Poslovni broj: 83 P-269/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miljenku Jekiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ĆA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Samardžiji, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Miljenka Jekića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Marka Samardžije, odvjetnika dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o je

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I.- Ovrha određena Rješenjem o ovrsi posl.br.Ovr-1322/2022 od 18.svibnja 2022.godine, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pokrenuta prijedlogom Tuženika ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u suvlasništvu ¾ dijela spram Tužiteljice ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u suvlasništvu 1/3 dijela, na nekretninama upisanima kod zemljišno knjižnog odjela u Zagrebu, pod Brojem ZK uloška: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] [adresa], površine 290 m2, DVORIŠTE, površine 116 m2, KUĆA br.17 površine 110 m2, KUĆA br.17/1, površine 64 m2, ukupno 290 m2 – proglašava se nedopuštenom.

II.- Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu – Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod Brojem ZK uloška: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na nekretninama kčbr. [katastarska čestica] [adresa], površine 290 m2, DVORIŠTE, površine 116 m2, KUĆA br.17 površine 110 m2, KUĆA br.17/1, površine 64 m2, ukupno 290 m2 - brisanje zabillježbe Ovrhe, Rješenje o ovrsi posl.br.Ovr- 1322/22, od 18.05.2022., zaprimljeno dana 20.05.2022, pod brojem Z- 28441/2022.

