REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1039/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članica vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja-protutuženika ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja-protutuženika CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], i III- tužiteljice-protutužene NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Bićanić, odvjetnik u Ogulinu, protiv tužene- protutužiteljice VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1483/2023-3 od 21. veljače 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-75/2022-8 od 16. prosinca 2022., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1483/2023-3 od 21. veljače 2024., pod stavkom II., III., IV. i V. izreke te se u tim dijelovima predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalog povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijeni su tužitelji s tužbenim zahtjevom kojim su tražili da se naloži tuženici isplatiti tužiteljima iznos od 20.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom kao i troškove parničnog postupka (toč. I.), te je odbijena tužena s protutužbenim zahtjevom na utvrđenje da ne postoji obveza tužene prema čl. 4. Sporazuma od 16. veljače 2019. ovjerenog kod javnog bilježnika Kate Marošević 16. veljače 2019. pod brojem OV736/2016 isplatiti bilo kakav iznos tužiteljima, a što su tužitelji dužni priznati, kojim se nalaže tužiteljima solidarno isplatiti tuženici iznos od 35.000,00 eura sa zateznim kamatama i kojim se nalaže tužiteljima solidarno isplatiti tuženici troškove parničnog postupka (toč. II.). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba I-III-tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 10.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama i dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev I-III-tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 4.669,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I.), dok je preinačena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen zahtjev I-III-tužitelja za isplatu iznosa od 10.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. lipnja 2021. do isplate i dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev I-III-tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.669,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama na način da je naloženo tuženici isplatiti I-III-tužiteljima iznos od 10.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presuda suda drugog stupnja, kao i parnični trošak u iznosu od 4.669,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja (toč. II.). Ujedno je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu iz stavka II. izreke te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška (toč. III.), naloženo je tuženici naknaditi I-III-tužiteljima trošak sastava žalbe u iznosu od 394,34 eura (toč. IV.), te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe (toč. V.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4661/2024-2 od 5. veljače 2025. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja pretpostavki za primjenu odredbe čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) kada je riječ o potestativnom uvjetu tj. uvjetu kod kojeg je ispunjenje one okolnosti koja je postavljena kao uvjet ovisno o volji uvjetno ovlaštenog.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su predmetne stranke sklopile Sporazum 16. veljače 2019. u kojem su tužitelji navedeni kao dužnici i tužena kao vjerovnik, a kojim su stranke željele riješiti svoje međusobne odnose koje su tužitelji imali s pokojnim suprugom tužene MO tijekom kojeg poslovnog odnosa je između njih zaključeno više pravnih poslova iz razdoblja od 9. rujna 2017. do zaključno kolovoza 2018.,

- da su stranke Sporazum potpisale na način da je potpis I i II-tužitelja i tužene ovjeren 16. veljače 2019., dok je potpis III-tužiteljice ovjeren 19. veljače 2021.,

- da su čl. 4. Sporazuma stranke postigle dogovor da u cilju konačnog rješavanja financijskih pitanja iz poslovnog odnosa koji je nastao između pokojnog EO i tužitelja, tužena kao zakonski nasljednik pokojnog EO istima isplati 45.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, na način da je samim potpisivanjem Sporazuma 16. veljače 2019. tužena isplatila II- tužitelju iznos od 20.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, da je I-tužitelj potvrdio da je već 12. prosinca 2018. od tužene primio iznos od 5.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, da se isplata iznosa od 10.000,00 eura odnosi na isplatu kupoprodajne cijene za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to za k. č. br. [katastarska čestica], pri čemu je nesporno da je istog dana i zaključen Ugovor o kupoprodaji iste nekretnine te je ta nekretnina sada vraćena u vlasništvo II-tužitelja,

- da je utvrđeno da se je tuženica obvezala isplatiti I-tužitelju, i to nakon što joj on dostavi dokaz da su povučene tužbe navedene u čl. 3. Sporazuma i nakon što joj dostavi potpisani i ovjereni Sporazum od strane III-tužiteljice, još iznos od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti,

- da su se čl. 3. Sporazuma ugovorne strane suglasile da će ovdje tužitelji u roku od 5 dana od dana sklapanja istog Sporazuma povući sve tužbe koje su podnijeli kod Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu i to tužbe pod poslovnim brojem P- 2394/18 i P-2393/18 te su izjavili da nisu pokrenuli niti jedan drugi spor kod nadležnih sudova protiv tužene i njenih kćerki, a koje bi tužbe eventualno imale osnovu u poslovnom odnosu između dužnika i pokojnog MO, te da neće pokretati bilo kakav postupak protiv tuženice i njezinih kćeri koji bi eventualno imali osnovu u poslovnom odnosu između tužitelja i pokojnog EO, s tim da je u istom članku navedeno da ukoliko tužitelji ne ispune te svoje obveze da su dužni tuženici vratiti iznose koje su primili iz čl. 4. predmetnog Sporazuma,

- da je u čl. 10. Sporazuma izričito navedeno da Sporazum stupa na snagu tek potpisom i ovjerom potpisa svih ugovornih strana,

- da su tužitelji osim spisa Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu i to tužbe pod poslovnim brojem P-2394/18 i P-2393/18 prije zaključenja Sporazuma podnosili i druge tužbe te da su svi postupci, osim postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P- 427/20, pravomoćno okončani, dok se postupak P-427/20 nalazi na rješavanju kod Županijskog suda u Osijeku,

- da su tužitelji i nakon zaključenja Sporazuma podnosili tužbe protiv tužene i njenih kćeri.

