa]. Putem je svratio do poslovnog prostora u [adresa], kako bi provjerio jesu li optuženici doista dovršili radove kako su mu naveli. Kada je došao u poslovni prostor utvrdio je da su oba sanitarna čvora zaključana i da nema ključeva, a što mu je bilo sumnjivo. S obzirom da je imao rezervne ključeve jednog od tih sanitarnih čvorova taj sanitarni čvor je otključao i uočio da je u njemu sve porazbijano. Odmah je nazvao sestru, kao i policiju. Drugi sanitarni čvor nije mogao otključati, već je isti otključao bravar pred policijom. Kada je vidio da su sanitarni čvorovi porazbijani tada je bio siguran da su prijetnje koje su mu optuženici izgovorili ozbiljne, odnosno bio je siguran da kada mu je ŽB rekao na telefon da će ga čvaknuti, da mu je uputio prijetnju usmrćenjem i zbog toga je podnio kaznenu prijavu, budući da se zbog takvog ponašanja optuženika ozbiljno ustrašio za svoj život. Zbog toga što je zatekao razbijene sanitarne čvorove nije otišao u [adresa] isplatiti ostatak novca optuženicima. U vrijeme kada je došao u poslovni prostor provjeriti jesu li radovi dovršeni tada nije bilo nikoga od zaposlenika Company wall-a, budući da je njihovo radno vrijeme do 16 sati, a on je došao poslije toga, odnosno misli da je tada bilo oko 18 sati. S obzirom na sve ove okolnosti zaključio je da su sanitarne čvorove mogli porazbijati jedino ĐB, LB i ŽB, time da mu je LB u spomenutom telefonskom razgovoru sam najavio da može sve uništiti ako se odmah na taj njegov poziv ne nacrta u poslovnom prostoru radi isplate ostatka novca. Poznato mu je da su ĐB i njegova supruga nakon ovih događaja dobili otkaz u Company wall. Kada ga je LB nazvao i tražio od njega da u poslovni prostor odmah donese ostatak novca, sjeća se da je s njim razgovarao agresivnim i povišenim tonom i činilo mu se da je izvan sebe, a isto je osjetio i u razgovoru s njegovim ocem ŽB kada mu je ovaj rekao da će ga čvaknuti, odnosno i on je razgovarao agresivnim i povišenim tonom. Kada je vidio u kakvom su stanju sanitarni čvorovi, odnosno da su isti u potpunosti devastirani i porazbijani tada je zaključio da bi ga optuženi ŽB doista mogao i ubiti kako mu je i zaprijetio u telefonskom razgovoru. Misli da je bilo oko 13,30 sati ili 13,45 sati kada ga je LB nazvao i tražio od njega da odmah donese novac u poslovni prostor, a to je bilo u vrijeme radnog vremena tvrtke Company wall koja je bila u zakupu tog poslovnog prostora. Bio je dogovor da će obrt LB dati pisanu ponudu za radove, međutim takvu pisanu ponudu ni sestra ni on nisu dobili. Vezano za te radove razgovarao je samo s ĐB iz Company wall-a i on je zahtijevao da te radove obavi obrt njegovog šogora LB. Novčane iznose koje je njegova sestra platila na ime predujma je on osobno predao optuženicima na ruke. O toj predaji novca optuženici su mu potpisali potvrde koje ima u posjedu.
9. Svjedok ĐB je iskazao da je bio zaposlenik tvrtke Company Wall sa sjedištem u [adresa] koja se bavila telefonskom prodajom. Radio je u uredu te tvrtke u [adresa], kao voditelj tog ureda. Sjeća se da se s ZB razgovaralo o tome da se napravi posao u tom uredu, a radilo se o renoviranju kupatila i da su to napravili njegov punac ŽB i šogor LB, ali da im ZB nije platio radove zbog čega je njegov punac napravio to što je napravio, odnosno oštetio kupatilo. On je jedini imao veze s ZB oko najma i renoviranja ureda u [adresa]. Račune što se tiče nabave materijala za renovaciju kupatila platila je firma koja je društvo kćer vlasnika tvrtke Company Wall. Ta je firma podmirila sve račune kod trgovačkih centara kod kojih je materijal za renovaciju kupatila kupljen (Pevex, Izolirka…). Iz sjedišta tvrtke Company Wall u Zagrebu došla je u Osijek zaposlenica te tvrtke KB i ona je predala novce ZB na ime radova koji su se trebali obaviti u svrhu renovacije kupatila u navedenom poslovnom prostoru u [adresa], a misli da se radilo o iznosu od više od 20.000,00 kuna. Njemu je punac ŽB sam rekao da je uništio kupatila. On je bio prisutan kada je spomenuta djelatnica Company Wall-a predavala novce ZB koji su bili potrebni za obavljanje radova renovacije kupatila i sjeća se da su oni o tome potpisali neku potvrdu. Ne poznaje gđu. TB, jer je sve dogovarao s ZB. U tvrtki Company Wall nisu mu dali otkaz, već je on sam dao otkaz, odnosno odbio je da mu se produži ugovor o radu i to zato što je bio ljut na direktora Company Wall-a, jer ga je isti uvrijedio, ali zbog nekih drugih stvari koje nisu vezane za predmetni događaj. ZB je tražio da što više radova ide na crno kako bi si on mogao zadržati više novca koji je dobio od tvrtke za renoviranje kupatila i zna da je radi toga uključio u ove poslove i firmu u kojoj je zaposlen. Radno vrijeme tvrtke u ovom prostoru u [adresa], bilo je od 8-16 sati. Dana 30. studenog 2022. sjeća se da su optuženici obavljali poslove renovacije kupatila i da je LB tamo bio otprilike do 14,30 sati, odnosno do 15 sati nakon čega je izašao, jer je žurio na autobus za [adresa] gdje živi, a ŽB je ostao u poslovnom prostoru i to iza njega, odnosno iza 16 sati do kada je bilo radno vrijeme djelatnicima tvrtke. On je toga dana napustio prostor tvrtke oko 16,05 sati. Nije prilazio toaletima kada je odlazio toga dana nakon radnog vremena, već je samo mahnuo puncu ŽB i otišao. Kada je punac ŽB toga dana došao kući kod njega u [adresa] rekao mu je što je napravio, odnosno da je oštetio toalet, a on je to vidio tek sutradan ujutro kada je došao na posao.
10. Nadalje, na fotografijama koje su pregledane na DVD mediju vidljiva su dva toaleta s razbijenim pločicama i sanitarijama.
11. Iz presude zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku broj Pn-102/2023-3 od 27. listopada 2023. proizlazi da je istom presudom povodom tužbe tužiteljice TB naloženo tuženicima, ovdje optuženicima, LB i ŽB da tužiteljici TB solidarno isplate novčani iznos od 4.039,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama zbog potpunog uništenja dva sanitarna čvora koja se nalaze u stanu u [adresa], a koji je u njezinom vlasništvu.
12. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka "R Projekt" d.o.o. Osijek od 26. siječnja 2023., a koje je pribavljeno za potrebe navedenog parničnog postupka po prijedlogu TB na okolnost vrste i visine štete nastale u predmetnim sanitarnim čvorovima, proizlazi da je očevidom od strane vještaka utvrđeno da su u sanitarnim čvorovima oštećene 2 WC školjke, 2 umivaonika, 2 jednoručne stojeće miješalice za vodu, keramičke pločice postavljene na podovima, keramičke pločice postavljene na dijelu zidova, ukrasne kutne aluminijske letvice, zidovi iznad postavljenih keramičkih pločioca i 1 bijela maska za dvostruku zidnu električnu utičnicu te da vrijednost radova potrebnih za vraćanje dva predmetna sanitarna čvora u stanje neposredno prije štetnog događaja iznosi 4.039,06 EUR.
13. Iz uvjerenja iz kaznene evidencije i potvrde iz prekršajne evidencije na ime I. optuženog ŽB od 23. rujna 2025. proizlazi da je isti u jednom navratu (presuda Općinskog suda u Slavonskom Bordu broj K-109/2024. od 29. travnja 2024., koja je pravomoćna 3. lipnja 2024.) osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. KZ/11. te da je prekršajno nekažnjavan.
14. Iz uvjerenja iz kaznene evidencije i potvrde iz prekršajne evidencije na ime II. optuženog LB od 23. rujna 2025. proizlazi da je isti kazneno neosuđivan i prekršajno nekžjnavan.
U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
15. Na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka sud drži dokazanim da je I. optuženi ŽB počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. na štetu oštećenog ZB na način kako se tereti predmetnom optužbom.
15.1. U odnosu na ovo kazneno djelo nije bilo sporno da je I. optuženi ŽB dana 30. studenog 2022. oko 13,45 sati u telefonskom razgovoru rekao oštećenom ZB „Čvaknut ću te, čekam te“, odnosno nije bilo sporno da mu je izgovorio riječi u tom kontekstu. S druge strane, bilo je sporno da li se ovdje radilo o prijetnji usmrćenjem kako je navedeno u optužnici ili samo o reakciji I. optuženog ŽB na riječi koje mu je ZB prethodno izgovorio (da „čvakne“ jednu tabletu), a kako je to I. optuženi ŽB tvrdio u svojoj obrani.
15.2. U pogledu ove sporne činjenice sud nije prihvatio obranu I. optuženog ŽB, već ju je ocijenio naknadno smišljenom radi izbjegavanja kaznenog progona i kažnjavanja za kazneno djelo prijetnje i to iz razloga što je u tom dijelu njegova obrana suprotna iskazima oštećenog ZB i oštećene TB u koje sud nije imao razloga sumnjati, jer su, osim što su međusobno suglasni, njihovi iskazi sasvim i logični s obzirom na stanje srdžbe i bijesa u kojem se I. optuženi ŽB nalazio u trenutku kada je rekao ZB da će ga „čvaknuti“, a koje potvrđuje i njegovo agresivno ponašanje nakon razgovora s ZB kada je demolirao sanitarne čvorove, što dovoljno govori o intenzitetu ljutnje koju je osjećao prema ZB, a samim time i o njegovoj motiviranosti da ga u telefonskom razgovoru zastraši kako bi mu ovaj na njegov zahtjev odmah donio novce koji su mu bili potrebni.
15.3. Što se tiče okolnosti koje su prethodile ovom događaju, iz obrana I. optuženog ŽB i II. optuženog LB i iskaza oštećenika TB i ZB proizlazi nespornim da je tvrtka iz Zagreba u kojoj je radio ĐB, zet I. optuženog ŽB i šogor II. optuženog LB, zakupila radi obavljanja svoje poslovne djelatnosti poslovni prostor u Osijeku, na adresi [adresa], a koji je u vlasništvu oštećene TB, i da je od TB, odnosno njezinog brata ZB koji je posredovao u zaključenju ugovora o zakupu poslovnog prostora, zatražena renovacija sanitarnog čvora u ovom poslovnom prostoru, odnosno da se od jednog sanitarnog čvora naprave dva. Bilo je nesporno i da su TB i ZB na traženje ĐB za taj posao renovacije sanitarnog čvora angažirali optuženike te da su optuženicima na ime predujma za radove platili iznos od 10.000,00 kn, a potom i iznos od 3.000,00 kn, dok je ostatak novca trebao biti isplaćen po završetku radova. Bilo je nesporno i da je predmetnog dana prije nego što je I. optuženi ŽB razbio sanitarne čvorove II. optuženi LB nazvao ZB i rekao mu da su radovi gotovi i tražio od njega da im dođe isplatiti ostatak novca.
15.4. Oštećeni ZB je u svom iskazu naveo da je LB na ovo njegovo traženje da donese ostatak novca odgovorio da ne može odmah doći zato što je na terenu i da može doći kasnije toga dana kada se vrati s terena, ali da je LB na to poludio i počeo vikati te da je potom predao mobitel svom ocu ŽB koji ga je također pritiskao da što prije dođe i preda im ostatak novca te mu zaprijetio da će ga u suprotnom čvaknuti i rekao mu da ga čeka. Oštećeni ZB je rekao da je to shvatio kao prijetnju usmrćenjem te da je stoga odgovorio ŽB da će podnijeti prijavu protiv njega zbog prijetnje nakon čega je ŽB prekinuo razgovor, a da ga je nakon nekih 20-tak minuta ponovno nazvao LB i rekao mu da su se otac i on smirili te da su se potom dogovorili da će se naći toga dana popodne u [adresa] gdje živi ĐB i da će im tamo donijeti ostatak novca. Oštećeni ZB je naveo i da je kada je završio razgovor s LB telefonom nazvao sestru TB i rekao joj da su mu prijetili da će ga ubiti na što se i ona sama zabrinula, a kada je prije odlaska u [adresa] svratio do poslovnog prostora u [adresa], kako bi provjerio jesu li optuženici doista dovršili radove kako su mu naveli da je vidio da je sanitarni čvor koji je uspio otključati razbijen i da je tada bio siguran da kada mu je ŽB rekao na telefon da će ga čvaknuti, da mu je uputio prijetnju usmrćenjem.
15.5. I. optuženi ŽB ne osporava da je u ovom telefonskom razgovoru kada su njegov sin LB i on tražili od ZB da im donese ostatak novca rekao da će ga čvaknuti, međutim tvrdi da su dan ranije njegov sin i on obavijestili ZB da je sve gotovo, ali da mu je ZB u telefonskom razgovoru predmetne zgode rekao da ne može doći, da tamo nema što raditi i da je tamo živa psihijatrija te da mu je rekao i da on nije psihijatar i da čvakne jednu tabletu da se smiri, a da je on ZB odgovorio da dođe i da će on njega čvaknuti, misleći da će ga popiti. Nakon provedenog dokaznog postupka sud drži da se I. optuženom ŽB ne može vjerovati kada prikazuje da je ZB odbijao doći i da je spominjao psihijatriju, odnosno da se razgovor odvijao u tom kontekstu, jer s obzirom da njegov sin LB i on nemaju dokaz da su dan ranije obavijestili ZB o tome da su radovi gotovi i da ga sutradan očekuju da im isplati ostatak novca, jer II. optuženi LB nije predočio takvu poruku koju je, navodno, poslao ZB putem aplikacije Viber, a koju bi trebao posjedovati da ju je doista poslao ZB kako je to tvrdio u svojoj obrani, očito je da ZB ipak ranije nije bio obaviješten o završetku radova. Po ocjeni suda nema ni logike da se ZB predmetnog dana ne bi unaprijed pripremio za dolazak u poslovni prostor i isplaćivanje ostatka novca optuženicima da je dan ranije tako bilo dogovoreno s optuženicima, jer kako je on i prije toga izlazio u susret optuženicima, odnosno u dva navrata im na njihovo traženje donosio novce, iako radovi još nisu bili gotovi (prvotno 10.000,00 kn, a nakon toga 3.000,00 kn), a što su optuženici i sami potvrdili u svojim obranama, očito je da bi im i predmetnog dana kada su ga nazvali odmah donio ostatak novca da je prethodno bio obaviješten o tome da su radovi gotovi. Stoga sud vjeruje oštećenom ZB da ga optuženici nisu ranije obavijestili da su radovi završeni i da im je, kada su ga predmetnog dana nazvali da im isplati ostatak novca, rekao da ne može odmah doći i da će doći kasnije toga dana kada se vrati s terena, što, uostalom, proizlazi i iz nesporne okolnosti da se ZB u drugom razgovoru s optuženicima dogovorio da će im kasnije istog dana donijeti novce u [adresa]. Ovo sve ukazuje da ZB nije imao razloga da kaže ŽB da neće doći i da on nema što raditi u poslovnom prostoru i da je tamo živa psihijatrija, već je logično da je u situaciji kada prethodno nije bio obaviješten da su radovi gotovi, a što je sud našao utvrđenim iz naprijed iznesenih razloga, tražio od optuženika da ga pričekaju kako bi im donio ostatak novca, a ne da je odbijao doći i spominjao psihijatriju i tablete za psihijatriju kako je to I. optuženi ŽB prikazivao u svojoj obrani.
15.6. Prema tome, očito je da u trenutku kada je I. optuženi ŽB u telefonskom razgovoru rekao ZB da će ga „čvaknuti“ prethodno među njima nije bilo govora o nikakvim tabletama, odnosno da treba čvaknuti tabletu, već da se, a s obzirom da se I. optuženi ŽB razljutio kada je ZB rekao da ne može odmah doći, već kasnije, jer je na terenu, upravo radilo o prijetnji usmrćenjem kako je to ZB odmah i doživio. Budući da je I. optuženi ŽB potvrdio da mu je ZB kada mu je on rekao da će ga „čvaknuti“ na to rekao da mu ne prijeti i da se razgovor snima, jasno je da se može vjerovati ZB i kada tvrdi da je on odmah obavijestio i svoju sestru TB o tome da mu je izgovorena prijetnja usmrćenjem, što je TB također spomenula u svom iskazu. Da se u telefonskom razgovoru između I. optuženog ŽB i ZB riječ „čvaknuti“ spominjala u smislu da treba popiti tabletu, a kako je to I. optuženi ŽB tvrdio u svojoj obrani, u takvoj situaciji ZB sigurno ne bi odmah rekao I. optuženom ŽB da mu ne prijeti i potom odmah nakon razgovora s njim obavijestio svoju sestru TB da mu je izgovorena prijetnja usmrćenjem.
15.7. Da se ovdje doista radilo o prijetnji usmrćenjem kako je to ZB i doživio proizlazi i iz okolnosti da je I. optuženi ŽB u razgovoru s njim bio ljut zato što on nije mogao odmah doći i donijeti novce, što, osim iz iskaza ZB koji je naveo da je I. optuženi ŽB razgovarao s njim agresivnim i povišenim tonom proizlazi i iz obrane II. optuženog LB koji je naveo da je njegov otac bio ljut, frustriran i uznemiren, jer su im trebali novci, a u takvom stanju srdžbe i bijesa zbog toga što mu ZB nije mogao odmah donijeti novce I. optuženi ŽB je bio i motiviran da ZB ustraši kako bi mu ovaj donio novce. Stoga je i logično zaključiti da je u takvim okolnostima I. optuženi ŽB rekao ZB agresivnim i povišenim tonom da što prije dođe i preda im ostatak novca i da će ga u suprotnom čvaknuti i da ga on čeka, a što sve ukazuje da se radilo o prijetnji usmrćenjem. I. optuženi ŽB je i sam otkrio da je u tom prijetećem kontekstu izgovorio riječ „čvaknuti“ i to u dijelu svoje obrane kada je naveo da „na sreću ZB nije došao donijeti novce u poslovni prostor, jer ne zna kako bi prema njemu reagirao u takvom stanju“.
15.8. Jasno je, dakle, da je I. optuženi ŽB naknadno smislio da je između ZB i njega bilo riječi o psihijatriji i tabletama za smirenje i to kako bi prikazao da je u tom kontekstu izgovorio ZB da će ga čvaknuti, a II. optuženi LB mu je, podupirući takvu njegovu nevjerodostojnu obranu, po ocjeni suda pogodovao, jer mu je također u interesu da I. optuženom ŠB koji mu je otac pomogne kako bi ovaj izbjegao kaznenopravnu odgovornost, time da je II. optuženi LB i sam ljutitom reakcijom na navode ZB da ne može odmah doći i spominjanjem ZB da bi trebali razbiti kupatila, a što je bilo kranje neprofesionalno, nekorektno i nerazumno od njega kao izvođača radova, odnosno nositelja obrta za takve poslove, doprinio razvoju događaja koji je doveo do ovog postupka, odnosno divljačkom razbijanju kupatila od strane njegovog oca I. optuženog ŽB. Optuženici su u ovom postupku prikazivali i da je ZB htio izvući korist za sebe od renovacije sanitarnih čvorova na štetu tvrtke koja je zakupila poslovni prostor njegove sestre, međutim kako se u tom dijelu njihovi iskazi međusobno ne podudaraju, jer je I. optuženi ŽB rekao da ZB nije htio da plaćanje za renovaciju ide preko računa, već na ruke, odnosno „na crno“ kako je to naveo i ĐB, dok je II. optuženi LB rekao drugačije, odnosno on je naveo da je ZB rekao da sve treba ići preko računa, ali da njegov obrt preko kojeg je radio renovaciju nije mogao izdati sve račune, očito je da su oni ZB htjeli ocrniti u ovom postupku.
15.9. Iz svih iznesenih razloga sud drži nedvojbeno dokazanima činjenične tvrdnje da je I. optuženi ŽB dana 30. studenog 2022. oko 13,45 sati nazvao oštećenog ZB te mu u telefonskom razgovoru u cilju da ga zastraši uputio riječi „Čvaknut ću te, čekam te“.
15.10. S obzirom da je oštećeni ZB odmah rekao I. optuženom ŽB da mu ne prijeti i da će protiv njega podnijeti kaznenu prijavu, te imajući u vidu da je o ovoj prijetnji usmrćenjem odmah obavijestio sestru TB koja je u tom razgovoru s njim osjetila da je on zabrinut, a uzimajući u obzir i da je istog dana ZB podnio i kaznenu prijavu, odnosno zatražio pomoć policije, za sud nema dvojbe da se radilo o ozbiljnoj prijetnji usmrćenjem uslijed koje se oštećeni ZB uznemirio i ustrašio za vlastiti život.
U odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11.
16. Na raspravi održanoj 11. prosinca 2025. državni odvjetnik je izjavio da odustaje od kaznenog progona protiv II. optuženog LB za kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11., a kako se opunomoćenik oštećenika TB i ZB suglasio s ovom izjavom državnog odvjetnika, sud je u odnosu na II. optuženog LB po zakonskoj osnovi iz članka 452. točka 3. ZKP/08. odbio optužbu da bi počinio navedeno kazneno djelo te je sukladno članku 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno da u odnosu na II. optuženog LB troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08., kao i njegovi nužni izdaci, padaju na teret proračunskih sredstava suda (točke XI. do XIV. Izreke presude).
17. Budući da je I. optuženi ŽB priznao da je nakon spomenutog telefonskog razgovora s ZB sam razbio pločice i sanitarije u toaletima poslovnog prostora TB, te imajući u vidu da je to njegovo priznanje potkrijepljeno iskazima oštećenika, kao i iskazima II. optuženog LB i svjedoka ĐB, a kojima je I. optuženi ŽB rekao da je razbio kupatila, a uzimajući u obzir i da iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka (točka 12.), a koji je pribavljen za potrebe parničnog postupka radi naknade štete i na koji stranke u ovom postupku nisu imale primjedbi, proizlazi da vrijednost radova potrebnih za vraćanje dva predmetna sanitarna čvora u stanje neposredno prije štetnog događaja iznosi 4.039,06 EUR, sud drži nedvojbeno dokazanima i činjenične tvrdnje da je I. optuženi ŽB dana 30. studenog 2022. u [adresa], u toaletu poslovnog prostora u vlasništvu TB, u cilju da ošteti renovirani toalet, razbio pločice i sanitarije, pričinivši štetu u iznosu od 4.039,06 eura.
18. I. optuženi ŽB je izgovaranjem oštećenom ZB da će ga „čvaknuti“ ostvario obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz članka 139. stavak 2. KZ/11., jer je oštećeniku tim riječima zaprijetio da će ga usmrtiti ako mu odmah ne donese ostatak novca za renovaciju kupatila koji mu je trebao. Ubrojivost I. optuženog ŽB nije bila upitna, a postupao je s izravnom namjerom, jer je bio svjestan da navedena riječ koji je upotrijebio u okolnostima u kojima je izgovorena oštećenog ZB može ozbiljno i ustrašiti za njegov život, a i postupao je s ciljem da oštećenog ZB ozbiljno ustraši za njegov život, jer je bio ljut što ovaj ne može odmah doći u poslovni prostor i donijeti mu novac za obavljene radove renovacije sanitarnih čvorova i htio ga je zastrašiti kako bi mu u strahu za svoj život odmah donio novce kako je on od njega to i zahtijevao. Prema tome, I. optuženi ŽB je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
19. Razbijanjem sanitarnih čvorova u poslovnom prostoru oštećene TB. optuženi ŽB je ostvario i obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11., jer je takvim postupanjem oštetio pločice i sanitarije u sanitarnim čvorovima. I. optuženi ŽB je i ovdje postupao s izravnom namjerom, jer je potpuno svjestan svog štetnog ponašanja, na što je posebno ukazao u dijelu svoje obrane kada je naveo da je „uzeo čekić i sve to s gorkim zadovoljstvom razbio“, a i htio je oštetiti sanitarije i pločice u sanitarnim čvorovima, jer je bio nezadovoljan što nije odmah kada je to tražio dobio ostatak novaca za renovaciju sanitarnih čvorova.
20. Prilikom odmjeravanja kazne sud je I. optuženom ŽB cijenio kao olakotne okolnosti da je od početka priznao kazneno djelo oštećenja tuđe stvari te da prije počinjenja predmetnih kaznenih djela nije bio osuđivan, odnosno da nije dolazio u sukob sa zakonom. Od otegotnih okolnosti sud je uzeo u obzir da je postupao s najvišim stupnjem krivnje kod oba kaznena djela (izravna namjera prvog stupnja), a što je posebno bilo izraženo kod kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, jer nije razbio samo jedno kupatilo, već oba i to, kako je naveo, sa zadovoljstvom, a kako je to učinio na beznačajan povod, odnosno zato što oštećeni ZB nije odmah kada je on to zahtijevao mogao doći i donijeti mu novce, za takvo ponašanje nije imao apsolutno nikakvog opravdanja, posebno kao izvođač radova od kojeg se, s obzirom da je od oštećenika već ranije primio značajne novčane iznse na ime predujma za radove, očekivalo da bude korektan i profesionalan. Otegotna je i okolnost da je I. optuženi ŽB oštetio oštećenu TB za značajan novčani iznos koji joj do danas nije ni djelomično namirio niti je pokazao volju da joj namiri štetu, a što znači da mu uopće nije ni žao što je to učinio. Kao otegotna cijenjena mu je i okolnost da je nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela osuđen zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. KZ/11. (točka 13.).
21. Imajući u vidu navedeno, I. optuženom ŽB je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanu od 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci. Uz daljnju primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, time da mu je na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11. izrečena uvjetna osuda, tako što se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
22. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. oštećenoj TB dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 4.039,06 EUR za koji je oštećena kaznenim djelom oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. i koji iznos štete proizlazi iz provedenog građevinskog vještačenja koje je pribavljeno za potrebe parničnog postupka (točka 12.), a za koji nema podataka da bi bio pravomočno dovršen, te je I. optuženom ŽB naloženo da plati navedeni iznos oštećenoj TB, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. S obzirom da je nesporno da se radi o sanitarnim čvorovima u vlasništvu oštećene TB, jasno je da je tu štetu I. optuženi VB dužan namiriti njoj, a ne nekoj trećoj (pravnoj) osobi kako je to tvrdio u svojoj obrani.
23. Sud smatra da će se izrečenim pojedinačnim kaznama zatvora i jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci i uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno da će se utjecati na I. optuženog ŽB u pravcu da se ubuduće suzdrži od činjenja ovakvih i drugih kaznenih djela te da će se takvom kaznom utjecati i na razvoj svijesti građana o pogibeljnosti i društvenoj neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
24. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 6. i 8. ZKP/08. naloženo je I. optuženom ŽB da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude podmiri trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 EUR, koji se nalazi primjerenim s obzirom na složenost i trajanje postupka i koji će, a s obzirom da se radi o manjem iznosu sudskog paušala, optuženik sigurno moći platiti bez ugrožavanja vlastite egzistencije. Optuženiku je naloženo i da oštećenoj TB plati trošak na ime njezinih nužnih izdataka i nagrade i nužnih izdataka njezinog opunomoćenika, a za koje je troškove odlučeno da će sud sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08. donijeti posebno rješenje kada se pribave podaci o visini tih troškova.
25. Uslijed donošenja ove presude, na temelju članka 544. stavak 1. ZKP/08. stavljena je izvan snage prijašnja presuda broj K-217/2023-2 od 8 svibnja 2023. kojom je izdan kazneni nalog protiv I. optuženog ŽB i II. optuženog LB zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i dr. KZ/11.
26. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.
Osijek, 16. prosinca 2025.
Sutkinja
Ivana Špigel
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka (članak 464. stavak 7. ZKP/08.)
Dostaviti:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KO-DO-111/2025.
2. I. optuženi ŽB
3. II. optuženi LB
4. Oštećeni ZB
5. Oštećena TB
6. Opunomoćenik oštećenika, odvjetnik Vladimiru Burić u Osijeku