III.- Nalaže se Tuženiku da Tužiteljici nadoknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 513,27 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako postupa po Zaključku suda od 15. prosinca 2023.godine, posl.br.Ovr-1322/22 te pokrče parnični postupak spram Tuženika, radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl.br.Ovr-1322/22 od 18.svibnja 2022.- nedopuštenom iz razloga propisanog odredbom čl.50 st.1 točka 7.Ovršnog zakona. Parnične stranke su suvlasnici: Tužiteljica u ¼ dijela, Tuženik u ¾ dijela, izgrađenog zemljišta – kčbr. [katastarska čestica], [adresa], DVORIŠTE površine 116 m2, KUĆA BR.17 površine 110 m2, KUĆA BR.17/1, površine 64 m2, sveukupne površine 290 m2, upisane pod Broj ZK uloška: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, njegova zemljišno knjižnog odjela. Suvlasnička zajednica parničnih stranaka razvrgnuta je (Civilnom diobom) - Rješenjem suda u izvan parnici koja se vodila pod posl.br.32 R1-1030/2011 od 22.listopada 2012., pravomoćno 02.10.2013.godine, u kojemu postupku je Tuženik predlagao isplatiti Tužiteljicu prije 10 godina, da bi u 2023.godini, prije nastupa „zastare“ pokrenuo ovrhu – prisilne prodaje predmetnih nekretnina, što za Tužiteljicu predstavlja teško nadoknadivu štetu budući je istoj to jedina nekretnina za stanovanje. Tužiteljica sa svojom obitelji na adresi [adresa], je u zakonitom, poštenom i samostalnom posjedu KUĆE br.17 više od 45 godina, održavajući (ulaganjem) njezinu vrijednost procijenjene u ovršnom postupku ukupnog iznosa od 65.510,23 EUR. Tuženik nije vodio računa o održavanju zajedničke imovine KUĆE BR.17 i/ili KUĆE BR.17/1 (napuštena više od 20 godina), što dokazuje njezina procijenjena vrijednost u ovršnom postupku ukupnog iznosa od 27.142,40 EUR. Ukupna procjembena tržišna vrijednost zajedničkih nekretnina sa zemljištem, utvrđena je u iznosu od 168.597,64 EUR te bi pod uvjetima prodaje (OZ) na 1.javnoj dražbi Tužiteljica ostvarivala pravo na primitak (podjele kupovine) iznosa od 42.149,41 EUR (1/4 suvlasničkog dijela), kada bi se nekretnina prodala bez zakonskog prava ponuditelja/Kupca- na umanjenje prilikom 1.javne dražbe. Iz očekivanog iznosa prodaje zajedničke nekretnine - podjelom kupovine - Tužiteljica za sebe i svoju obitelj nije financijski u mogućnosti (niti postoje raspoložive rabljene nekretnine prema sadašnjim tržišnim uvjetima) - kupiti stambeni prostor od 35-45 m2 kada je vrijednost m2 (od 2.000,00 EUR i više). Pravo na dom zajamčeno je čl.34.st.2 Ustava RH i čl.8 st.1 i 2 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te o tom pitanju postoji ustaljena praksa Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, prema kojoj se u ispitivanju postoji li Ustavom zaštićeno pravo na dom – mora provesti test razmjernosti i nužnosti na okolnosti konkretnog slučaja. Kada je riječ o dva suprostavljena prava (prava na dom i pravo vlasništa), potrebno je ocijeniti koje pravo preteže. U konkretnom slučaju je nesporno da Tuženik – ne živi niti vodi računa o imovini koje su predmetom ovrhe, dok iz imovine koju je Tužiteljica održavala – očekuje veću korist temeljem upisanog većega suvlasničkog udjela, a na teško nadoknadivu štetu jedine imovine (doma) za život, suvlasništva Tužiteljice. ZA SUD JE odlučno pitanje pravične ravnoteže između prava su/vlasništva tuženika i prava tužitljice na dom u obiteljskoj kući br.17, preko 45 godina nesmetanoga suvlasništva i samostalnog zakonitog posjeda. Slijedom navedenog predlaže da sud utvrdi nedopuštenom ovrhu određenu Rješenjem o ovrsi posl.br.Ovr-1322/2022 od 18.svibnja 2022.godine, pokrenuta prijedlogom ovdje Tuženika u suvlasništvu ¾ dijela spram Tužiteljice u suvlasništvu 1/3 dijela, na nekretninama upisanima kod zemljišno knjižnog odjela u Zagrebu, pod Brojem ZK uloška: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] [adresa], površine 290 m2, DVORIŠTE, površine 116 m2, KUĆA br.17 površine 110 m2, KUĆA br.17/1, površine 64 m2, ukupno 290 m2 , te da naloži zk odjeluovog suda brisanje zabilježbe ovrhe, Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr- 1322/22, od 18.05.2022., zaprimljeno dana 20.05.2022, pod brojem Z- 28441/2022. na opisanoj nekretnini, kao i da joj tuženik nadoknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako osporava se tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži proglašenje nedopuštenom ovrhe civilnom diobom nekretnina koja se vodi pred Naslovnim sudom pod posl.br. Ovr-1322/2022, iz razloga što je tužiteljica zaključkom Naslova posl.br. Ovr-1322/2022 od 15. prosinca 2023. upućena, u roku od 15 dana od primitka tog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 - dalje u tekstu: OZ). Citizana odredba OZ-a propisuje kako ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi: ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Uvidom u sadržaj tužbe proizlazi kako je tužiteljici nesporno da je suvlasnička zajednica parničnih stranaka razvrgnuta (Civilnom diobom) - rješenjem Naslova posl.br. 32 Rl- 1030/2011 od 22. listopada 2012., koje je postalo pravomoćno dana 02.listopada 2013., te da je ovrha, koja se predlaže utvrditi nedopuštenom, pokrenuta prije nastupa zastare. Sadržajno, navodi iz tužbe ne sadrže niti jedan navod, dokaz ili dokazni prijedlog na okolnost utvrđenja činjenica da tuženik, kao ovrhovoditelj, nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, kao ni da isti ne bi bio ovlašten na temelju ovršen isprave tražiti ovrhu protiv tužiteljice (tamo ovršenika). Tužiteljica u tužbi samo navodi, no ne i dokazuje, da bi joj prisilnom prodajom predmetne nekretnine nastala "teško nadoknadiva šteta budući je to istoj jedina nekretnina za stanovanje", no za te navode tužiteljica ne nudi nikakve dokaze, i zaboravlja da će po prodaji predmetne nekretnine u ovršnom postupku njoj pripasti novčani iznos razmjeran njezinu suvlasničkom udjelu u predmetnoj nekretnini. Preostali navodi tužiteljice su pravno irelevantni i nisu od utjecaja na razloge zbog kojih je tužiteljica upućena pokrenuti predmetni parnični postupak. Obzirom se u predmetnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te je navedeni postupak pisani postupak, tuženik predlaže Z odmah donijeti presudu kojom odbija tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog postupka tuženiku, a ukoliko Naslov to bude smatrao potrebnim, predlaže se održati ročište i provesti sve predložene dokaze, te po provedenom postupku donijeti presudu kojom se obija tužiteljicu s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka tuženiku prema obračunu iz ovog odgovora na tužbu, zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku Zaključka ovog suda Ovr- 1322/22 od 15.12.2023. (list 5 spisa), neslužbenu kopiju zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7- spisa), pravomoćno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. R1-1030/11-18 od 22.10.2012. s klauzulom pravomoćnosti (list 18-19 spisa), prijedlog za ovrhu od 27.04.2022. sa potvrdom primitka pošiljke od 27.04.2022. (list 21-24 spisa), rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-1322/2022 od 18.05.2022. (list 20 spisa), Uvjerenje o prebivalištu tužiteljice od 28.10.2024. (list 45 spisa), račine HEP-a izdanih na ime tužiteljice (list 46-49 spisa), Rješenje o dosudi posl.br.Ovr-1322/2022 od 26.05.2024. (list 50-52 spisa), Zaključak o predaji nekretnine kupcu od 20.08.2024., posl.br.Ovr-1322/2022 (list 53 spisa), Podnesak Tuženika/ovrhovoditelja od 30.08.2024.godine, kojim je za potrebe ročišta radi diobe ponuđene kupovine, specificirao nastale troškove ovrhe (list 55-57 spisa).

4. Nadalje sud je izvršio uvid u spis ovog suda posl.br. Ovr-1322/2022, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice (list 58 spisa).

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog dokaza pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. - u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovanim.

6. Iz preslike Zaključka ovog suda br. Ovr-1322/22 od 15.12.2023. razvidno je da je tužiteljica upućena da u roku od 15 dana od dostave Zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe u spomenutom ovršnom predmetu nedopuštenom iz razloga propisanih čl. 50.st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona.

7. Sporno je između stranaka da li je ovrha u predmetu ovog suda posl.br. Ovr-1322/22 dopuštena.

8. Tijekom postupka tužiteljica ističe kako je pravo na dom zajamčeno je čl.34.st.2 Ustava RH i čl.8 st.1 i 2 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te o tom pitanju postoji ustaljena praksa Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, prema kojoj se u ispitivanju postoji li Ustavom zaštićeno pravo na dom – mora provesti test razmjernosti i nužnosti na okolnosti konkretnog slučaja. Kada je riječ o dva suprotstavljena prava (prava na dom i pravo vlasništva), potrebno je ocijeniti koje pravo preteže. Kad je riječ o dva suprotstavljena prava (pravo na dom i pravo vlasništva), potrebno je ocijeniti koje pravo preteže!? Ali, potrebno je naročito voditi računa o tome da li Tužiteljica kao ovlaštenica prava na dom ima mogućnost stambenog zbrinjavanja na drugi način (nemaju druge niti vlastite imovine) te ocijeniti od kakvog je značenja što je suvlasnik nekretnine Tuženik otkupio u ovršnom postupku suvlasništvo Tužiteljice i koje su posljedice ne udovoljavanju ovršnom zahtjevu na vlasnika sporne nekretnine Tuženika u odnosu na ovlaštenikovo pravo na dom tj. koja od ta dva prava pretežu!? U konkretnom slučaju je nesporno da Tuženik – nije živio niti vodio računa o cjelokupnoj imovini koje su predmetom ovrhe, dok iz imovine koju je Tužiteljica održavala – očekuje veću korist temeljem upisanog većega suvlasničkog udjela, a na teško nadoknadivu štetu jedine imovine (doma) za život, ranijeg suvlasništva Tužiteljice. Za sud je odlučno pitanje pravične ravnoteže između prava vlasništva tuženika i prava tužiteljice na dom u obiteljskoj kući br.17, preko 45 godina nesmetanoga suvlasništva, samostalnog zakonitog posjeda te izvršenog ulaganja.

9. Na sporne okolnosti sud je proveo sve dokaze predložene po parničnim strankama.

10. U svom životnom iskazu kojem sud vjeruje tužiteljica iskazuje kako je od 1963. zajedno sa svojim ocem stanovala u predmetnoj nekretnini u [adresa]. Otac je došao te godine na poziv njegove tete, budući da ista nije imala djece, ona je htjela da se otac o njoj brine te su na taj način uselili u predmetni stan. 1982. godine njezin tetak BA je sačinio oporuku te je ocu ostavio ¼ predmetne kuće, dok su ostale ¾ bile u vlasništvu njegove supruge SA. Ona je također sačinila oporuku kojom ¼ dijela ove kuće ostavlja njezinom ocu obzirom da se on o njom brinuo međutim kako je otac preminuo prije nje, ona je preuzela brigu o njoj. Ostale 2/4 kuće trebao je dobiti onaj tko će njoj biti najbolji. Nakon toga, teta je ¼ dijela odmah darovala tuženiku, a nakon svoje smrti temelje oporuke je također istom ostavila 2/4 kuće. Tuženik se o njoj nije brinuo već je to više radila njegova majka. Ona osim ove nekretnine nema nikakvu drugu nekretninu. Njoj tuženik ne pravi probleme oko korištenja predmetne kuće, te ona u kući živi sa sinom. U toj kući je živio i njezin suprug od 1975. do 2015. kao i njezina majka do 2005. godine. Sin ima prijavljenu adresu prebivališta u toj kući. 2012. godine tuženik joj je ponudio da ju isplati u njezinoj 1/4 dijela. Ona bi sada iselila iz kuće da joj tuženik ponudi dovoljno novaca da može kupiti drugu nekretninu. Ona živi od mirovine koja iznosi 700,00 EUR mjesečno. Ima saznanja da se na ovom sudu nalazi iznos od 183.478,11 EUR od kojih ¼ iznosi 45.869,53 EUR a koji iznos bi se odnosio na suvlasnički dio tužiteljice, a kojim iznosom je tuženik u postupku ovrhe kupio nekretninu. Nije tražila nekretninu za najam, a njoj nikakav novac iz pologa nije isplaćen, a niti je to tražila od suda.

11. Temeljem čl. 47 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12 i 152/14, dalje: ZV) suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće suvlasničke zajednice u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada, ako bi se s obzirom na okolnosti, ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika.

12. Ovaj sud smatra da nije povrijeđeno pravo na dom iz čl.8 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a nakon provedenog testa razmjernosti. Naime, legitimno pravo svakog suvlasnika je zahtijevati razvrgnuće suvlasničke zajednice.

13. Iz rješenja ovog suda, posl.br. 32 R1- 1030/2011 od 22. listopada 2012., koje je postalo pravomoćno dana 02.listopada 2013., nesporno proizlazi da je suvlasnička zajednica parničnih stranaka po prijedlogu ovdje tuženika kao predlagatelja razvrgnuta (Civilnom diobom), a u kojem postupku je tužiteljica kao protustranka sama predložila civilnu diobu jer tuženik kao predlagatelj nije u stanju isplatiti istu u njezinom suvlasničkom omjeru, pa predlaže da se suvlasnička zajednica razvrgne prodajom i podjelom kupovnine sukladno suvlasničkim dijelovima, a sve budući da geometrijska dioba nije moguća.

14. U konkretnom slučaju tužiteljica se ne može pozivati na čl. 8 Konvencije, na zaštitu prava na dom jer je tužiteljica znala i morala znati još za vrijeme života svog pok. oca kojem je njezin tetak BA, a potom njegova supruga SA oporučno ostavili ¼ predmetne kuće, dok su ostale ¾ pripale tuženiku dijelom darovanjem, a djelomično oporukom, da osim njezinog pok. oca postoje i drugi oporučni i zakonski nasljednici pokojnog. Obzirom da pokojni BA, a potom njegova supruga SA nisu za života raspolagali cjelokupnom predmetnom nekretninom, već samo ¼ dijela koji je darovan njezinom pok. ocu, to je tužiteljici moralo biti poznato da će se ostala ostavinska imovina zasigurno uručiti zakonskim nasljednicama. Što se tiče trajne povezanosti na koju se poziva tužiteljica ovaj sud smatra da nije odlučna jer se pozivanje na pravo na dom protivi legitimnom cilju tuženika kao zakonskog i oporučnog nasljednika pokojnog. Osim toga suvlasnički omjeri predmetnih stranaka nikada nisu dovedeni u pitanje, a niti je dokazala da bi isti bili sporni i u samim ostavinskim postupcima iza pok. BA i SA. Osim toga razvidno je kako je tužiteljica od 1982. živjela sa obitelji u predmetnom stanu, dakle nakon smrti pok. BA i SA, da je tuženik u tome nije nikada ometao, da u svezi prodaje predmetnog stana, koji je samo predložila u postupku razvrgnuća (obzirom se stranke međusobno nisu mogle isplatiti u vrijednosti svojih suvlasničkih omjera) u sudskom pologu ovog suda postoji novčani iznos u vrijednosti njezinog suvlasničkog dijela koji će istoj biti isplaćen, dok sa druge strane tužiteljica ne dokazuje niti jednim relevantnim dokazom da joj je prisilnom prodajnom navedene nekretnine nastala nenadoknadiva šteta, te se stoga ne može sada s uspjehom pozivati na svoju životnu dob, materijalne prilike. Kroz cijeli spomenuti period tužiteljici je moralo biti poznato da suvlasništvo dijeli s tuženikom, a posebice nakon pravomoćnog rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina.

15. Miješanje u pravo na dom tužiteljice utemeljeno je na legitimnom cilju, jer tuženik ima pravo ostvariti pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom u ovršnom postupku, kako je to određeno ovršnom ispravom, a temeljem čl. 273. OZ. 16. Svoje pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice tuženik ne može ostvariti na drugi način, osim prodajom predmetne nekretnine, a kako je to utvrđeno ovršnom ispravom, tako da se opravdani, legitimni cilj miješanja u pravo na dom tužiteljice, ne može ostvariti blažom mjerom.

17. Stoga je, nakon što je proveden test razmjernosti od strane ovog suda, i niti na jedno od eliminacijskih pitanja nije dobiven negativan odgovor, utvrđeno da prodaja predmetne nekretnine u ovršnom postupku nije protivna čl. 8. Konvencije, pa slijedom navedenog ovaj sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti za nedopustivost ovrhe te je temeljem čl. 50 st. 1 točka 1., 2., 7. i 10. i stavka 2 Ovršnog zakona odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

18. Budući da je u sporu tuženik uspio u cijelosti to je tužiteljica u smislu čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi tuženiku cjelokupni parnični trošak i to: za sastav odgovora na tužbu 100,00 EUR, za pristup na ročište 03.11.2024., 12.02.2025. i 17.10.2025. 100,00 EUR za svako ročište, ukupno 400,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a od 100,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), te trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, a sukladno Zakona o sudskim pristojbama. (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP).

19. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema tužbenom zahtjevu iz tužbe u iznosu od 664,00 EUR.

20. Tuženiku je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 513,27 EUR, dok je tužiteljica zbog gubitka spora odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

21. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 16. prosinca 2025. do isplate.

U Zagrebu, dana 16. prosinca 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rješenje o sudskoj pristojbi za tužbu-26,54 EUR i presudu-26,54 EUR

2. pun. tuženika uz rješenje o sudskoj pristojbi za odgovor na tužbu-13,27 EUR