9.1. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja ocijenio je tužbeni zahtjev neosnovanim zaključujući da su tužitelji samo djelomično ispunili svoju obvezu iz odredbe čl. 3. Sporazuma, odnosno da su dopisom od 20. travnja 2021. izvijestili ovdje tuženu da je isti Sporazum potpisan i od strane III-tužiteljice, ali da nisu ispunili drugi dio svoje obveze odnosno da nisu tuženici dostavili dokaz da su povučene sve tužbe u postupcima koji su navedeni u čl. 3. Sporazuma. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da obveza tužene na isplatu iznosa od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti još uvijek u trenutku zaključenja rasprave nije dospjela (čl. 326. st. 1. ZPP), obzirom se predmet Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu pod poslovnim brojem P- 427/20 nalazi na rješavanju kod Županijskog suda u Osijeku, čime tužitelji nisu ispunili drugi dio svoje obveze na način da su u navedenom predmetu povukli tužbu.

9.2. Nadalje u odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud zaključuje da se učinci predmetnog Sporazuma imaju primjenjivati tek od 19. veljače 2021., kada je isti Sporazum potpisala i svoj potpis ovjerila III-tužiteljica, radi čega se svi rokovi i prava i obveze ugovornih strana iz istog Sporazuma imaju prosuđivati od toga datuma. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da su tužitelji tužbe u postupcima koje su pokrenuli protiv tužene povukli prije stupanja na snagu istog Sporazuma iz čega proizlazi da su tužitelji ispunili svoju obvezu iz čl. 3. predmetnog Sporazuma, radi čega nije ispunjen raskidni uvjet iz čl. 3. Sporazuma na temelju kojeg bi tužitelji kao protutuženici bili u obvezi vratiti tuženici ono što su primili na temelju čl. 4. Sporazuma.

10.1. Sud drugog stupnja je, odlučujući o žalbi I-III-tužitelja, djelomično preinačio presudu suda prvog stupnja ocjenjujući da je sud prvog stupnja iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio presudu smatrajući da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja nepravilnom primjenom procesne odredbe čl. 326. st. 1. ZPP umjesto da primjeni mjerodavnu odredbu čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO). Naime, drugostupanjski sud zaključuje da tužitelji bezrazložno nisu ostvarili odgodni uvjet iz čl. 3. Sporazuma kako su se obvezali iz čega se daje zaključiti kako je njihovo postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO.

Nadalje drugostupanjski sud ocjenjuje da se u okolnostima u kojima protivno načelu savjesnosti i poštenja ispunjenje odgodnog uvjeta priječi strana na čiji je teret određen, kao što to ovdje čine I-III-tužitelji, da se smatra da je primjenom čl. 297. st. 4. ZOO uvjet ispunjen. Drugostupanjski sud stoga ocjenjuje da su nastupili učinci Sporazuma između stranaka u pogledu odgodnog uvjeta iz čl. 3. Sporazuma tako da je obveza tuženice u sadržaju te obveze iz čl. 4. Sporazuma na isplatu iznosa od 10.000,00 kuna dospjela, radi čega je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10.2. Nadalje, drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tuženice ocjenjuje da je protutužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan, ali iz razloga primjene čl. 297. st. 4. ZOO temeljem koje odredbe se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji teret je određen, u kojim okolnostima više nisu ostvarene pretpostavke za osnovanost protutužbenog zahtjeva.

11. Revidentica u reviziji kroz postavljeno pravno pitanje ukazuje da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

12. Sukladno odredbi čl. 297. ZOO ugovor je sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice (st.1.), ako je sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji, učinci ugovora nastaju u trenutku njegova sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje strana ne proistječe što drugo (st. 2.), ako je sklopljen pod raskidnim uvjetom, učinci ugovora prestaju kad se uvjetu udovolji (st. 3.) te se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen (st. 4.).

13. Iz sadržaja čl. 3. predmetnog Sporazuma sklopljenog između stranaka proizlazi da je u istome ugovoren i afirmativan i negativan uvjet obzirom je ugovorena obveza tužitelja na povlačenje tužbi u predmetima kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, ali i obveza tužitelja da neće pokretati daljnje postupke protiv tuženice i njezinih kćeri, a koji bi eventualno imali osnovu u poslovnom odnosu između tužitelja i pokojnog EO.

