Poslovni broj: Gž-2742/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, OIB:68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, protiv tuženice ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada s prebivalištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj: PI-458/2025-8 od 13. listopada 2025., 16. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj: PI-458/2025-8 od 13. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj: PI-458/2025-8 od 13. listopada 2025. odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja protiv rješenja o pristojbi poslovni broj: PI- 458/2025-6 od 19. rujna 2025. kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga i na rješenje o izdavanju platnog naloga u ukupnom iznosu od 26,55 eura u roku od 8 dana od primitka tog rješenja.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Žalba nije osnovana.

3. Žalbenim navodima tužitelj ističe da nije u obvezi plaćanja sudskih pristojbi jer prema Zakonu o HRT-u obavlja i povjerene poslove državne uprave koji se obavljaju kao javne ovlasti, a koji sadržajno odgovaraju poslovima koji se, sukladno odredbama Zakona o sustavu državne uprave, mogu dati na obavljanje različitim pravnim osobama.

4. Odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja kojim je obvezan na plaćanje sudske pristojbe ističe se da neosnovano tužitelj osporava da bi bio u obvezi plaćanja sudske pristojbe, pozivajući se na odredbu članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. – u daljnjem tekstu: ZSP), kojom je propisano kako su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođena tijela i osobe koje obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz tih javnih ovlasti, tvrdeći pri tome da je tužitelj javna osoba koja obavlja javnu službu, odnosno javne ovlasti, slijedom čega da je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi tužitelj bio u pristojbenoj obvezi.

5. Pravilno je, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud zauzeo stav da se u predmetnom slučaju ne radi o situaciji iz odredbe članka 11. stavka 1. toč. 2. ZSP-a, jer predmetna parnica nije pokrenuta u svezi vršenja javnih ovlasti već u svezi obavljanja djelatnosti javnog medijskog servisa koji se obavlja kao javna usluga.

6. Naime, povjeravanje javnih ovlasti je jedan od načina organizacije javne vlasti u kojem država prenosi dio nadležnosti državnih tijela za obavljanje poslova od javnog interesa na subjekt izvan sustava državnih tijela (ustanovu, trgovačko društvo ili drugu pravnu osobu). Ovaj oblik delegiranja je nastao kao posljedica shvaćanja da je svrsishodnije da određene poslove države obavljaju nedržavni subjekti (ustanove, trgovačka društva i druge pravne i fizičke osobe), na autoritativan način i u ime javne vlasti, pri čemu se radi o tri vrste pravnih poslova: uređivanje (normiranje) određenih pravnih odnosa; rješavanje u pojedinačnim stvarima o određenim pravima i obvezama; i obavljanje drugih javnih ovlasti, poput upravnih radnji.

6.1. Javnu službu određuju dva elementa - djelatnost koja je po svojoj pravnoj prirodi takva da je prijeko potrebna za zadovoljavanje općih društvenih potreba i norma koja takvu djelatnost izdvaja kao posebnu javnu službu, dajući joj poseban društveni tretman.

7. U konkretnom slučaju pogrešno smatra tužitelj da pružanje usluga medijskog servisa predstavlja poslove javne ovlasti temeljeći tu tvrdnju na definiciji da su te usluge djelatnost od općeg interesa koje se obavljaju kao javna služba, jer iz naprijed navedenog jasno proizlazi da javna ovlast i javna služba nisu istovjetan pojam, što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud kada je tužitelja obvezao na plaćanje pristojbe.

8. S obzirom na naprijed navedeno, a suprotno žalbenim tvrdnjama, pružanje usluge medijskog servisa, koji se obavlja kao javna usluga, ne predstavlja vršenje javnih ovlasti kako to pogrešno smatra tužitelj, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 11. stavka 1. toč. 2. ZSP-a kada je odbio prigovor tužitelja i potvrdio rješenje o njegovoj obvezi plaćanja sudske pristojbe u ovom predmetu.

9. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Split, 16. prosinca 2025.

Sutkinja

Sanda Crljen Ivančić