REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl. br. P-116/2024-316

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Željki Štrk-Vozila, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja 1. HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. ZAGREB, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, 2. HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. ZAGREB, Mihanovićeva 12, OIB: 80572192786, i 3. HŽ CARGO d.o.o. ZAGREB, Mihanovićeva 12, OIB: 08720210702, protiv tuženika LUKA RIJEKA d.d. RIJEKA, Riva 1, OIB: 92590920313, kojeg zastupa Alen Bilić, odvjetnik u Viškovu, Petrci 5b, radi isplate iznosa od 174.557,18 EUR spp, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 5. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice 1.tužitelja ŠCR, dipl. iur., punomoćnika 2.tužitelja ŠC, dipl. iur., punomoćnice 3.tužitelja BC, dipl. iur, i punomoćnika tuženika Alena Bilića, odvjetnika u [adresa], dana 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik je dužan platiti tužiteljima solidarno iznos od 129.211,91 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 95.172,32 EUR od 6. kolovoza 2004.,

- 6.683,23 EUR od 17. studenog 2004., i

- 27.356,36 EUR od 2. studenog 2005.

pa sve do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope i zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 8 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim zahtijevaju isplatu iznosa od 46.847,97 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 32.051,17 EUR od 6. kolovoza 2004.,

- 1.862,50 EUR od 17. studenog 2004., i

- 12.934,30 EUR od 2. studenog 2005.,

pa sve do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope i zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate stopi u visini eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 8 postotnih poena.

III. Tuženik je dužan 1.tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.360,92 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 16. prosinca 2025. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

IV. Tuženik je dužan 2.tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 24.443,83 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 16. prosinca 2025. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

V. Tuženik je dužan 3.tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 23.159,01 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 16. prosinca 2025. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom posl.br. P-491/2007-185 od 6. veljače 2015. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja za solidarnu isplatu iznosa od 1.160.361,65 kn spp, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim zahtijevaju isplatu iznosa od 1.599.653,30 kn spp, te je utvrđeno da su tužitelji povukli tužbu u dijelu kojim zahtijevaju isplatu iznosa od 1.951.607,16 kn i 159.706,11 kn spp. Predmet spora bio je plaćanje vagonske dangubnine za razdoblje od travnja do lipnja 2004., srpnja do rujna 2004. i srpnja do rujna 2005., kao i plaćanje zateznih kamata na djelomično plaćene iznose. Sud je utvrdio da je tuženik u obvezi plaćanja pozivom na odredbe Ugovora br. K/86- 551 od 9. lipnja 1986., koji Ugovor je bio sklopljen između pravnih prednika stranaka. Sud je utvrdio ovaj Ugovor valjanim, a također je utvrdio neosnovanim prigovore nedostatka aktivne legitimacije pravnog prednika tužitelja, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije. Glede visine tužbenog zahtjeva, odnosno pravilnosti obračuna vagonske dangubnine, proveden je dokaz prometnim vještačenjem po Fakultetu prometnih znanosti – Zavod za prometno-tehnička vještačenja Zagreb. Ovim vještačenjem utvrđeno je da je stajanje vagona, što se tiče vremena stajanja, pravilno obračunato, ali da se ne može utvrditi da li postoje stajanja za koje se ne obračunava dangubnina uslijed vremenskih prilika ili potrebe dekontigiranja vagona. U tom slučaju da je tuženik bio dužan obavijestiti tužitelja o postojanju tih razloga, ali da nema dokaza u spisu da je tuženik to učinio. Što se tiče stranih vagona, da nije moguće utvrditi koji su vagoni tužiteljevi, a koji strani. Strani vagoni da su vagoni koje tužitelj iznajmljuje kada nema dovoljno svojih vagona, ti vagoni da se plaćaju po danu, skuplji su, te je za njih i veća dangubnina. Tužitelj da je obračunavao dangubninu i za vrijeme praznika, ali bez ujednačenog kriterija, s time da niti ne postoje usuglašeni kriteriji. Indirektnu manipulaciju da predstavlja stajanje vagona iz razloga za koje je odgovoran tuženik. Tuženik da je odgovoran za sva stajanja nakon što vagon dođe u Rijeku, izuzev vagona za koje je tražio opravdanje zbog vremenskih uvjeta ili prekapacitiranosti. Provedeno je i knjigovodstveno financijsko vještačenje radi utvrđenja koliko je tuženik platio po utuženim računima, što je točno platio, radi utvrđenja da li u knjigovodstvu tuženika postoje eventualne reklamacije, obavijesti o knjiženju, povrati računa ili slično, vezano za utužene račune, zatim radi utvrđenja da li je tuženik iskoristio odbitak pretporeza po utuženim računima, na temelju koje dokumentacije je tuženik vršio knjiženje, zatim radi utvrđenja da li je utužena vagonska dangubnina obračunata sukladno važećem cjeniku pravnog prednika tužitelja, zatim utvrditi koliko od utuženog iznosa otpada na vagonsku dangubninu za inozemne vagone, a koliko za vagone u pripremi, koliko na vagone stavljene na radno mjesto nakon koordinacije s tuženikom, a za inozemne vagone prije koordinacije s tuženikom, te utvrditi da li je pravni prednik tužitelja platio vagonsku dangubninu inozemnim prijevoznicima. Ovim vještačenjem, utvrđeno je da je vagonska dangubnina izračunata po Tarifi HRT 156, Cjenik usluga, unutarnji prijevoz, međunarodni prijevoz, u iznosu od 1,70 po satu (članak 50.t.1), da je tuženik djelomično platio utuženi račun br. 54500-2409, u ukupnom iznosu od 1.951.607,16 kn. Tuženik da je knjižio potraživanje tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 2.773.358,30 kn, na ime vagonske dangubnine za 2004. godinu, dok za 2005. godinu tuženik nije knjižio zaduženje, niti je tuženik plaćao vagonsku dangubninu za 2005. godinu. Tuženik da je svojim dopisima priznao iznos od 1.428.082,50 kn po računu za razdoblje od travnja do lipnja 2004., iznos od 127.551,20 kn po računu za razdoblje od srpnja do rujna 2004., i iznos od 718.462,50 kn po računu za razdoblje od srpnja do rujna 2005. Tuženik da nije uopće knjižio utužene račune, niti je koristio pretporez, s time da po utuženim računima porez na dodanu vrijednost nije niti obračunat. Po računu br. 54500-2409 tuženik da je platio ukupno 1.951.607,16 kn, tako da je neplaćeno 958.565,34 kn. Račun br. 54500-2414 na iznos od 180.616,90 kn da nije plaćen, kao niti račun br. 54500-2420 u iznosu od 1.022.032,50 kn. Sud je temeljem nalaza i mišljenja vještaka prometne i financijsko knjigovodstvene struke zaključio da je tuženik u obvezi platiti po utuženim računima samo one iznose koji su međusobno usuglašeni, tako da je po računu br. 54500-2414 za razdoblje od srpnja do rujna 2004. dužan platiti iznos od 127.551,20 kn, po računu br. 54500-2420 za razdoblje od srpnja do rujna 2005. iznos od 718.462,50 kn, dok po računu br. 54500-2409 nije u obvezi više ništa platiti jer je priznao kao usuglašeni iznos, iznos od 1.428.082,50 kn, a platio je više od toga, i to iznos od 1.951.607,16 kn, za koji iznos su tužitelji povukli tužbu. Glede obračuna kamata na plaćeni iznos od 1.951.607,16 kn, knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđeno da zatezna kamata za razdoblje zakašnjenja u plaćanju iznosi 598.800,21 kn. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev po ovoj osnovi do visine od 314.347,95 kn, dok je za razliku do iznosa od 598.800,21 kn, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, jer je usvojen prigovor zastare.

2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem posl.br. Pž- 3037/2015-7 od 10. svibnja 2017. odbio tuženikovu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki III. izreke, tj. u dijelu kojim je tuženik dužan isplatiti tužiteljima solidarno iznos od 1.160.361,65 kn spp, zatim je odbio žalbu tužitelja u odnosu na točku IV. izreke, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijevaju isplatu iznosa od 263.013,61 kn spp, preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21.438,65 kn spp, na način da je taj dio tužbenog zahtjeva usvojen. U preostalom dijelu točke IV. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznos od 1.315.201,04 kn spp, prvostupanjska presuda je ukinuta, te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovni postupak.

3. U obrazloženju drugostupanjske odluke se u odnosu na ukinuti dio prvostupanjske presude navodi da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer da se to potraživanje odnosi na preostalu dangubninu po računu br. 54500- 2409 u iznosu od 958.565,34 kn, koliko iznosi razlika između iznosa dangubnine navedene u tom računu (2.910.172,50 kn), i ukupno plaćenog iznosa te dangubnine (1.951.607,16 kn), zatim na razliku dangubnine po računu br. 54500-2414 na iznos od 180.616,90 kn, i iznosa za koji je prvostupanjski sud utvrdio da su ga stranke usuglasile (127.551,20 kn), odnosno na razliku u iznosu od 53.065,70 kn, te na razliku dangubnine po računu br. 54500-2420 u iznosu od 303.570,00 kn, koji iznos također predstavlja razliku između fakturirane dangubnine i usklađenog iznosa po toj osnovi. Prvostupanjski sud da je odbio tužbeni zahtjev u ovom dijelu jer da je iz iskaza saslušanih svjedoka ocijenio da se između stranaka ustalila praksa da je za obračun vagonske dangubnine bilo mjerodavno usuglašeno stanje. Tako pravno shvaćanje da je pogrešno, jer da se ne može uzeti da ukoliko tuženik ne prizna obvezu, da je tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga da je sud dužan utvrditi da li tužitelji osnovano potražuju i preostalu neusuglašenu dangubninu u visini koja je sad predmet ponovljenog postupka (iznos od 1.315.201,04 kn spp). Takav zaključak prvostupanjskog suda da ne proizlazi niti zbog toga jer da sud nije utvrdio na temelju koje dokumentacije je tuženik proknjižio potraživanje po računu br. 54500-2409 i 54500-2414 (računi za 2004. godinu), na ukupni iznos od 2.773.358,30 kn, kada je po tim računima usklađeno ukupno 1.555.633,70 kn, a plaćeno 1.951.607,16 kn. I na kraju, činjenično stanje da nije potpuno utvrđeno iz razloga jer vještačenje provedeno po vještaku Milanu Kostelcu, imenovanom od strane Fakulteta prometnih znanosti – Zavoda za tehnička vještačenja, nije odgovorio na zadatak vještačenja da li je dangubnina od strane tužitelja pravilno obračunata, a sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja da se vještačenje povjeri drugom vještaku. Iz popisa predaje vagona i teretnog pribora (SPK), da se može točno utvrditi vrijeme zadržavanja svakog vagona, i to preko ugovorenih šest sati za ukrcaj odnosno iskrcaj vagona, da je vještačenjem trebalo utvrditi točno vrijeme za kojeg po svakom vagonu tužitelji imaju pravo na dangubninu, zatim uvidom u drugu dokumentaciju kod tužitelja ispitati radi li se o vagonima s dvije ili četiri osovine, te primjenom Tbr. 50.1. Tarife HRT-156 za svaki pojedini vagon priznati dangubninu u iznosu od 9,00 kn ili 12,00 kn po satu, ovisno o tome radi li se o dvoosovinskom ili četveroosovinskom vagonu, te na taj način utvrditi ukupan iznos dangubnine po svakom utuženom računu. Pri tome da treba uzeti u obzir državne praznike i druge neradne dane, te za to vrijeme umanjiti dangubninu. Činjenica da je u razdoblju od travnja do lipnja 2004. eventualno bio dulji kišni period, na što se tuženik poziva u dopisu od 11. kolovoza 2004., da ne oslobađa tuženika obveze plaćanja dangubnine, jer da tu činjenicu tuženik nije dokazao. Slijedom navedenog, da je potrebno ponovno provesti prometno vještačenje radi utvrđenja preostale dangubnine koju tužitelji potražuju, i to po drugom sudskom vještaku, s time da je potrebno utvrditi vrijeme zadržavanja svakog pojedinog vagona preko ugovorenog roka od šest sati za utovar – istovar, uzimajući pri tome u obzir državne praznike i druge neradne dane, te za svaki pojedini vagon prema broju i seriji utvrditi da li se radi o dvoosovinskom i četveroosovinskom vagonu, te utvrditi dangubninu za svaki pojedini vagon u iznosu od 9,00 kn ili 12,00 kn po satu, ovisno o tome da li se radi o vagonu 2 ili 4 osovine, primjenom Tbr. 50. točka 1. Tarife HRT – 156. Na taj način, da je potrebno utvrditi dangubninu za svako pojedino razdoblje za koje tužitelji utuženim računima potražuju isplatu. Ukoliko se vještačenjem utvrdi da je dangubnina veća od plaćenog iznosa odnosno dosuđenog iznosa, sud da će za razliku obvezati tuženika da istu isplati tužiteljima.

4. Na ročištu dana 30. lipnja 2017. određen je zastoj postupka radi pokušaja mirnog rješenja spora.

5. Rješenjem posl.br. P-347/2017-237 od 16. siječnja 2024. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari, na prijedlog tužitelja od 11., 12. i 15. siječnja 2024.

6. U nastavku postupka, rješenjem posl.br. P-116/2024-248 od 13. lipnja 2024., određeno je prometno vještačenje po vještaku za željeznički promet dr.sc. Mladenu Nikšiću iz Zagreba, radi utvrđenja visine vagonske dangubnine za utužena razdoblja (travanj – lipanj 2004., račun br. 54500-2409, srpanj – rujan 2004., račun br. 54500- 2414, i srpanj – rujan 2005., račun br. 54500-2420), s time da je zadatak vještaka utvrditi vrijeme zadržavanja svakog pojedinog vagona preko ugovorenog roka od 6 sati za utovar – istovar, uzimajući pri tome državne praznike i eventualno druge neradne dane, kao i utvrditi za svaki pojedini vagon da li se radi o dvoosovinskom ili četveroosovinskom vagonu, te dangubninu utvrditi primjenom Tbr. 50.1 HRT – 156, odnosno u visini od 9,00 kn/h ili 12,00kn/h, ovisno o tome da li se radi o vagonu s dvije ili četiri osovine. Također je zadatak vještaka da utvrdi eventualnu razliku vagonske dangubnine iznad već dosuđenih iznosa tužiteljima ovosudnom presudom posl.br. P- 491/2007-185 od 6. veljače 2015. i iznad plaćenog iznosa od 1.951.607,16 kn po računu br. 54500-2409.

7. Dana 3. ožujka 2025. prometni vještak dostavio je u spis pisani nalaz i mišljenje.

8. Tužitelji u podnesku od 9. travnja 2025. usklađuju tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, pa tako sada potražuju iznos od 154.134,21 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 111.795,37 EUR od 6. kolovoza 2004. do isplate (po računu br. 54500-2409 – travanj, lipanj 2004.), na iznos od 8.545,73 EUR od 17. studenog 2004. do isplate (po računu br. 54500-2414, srpanj – rujan 2004.), i na iznos od 33.793,11 EUR od 2. studenog 2005. do isplate (račun br. 54500-2420, srpanj i rujan 2005.).

9. Tuženik u podnesku od 11. travnja 2025. navodi da ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Mladena Nikšića jer da nije napravljen sukladno zadatku suda, odnosno da vagonska dangubnina nije obračunata sukladno Ugovoru K/86-551 i anexima tog Ugovora, onako kako su stranke vršile obračun po tim ugovorima. Naime, poslovni odnos stranaka da se dogovarao izradom plana i koordinacije rada u pisanoj formi, zatim se vagonska dangubnina i druge naknade evidentirala na obrascu obračun vagonske dangubnine za tranzitne pošiljke, tako da su se u njega unosili podaci od strane predstavnika prednika tužitelja kao i primjedbi i korekcije od strane predstavnika tuženika. Nakon toga, da je sastavljen mjesečni obrazac izračuna obiju stranaka na istom obrascu, koji se prosljeđivao operativnom timu, sastavljen od predstavniku obiju stranaka, te su se utvrđivala stvarna međusobna potraživanja te način i rok plaćanja. Odnosno, sklopljeni Ugovor da se nije primjenjivao onako kako glasi, već da su stranke sporazumno odredile način suradnje, koji se oslanjao na Ugovor, a to da je utvrđeno u ovom postupku. U praksi, službeni SPK i PPL da nisu bili mjerodavni za obračun zadržavanja vagona, već je to bio obrazac obračuna vagonske dangubnine za tranzitne pošiljke. U konkretnom slučaju, prednik tužitelja da nije postupao po planu i koordinaciji rada, pa da se usuglašavalo sporno stanje. Stranke da nisu obračunavale vagonsku dangubninu po Tarifi RT 6, koja je izričito ugovorena. Ovdje su stranke usuglasile svoja potraživanja te da je tuženik kompenzacijama podmirio dogovorenu tražbinu u cijelosti, što je prednik tužitelja prihvatio. Sam prihvat kompenzacija da znači da su stranke usuglasile troškove suprotno iznosima utvrđenima u izvješćima o vagonskoj dangubnini, jer da u protivnom prednik tužitelja ne bi sudjelovao u kompenzacijama. Tuženik još dodaje da je po svim utuženim računima nastupila zastara, računajući od dospijeća koje je utvrdio vještak. U odnosu na nalaz vještaka, tuženik ukazuje da je vještak utvrdio veći broj vagona u vagonskoj dangubi, od onog što prednik tužitelja uopće evidentira, i više od onog što tužitelji potražuju po računu za travanj 2004. Iz toga da slijedi da prednik tužitelja nije istinito prikazivao niti broj vagona, niti iznose vagonske dangubnine za razdoblje od travnja do lipnja 2004. Sudski vještak da nije smio nalaz izraditi na temelju dokumentacije po kojoj stranke nisu usuglašavale iznose vagonske dangubnine i drugih naknada. Kada bi se vagonska dangubnina obračunala temeljem dokumentacije u svezi međusobnog usuglašavanja iznosa vagonske dangubnine, tada da bi proizlazilo da je tuženik za razdoblje od travnja do lipnja 2004. platio više nego što je bio dužan, i to za iznos od 64.768,16 kn, a ta razlika da se odnosi samo na travanj 2004., a za svibanj i lipanj 2004. tužitelji da neosnovano potražuju 62.331,06 kn. Tuženik zaključuje da je platio upravo onoliko koliko duguje, uzimajući u obzir korekcije po primjedbama tuženika. Vještak, dakle, da nije uzeo u obzir korekcije i primjedbe tuženika.

10. Tuženik u podnesku od 29. travnja 2025., dodatno prigovara nalazu i mišljenju vještaka, iz razloga jer da broj vagona koje je vještak utvrdio, odstupa od broja vagona kojeg je evidentirao prednik tužitelja i tuženik u zajedničkom obračunu. Vještak da nije naveo kojim se dokumentima služio, pa da nije jasno kako je utvrdio koji su vagoni bili s četiri osovine. Naime, dokumentacija u spisu da sadrži samo brojeve i serije vagona i podatak da li se radi o domaćim ili stranim vagonima. Vještak da nije uzeo u obzir vrijeme državnih praznika i drugih neradnih dana. Vještak da svodi poslovni odnos stranaka na ugovorni odnos, kojeg da stranke uopće nisu primjenjivale. Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva. Osporio je i datum dospijeća utuženih tražbina, jer da dospijeće nije bilo u dane koji se navode na računima. Stoga da je nastupila zastara cijele tražbine tužitelja, pozivom na odredbu članka 80. točka 3. u svezi s člankom 81. t. 12. Zakona o ugovorima u prijevozu u željezničkom prometu. Tuženik ističe i da su tužitelji dana 10. lipnja 2014. povukli tužbeni zahtjev za isplatu procesnih kamata koje teku prije 11. lipnja 2014., što znači da su povukli tužbu u tom dijelu svog tužbenog zahtjeva. Stoga da ponovo potraživanje istih kamata nije osnovano.

11. Na ročištu dana 20. svibnja 2025. sud je dozvolio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva po računu br. 54500-2414 za iznos od 11.322,11 kn (1.502,70 EUR). Tuženik je u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev istakao sve prigovore, kao i na osnovni tužbeni zahtjev.

12. Rješenjem posl.br. P-116/2024-282 od 29. svibnja 2025. određeno je financijsko vještačenje radi provjere matematičkog izračuna iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za željeznički promet i vozila Mladena Nikšića, te radi utvrđenja razlike vagonske dangubnine iznad iznosa dosuđenih tužiteljima ovosudnom pravomoćnom presudom posl.br. P-491/2007-185 od 6. veljače 2015., i iznad plaćenog iznosa, imajući u vidu dangubninu u visini od 9,00 kn/h ili 12 kn/h, ovisno o tome radi li se o vagonu s dvije ili četiri osovine. Vještačenje je povjereno Tomislavu Prpiću, stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo iz Klane.

13. Dana 23. srpnja 2025. vještak Tomislav Prpić dostavio je u spis pisani nalaz i mišljenje.

14. Dana 10. rujna 2025. tužitelji su dostavili podnesak kojim se očituju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Tomislava Prpića. U istom navode da vještak nije naznačio pojedinačnu razliku u visini vagonske dangubnine, između visine koju je izračunao prometni vještak Nikšić, te visine koju je on utvrdio, pa da tužitelji ne mogu izvršiti provjeru izračuna. Nadalje, vještak da je visinu vagonske dangubnine izračunao koristeći cijenu od 9,00 odnosno 12,00 kn po vagonu, te da je ukupno visinu tako obračunate dangubnine pretvorio u EUR, koristeći službeni tečaj konverzije u iznosu od 7,5324 kn za 1 EUR, što da je po mišljenju tužitelja pogrešno. Naime, visina dangubnine da je utvrđena u EUR, i to tarifom HRT 156, ali da je prilikom izdavanja računa tuženiku iznos u EUR pretvoren u kune po tečaju EUR-a na dan ispostavljanja računa koji tečaj da nije identičan današnjem tečaju konverzije. Predlažu da vještak dopuni nalaz i mišljenje, tako da utvrdi pojedinačnu razliku između visine dangubnine koju je utvrdio vještak Nikšić i one koju je sam utvrdio, sve po vagonima i radnim mjestima, te da utvrdi predmetnu dangubninu tako da koristi tečaj EUR koji se primjenjivao na dan izdavanja računa tuženiku.

15. U podnesku od 8. listopada 2025. tuženik u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, ističe da je tuženik osporio nalaz prometnog vještaka Mladena Nikšića glede utvrđenog broja sati stajanja i broja vagona za koje je obračunata dangubnina. Sada da financijski vještak nalazi u njegovom nalazu greške u određivanju broja sati vagonske dangubnine. Stoga da tuženik ne prihvaća nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti donesen pod pretpostavkom da je broj sati vagonske dangubnine prometni vještak točno odredio. Stoga da su oba nalaza nevjerodostojna, pa predlaže da sud odredi novo kombinirano vještačenje po novim vještacima.

16. U podnesku od 3. studenog 2025. tuženik dodaje da vještaci svoje nalaze nisu mogli temeljiti na Spiskovima predaje kola i tovarnog pribora (SPK), koji nisu potpisani od ovlaštenih predstavnika stranaka, pozivom na odredbu članka 7. Ugovora K/86- 551, kojom je to ugovoreno. Stoga da su njihovi obračuni nepravilni.

17. Na ročištu dana 5. studenog 2025. stranke su ustrajale kod dotadašnjih navoda. Tuženik je ustrajao kod prijedloga da sud odredi novo kombinirano vještačenje, i to na temelju činjenica sukladnih Ugovoru između parničnih stranaka, i u kojem će se prikazati tečaj valute u vrijeme izdavanja računa i prema ugovorenom cjeniku.

18. U ponovljenom postupku, sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke, prof. dr. sc. Mladenu Nikšiću, financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Tomislavu Prpiću, dipl. oec., te čitanjem iskaza svjedoka UC, MC i NC, te uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, uključujući nalaz i mišljenja vještaka prometne struke dr.sc. Milana Kostelca (Fakultet prometnih znanosti, Zavod za prometno-tehnička vještačenja), i vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Zlatka Radovčića, dipl. oec.

19. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

20. Osnovanost tužbenog zahtjeva utvrđena je pravomoćnom presudom ovog suda posl.br. P-491/2007-185, 6. veljače 2015.

21. Ostala je sporna visina tužbenog zahtjeva odnosno visina vagonske dangubnine na koju tužitelji imaju pravo kao pravni sljednici HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. Zagreb, za razdoblje travanj – lipanj 2004., srpanj – rujan 2004. i srpanj – rujan 2005.

22. Sporan je broj i vrsta vagona koji su prekomjerno stajali, te vrijeme stajanja.

23. Pri tome nije sporno da je za utuženo razdoblje travanj – lipanj 2004. tuženik platio ukupni iznos od 1.951.607,16 kn, i nije sporno da je za razdoblje srpanj – rujan 2004. ovosudnom pravomoćnom presudom posl.br. P-491/2007-185, 6. veljače 2015., tužiteljima dosuđen iznos od 127.551,20 kn, a za razdoblje srpanj – rujan 2005., iznos od 718.462,50 kn.

24. Sporno je da li je utuženo potraživanje zastarjelo.

25. Stalni sudski vještak za željeznički promet i vozila prof. dr. sc. Mladen Nikšić, dipl. ing. prometa, u svom pisanom nalazu i mišljenju (str. 2355-2533 spisa), utvrdio je da je za izračun dangubnine primijenjena tarifa HRT – 156, T.50 – Cjenik usluga za unutarnji i međunarodni prijevoz (uvoz, izvoz, provoz), s time da je u vrijeme sklapanja ugovora br. K/86-551 iz 1986. godine na snazi bila tarifa za prijevoz stvari na prugama JŽ, RT6, koja je vagonsku dangubninu propisivala pod t. 20. U obje tarife da je propisana vagonska dangubnina koja se plaća za svaki sat, s time da je tarifa RT6, razlikovala visinu dangubnine za prvih 6 sati i za daljnje sate, dok tarifa HRT – 156, to ne razlikuje. Pored toga, Tarifa RT6 da je propisivala obračun u dinarima, a tarifa HRT

– 156, za vagone s dvije osovine iznos od 9,00 kn/1,20 EUR, a za vagone s više od dvije osovine iznos od 12,00 kn/1,70 EUR. Glede vremena za obračun dangubnine, vještak je ustvrdio da je sukladno Ugovoru K/86-551 u obzir uzeo razdoblje kada je padala jaka kiša ili vladala neka druga vremenska nepogoda, prema satima tih nepogoda navedenih u popisu predaje vagona i teretnog pribora, iako spisu ne prileže zapisnici potpisani od ovlaštenih predstavnika stranaka i špeditera kojima je utvrđen nastanak i trajanje tih vremenskih nepogoda. Primijenio je i odredbu članka 7. stavak 10. istog Ugovora, prema kojoj se primopredaja vagona i tovarnog pribora između pravnog prednika tužitelja i tuženika vrši na osnovu Spiska predaje kola i tovarnog pribora (SPK), odnosno Popisa predaje vagona i teretnog pribora (PPV), i članak 7. stavak 11. po kojem je Spisak SPK odnosno PPV, mjerodavan za obračun zadržavanja vagona na robnim operacijama, i za obračun troškova prekomjernog zadržavanja vagona. Za utvrđivanje vremena zadržavanja svakog pojedinog vagona preko ugovorenog roka od 6 sati za ukrcaj – iskrcaj, uzimajući u obzir i vrijeme državnih praznika i drugih neradnih dana, te za obračun vagonske dangubnine svakog vagona, da se vodio evidencijama iz PPV i evidencijama iz obračuna vagonske dangubnine za tranzitne pošiljke. Na taj način, vještak je utvrdio da vagonska dangubnina za razdoblje od travnja do lipnja 2004. (račun br. 54500-2409), iznosi 377.797,00 EUR za sveukupno 2.031 vagon, a to da prema tečaju EUR na dan ispostavljanja računa 30. srpnja 2004. iznosi 2.793.929,33 kn. Kako je tuženik platio iznos od 1.951.607,16 kn, neplaćena razlika da iznosi 842.322,17 kn, ili 111.795,37 EUR po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn/EUR. Vagonska dangubnina za razdoblje srpanj/rujan 2004. koju je pravni prednik tužitelja fakturirao računom br. 54500-2414 od 10. studenog 2004., da iznosi 25.369,00 EUR za ukupno 558 vagona. Po tečaju HNB na dan ispostavljanja tog računa, vagonska dangubnina da iznosi 191.939,01 kn. Kako je presudom tuženik obvezan platiti iznos od 127.551,20 kn, po ovoj osnovi, razlika koju je dužan platiti da iznosi 64.387,81 kn i 8.545,73 EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije. Za razdoblje srpanj – rujan 2005. Tužiteljima da je već dosuđen iznos od 718.462,50 kn. Vagonska dangubnina za to razdoblje za ukupno 1811 vagona da iznosi 132.206,00 EUR, odnosno prema tečaju HNB na dan ispostavljanja računa br. 54500-2420 od 26. listopada 2005., da iznosi 973.076,74 kn. Razlika iznad dosuđenog iznosa da iznosi 254.614,24 kn ili 33.793,11 EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije.

26. Vještak Mladen Nikšić u usmenom iskazu na ročištu dana 20. svibnja 2025. u odnosu na primjedbe tuženika istaknuo je da se prilikom izrade nalaza držao Ugovora br. K/86-551 i njegovih anexa, kao i spiska predaje kola i teretnog pribora – SPK, odnosno danas PPV, a kako je ugovoreno člankom 7. točka 9. i točka 11. Ugovora. U dokumentaciji da nije našao plan organizacije rada na koji se poziva tuženik, međutim, da smatra da su relevantni stvarni podaci, a ne ono što je bilo planirano. Glede obračuna vagonske dangubnine koji se nalazi u spisu, da iz njih nije mogao utvrditi tko je na njima križao određene stavke, a niti koji su to vagoni koji se po ukupnom broju navode u tim obračunima, tako da te obračune nije uzeo u obzir, već je stanje utvrdio prema spisku odnosno popisu predaje vagona i teretnog pribora, i to tako da je radio vagon po vagon, i utvrđivao što se može priznati od vremenskih neprilika. Što se tiče neradnih dana, da ih nije bilo jer da Luka Rijeka svaki dan radi od 0-24 sata, a također i Luka Bakar. U Ugovoru da stoji da se neradni dani mogu priznati, ali tako da se stranke o tome sporazumiju, ali on da nije našao takav sporazum. Što se tiče primjene tarife, tarifa RT 156 da je nova tarifa koja je stupila na snagu u siječnju 2004., tako da je primijenio tu tarifu. U obrascima PPV da se koristila valuta EUR, a ne jugodinar, a to da je upravo razlika između tarife RT 156 i ranije tarife RT 6. Što se tiče utvrđivanja da li se radi o vagonima sa dvije ili četiri osovine, to da se utvrđuje prema broju vagona, jer da ako broj vagona počinje sa 2, radi se o dvoosovinskom vagonu, ako počinje sa 3, radi se o četveroosovinskom, a ako počinje s nekim drugim brojem, tada se radi o višeosovinskom. Treći i četvrti broj u broju vagona, da označavaju pripadnost željeznici određene države, pa tako broj 78 da znači Hrvatske željeznice, a drugi brojevi strane željeznice. Istakao je da nema razlike u cijeni za domaće i strane vagone, razlika da je u tome da li se radi o dvoosovinskom ili četveroosovinskom vagonu, gdje je cijena 1,20 EUR/h, odnosno 1,70 EUR/h. Što se tiče vremena za koje je dangubnina obračunata, da se radi o razdoblju iz računa, a to da se može provjeriti i iz 142 tablice koje je priložio uz nalaz. U toj tablici da je vidljivo za svako mjesto i svaki mjesec za svaki pojedini vagon kada je postavljen, a kada je otpremljen, sve po danu i satu. Crvenim fontom na kraju svakog mjeseca da je označio razliku između onoga što je HŽ ispostavio, i stanja kojeg je on utvrdio. Negdje da je našao da je HŽ ispostavio više, a negdje manje.

27. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Tomislav Prpić, dipl. oec., u svom pisanom nalazu i mišljenju (str. 2605-2685 spisa), navodi da iz nalaza prometnog vještaka proizlazi utvrđenim broj vagonskih dangubnina za svako pojedino radno mjesto u utuženim razdobljima. Vještak da je prikazao naknadu dangubnine po satu, i ukupne iznose u EUR, a u ovom nalazu da je sukladno zadaći utvrdio iznose u kunama odnosno 9,00 kn po satu za vagon sa dvije osovine, i 12 kn/h za vagon s četiri osovine. Iznos dangubnina da su izračunati pod pretpostavkom da je broj sati utvrđen nalazom prometnog vještaka, točan. Razlike koje su nastale u odnosu na prometno vještačenje, da su uglavnom proizašle iz razloga što je prometni vještak iskazivao iznose naknade u EUR, i to u visini od 1,20 EUR za vagon s dvije osovine, ili 1,70 EUR za vagon s četiri osovine, te je koristio i nekoliko različitih tečajeva kod pretvaranja valute. Također da je iznose dobivene množeći broj sati sa naknadom za jedan sat, zaokruživao na najbliže veće cijelo. Pri tome da je u nekoliko izračuna imao pogrešaka, pa je tako primjerice naveo nekoliko matematičkih grešaka. Uzevši u obzir plaćanje odnosno pravomoćno dosuđene iznose, vještak je prikazao koliko je tuženik zaista trebao platiti, i koliko iznosi razlika iznad plaćenog odnosno dosuđenog iznosa. Razliku je iskazao u EUR, prema službenom fiksnom tečaju konverzije od 7,5345 kn za 1,00 EUR. Navedena razlika prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi za razdoblje od travnja do lipnja 2004. 717.075,84 kn ili 95.172,32 EUR, za razdoblje od srpnja 2004. do rujna 2004. 50.354,80 kn ili 6.683,23 EUR i za razdoblje od srpnja 2005. do rujna 2005. 206.116,50 kn ili 27.356,36 EUR. U svom usmenom iskazu, vještak Tomislav Prpić, dipl. oec., u odnosu na primjedbe stranaka, vezano za primijenjenu tarifu (9,00 kn odnosno 12,00 kn po satu), istakao je da je nalaz izradio sukladno zadaći, pa da se radi o primjedbama pravne prirode. Glede primjedbe tužitelja, da nije iskazao pojedinačne razlike u odnosu na utvrđenja prometnog vještaka, istakao je da je on utvrdio financijske razlike po pojedinačnim iznosima, ali da nije bilo nikakve potrebe pojedinačno ih prikazivati, a količinu sati da je u cijelosti preuzeo od vještaka Nikšića. Smatra da nije bilo smisla iskazivati svaku pojedinu pogrešku prometnog vještaka, budući se radilo o prometnom vještaku, tako da su iz njegovog nalaza relevantne samo količine sati i vrsta vagona, a te podatke da je on upravo iz nalaza prometnog vještaka i preuzeo. Glede uočenih pogreški kod vještaka Nikšića, iskazao je da se radilo ili o zaokruživanju na puni broj ili o grešci u pisanju, pa da nije vršio provjeru svake njegove stavke, nego je izradio nalaz ispočetka, koristeći se podacima vještaka Nikšića o vrsti vagona i satima stajanja. Istakao je da nije gledao spiskove SPK, već da je uzeo u obzir sve ono što je uzeo u obzir prometni vještak.

28. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prometne i financijske struke u cijelosti, cijeneći iste objektivnim, iscrpnim i potpunim. Naime, vještaci su u cijelosti odgovorili na zadatak vještačenja, kao i na primjedbe stranaka. Pored toga, tuženik je novo vještačenje predložio na istu okolnost "na temelju stvarnih činjenica, sukladno Ugovoru parničnih stranaka, i u kojem će se točno prikazati tečaj vrijednosti valuta kako prema izdavanju računa, tako i prema ugovorenom cjeniku". Vještaci su svoje nalaze temeljili upravo na stvarnim činjenicama odnosno stvarnom broju sati stajanja svakog pojedinog vagona i stvarnoj vrsti vagona prema evidencijama SPK odnosno PPV. Glede primjedbe tuženika, da su vještaci trebali uzeti u obzir navodni usmeni sporazum stranaka kojim su stranke odstupile od odredbe Ugovora br. K/86-551, odnosno dogovorile da će tuženik plaćati isključivo zajednički odnosno obostrano usklađenu dangubninu, ističe se da je drugostupanjskom odlukom dana izričita uputa da se vještačenje izvrši temeljem stvarnog stanja, odnosno faktičnog stajanja vagona evidentiranom u popisu predaje vagona i teretnog pribora, sukladno odredbama Ugovora br. K/86-551. Glede pozivanja tuženika na matematičke greške u vještačenju prometnog vještaka, koje je utvrdio financijski vještak, ističe se da navedeno nije opravdan razlog za provedbu novog prometnog vještačenja, budući se radi o prometnom, a ne financijskom vještačenju, te je iz prometnog vještačenja utvrđeno činjenično stanje u okviru prometne struke, tj. glede faktičnog zadržavanja vagona i vrste vagona, na temelju kojih podataka je financijski vještak, sukladno svojoj struci, izvršio novi izračun.

29. Prometnim vještačenjem je, dakle, utvrđen broj sati zadržanja vagona, da li se radilo o vremenskim neprilikama, odnosno oslobođenje od plaćanja vagonske dangubnine, kao i vrsta vagona, sve prema popisima predaje vagona i tovarnog pribora PPV. Na temelju tih utvrđenja, financijski vještak je primjenom tarife HRT 156, točka 50. (9,00 kn/h za vagone s dvije osovine, odnosno 12,00 kn/h za vagone s četiri osovine), utvrdio iznose dangubnine za utužena razdoblja. Na taj način, utvrdio je da ukupna dangubnina na koju tužitelj ima pravo za razdoblje travanj, lipanj 2004., iznosi 717.075,84 kn, za razdoblje srpanj - rujan 2004., 50.354,80 kn, a za razdoblje srpanj i rujan 2005., ukupan iznos od 206.116,50 kn. Vještak je, nadalje, primjenom službenog fiksnog tečaja konverzije valute kune u valutu EUR od 1. siječnja 2023. od 7,5345 kn za 1,00 EUR, utvrdio iznose u EUR, i to za razdoblje od travnja 2004. do lipnja 2004. u iznosu od 95.172,32 EUR, za razdoblje od srpnja 2004. do rujna 2004. u iznosu od 6.683,23 EUR, i za razdoblje od srpnja 2005. do rujna 2005. u iznosu od 27.356,36 EUR. Sud njegov nalaz u ovom dijelu prihvaća, budući je financijski vještak do ovih iznosa došao temeljem podataka o stvarnom zadržavanju pojedinih vagona utvrđenim prometnim vještačenjem, i primjenom ugovorene tarife, na koju je uputio i drugostupanjski sud u ukidnoj odluci. Iako se radi o dvojnoj tarifi, izraženoj i u kunama, i u EUR, pri čemu se ne radi o kunskoj protuvrijednosti EUR, već o približnim ciframa, pravni prednik tužitelja prilikom fakturiranja primijenio je kunsku tarifu (9,00 kn odnosno 12,00 kn po satu), što je i bio dužan budući se radi o poslovnom odnosu između domaćih pravnih osoba. Dakle, radi se o kunskom potraživanju koje je na dan 1. siječnja 2023. valjalo konvertirati u EUR po službenom fiksnom tečaju konverzije valute kune u valutu EUR, koji iznosi 7,5345 kn za 1,00 EUR, što je vještak i učinio. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da je valjalo primijeniti tečaj EUR koji je bio na snazi u vrijeme fakturiranja. Slijedom navedenog, sud je nalaz vještaka financijske struke prihvatio i u ovom dijelu, smatrajući cjelokupni nalaz potpunim, stručnim i utemeljenim na realnom činjeničnom stanju utvrđenom relevantnim prometnim vještačenjem.

30. Slijedom navedenog, kako su oba vještaka odgovorila u cijelosti na zadatak vještačenja, stručno, objektivno i okolnosno, svatko u svom djelokrugu, odnosno u okviru svoje stručnosti, te kako je financijski vještak svoj nalaz utemeljio na utvrđenjima prometnog vještaka, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog kombiniranog vještačenja po vještacima istih struka, radi utvrđenja istih okolnosti.

31. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud zaključuje da tužiteljima pored već plaćenih odnosno dosuđenih iznosa vagonske dangubnine za utužena razdoblja pripada još i iznos od 717.075,84 kn ili 95.172,32 EUR za razdoblje travanj i lipanj 2004., iznos od 50.354,80 kn ili 6.683,23 EUR za razdoblje od srpnja do rujna 2004. i iznos od 206.116,50 kn ili 27.356,36 EUR za razdoblje od srpnja do rujna 2005., odnosno sveukupno je tužbeni zahtjev osnovan za daljnji iznos (iznad dosuđenog odnosno plaćenog iznosa), od 129.211,91 EUR.

32. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja u ovom dijelu valjalo usvojiti i presuditi kao u točki I. izreke presude.

33. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 41/08 i NN 78/15, NN 29/18, NN 126/21, NN 114/22, NN 156/22 i 155/23).

34. U preostalom dijelu, tj. za isplatu iznosa od 32.051,17 EUR, kojeg tužitelj potražuje za razdoblje od travnja do lipnja 2004., valjalo je tužbeni zahtjev odbiti, kao i za iznos od 1.862,50 EUR, kojeg tužitelji potražuju za razdoblje srpanj, rujan 2004., te za iznos od 12.934,30 EUR, kojeg tužitelji potražuju za razdoblje od srpnja do rujna 2005. Na taj način, sveukupno neosnovano potraživanje tužitelja iznosi 46.847,97 EUR spp. Stoga je presuđeno kao u točki II. izreke presude.

35. Napominje se da su tužitelji precizirali tužbeni zahtjev podneskom od 9. travnja 2025., na način da su za razdoblje travanj, lipanj 2004., snizili tužbeni zahtjev za iznos od 15.428,12 EUR, za razdoblje srpanj, rujan 2004., povisili su tužbeni zahtjev za 1.502,70 EUR, a za razdoblje srpanj, rujan 2005. snizili su tužbeni zahtjev za iznos od 6.497,55 EUR. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe, a sud je raspravnim rješenjem od 20. svibnja 2025. dozvolio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva po računu br. 54500-2414 za iznos od 1.502,70 EUR (11.322,11 kn). Stoga je sud u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev donio meritornu odluku, odnosno tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Što se tiče sniženja tužbenog zahtjeva po računima za preostala razdoblja, kako se tuženik usprotivio preinaci tužbe, u odnosu na cjelokupni zahtjev kako su ga tužitelji postavili podneskom od 9. travnja 2025., to sud zaključuje da se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe po računu za travanj-lipanj 2004., gdje sniženje tužbenog zahtjeva iznosi 15.428,12 EUR, i po računu za srpanj-rujan 2005., gdje sniženje tužbenog zahtjeva iznosi 6.497,55 EUR. Stoga je sud i u odnosu na sniženi tužbeni zahtjev meritorno odlučio, odnosno tužbeni zahtjev tužitelja odbio, pozivom na odredbu članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, NN 91/92, NN 112/99, NN 117/03, NN 88/05, NN 2/07, NN 84/08, NN 123/08, NN 57/11, NN 25/13, NN 70/19, NN 80/22, NN 114/22 i NN 155/23), dalje ZPP. Slijedom navedenog, sud je i u ovom dijelu presudio kao u točki II. izreke presude.

36. Glede prigovora zastare, ističe se da se na sporni odnos ima primijeniti zastarni rok iz odredbe članka 228. stavak 1. ZOO-a, međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarjevaju za tri godine. Nije osnovano pozivanje tuženika na jednogodišnji rok zastare iz odredbe članka 73. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu (NN 87/96 i NN 114/22). Naime, tom zakonskom odredbom propisan je jednogodišnji zastarni rok za tražbine zbog više ili manje naplaćene naknade za prijevoz, naknade za posebne usluge, vagonska dangubnina, najam vagona, dodatak za naknadu za prijevoz i drugi troškovi. Predmetnim zakonom uređeni su odnosi koji nastanu iz ugovora o prijevozu putnika i stvari u unutarnjem željezničkom prometu i međunarodnome željezničkom prometu, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno (članak 1. Zakona). Člankom 27. stavak 1 Zakona, propisano je da se ugovor o prijevozu stvari sklapa između prijevoznika i pošiljatelja. Člankom 4. alineja 15. istog Zakona propisano je da je vagonska dangubnina naknada koju prijevoznik naplaćuje zbog prekoračenja propisanog roka utovara i istovara ili zadržavanja vagona preko tarife predviđenog roka. Dakle, navedene zakonske odredbe imaju se primijeniti isključivo na stranke ugovora o prijevozu robe u željezničkom prometu, a u obvezi plaćanja vagonske dangubnine prijevozniku je pošiljatelj kao druga ugovorna strana. U konkretnom slučaju, Ugovor br. K/86-551 po prometu roba iz međunarodnog tranzita i uvozno-izvoznih pošiljaka preko Luke Rijeka, te operativnim i transportno- komercijalnim odnosima iz 1986., sklopljen između pravnih prednika stranaka, predstavlja ugovor o poslovnoj suradnji i nije ugovor o prijevozu. Stoga se na odredbe tog Ugovora ne mogu primijeniti odredbe Zakona o ugovorima u prijevozu u željezničkom prometu. Predmet spora je dangubnina nastala u razdoblju od travnja do lipnja 2004. i srpnja do rujna 2004., a tužitelj je tužbu (prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave), podnio dana 4. ožujka 2005., pa slijedi da nije protekao trogodišnji zastarni rok, pa čak niti jednogodišnji na koji se tuženik neosnovano poziva. Predmet spora također je i dangubnina za razdoblje od travnja do lipnja 2005., koja je utužena dana 26. siječnja 2006., tako da ni u ovom dijelu zastarni rok nije protekao. Nije osnovan niti prigovor tuženika da je tražbina nastala ranije od navedenih razdoblja, a što je razvidno iz popisa predaje vagona i tovarnog pribora (PPV), koji su sistematizirani u privitku nalaza i mišljenja prometnog vještaka Mladena Nikšića (str. 2361-2531 spisa). Tuženik je ustrajao kod svih prigovora, pa tako i prigovora zastare i u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev po računu br. 54500-2414 od 10. studenog 2004., za razdoblje od srpnja do rujna 2004. Po ovom računu, tužitelj je povisio tužbeni zahtjev podneskom od 9. travnja 2025., za iznos od 1.502,70 EUR (11.322,11 kn). Kako je prije obrazloženo, tužbeni zahtjev tužitelja u ovom dijelu je već ocijenjen neosnovanim. Međutim, ne bi bio osnovan niti prigovor zastare, unatoč proteku zastarnog roka jer prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi posl.br. Rev-51/2024-5 od 21. siječnja 2021., koje je utemeljeno na pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV- 123/2024-5 od 27. svibnja 2024., kod neprave preinake tužbe, tj. kada se generički određeni tužbeni zahtjev povećava iz iste činjenične osnove, tada se zastara prekida već podnošenjem prvobitne tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećavanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tuženikov prigovor zastare nije osnovan, niti djelomično.

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a. Tužitelji su u sporu uspjeli s 77,77 %, dok je tuženik uspio u sporu sa 22,23 %. U smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, tužiteljima pripada trošak u postotku od 55,54 % (77,77 % - 22,23 %). Tužiteljima je priznat trošak vještačenja u cijelosti, jer se radi o potrebnom trošku za utvrđenje visine potraživanja, a taj trošak priznat im je u iznosima koji su isplaćeni vještacima, i to iz predujma svakog pojedinog tužitelja. 2. i 3.tužitelju je kao potreban trošak priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), dalje OT, s time da ih je zastupao isti odvjetnik, pa su priznate odgovarajuće tarifne stavke uz povišenje po 10 % za zastupanje više osoba, podijeljeno na jednake dijelove prema broju zastupanih osoba, sve u smislu Tbr. 40.OT. Također, 2. i 3.tužitelju priznato je po 50 % troška njihovog pravnog prednika HŽ Vuča vlakova d.o.o. Sud je uzeo u obzir promjenu vrijednosti predmeta spora, pa je tako za razdoblje do 3. srpnja 2006. VPS iznosio 410.218,25 EUR, za razdoblje od 3. srpnja 2006. do 31. ožujka 2009. 165.460,08 EUR (1.246 bodova), za razdoblje od 31. ožujka 2009. do 10. lipnja 2014. 301.107,10 EUR (2.265 bodova), za razdoblje od 10. lipnja 2014. do 10. svibnja 2017. 286.842,49 EUR (2.158 bodova) i za razdoblje od 10. svibnja 2017. pa do zaključenja glavne rasprave 174.557,18 EUR (1.314 bodova).

38. Sukladno naprijed navedenom, 1.tužitelju je priznat trošak prometnog vještačenja po vještaku Nikšiću, 738,29 EUR, iznos od 530,89 EUR na ime prvog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, i iznos od 169,30 EUR na ime drugog financijskog vještačenja, sve u iznosima koje je platio upravo 1.tužitelj. 1.tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu 1.327,23 EUR i ¼ ovršnog troška 333,63 EUR (budući je ovršni prijedlog podnio i ovršni trošak platio pravni prednik svih tužitelja HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. Zagreb. Na taj način, 1.tužitelju je na ime troškova vještačenja priznato ukupno 1.438,48 EUR, tj. stvarno uplaćeni trošak u cijelosti, dok mu je trošak sudskih pristojbi i ovršni trošak, koji ukupno iznosi 1.660,86 EUR, priznat sukladno uspjehu u sporu, tj. 55.54 %, što iznosi 922,44 EUR. 1.tužitelju je, dakle, ukupno priznato 2.360,92 EUR (1.438,48 EUR plus 922,44 EUR). 1.tužitelju nije priznat trošak prvog prometnog vještačenja, s obzirom da je predujam za to vještačenje platio 2.tužitelj, nije mu priznat trošak pristojbe na presudu jer je istu platio 3.tužitelj, i nije mu priznat trošak pristojbe na tužbu jer je isti sadržan u priznatom ovršnom trošku. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u točki III. izreke.

39. 2.tužitelju je, glede troška zastupanja, priznat trošak kako slijedi: sastav podneska od 20. siječnja 2012., 12. ožujka 2012. i 23. listopada 2012. po 32,50 bodova (Tbr.8.3.OT), odnosno ¼ pripadajuće tarife od 100 bodova uvećane za 30 %, jer je te podneske odvjetnik podnio za sva četiri tadašnja tužitelja. Nadalje, 2.tužitelju je priznat troška sastava podneska od 10. svibnja 2012. 736,13 bodova (Tbr.8.1.OT), odnosno ¼ od stopostotne tarife koja iznosi 2.265 bodova, uvećano za 30 %, budući je i ovdje odvjetnik zastupao četiri tužitelja, isto toliko i iz istih razloga 2.tužitelju je priznato za pristup na ročište 10. srpnja 2012., tj. 736,13 bodova (Tbr.9.1.OT), trošak pristupa na ročište 3. listopada 2012. i 11. travnja 2013., 2.tužitelju je priznat u visini od 50 % od 2.265 bodova (Tbr. 9.2.OT), tj. 1.132,50 bodova uvećano za 10 % i podijeljeno na 2, jer je odvjetnik na tom ročištu zastupao dva tužitelja, tj. za pristup na ova ročišta priznato je po 622,88 bodova. 2.tužitelju je priznat i trošak sastava podneska od 29. travnja 2014. i 10. lipnja 2014. u stopostotnom iznosu tj. 2.265 bodova, opet uvećano za 10 % i podijeljeno na 2, s obzirom da je i ovdje odvjetnik zastupao 2 tužitelja. Na taj način, za ova 2 podneska 2.tužitelju je priznato po 1.245,75 bodova. Dalje slijede radnje gdje s obzirom na VPS broj bodova iznosi 2.158. 2.tužitelju je za sastav podnesaka od 25. srpnja 2014., 10. rujna 2014., 17. studenog 2014., 24. studenog 2014. i 16. prosinca 2014. priznato po 100 bodova (Tbr.8.3.OT), uvećano za 10 %, opet podijeljeno na 2, što iznosi 55 bodova. 2.tužitelju je još priznat pristup na ročište 26. studenog 2014. i 23. prosinca 2014. po 2.158 bodova, uvećano za 10 % i podijeljeno na 2, što iznosi 1.186,90 bodova (Tbr.9.1.OT), sastav žalbe od 9. veljače 2015. 2.697,50 bodova, uvećano za 10 % i podijeljeno na 2, što iznosi 1.483,63 bodova (Tbr.10.1.OT), pristup na ročište dana 30. lipnja 2017. 657 bodova (VPS 174.557,18 EUR), uvećano za 10 % i podijeljeno na 2, što iznosi 361,35 bodova (Tbr.9.2.OT). Ukupno je tako 2.tužitelju priznato 9.800,80 bodova, uvećano za PDV 25 % 2.450,20 bodova, što ukupno iznosi 12.251 bodova.

40. 2.tužitelju je priznato i 50 % inače priznatih troškova za pravnog slijednika HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o., tj. 50 % od: sastav podnesaka od 10. siječnja 2007., 14. veljače 2007. i 26. ožujka 2007. po 100 bodova (Tbr.8.3.OT), pristup na ročišta dana 8. svibnja 2007., 28. svibnja 2008. i 15. studenog 2007. po 623 boda (VPS 165.460,08 EUR – 1.246 bodova – Tbr.9.2.OT). Dalje slijede radnje u odnosu na VPS od 301.107,10 EUR - 2.265 bodova, i to: pristup na ročišta dana 31. ožujka 2009. i 28. svibnja 2009. po 1.132,50 bodova (Tbr.9.1.OT), pristup na ročište dana 28. travnja 2011. 2.265 bodova, uvećano za 20 %, podijeljeno sa 3 zastupane osobe, što iznosi 906 bodova (Tbr.9.1.OT), pristup na ročište dana 10. srpnja 2012., 2.265 bodova (Tbr.9.1.OT), uvećano za 20 %, i podijeljeno na 3 zastupane osobe, što iznosi 906 bodova, sastav podneska od 4. lipnja 2009. 100 bodova (Tbr.8.3.OT), sastav podneska od 27. listopada 2010. i 10. ožujka 2011. po 100 bodova (Tbr.8.3.OT), uvećano za 10 % za zastupanje 2 tužitelja, i podijeljeno na 2, što iznosi 55 bodova, pristup na ročište dana 10. studenog 2010., 1.245,75 bodova (Tbr.9.1.OT), tj. 2.265 bodova, uvećano za 10 % i podijeljeno na dvije zastupane osobe, pristup na ročište dana 10. svibnja 2012. 906 bodova (Tbr.9.1.OT), odnosno 2.265 bodova, uvećano za 20 % za zastupanje tri osobe i podijeljeno na 3. Ukupno je 2.tužitelju po osnovi zastupanja HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o. na taj način priznato 8.607,75 bodova, uvećano za PDV 25 % 2.151,94 boda, odnosno ukupno 10.759,69 bodova. 50 % od tog iznosa pripada tužitelju, što znači 5.379,84 boda.

41. 3.tužitelju je, glede troška zastupanja, priznat trošak kako slijedi: pristup na ročište dana 28. travnja 2011., 2.265 bodova, uvećano za 20 % za zastupanje 3 osobe, podijeljeno na 3, što iznosi 906 bodova (Tbr.9.1.OT), sastav podneska od 20. siječnja 2012., 12. ožujka 2012. i 23. listopada 2012. po 32,50 bodova (Tbr.8.3.OT), odnosno ¼ pripadajuće tarife od 100 bodova uvećane za 30 %, jer je te podneske odvjetnik podnio za sva četiri tadašnja tužitelja. Nadalje, 3.tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 10. svibnja 2012. 736,13 bodova (Tbr.8.1.OT), odnosno ¼ od stopostotne tarife koja iznosi 2.265 bodova, uvećano za 30 %, budući je i ovdje odvjetnik zastupao četiri tužitelja, isto toliko i iz istih razloga 3.tužitelju je priznato za pristup na ročište 10. srpnja 2012., tj. 736,13 bodova (Tbr.9.1.OT), trošak pristupa na ročište 3. listopada 2012. i 11. travnja 2013., 3.tužitelju je priznat u visini od 50 % od 2.265 bodova (Tbr. 9.2.OT), tj. 1.132,50 boda uvećano za 10 % i podijeljeno na 2, jer je odvjetnik na tom ročištu zastupao dva tužitelja, tj. za pristup na ova ročišta priznato je po 622,88 bodova. 3.tužitelju je priznat i trošak sastava podneska od 29. travnja 2014. i 10. lipnja 2014. u stopostotnom iznosu tj. 2.265 bodova, opet uvećano za 10 % i podijeljeno na 2, s obzirom da je i ovdje odvjetnik zastupao 2 tužitelja. Na taj način, za ova 2 podneska 3.tužitelju je priznato po 1.245,75 bodova. Dalje slijede radnje gdje s obzirom na VPS broj bodova iznosi 2.158. 3.tužitelju je za sastav podnesaka od 25. srpnja 2014., 10. rujna 2014., 17. studenog 2014., 24. studenog 2014. i 16. prosinca 2014. priznato po 100 bodova, uvećano za 10 %, opet podijeljeno na 2, što iznosi 55 bodova. 2.tužitelju je još priznat pristup na ročište 26. studenog 2014. i 23. prosinca 2014. po 2.158 bodova, uvećano za 10 % i podijeljeno na 2, što iznosi 1.186,90 bodova (Tbr.9.1.OT), sastav žalbe od 9. veljače 2015. 2.697,50 bodova, uvećano za 10 % i podijeljeno na 2, što iznosi 1.483,63 bodova (Tbr.10.1.OT), pristup na ročište dana 30. lipnja 2017. 657 bodova (VPS 174.557,18 EUR – 1.314 bodova podijeljeno sa 2), uvećano za 10 % i podijeljeno na 2 zastupane osobe, što iznosi 361,35 bodova (Tbr.9.2.OT). Ukupno je tako 3.tužitelju priznato 10.706,80 bodova, uvećano za PDV 25 % 2.676,70 bodova, što iznosi 13.383,50 bodova.

42. 3.tužitelju je priznato i 50 % inače priznatih troškova za pravnog slijednika HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o., i to u jednakom iznosu kao i 2.tužitelju, odnosno za iste parnične radnje, što iznosi 5.379,84 boda.

43. 2.tužitelju je, dakle, priznato ukupno 17.630,84 boda, što primjenom Tbr.50.OT, tj. 2,00 EUR za 1 bod, iznosi 35.261,68 EUR.

44. 3.tužitelju je priznato ukupno 18.763,34 bodova, što primjenom Tbr.50.OT, tj. 2,00 EUR za 1 bod, iznosi 37.526,68 EUR.

45. 2. i 3.tužitelju priznato je 55,54 % od ukupno priznatog troška zastupanja, a s obzirom na uspjeh u sporu. Na taj način, 2.tužitelju je na ime zastupanja priznato 19.584,34 EUR, a 3.tužitelju 20.842,32 EUR.

46. Troškovi vještačenja 2. i 3.tužitelju priznati su u cijelosti. 2.tužitelju je priznat trošak prvog prometnog vještačenja 14.942,50 kn ili 1.983,21 EUR, zatim na ime troška drugog prometnog vještačenja 738,28 EUR, na ime troška prvog financijskog vještačenja, 1.061,78 EUR, i na ime troška drugog financijskog vještačenja 429,70 EUR, što sve ukupno iznosi 4.212,97 EUR. 3.tužitelju je priznat trošak drugog prometnog vještačenja 738,28 EUR, za prvo knjigovodstveno financijsko vještačenje 530,89 EUR i za drugo financijsko vještačenje 401,00 EUR, što ukupno iznosi 1.670,17 EUR.

47. 2.tužitelju je priznato 663,61 EUR na ime pristojbe na žalbu i 500,45 EUR na ime ovršnog troška (ukupni ovršni trošak iznosi 1.334,53 EUR, odnosno 667,60 EUR plus 666,93 EUR, a 2.tužitelju i 3.tužitelju je kao pravnim sljednicima društva HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. i HŽ – VUČA VLAKOVA d.o.o., priznato 3/8 tog troška).

3.tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu 663,61 EUR, te iznos od 500,45 EUR na ime ovršnog troška, jednako kao i 2.tužitelju. 2. i 3.tužitelju je priznato 55,54 % od predmetnog ovršnog troška i troška sudskih pristojbi, odnosno 2.tužitelju i 3.tužitelju je priznato 55,54 % od 1.164,06 EUR, što iznosi 646,52 EUR.

U Rijeci, 16. prosinca 2025.

Sudac:

Željka Štrk-Vozila

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka iste (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. i čl. 500.t. 2. ZPP-a).