14. Osim toga, razmatrajući iz sadržaj predmetnog ugovora okolnosti koje su kao uvjet dodane predmetnom pravnom poslu proizlazi da je obveza tuženice na isplatu iznosa od 10.000,00 kuna preuzeta pod odgodnim uvjetom.

15. Onaj koji se obvezao pod odgodnim uvjetom nije postao dužnik prije ispunjenja uvjeta, a slijedom navedenog ni obveza preuzeta pod odgodnim uvjetom nije ni nastala ako uvjetu nije udovoljeno.

16. Pozivajući se na odredbu čl. 297. st. 4. ZOO drugostupanjski sud zaključuje da se u konkretnom slučaju primjenjuje tzv. fikcija ispunjenja uvjeta odnosno uzima se kao da je uvjet ispunjen, iako zapravo nije, iz razloga jer su I-III-tužitelji, koje drugostupanjski sud uzima kao strane na čiji teret je određen uvjet, s nakanom i protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječili njegovo nastupanje.

17. Fikcije ispunjenja odnosno neispunjenja uvjeta sadržane u odredbi čl. 297. st. 4. ZOO predviđene su zbog zaštite suugovaratelja i sprječavanja postizanja nedopuštenog cilja od one ugovorne strane koja zlom nakanom, protivno načelu savjesnosti i poštenja, sprječava odnosno uzrokuje nastupanje buduće i neizvjesne činjenice.

18. Međutim, o primjeni čl. 297. st. 4. ZOO i fikciji ispunjenja uvjeta ne možemo govoriti u situaciji kada je riječ o potestativnom uvjetu odnosno kao u konkretnom slučaju uvjetu kod kojeg ispunjenje ovisi o ovlašteniku uvjeta.

19. Uvjetno ovlašteni treba nešto poduzeti, uraditi ili propustiti, kao i u predmetnom slučaju.

20. U predmetnom slučaju u odnosu na oba ugovorena uvjeta riječ je o potestativnim uvjetima odnosno uvjetima kod kojih je ispunjenje one okolnosti koja je postavljena kao uvjet ovisna o volji i odluci uvjetno ovlaštenog.

21. Kada bi se u odnosu na potestativni uvjet primijenila predmetna odredba izostala bi svrha koja se navedenom odredbom i htjela postići, a to je zaštita suugovaratelja, koji bi ovisno o volji uvjetno ovlaštenog postao dužnik prije ispunjenja uvjeta jer u slučaju potestativnog uvjeta ispunjenje ili osujećenje uvjeta, za razliku od kauzalnog, uvijek ovisi isključivo o volji uvjetno ovlaštenog.

22. U konkretnom slučaju, iako tužitelji nisu tuženici dostavili dokaz da su povučene sve tužbe u postupcima, tuženica bi bila u obvezi isplatiti iznos od 10.000,00 eura, a koja obveza je isključivo vezana za okolnost čije ispunjenje ovisi o volji i odluci tužitelja, čime je izostala bilo kakva zaštita tuženice kao suugovaratelja i sprječavanje postizanja nedopuštenog cilja od one ugovorne strane, u ovom slučaju tužitelja, koja takvim ponašanjem sprječava udovoljenju uvjeta.

23. Stoga o primjeni odredbe čl. 297. st. 4. ZOO u dijelu kojim se regulira fikcija ispunjenja uvjeta možemo govoriti u situaciji kada se uvjetno opterećeni u razdoblju od sklapanja posla do vremena kad se uvjet ispuni, ponaša na način koji bi mogao dovesti do osujećenja uvjeta (npr. kada uvjet ovisi o volji nekog trećeg kojeg je u tom slučaju uvjetno opterećeni protivno načelu savjesnosti i poštenja spriječio u ispunjenju).

24. U ovom predmetu uvjetno ovlašteni su tužitelji obzirom se ispunjenje uvjeta sastoji u njihovom činjenju, a u ovom slučaju ujedno i propuštanju, dok je tužena uvjetno opterećena te je u skladu s navedenom odredbom čl. 297. st. 4. ZOO u obvezi postupanjem se ostaviti svega što bi moglo dovesti do osujećenja uvjeta, a do čega od strane tužene u konkretnom slučaju ni nije došlo obzirom na samu vrstu uvjeta.

25. Time je i odgovoreno na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, a drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu čl. 297. st. 4. ZOO. Naime, prema shvaćanju drugostupanjskog suda tužitelji su bili ti koji su trebali povući sve tužbe i ne pokretati nove postupke protiv tuženice i njezinih kćeri, a koje imaju ishodište u poslovnom odnosu s prednikom tuženice, to nisu učinili, ali drugostupanjski sud smatra da se uvjet ispunio i da postoji obveza tuženice za plaćanje.

26. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

27. Pri ponovljenom će odlučivanju drugostupanjski sud vodeći računa o pravnom shvaćanju izraženom u ovoj odluci, donijeti novu, zakonitu odluku kojom će se ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

28. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug