Poslovni broj: R1 Ob-2446/2025-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari predlagatelja ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Eleonori Katić, odvjetnici iz Zagreba, i protustranke SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Sunčici Lončar, odvjetnici iz Sesveta, uz sudjelovanje mlt. EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po posebnoj skrbnici ĆU, dipl. pravnici u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi međunarodne otmice mlt. djeteta, 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se zahtjev predlagatelja, ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], za povratak u Nizozemsku djeteta, mlt. EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog

02. listopada 2024. godine, kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Posredstvom Središnjeg tijela, ŠU, podnio je ovom sudu 29. listopada 2025. godine zahtjev za vraćanje djeteta temeljem Haške konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece. Isti predlaže da se dijete vrati u Nizozemsku. Navodi da se dijete nalazi na području Rijeke s majkom koja je, bez suglasnosti oca, dijete odvela iz Nizozemske. Tijekom postupka navodi da su stranke zajednički dogovorile preseljenje u Nizozemsku s namjerom trajnog života te su isto realizirali krajem prosinca 2024. godine. Predlagatelj je pronašao posao dok je protustranka koristila pravo na porodiljini dopust, no aktivno je tražila posao za vrijeme boravka u Nizozemskoj što ukazuje na to da je namjera stranaka bila da žive i rade u Nizozemskoj. Također su stranke aktivno tražile i vrtić za dijete te su dobili jedan odgovor. Smatra da je uobičajeno boravište djeteta bilo u [adresa] neovisno o tome koliko su vremena proveli u Nizozemskoj jer su roditelji imali namjeru živjeti i raditi u Nizozemskoj. Smatra da bi zaštita djeteta bila adekvatna kada bi se dijete vratilo u Nizozemsku kao što je to bilo i u trenutku reakcije policije u događaju u lipnju 2025. godine. Osporava da bi do tada postojalo agresivno ponašanje i zlostavljanje predlagatelja prema protustranci. Također ističe kako ne postoji niti jedan dokaz o ugroženosti djeteta. Ističe kako je, u konkretnom postupku, potrebno procijeniti je li dijete imalo uobičajeno boravište u [adresa] te je li protustranka neovlašteno, dakle bez suglasnosti predlagatelja, odvela dijete u Hrvatsku. Smatra da su ispunjeni svi uvjeti za povratak djeteta u Nizozemsku, te da dijete na bilo koji način ne bi bilo ugroženo povratkom u Nizozemsku.

2. Protustranka, SU, u odgovoru na prijedlog se protivi prijedlogu predlagatelja. Ističe kako bi povratak djeteta u Nizozemsku isto ugrozilo te izložilo ozbiljnoj fizičkoj i psihičkoj opasnosti radi čega smatra da su ispunjeni uvjeti iz čl. 13 st. 1 toč. b Haške konvencije. Navodi kako su se stranke preselile u Kraljevinu Nizozemsku, da se njihov odnos postupno pogoršavao te je dolazilo do konflikata, pri čemu je predlagatelj verbalno, emocionalno, psihički i financijski vršio nasilje prema protustranci. Isti ju je omalovažavao, nije se uključivao u skrb o djetetu na adekvatan način, komentirao je da djeca koja nisu dojena imaju niži IQ, a majka je prestala dojiti dijete, omalovažavao ju je na način da se treba sramiti svog posla, da nema zadovoljavajuću kilažu, da je glupa kao i 98 % populacije te je optuživao protustranku da želi da dijete umre jer joj je nakon poroda, uslijed hormonalnih promjena, opadala kosa što je predlagatelj opisivao kao opasnost za dijete ukoliko kosu pojede. Također joj je govorio da nema pravih prijatelja, da ju roditelji ne vole te je postupao manipulativno, jedan dan bi govorio da može otići s djetetom u Hrvatsku, a sljedeći joj je prijetio oduzimanjem djeteta ako to učini. Isključivo je skrb o djetetu vršila predlagateljica od djetetovog rođenja. Ističe kako je uočila kako je predlagatelj ilegalni konzument testosterona koje nabavlja neovlašteno te takva nezakonita hormonalna terapija, bez nadzora liječnika, predstavlja opasnost zbog povećane nepredvidivosti njegovog ponašanja te su protustranka i dijete izloženi opasnosti. Ističe kako je predlagatelj dugotrajni konzument alkohola, u određenom razdoblju gotovo 20 dana uzastopno danju i noću konzumirao je alkohol, čak i prije odlaska na posao, a na upozorenja je reagirao verbalnim napadima, vrijeđanjem, negiranjem vlastitog problema. Ističe kako su od siječnja do lipnja 2025. godine bila tri incidenta te niz intervencija policije u Kraljevini Nizozemskoj. Dana 12. siječnja 2025. godine protustranka je prijavila policiji fizički napad od strane predlagatelja koji ju je, dok je držala dijete, s leđa podlakticom uhvatio oko vrata i gušio te je policija reagirala no daljnje postupanje su odbili navodeći da nema vidljivih tragova dok je socijalna služba pokrenula izvide. Dana 20. svibnja 2025. godine predlagatelj je pratio majku i dijete tijekom odlaska kod pedijatra te se isti sakrivao na parkiralištu, to je prijavljeno policiji te su mu izdana upozorenja, a prilikom izvida u njihovom domu pronađeni su hormonski preparati (testosteron i šprice). Dana 09. lipnja 2025. godine predlagatelj je fizički napao protustranku te je do sukoba među njima došlo iz razloga jer je protustranka ukazala predlagatelju da ne može ostavljati dijete od 8. mjeseci bez nadzora da samostalno sjedi u fotelji te je on istrgnuo dijete iz majčinih ruku i odgurnuo ju unatrag, protustranka je pokušala uzeti torbicu kako bi spriječila oca da s djetetom napusti kuću, no on ju je silovito odgurnuo pri čemu je ona pala i udarila glavom o zid. Nakon toga uzeo je dijete te ga je smjestio u vozilo potrbuške na prednje sjedilo vozila, pri čemu dijete nije vezao, i pokušao se udaljiti iz dvorišta dok se protustranka držala za rukohvat suvozačevih vrata pokušavajući ga zaustaviti. Predlagatelj je tada naglo dodao gas uz škripu guma, povukao je protustranku vozilom pri čemu je ista pala i zadobila teške tjelesne ozljede prijeloma podlaktice u području zapešća i lakta. Protustranci je pružena pomoć, intervenirala je policija koji su uhitili predlagatelja, određena mu je mjera zabrane približavanja majci i djetetu u trajanju od 10 dana te je zadržan u pritvoru zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela na štetu majke i djeteta. Socijalna služba vratila je dijete majci koja se nalazila u bolnici. Protustranka je obaviještena da je protiv predlagatelja pokrenut kazneni postupak zbog navedenog događaja te će protustranka u navedenom postupku sudjelovati. Kako je zadobila prijelom ruke i nije se mogla samostalno skrbiti o djetetu zatražila je pomoć svojih roditelja koji su doputovali u Nizozemsku u roku od 24 sata od događaja te je protustranka 10. lipnja 2025. godine napustila obiteljski dom te se s djetetom i roditeljima vratila u Hrvatsku na adresu svojeg prebivališta gdje je prijavljeno i prebivalište djeteta. Navodi kako je, nakon otpusta iz bolnice u Nizozemskoj, u kući pronašla USB čitač kartice, memorijsku karticu i dvije SIM kartice kada je pakirala predlagateljeve laptope koje je isti zatražio da mu preda te je na memorijskoj kartici uočila brojne video zapise snimljene u stambenom prostoru koji su nastali bez njezinog znanja i pristanka iz čeg aje zaključila da je kuća bila pokrivena kamerama i mikrofonima. Radi navedenog podnijela je kaznenu prijavu ODO u Rijeci zbog neovlaštenog snimanja i prisluškivanja te je 16. srpnja 2025. godine donijeto rješenje o mjerama opreza koje su izrečene predlagatelju. Ovakvo ponašanje predlagatelja ukazuje na to da bi dijete bilo značajno ugroženo povratkom u Nizozemsku obzirom se radi o ocu koji je vozio dijete u vozilu, dijete je bilo položeno potrbuške i nevezano na prednjem sjedalu, a on je pritisnuo papučicu gasa i ubrzao kretanje vozila dok su suvozačeva vrata bila otvorena i to sve učinio je pod utjecajem alkohola. Ističe kako je i nakon povratka u Hrvatsku njoj osobno, ali i njezinim roditeljima, slao poruke prijetećeg i uvredljivog sadržaja u kojima implicira kako zna njezin kod mobilnog uređaja što ukazuje na to da pregledava sadržaj mobilnog uređaja, te ju je nazivao vragom i kujom. Ističe kako je boravak obitelji u Nizozemskoj bio privremen i uvjetovan očevim zaposlenjem, a završio je 10. lipnja 2025. godine zbog eskalacije obiteljskog nasilja pa smatra da nisu ispunjeni uvjeti da bi dijete imalo ustaljeno boravište u [adresa] obzirom je dijete prijavljeno 30. prosinca 2024. godine u Nizozemskoj te je u Nizozemskoj boravilo 5 mjeseci i 10 dana. Ističe kako odlazak djeteta s majkom u Hrvatsku ne predstavlja neovlašteno odvođenje jer je isto uslijedilo neposredno nakon fizičkog napada i ozljeđivanja majke kao i izlaganja djeteta životnoj opasnosti te je odlazak iz Nizozemske predstavljao hitnu zaštitnu mjeru, a ne nezakonito otuđenje djeteta. Također navodi da nisu ispunjeni uvjeti za povratak djeteta jer postoji ozbiljna opasnost da bi povratak djeteta istoga izložilo psihičkoj i fizičkoj ugrozi koja se očituje kroz fizičko nasilje nad majkom, nesigurno ponašanje prema djetetu, dugogodišnje psihičke teškoće i dvije psihijatrijske epizode predlagatelja, ilegalno uzimanje testosterona, neovlašteno postavljanje audio vizualnih nadzornih uređaja u kućanstvu te verbalne prijetnje i manipulativna kontrola predlagatelja uključujući pristup njezinim lozinkama i PIN. Stoga bi povratak djeteta značio povratak u okruženje u kojem je dijete već bilo izloženo ozbiljnoj fizičkoj opasnosti, a majka pretrpjela teške tjelesne ozljede. Otac pokazuje obrasce nasilnog, kontrolirajućeg i impulzivnog ponašanja. Otac je, u trenutku incidenta, dijete od 8 mjeseci izložio fizičkom napadu na njegovu majku te ga je izložio stresnim i životno opasnim okolnostima vožnjom vozilom bez auto sjedalice uz polaganje djeteta na prednje sjedalo uz mogućnost da je i dijete tijekom naglog pokreta palo sa sjedala, naglom ubrzanju vozila i otvaranju vrata te padu majke te bi se povratkom u Nizozemsku omogućilo ocu da se ponovno približi djetetu i izložilo bi se dijete stvarnoj i ozbiljnoj opasnosti za njegov fizički, emocionalni i psihološki razvoj. Trenutno je dijete u Hrvatskoj, živi u stabilnom i sigurnom okruženju, majka je zaposlena, dijete je uključeno u život zajednice, čuvaju ga baka i djed po majci. Općinski sud u Rijeci donio je privremenu mjeru 04. studenog 2025. godine kojom je odlučeno da dijete stanuje s majkom, a ocu je omogućeno ostvarivanje osobnih odnosa jednom mjesečno pod nadzorom u prostorijama Dječje kuće u [adresa]. Slijedom navedenog, predlaže odbiti prijedlog predlagatelja.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj R1 Ob-2446/2025-2 od 31. listopada 2025. godine mlt. EU imenovana je posebna skrbnica ĆU temeljem čl.6.st.1. i st. 2.točke d Zakona o provedbi HK 1980 ( NN 99/18). S obzirom na nisku kronološku dob djeteta, posebna skrbnica nije informirala dijete o ovom postupku niti je s mlt. EU provela razgovor kojim bi mu omogućila iznošenje mišljenja, a isto nije proveo niti sud (čl.21. Uredbe Bruxelles II ter) procjenjujući, kako je dob djeteta ( 1 godina ) takva da isti nije dovoljno zreo shvatiti značaj i posljedice ovog postupka kao niti izraziti svoje mišljenje o istom. Nakon saslušanja stranaka posebna skrbnica očitovala se na način da se radi o djetetu izuzetno niske kronološke dobi koje je u potpunosti ovisno o skrbi drugih osoba. Kako je predlagatelj u lipnju 2025. godine vozio dijete na prednjem sjedalu, a tijekom saslušanja nije htio odgovarati na pitanja vezano za taj događaj te je izvršen uvid u video snimku koja ukazuje na ponašanje predlagatelja, to smatra kako isti nije vodio računa o zaštiti dobrobiti djeteta i dijete je doveo u ozbiljnu opasnost. Stoga, a uzevši u obzir dokumentaciju koja prileži spisu, iskaze stranaka te snimku, smatra da se ne može isključiti mogućnost da postoji ozbiljna opasnost da bi povratak djeteta u Nizozemsku izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo dijete u nepovoljniji položaj.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je proveo dokaz saslušanjem stranaka.

5. Iz iskaza predlagatelja proizlazi da se dana 13. veljače 2025. godine dogodio incident kod uspavljivanja djeteta. Dogovorili su da kada jedno od njih uspavljuje dijete drugi ne dolazi, no ona je došla dok je on uspavljivao dijete na što je on otišao u dnevni boravak te je ona došla do njega kako bi pokušala objasniti, no on nije htio s njom razgovarati o tome i molio ju je da ne pričaju o tome, kada je stavila ruku na njega on se udaljio, ona je otišla po dijete, uzela dijete iz kreveta i zatim došla ponovno do njega i počela vikati i nabijati dijete prema njemu. Dijete je vrištalo te ju je u jednom trenutku odgurnuo prema sobi dok je imala dijete u rukama po čemu je otišla uspavljivati dijete. Potom se vratila i počela se derati "policija", on ju je pitao zašto se dere, a ona je rekla kako bi ju susjedi čuli. Policija je došla, uzeli su izjave te su rekli da to nije za njihovo postupanje. Ona je tada pred policajcima rekla da se želi vratiti u Hrvatsku i on je pitao policiju može li sama s djetetom otići u Hrvatsku no rekli su joj da ona može ići, da ju čak može izbaciti iz kuće, ali da dijete mora ostati. Bila je uključena socijalna služba te je ona rekla da se želi vratiti u Hrvatsku iz razloga kako je naveo. Razlog nije bio on te je socijalna služba zaključila da nema opasnosti za dijete. U svibnju 2025. godine njezini roditelji su došli, smatrao je da se radilo o operaciji otmice, bojao se da mu dijete ne otmu te je imao dojam kao da je pod opsadom. Blokirao je svojim autom auto njezinog oca i tražio od poslodavca rad od kuće i uzimao godišnji kako se dijete ne bi moglo uzeti. Prijavio je policiji da postoji opasnost da će se dijete oteti i prijavio je i tablice auta oca protustranke za slučaj ako dijete bude oteto. Smatrao je da će protustranku želja za povratak u Hrvatsku proći obzirom je prvi puta izrazila želju nakon mjesec dana te je mislio da se radi o dojmu, a ne o stvarnoj odluci. Kada su došli njezini roditelji, bio je pod velikim psihičkim opterećenjem jer su radili pritisak i svađe s njim. U jednoj situaciji su razgovarali za stolom, protustranka je u jednom trenutku lupila rukama o stol jer joj nije odgovaralo što je rekao i tada je izašao iz kuće, krenuo je zvati policiju no vidio je da to čini i ona pa je poklopio. Tada je drugi puta policija došla i nije imala što reći policiji, a policajci su joj rekli da ako želi otići s djetetom to mora pravno riješiti. Ponovno je pitao policiju ima li pravo otići s djetetom u Hrvatsku i rekli su da nema. Njezini roditelji su otišli nakon oko 32 dana radi obveza koje su imali u Hrvatskoj. Oni su, kada su bili kod njih, govorili da se to mora riješiti u smislu da oni sami to moraju dogovoriti te su se smijali kada je spominjao moguću otmicu. Otac protustranke mu je prijetio, rekao mu je da će ga riješiti, on je šutio. Otišao je na posao i odlučio se vratiti nakon dva sata. Misli da ih je prekinuo u planu za otmicu i da je zato tako reagirao. Postavio je nakon toga kamere te su oni znali kako kamere izgledaju jer su ih premještali, radi se o jednoj kameri te su oni isključili kamere. Snimke na njegovom laptopu ne može definirati koje su to snimke, misli da se radi o snimkama kada su uključili kameru kada bi išli iz stana. Kamere su imali i u Zagrebu, uvijek su ih uključili kada su išli iz kuće. Za događaj u lipnju 2025. godine može reći da je bio već u težem psihičkom stanju radi boravka njezinih roditelja. Protustranka je od svega radila svađu te je preselio u drugu sobu i napokon se tu noć naspavao. Rekao je da će otići s djetetom u šetnju, pitao ju je želi li s njima te je ona htjela nahraniti dijete i potom su se spremili kako bi krenuli u šetnju. Čak je stavila i dijete u kolica i on je uzeo kolica da krene prema izlazu. Ona je stala ispred njih i rekla da nikamo ne idu. Otkopčao je dijete, uzeo iz kolica i počeo s djetetom trčati. Netočno je da je dijete ostavio u fotelji i bez nadzora. Bio je u panici jer se ona počela derati i kada je na ulici vidio da ima puno ljudi počeo je bježati od nje i dijete je uzeo sa sobom, stavio u auto, prvo je krenuo autom unazad, kada je vidio da se protustranka nalazi na vratima kuće, i potom je stisnuo gas da krene s djetetom te nije vidio da bi protustranka otvarala vrata auta i držala se. Smatra da je tim činom ona ugrozila dijete. Ne želi reći gdje je stavio dijete u auto. Stao je u idućoj ulici kada je skrenuo iza ugla, stao je na nogostup te je premjestio dijete u autosjedalicu, a radi se o mjestu udaljenom oko 500 m. Nije gledao ide li protustranka za njima jer je skrenuo iza ugla pa je smatrao da je ona zaključila da je otišao. Snimku nije vidio, nejasno mu je da bi netko trčao za vozilom u pokretu. Nije bio agresivan prema protustranci. Ona je sama izjavila da joj je rekao da je debela i da nešto nije posolila i da je to agresija. Želi da se dijete vrati u Nizozemsku. Organizirao bi da dijete ima čuvanje kada radi, a o djetetu bi se brinuo kada dođe s posla. Posao može organizirati i od kuće. Dozvolio bi majci da može vidjeti dijete bilo kada i koliko želi. Prva dva mjeseca on je svaki dan išao na posao i radio 8 sati, a nakon 13. veljače 2025. godine počeo je raditi djelom od doma tako da bi 2 dana u tjednu radio od doma i tako je radio do svibnja 2025. kada su došli njezini roditelji. Po dolasku njezinih roditelja organizirao se da svaki dan bude doma na način da je te je tako radio od doma ili je koristio godišnji, a njegov poslodavac je sve znao i to mu je omogućio. Dok su živjeli zajedno o djetetu je skrbila majka cijelo vrijeme. Voljan je plaćati djetetu i protustranci smještaj u kući u kojoj su živjeli, sebi naći drugi smještaj ili njima naći drugi smještaj. Želi da se dijete vrati od kuda je oteto jer smatra da je najbolje za dijete da živi u [adresa] radi zdravstvenog i obrazovnog sustava. Povukao je kaznenu prijavu za otmicu kako bi se ona mogla vratiti u Nizozemsku. Smatra da ona ima u Nizozemskoj prijateljicu gdje je bila smještena nakon događaja u lipnju. Smještaj u Nizozemskoj košta 1.600,00 EUR. Smatra da može dobiti posao u jednom danu u McDonald'su. Smatra da je razlog što nije našla posao to što nije naučila jezik, a to je pretpostavka za dobiti posao u banci. Ne želi objasniti činjenicu da je protustranka zadobila teške tjelesne ozljede. Ograničenje brzine u naselju 30 km/h. Jednom je konzumirao alkohol kod preseljenja, no tada je dijete bilo u stanu, a ne u kući gdje je konzumirao alkohol. Nije koristio droge ili lijekove koji nisu propisani od strane liječnika niti testosteron. Nije na sudu u Rijeci rekao da je koristio testosteron. Imao je recept za testosteron, ali ne zna od kada je zadnji recept. Kada je bježao s djetetom 09. lipnja uzeo je samo dijete. Izbivao je možda dva sata izvan kuće. Priveden je od strane policije, za njim nije bila policijska potjera. Policija ga je zvala na mobitel i kada je vidio poziv javio se, nije znao da ga se traži niti da se išta dogodilo. Nije prijavio policiji da bježi od protustranke. Nije kontaktirao protustranku nakon izrečenih mjera. Ističe kako je mjera u Nizozemskoj bila određena na 10 dana no ukinuta je kada je majka napustila Nizozemsku. Djetetu je svakodnevno pripremao obroke, barem jedan od obroka u danu. Nije financijski ucjenjivao protustranku. Nikada nije vrijeđao niti omalovažavao protustranku. Nikada nije protustranci navodio da je debela niti da bi to problem. Nije prijavio oca protustranke za prijetnje. U stanu je bila jedna kamera za koju su oni znali i ne može procijeniti koliko dugo je snimala. Njegovi prihodi su 3.200,00 EUR. 1.600,00 EUR najam je kuće, a gledao je stan za 900,00 EUR. Ne zna koliko košta pomoć za dijete. Ima podršku svog poslodavca. Smatra da protustranka nije trebala biti u strahu od njega. Nije nikada ugrozio bilo koju osobu. Zna da je protustranka prije događaja 09. lipnja kontaktirala ambasadu vezano za povratak u Hrvatsku, to mu je rekla. Ne zna da bi kontaktirala odvjetnika. Majka protustranke je pričala da baka ima operaciju i da se mora vratiti u Hrvatsku. Nije točno da bi joj rekao prije 09. lipnja da uzme dijete i da može otići u Hrvatsku letom koji košta 50,00 EUR, ističe kako nije financijski ucjenjivao protustranku niti joj rekao da želi živjeti od alimentacije i piti kavu na Korzu. Apsolutno nije vrijeđao protustranku na temu njezinog zaposlenja uzevši u obzir njezin stupanj obrazovanja niti je tvrdio da ne treba raditi na šalteru i da bi trebala biti direktor. Pristao je da se dijete krsti.

6. Iz iskaza protustranke proizlazi da je cijelo vrijeme izložena je manipulaciji predlagatelja, govorio joj je da je puna hormona, da joj stalno pada kosa koju će dijete progutati i da želi da dijete umre, kakva je to ona majka da je prestala dojiti dijete, a da je dokazano da djeca koja su dojena imaju veći IQ i da sada radi njezine sebičnosti neće znati kakav potencijal ima dijete, a morala je prestati dojiti radi toga što je 4 puta imala mastitis i visoku temperaturu. Govorio joj je da nije dovoljno smršavila, prigovorio je na to što je kuhala. Kontinuirano je bila izložena tome da o njoj priča negativno i uvjeravao ju je da je loša. Kadgod bi pokrenula temu da se želi vratiti u Hrvatsku, njegove reakcije su znale biti burne. Prvo bi rekao da odu dijete i ona, a vrlo brzo bi rekao da dijete ne može nikuda. Kompromisa nije bilo već je bilo rečeno da pričekaju pa će vidjeti. Dana 12. siječnja 2025. godine dijete je plakalo, otac je krivo postavio jastuk na što ga je upozorila, on je demonstrativno napustio prostoriju i sjeo za računalo te je došla kako bi to raspravili, što je on odbio. Ustao je, primio ju za lice s obje ruke, unio se u lice, te ju pustio. Ona se okrenula i on ju je rukom s prednje strane zadržao za vrat te je vrisnula i kada ju je pustio rekla je da nije normalan i pozvala policiju. Cijelo vrijeme dijete joj je bilo u rukama. Policija je konstatirala da nema krvi i tražili su da odu prošetati, da se situacija smiri. Ona nije nigdje otišla dok je on otišao prošetati i vratio se s marihuanom te ju je nazvao kurvetinom i da opstruira njegov posao radi sigurnosnih provjera. U veljači 2025. godine došla je socijalna služba i pitali su o njezinom zaposlenju, kako je došla i zna li jezik, ima li mrežu podrške. U kuću su preselili u travnju 2025. godine. U travnju 2025. godine se prijavila, liječnika nije imala jer je imala posao u Hrvatskoj, otvorila je bankovni račun. Oko Uskrsa predlagao je drugo dijete, ona na to nije pristala smatrajući da nemaju uvjete za to u vidu sigurnog posla i stana. Tada joj je počeo govoriti da je ona na njemu zaradila jer je manje plaćala. Rekao joj je da može otići u Hrvatsku. Prigovorio joj je da želi živjeti od alimentacije od 2.000,00 EUR, čak je rekao da može uzeti dijete, to je bilo u 22:00 sata. Idući dan, kada je htjela krenuti, rekao je da dijete ostaje, a ona neka ide. Dijete nije htjela ostaviti samo s njim. Od preseljenja u kuću predlagatelj je svakodnevno u bilo koje doba dana i noći konzumirao alkohol i to tri do četiri pive dnevno. Budio je nju i dijete glasnom muzikom. Još prije pozvali su njezine roditelje da ih posjete i oni su došli 09. svibnja 2025. godine i trebali su ostati 2 tjedna. Predlagatelj je nakon tri dana prigovarao što su došli tvrdeći da on plaća najam i određuje tko će doći. Netočno je da bi nju predlagatelj ispitivao kada će roditelji otići radi kupnje novih kolica jer bi stara trebala ići s roditeljima već je rekao do kada će oni biti, da ima pravo valjda znati do kada će gosti biti u kući, da je to njegova kuća jer on plaća najam. Njezin otac je u početku mislio da predlagatelj svojim ponašanjem ne misli loše, ali kada je vidio kakvo je njegovo ponašanje prema njoj i djetetu tada je vidio da to ne funkcionira. Ona je tražila i pravni savjet kod odvjetnice u Nizozemskoj koja joj je rekla da uzme dijete i vrati se u Hrvatsku ukoliko se boji jer su kratko u Nizozemskoj. Taj savjet je tražila jer joj je policija u siječnju 2025. godine rekla da ne može s djetetom napustiti državu. Niti nakon toga nije otišla jer je htjela dogovoriti s predlagateljem povratak. Organizirali su krštenje djeteta, on je pozvao svoju obitelj, kupili su karte za koncert na koji su htjeli ići. Odnosi su bili sve lošiji i njezina majka je predložila da se svi zajedno vrate, da se odvoje na kraće vrijeme i odmore i da probaju riješiti situaciju, a sve iz razloga jer je bila u velikom strahu. Njezini roditelji su se vratili u Hrvatsku 07. lipnja, nije bila dogovorena nikakva operacije člana njezine obitelji. Ona nije imala namjeru uzeti dijete i otići u Hrvatsku. Bilo ju je strah kako će dokazati da ju cijelo vrijeme maltretira. Dana 09. lipnja 2025. godine predložio je da odu u šetnju s djetetom, dijete je pojelo, otišla se obući na kat kuće, pozvala ga da vidi kako je dijete ušlo u kadicu te je on uzeo dijete, spustili su se u prizemlje, stavio je dijete u fotelju iako je dijete bilo staro 8 mjeseci i udaljio se. Pitala ga je zašto je to napravio te je mogao ostaviti dijete u kolicima kako bi bilo sigurno. Uzeo joj je dijete iz ruku i rekao da je dosta toga da mu stalno govori što treba raditi. Potom ju je odgurnuo, dijete je stavio na pod i ponovno ju odgurnuo te je uzeo dijete u ruke i zajedno su se našli kod ulaznog dijela. Tada ju je ponovno gurnuo tako da je lupila glavom o zid, a on je otišao. Zvala je upomoć i policiju. On je bio u autu kada je izašla, nije vidjela gdje je dijete. Otvorila je vrata na suvozačevoj strani kada je predlagatelj išao autom unazad te je imala namjeru uskočiti na suvozačko mjesto. Kada je izašao na cestu primijetila je da je položio dijete na suvozačevo mjesto i to potrbuške i dijete je plakalo. Ona se držala za vrata i trčala za autom dva ili tri koraka te je on pritisnuo gas i više se nije mogla držati, pala je i slomila ruku dok je on s djetetom i otvorenim vratima nastavio vožnju bez da je vrata zatvorio. Susjed je to vidio i krenuo autom za njim no nije ga našao te je rekao da ga nije stigao. Nakon incidenta je pokušala nazvati policiju no nije uspjela, susjeda je uzela mobitel i nazvala policiju, a snimke su sa nadzorne kamere susjeda. Nju je prijateljica odvela liječniku, radi se o prijateljici s kojom je dva puta popila kavu. Dva ili tri sata nije znala gdje je dijete te su joj dijete doveli u bolnicu. Njoj su dijete dovele socijalne radnice, rekle su da nije bio nahranjen, da su one djetetu pripremile bočicu te su ga presvukle u robu koju su našle. S djetetom se smjestila kod prijateljice i određene su predlagatelju mjere zabrane. Djelatnik socijalne skrbi joj je rekao da predlagatelj ne pokazuje žaljenje za događaj niti priznaje što se dogodilo. Od nje je traženo da preda laptop kako bi mu se odnio u zatvor radi posla no ispala je memorijska kartica i SIM kartice te je pogledala USB i vidjela snimke sebe i roditelja. Nije znala da ih snima kamerom. Točno je da su prije znali, kada bi odlazili, staviti kameru koja je išla na mjesto žarulje, ali ovo su bile snimke iz drugih kuteva pa pretpostavlja da se radilo o kameri u utičnici ili punjaču za mobitel za koje nije znala. Bila je u velikom strahu jer je shvatila da on ju stalno nadzire. Nije se osjećala sigurno u kući te je sve zatvorila i zvala roditelje. Otac je došao i ona je odmah imala pripremljene stvari za sebe i dijete i rekla mu da ide u Hrvatsku. Nije htjela da ulazi u kuću jer se tamo snima. Navodi kako nema gdje biti u Nizozemskoj, a ne bi pristala ići niti da predlagatelj pristane financirati troškove jer ju je i ranije s te osnove financijski ucjenjivao. Sada radi na svom poslu, dijete za sada ne ide u vrtić, iako ga je prijavila, a čuvaju ga njezini roditelji. Ona je s predlagateljem više puta komunicirala da se želi vratiti u Hrvatsku, da joj se ne sviđa u Nizozemskoj, da u Hrvatskoj imaju obitelj, da to nije mjesto za njih. On joj je rekao da je glupa ko kurac i da se goni. O odvojenosti od obitelji i prijatelja razmišljali su kada su planirali odlazak u inozemstvo te su dogovorili da će ih ljudi posjećivati i da će ići na ljetovanje u Hrvatsku no taj dogovor se brzo izjalovio, počeo je prigovarati posjetima i financijski uvjetovati dolaske. U svibnju, ili ranije, zabranio joj je odlazak na ljetovanje 2025. u Hrvatsku, uključujući i krštenje. I dok su živjeli u [adresa] predlagatelj je imao prigovore i neprimjerene komentare. Navodi da tek sada vidi u kojoj manipulaciji je živjela. Odmah nakon dolaska u Nizozemsku predlagatelj je kupio marihuanu na što je prigovarala, a njemu to nije odgovaralo niti je imao namjeru prestati. Tada je vidjela da nemaju što raditi zajedno u Nizozemskoj. U zimu 2023. godine probala je komadić kolačića s marihuanom, možda i jedan dim iz fore. Prije 12. siječnja 2025. godine bila je spremna s djetetom vratiti se u Hrvatsku i to je rekla predlagatelju jer ne želi da dijete bude izloženo narkoticima. Ona se iz Hrvatske nije javljala agencijama za traženje posla u Nizozemskoj. Predlagatelj je poslao njezin životopis svojoj agenciji. Još u Hrvatskoj je obavila razgovor i rekla je da je otvorena za posao u budućnosti. Tada su joj rekli da je teško naći posao za nju kada zna isključivo engleski. Kada su u veljači 2025. došle djelatnice centra ona im je rekla da bi se htjela vratiti u Hrvatsku, rekle su joj da ne može bez suglasnosti oca, rekla im je da je sama, da se ne osjeća dobro u Nizozemskoj i da nema pomoć i podršku. Nisu joj ponudile pomoć već su rekle da je policija zaključila da nema nasilja i tako je ta situacija završila jer je ostala živjeti s predlagateljem. Javila se naknadno socijalnom i bila je dogovorena medijacija do koje nije došlo zbog incidenta. Ona nije imala financijske uvjete ostati u Nizozemskoj, tražila je posao kako bi bila zbrinuta. Nije tražila svog oca da joj pomogne financijski oko financiranja pravne pomoći u Nizozemskoj. Otišla je iz Nizozemske 10. lipnja 2025. godine u ranim jutarnjim satima autom. Otac je došao po nju oko 04:00 sata i odmah su krenuli, a s njima je bila i njezina majka te su odmah krenuli prema Hrvatskoj. Cilj joj je bio preći granicu i doći u Hrvatsku. Put je dugo trajao jer su stajali po putu. Kada je ostala sama u kući bila je u velikom strahu, zatvorila je 5 vrata i ladičar stavila na vrata. Nije znala gdje je predlagatelj, a nisu joj ponudili sigurnu kuću. Predlagatelj ju je fotografirao dok je spavala s djetetom po noći, bez njezinog znanja. Neovlašteno snimanje prijavila je u Hrvatskoj i Nizozemskoj. Predlagatelj je kršio mjere opreza u Nizozemskoj na način da joj je slao poruke kujo, otela si mi dijete, nisi imala obvezu da mi to kažeš. Slao je poruke i njezinom ocu, a to je sve bilo unutar 10 dana za vrijeme trajanja mjere. Ona se javila svim tijelima u Nizozemskoj i Hrvatskoj, policiji i zavodu. Obratila se u Nizozemskoj Veleposlanstvu dva puta, rekli su joj da se na njih primjenjuje hrvatsko pravo i da im nije jasno zašto je još u Nizozemskoj. Što se tiče mjera u Hrvatskoj, ističe kako je predlagatelj poslao paket na njezinu adresu koji paket je njezin otac odbio preuzeti. Smatra da se radi o pokušaju kontakta jer je ona morala preuzeti paket. Ne zna na koga je glasio paket. Predlagatelj je rekao da je paket na dijete. Predlagatelj je znao govoriti da kada želiš povrijediti osobu, da joj trebaš uzeti ono što najviše voli, pa makar i ubiti. Vjeruje da predlagatelj ne bi mogao raditi ovaj posao kada bi bio kazneno osuđen jer je potrebna sigurnosna provjera. Predlagatelj je priznao pred roditeljima da ju je uhvatio za vrat u siječnju 2025. Predlagatelj joj je rekao da ima psihičkih teškoća i da se obratio liječniku no omalovažavao je taj dio i tvrdio da mu to ne treba. Ako bi mu trebalo bolovanje došao bi neuredan doktoru, a kada bi htio zavarati došao bi uredan. Otac nije išao s djetetom i s njom na preglede kod pedijatra. Kada je vodila dijete na pregled s roditeljima, on se skrivao po parkiralištu i pratio što rade. Zajedno su odabrali krsnu kumu u veljači 2025. Predlagatelj je znao za jedan kontakt s veleposlanstvom dok mu ostalo nije rekla. Ostalo je saznao možda kroz snimke. Smatra da bi povratak u Nizozemsku doveo do fizičke eskalacije sukoba i postoji realna mogućnost ponovnog fizičkog napada. U Hrvatskoj ima stabilne uvjete s djetetom i povratak bi predstavljao prekid sigurnog okruženja. Dijete i ona bili bi izloženi opasnosti, fizičkoj, psihičkoj, ekonomskoj, manipulacijama, odvojenosti od obitelji, prijatelja, dječjih prijatelja.

7. Iz mišljenja i prijedloga HZSR te izviješća proizlazi da je u zajednici stranaka rođeno dijete **.**.2024. te je preseljenje u Nizozemsku uslijedilo krajem 2024. godine, tijekom Božićnih blagdana. Iz navoda majke proizlazi da su se vrlo brzo odnosi između nje i oca djeteta počeli pogoršavati, počeo je pokazivati obrasce psihičkog i emotivno zlostavljajućeg ponašanja, izolirao ju je postepeno od prijateljice, sestre i roditelja te je umanjivao njezin osjećaj usamljenosti i tuge. Omalovažavao je njezin rad u kućanstvu, često je pronalazio zamjerke vezano za pripremu hrane, a u brigu o djetetu se minimalno uključivao. Komentirao je da djeca koja nisu dojena imaju niži IQ što ju je posebno opterećivalo jer je ona radi ponovljenih mastitisa morala prestati dojiti. Opisivala je incident u siječnju 2025. godine kada ju je otac djeteta gušio što je prijavila policiji koja nije postupala jer nije bilo vidljivih fizičkih ozljeda. Dana 09. lipnja 2025. godine došlo je do fizičkog sukoba te joj je otac zgrabio dijete iz ruku, odgurnuo ju je, a kada je pokušala pozvati policiju oduzeo joj je mobitel, dijete je stavio na suvozačevo sjedalo bez sigurnosnog pojasa te potrbuške položeno nakon čega je s njim napustio mjesto događaja što je majka pokušala spriječiti držeći se za suvozačeva vrata pri čemu je pala i zadobila prijelom lakta i zapešća dok je otac naglo krenuo vozilom s otvorenim suvozačevim vratima na kojoj strani je dijete bilo smješteno. Otac je bio pod utjecajem alkohola što je utvrdila i policija, te se s djetetom udaljio i neko vrijeme majka nije znala gdje je dijete. Izrečena mu je mjera zabrane približavanja njoj i djetetu na 10 dana. Navela je kako je pronašla medicinsku dokumentaciju predlagatelja iz koje proizlazi da je imao suicidalne planove, da je konzumirao psihoaktivne supstance te je bio sklon prekomjernom konzumiranju alkohola, a čemu je i sama svjedočila navodeći da je svakodnevno konzumirao alkohol. Nakon spornog događaja policija je tražila od nje da preda očeve laptope zbog poslovnih obveza te je ona te stvari prikupila i pronašla USB stick sa snimkama iz kojih proizlazi da su bile u kući postavljene kamere za koje ona nije znala i to je bila kap koja je prelila čašu, a do tada je još uvijek razmišljala o ostanku u Nizozemskoj i sudjelovanju u obiteljskoj medijaciji nakon isteka zaštitnih mjera. Nakon saznanja za snimke nazvala je roditelje da dođu po nju i dijete i da se vrate u Hrvatsku. Nije se mogla samostalno brinuti o djetetu te se bojala budućih postupaka oca i smatra ga prijetnjom za sigurnost djeteta. Dana 13. lipnja 2025. godine zatražila je smještaj u Sigurnu kuću što je realizirano te je 20. lipnja 2025. godine svojevoljno prekinula smještaj i vratila se živjeti na adresu roditelja. Iz razgovora s ocem djeteta proizlazi da je odnos s majkom djeteta u početku bio skladan, no sada imaju drugačije viđanje onoga što se među njima događalo. Kada su zajedno živjeli u [adresa] počeo je tražiti posao u inozemstvu te je majka djeteta inzistirala da se ne razdvajaju i da ona s djetetom preseli u Nizozemsku. On se zaposlio u tvrtki Thales u Nizozemskoj. Navodi kako je prvi puta policija pozvana u njihov dom u veljači 2025. godine zbog nesuglasica prilikom uspavljivanja djeteta te je majka djeteta burno reagirala, vrijeđala ga i pokušavala izazvati dojam zlostavljanja. Policija nije utvrdila elemente nasilja te je i majka priznala kako je pretjerano reagirala. Smatra da je ista odbijala učiti jezik što je bio preduvjet da bi našla posao u struci, ona nije prihvaćala ponuđene prilike te je primijetio da puno vremena provodi na društvenim mrežama. Njezini roditelji su kod njih boravili u svibnju 2025. godine 32 dana, odnosi su se tada pogoršali, posumnjao je da majka planira vratiti dijete u Hrvatsku te je obavijestio o tome policiju kako bi se spriječilo odvođenje djeteta. Osjećao se ugroženim radi ponašanja njezinog oca radi čega je postavio kameru u stanu i svi ukućani su za to znali. U odnosu na događaj 09. lipnja 2025. godine ističe kako je htio s djetetom otići u šetnju no majka ga je u tom sprečavala te ju je on odgurnuo. Stavio je dijete u vozilo na sjedalo pokraj sebe, a zatim, nakon kraće vožnje, prebacio je dijete u auto sjedalicu te su otišli u trgovinu. Smatra neistinitim da je majci slomio ruku te negira da bi djetetu uskratio obrok. Ističe kako je bio uključen u brigu o djetetu te se trudio i majci omogućiti odmor. Navodi da je 2019. godine zatražio stručnu pomoć psihijatra i psihologa zbog teškoća u nošenju sa stresom. U odnosu na trenutni status navodi kako planira ostati zaposlen u Nizozemskoj, pronaći bolje plaćeni posao i dugoročno stvoriti uvjete za povratak u Hrvatsku i podijeljeno skrbništvo nad djetetom. U srpnju 2025. godine ODO je odredio ocu djeteta mjere zabrane približavanja, kontaktiranja i uznemiravanja prema majci djeteta, majka navodi kako odbija dobrovoljno vratiti dijete jer je bila izložena nasilju, otac je vozilom upravljao pod utjecajem alkohola, vozio je dijete na prednjem sjedalu bez pojasa te smatra da bi djetetov boravak s ocem predstavljao ozbiljnu ugrozu za dijete. Ona je skrbila o kućanstvu i djetetu dok je otac većinu vremena provodio gledajući You Tube video, redovito je konzumirao alkohol te je uzimao testosteron za što je njegova sestra rekla da je to činio i ranije te da bi to kod njega izazvalo agresivne i nepredvidive reakcije. Majka je nakon završetka roditeljskog dopusta ponovno počela raditi u Zagrebačkoj banci, s djetetom boravi u kući čiji suvlasnik je njezin otac te se njezini roditelji, koji su u mirovini, brinu o djetetu dok je majka na poslu.

8. Iz medicinske dokumentacije predlagatelja proizlazi da se isti liječio u Domu zdravlja Zagreb – Centar 2019. godine te mu je postavljena dijagnoza duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom, štetna uporaba, a iz navedene povijesti bolesti proizlazi da je isti pušio travu u adolescentskom periodu, da konzumira alkohol od 13. godine te posljednja tri mjeseca apstinira no nije bio siguran ima li to smisla jer je dosta depresivan. Alkohol je konzumirao do gubitka kontrole. Nadalje, iz psihologijskog nalaza od 30. srpnja 2021. godine PB Sv. Ivan proizlazi da je predlagatelj započeo s ambulantnim tretmanom te je bio na pregledima kod psihijatra ili psihologa. Opisuje pojavu depresivnih smetnji posljednjih 10-ak godina, poremećaj razine testosterona te se s navedenom problematikom i smetanjima nastojao nositi konzumacijom alkohola još od razdoblja osnovne škole koja je kasnije prešla u učestalu (povremenu i svakodnevnu), verbalizira isprobavanje različitih psihoaktivnih tvari, konstantu konzumaciju marihuane za vrijeme studiranja te aktualno ističe apstinenciju od alkohola posljednja tri mjeseca. Također, afirmira dva ranije razrađena suicidalna plana, no aktualno se od suicidalnih promišljanja i namjera distancira.

9. Iz dopisa nizozemske sigurne kuće od 10. veljače 2025. godine utvrđeno je da je 13. siječnja 2025. godine podnesena prijava sigurnoj kući jer je prijavitelj zabrinut oko svađe između stranka u prisutnosti djeteta, stranke su pozvane na razgovor na koji se nisu odazvale, a 13. veljače 2025. godine pokušali su obaviti kućnu posjetu i razgovarati o prijavi no stranke nisu bile kod kuće te je traženo da im se povratno jave radi razgovora o prijavi, a u slučaju da se ne jave, pokrenuti će se istraga.

10. Iz dostavljene snimke događaja od 09. lipnja 2025. godine i analize iste utvrđeno je da se na navedenoj snimci vidi bijelo vozilo sa zatamnjenim stražnjim staklima za koje vozilo je predlagatelj potvrdio da je to njegovo vozilo, vozilo je u pokretu te su suvozačeva vrata otvorena oko 15 do 25 stupnjeva. Vozilo vozi unaprijed uz zvuk cviljenja guma kod starta vozila (naglo povećanje brzine) te se na suvozačevoj strani vozila vidi kako ženska osoba, za koju predlagatelj potvrđuje da je protustranka, pada te uzvikuje "help". Ženskoj osobi s lijevog stopala izliječe svijetli predmet, vjerojatno obuća. Vidljivo je kako dolaze još dvije osobe, jedna na biciklu, druga pješice, kako bi pomogli ženskoj osobi te ženska osoba govori "upomoć, trebam policiju, uzeo je dijete, udario me". Također, spisu prileže i snimke od 04. lipnje 2025. godine te opis navedenih snimki koje pokazuju kretanje muške osobe po stambenom prostoru.

11. Iz medicinske dokumentacije protustranke od 09. lipnja 2025. godine proizlazi da je protustranka opisala događaj u kojem je zadobila ozljede navodeći da joj je predlagatelj pokušao oteti dijete, fizički su se sukobili pri čemu je gurnuta o zid i udarila je glavom, a otac je dijete smjestio u vozilo te je, u namjeri da to spriječi, ona uhvatila unutrašnju stranu vrata vozila dok se otac djeteta pokušao odvesti te je ubrzao vozilo pri čemu je ona pala i snažno udarila o tlo. Iz dokumentacije proizlazi da je zadobila prijelom stiloidnog nastavka ulne desno, a dok iz dokumentacije KBC Rijeka proizlazi da protustranka redovito obavlja kontrole radi zadobivenih ozljeda, i to prijeloma glavice desnog radijusa te distalnog dijela radijusa.

12. Iz rješenja gradonačelnika o određivanju zabrane pristupa utvrđeno je da je u razdoblju od 09. do 19. lipnja 2025. godine predlagatelju određena mjera zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s protustrankom i djetetom te zabrane boravaka ili zadržavanja u stanu. Iz navedenog rješenja proizlazi da je protustranka isticala da je imala i ranije problema s predlagateljem pa je utvrđeno da postoji prijava iz siječnja 2025. godine, a protustranka je opisala da ju je predlagatelj tada zgrabio objema rukama za lice i da joj je rukom oko grla napravio neku vrstu obuhvata gušenja. Potom je uslijedila prijava 20. svibnja 2025. godine te 04. lipnja 2025. godine kada je otac izrazio zabrinutost da bi majka mogla otputovati u Hrvatsku s djetetom bez njegovog pristanka. Što se tiče opisa konkretnog događaja, protustranka je navodila da joj je predlagatelj redovito govorio da ju njezina obitelj ne voli i da nema nikoga osim njega, da ju je opterećivao kosom koja je bila po stanu, a koja joj je padala radi hormonalnih promjena, a on se bojao da ju dijete ne proguta pa su odlučili da će predlagatelj biti prisutan kada protustranka češlja kosu. Predlagatelj smatra da su svi njezini postupci usmjereni na povratak djeteta u Hrvatsku jer ona to jako želi i povesti će dijete bez njegovog pristanka. Što se tiče konkretnog događaja, navodi kako nije dijete smjestio na sigurno već na običnu stolicu i udaljio se radi čega je izbila svađa pa je uzeo dijete iz njezinih ruku i požurio prema vozilu. Već i prije je tražio savjet od Chat GPT što je najbolje učiniti u svađi te je savjet bio da je najbolje otići na neko vrijeme. Smatra da nije odgovorno ostaviti dijete s histeričnom partnericom pa je uzeo dijete, stavio ga na pod automobila ispred suvozačkog sjedala na desnoj strani te je krenuo bez da je shvatio da protustranka još uvijek visi s otvorenih vrata automobila. Smatra da je moguće da se pritom ozlijedila i potražila liječničku pomoć no od osoba koje su s njim vodile razgovor nije zatražio informaciju o njezinom stanju. Protustranka je zadobila ozljedu loma ruke i lakta zbog pada. Naveden događaj potvrdili su i svjedoci koji su pritekli u pomoć vidjevši da žena visi s vrata vozila pri čemu je došlo do povećanja brzine vozila uz škripu guma, a ona je tada pala na tlo. Nakon što je otac uhićen podvrgnut je alkotestiranju te se pokazalo da ima nešto više alkohola u krvi od dopuštene razine. Otac je potvrdio da ima granični poremećaj ličnosti. Navedeno tijelo utvrdilo je da postoji ozbiljna i neposredna opasnost za sigurnost protustranke, odnosno da postoji osnovana sumnja u takvu opasnost.

13. Iz novinskih članaka proizlazi da su mediji izvještavali o predmetnom događaju na način da je pijani muškarac ljuto stisnuo gas, beba je ležala nevezana na stražnjem sjedalu, a majka se držala za vrata.

14. Iz dostavljene WhatsApp prepiske proizlazi da se predlagatelj obraćao protustranci navodeći da mu ne da vidjeti dijete, da to može samo vrag, da mu je otela dijete, da kolika kuja može biti. Također se obraćao i njezinom ocu da zna sve navodeći šifru mobitela protustranke.

15. Iz potvrde ODO Rijeka utvrđeno je da je protustranka podnijela kaznenu prijavu protiv predlagatelja zbog kaznenog djela neovlašteno zvučno snimanje i prisluškivanje te neovlašteno slikovno snimanje, a dok je iz rješenja ODO u Rijeci od 16. srpnja 2025. utvrđeno da su predlagatelju izrečene mjere oprez i to zabrane približavanja ČU na udaljenosti manjoj od stotinu metara, zabranu uspostavljanja ili održavanja veze te zabranu uhođenja ili uznemiravanja ČU.

16. Iz liječničke potvrde proizlazi da je dr. Š iz [adresa] potvrdila da je mlt. EU bio u njezinoj skrbi od rođenja do trećeg mjeseca, zatim odlaze u inozemstvo te je, po povratku, dijete ponovno u njezinoj skrbi.

17. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-284/2025-18 od 04. studenog 2025. godine utvrđeno je da je donijeta privremena mjera kojom je odlučeno da dijete stanuje s majkom na adresi njezinog prebivališta u [adresa] te je regulirano ostvarivanje osobnih odnosa oca i djeteta svake zadnje subote u mjesecu u Dječjoj kući Rijeka pod nadzorom.

18. S obzirom je ovaj zahtjev postavljen u skladu s Haškom konvencijom o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, 1980. ( u daljnjem tekstu HK 1980) sud je utvrđivao prvenstveno jesu li ispunjeni svi preduvjeti za primjenu iste. U konkretnom slučaju sporno je ima li dijete uobičajeno boravište u [adresa]. Odredbom čl. 5 Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj: 101/17., dalje: ZMPP) uobičajeno boravište definirano je kao mjesto u kojemu fizička osoba pretežno živi bez obzira na to je li njezin boravak ili nastanjenje u tom mjestu registriran ili dozvoljen. Pri utvrđivanju uobičajenog boravišta valja osobito uzeti u obzir okolnosti osobne ili poslovne prirode koje ukazuju na trajne veze osobe s tim mjestom ili njezinu namjeru da takve veze uspostavi. Mlt. EU rođen je u Republici Hrvatskoj 02. listopada 2024. godine kako je to utvrđeno uvidom u Izvadak iz matice rođenih, te je isti hrvatski državljanin kako je to utvrđeno uvidom u Domovnicu. Njegovi roditelji su također hrvatski državljani te su isti imali prijavljeno prebivalište u [adresa]. Mlt. EU je prijavljenog boravišta u [adresa] od 30. prosinca 2024. godine kako je to utvrđeno iz Izvatka iz središnjeg registra stanovništva. Predlagatelj je prijavio svoje boravište u [adresa] krajem prosinca 2024., a protustranka u travnju 2025. godine. Kako se radi o djetetu koje je u vrijeme preseljenja bilo staro 2 mjeseca, a u vrijeme povratka u Hrvatsku 6 mjeseci, njegovo uobičajeno boravište se određuje prema uobičajenom boravištu njegovog primarnog skrbnika, u konkretnom slučaju majke obzirom je ista cijelo vrijeme skrbila o djetetu jer je bila na porodiljnom dopustu te je svu skrb o djetetu dominantno ona obavljala. Navedeno iz razloga jer dijete navedene dobi samo ne može biti uključeno u život u određenoj zajednici (ne govori jezik, nije uključen u društvenu i socijalnu okolinu).

19. Iz iskaza stranaka sud je utvrdio da su zajedno donijeli odluku da presele u Nizozemsku jer je predlagatelj dobio posao te je on počeo raditi u siječnju 2025. Prije preseljenja oboje su bili zaposleni u Hrvatskoj i živjeli su zajedno u Hrvatskoj.

20. Iz iskaza predlagatelja proizlazi da su on i protustranka i ranije razmišljali da odu raditi i živjeti u inozemstvo te je on intenzivno tražio posao, čak i u drugim državama, no ona je bila zainteresirana za Nizozemsku jer su tamo išli u posjetu njezinoj prijateljici, vidjeli su da svi pričaju engleski i tamo je htjela živjeti radi čega se odlučio za posao u Nizozemskoj. Zajedno su odlučili preseliti u Nizozemsku, gdje je dobio posao, misli u svibnju 2024. godine no radi rođenja djeteta odgađali su odlazak u Nizozemsku gdje su preselili 25. prosinca 2024. godine. Ugovor o radu mu je na godinu dana. Dobio je informaciju da će mu se ugovor produžiti i da je poslodavac zadovoljan. Protustranka je bila zaposlena radila u Zagrebačkoj banci, koristila je porodiljni dopust u vrijeme preseljenja, nije otkazivala ugovor o radu jer je htjela dobivati naknadu i prezentirala mu je da je pravo na naknadu vezano za njezino zaposlenje te je ugovor o radu namjeravala otkazati kada u Nizozemskoj nađe posao. Htjeli su preseliti u inozemstvo kako bi imali veće prihode i kako bi bolje živjeli te su se šalili su se da bi se možda vratili za 7 godina kada bi skupili novac za kuću. Protustranka je počela tražiti posao u siječnju 2025. godine jer u Nizozemskoj porodiljini traje 3 mjeseca i djeca kreću u vrtić ili na organizirano čuvanje. On joj je rekao da može raditi za oboje, no ona je sama inzistirala da nađe posao i krene raditi. Preko interneta je tražila čuvanje za dijete no bila je odbijena za vrtiće, ali moglo se dobiti čuvanje privatno te bi dijete tako bilo zbrinuto da je ona našla posao. Govorila mu je da traži posao, no da ju nitko ne želi. On joj je nudio da nađe posao bilo gdje pa da će on preseliti gdje treba jer njemu nije problem pronaći posao u bilo kojem gradu. Nudio joj je da ona nađe posao, a da on ostane doma. Zna da je imala razgovore s agencijama za posao i bila je zadovoljna da je dobro prošla. Dobila je ponudu za rad u tvornici s radom u tri smjene no to su procijenili da nije u interesu djeteta. Dosta je bila frustrirana činjenicom da ne može naći posao. Prvo su živjeli u stanu za kraći najam i onda su u travnju preselili u kuću koju su iznajmili i tada je prijavila boravište. Ne zna je li prijavila zdravstvenu skrb u Nizozemskoj, no dijete je imalo pedijatra. Pretpostavlja da ona zdravstvenu skrb nije imala jer je on plaćao zdravstveno za sebe i dijete, a za nju nije. Ona je stekla prijateljice, išla je na kavu s njima. Kod jedne je bila doma. Družili su se s prijateljima na jezeru i on je doveo kolegu doma. Oko 13. veljače 2025. godine rekla mu je da bi se htjela vratiti u Hrvatsku, da nema prijatelja, ne može naći posao, ne govori jezik. Naime, probala je naći tečaj za jezik no mjesta je bilo tek za godinu dana te su razgovarali da pričeka kraj godine i da vide kakva će biti ponuda njegovog poslodavca, time da nisu razgovarali da bi se vratili u Hrvatsku već da pričekaju. On je smatrao da će takvo njezino stanje proći kada nađe posao i kada se makne iz kuće i bude se družila s ljudima pa nije shvaćao ozbiljno što govori. Nakon toga mu nije spominjala povratak u Hrvatsku. Znao je da o tome razmišlja i kontaktira prijatelje i s njima o tome razgovora. To je vidio u njezinom mobitelu jer je imao PIN mobitela i računala kao što je ona imala od njegovih. On to i dalje nije ozbiljno shvaćao jer mu to nije govorila i mislio je da se samo žali prijateljima.

21. Iz iskaza protustranke proizlazi da je zaposlena u Zagrebačkoj banci na neodređeno vrijeme te nije prekidala radni odnos već je bila na porodiljinom. Predlagatelj je radio u Zagrebačkoj banci i dao je otkaz u lipnju 2024. godine, u srpnju 2024. godine je počeo raditi u M San firmi gdje je radio dva mjeseca i dao otkaz. Nakon toga počeo je tražiti ponude iz inozemstva, pa je tako u listopadu 2024. godine bio na razgovoru za posao u Nizozemskoj i tada je dobio posao. Sve to je bilo nakon rođenja djeteta. Točno je da su godinu prije bili na odmoru u Nizozemskoj. Njoj se zemlja svidjela, vidjela je da neki pričaju engleski. Zajedno su odlučili da idu privremeno probati živjeti u [adresa] pa će vidjeti kako će biti. Otkaz na svom poslu nije dala. Dogovorili su da će se vratiti ako im se neće svidjeti u Nizozemskoj, a na kraju je ispalo da nije bitno sviđa li se njoj u Nizozemskoj, već je predlagatelj bio taj koji je o tome odlučivao. Planirali su vrlo brzo imati drugo dijete. O njezinom zaposlenju u Nizozemskoj nisu pričali konkretno već je to bila namjera da se potraži kada do toga dođe. Preselili su 25. prosinca 2024. godine. On je počeo raditi u siječnju 2025. godine. Ona se prijavila agencijama koje traže posao, time da je naznačila da je na porodiljinom s malim djetetom i da ne zna jezik, a ne sjeća se kada je to bilo time da je teško pronaći posao samo sa znanjem engleskog. Što se tiče tečaja nizozemskog, mjesta su bila popunjena te je koristila aplikacije za učenje jezika. Što se tiče djeteta, dobila je informaciju da se čeka na mjesto u jaslicama pa je dijete prijavila kako bi mu se mjesto s vremenom osiguralo no dijete je bilo odbijeno. Nisu imali konkretan dogovor kada bi trebala početi raditi, već je rekla da ukoliko dobije dobru ponudu i skrb o djetetu bude osigurana da bi tada ponudu prihvatila. Bila je na jednom razgovoru no posao nije dobila. Ona je skrbila o djetetu, otac je rijetko i sporadično skrbio na njezine poticaje na način da bi pripremao bočice ili pripremio vodu za kupanje dok pripremu krute hrane i hranjenje djeteta krutom hranom nije prakticirao. Liječnika za dijete i za predlagatelja je ona pronašla. Što se tiče njezinog društvenog kruga u Nizozemskoj može reći da se radi o osobama koje su u razini poznanika, pa je tako jednu prijateljicu upoznala i dva puta su bile na kavi dok joj je druga prijateljica, kod koje su bili na godišnjem, živjela udaljeno, ima svoju obitelj i obveze te se niti jednom nisu vidjele. Bili su na druženju na jezeru sa ljudima koji su im više poznanici. Radi se o osobama koje je vidjela par puta i na koje se ne bi mogla osloniti. Ona je i prije incidenta u siječnju 2025. godine njemu govorila da bi se htjela vratiti, nije joj se sviđalo njegovo ponašanje jer je kupovao marihuanu i nosio ju doma te je smatrala da navedeno nije primjereno okružje za dijete. Cijelo vrijeme izložena je manipulaciji, govorio joj je da je puna hormona, da joj stalno pada kosa koju će dijete progutati i da želi da dijete umre, kakva je to ona majka da je prestala dojiti dijete, a da je dokazano da djeca koja su dojena imaju veći IQ i da sada radi njezine sebičnosti neće znati kakav potencijal ima dijete, a morala je prestati dojiti radi toga što je 4 puta imala mastitis i visoku temperaturu. Govorio joj je da nije dovoljno smršavila, prigovorio je na to što je kuhala. Kontinuirano je bila izložena tome da o njoj priča negativno i uvjeravao ju je da je loša. Kada god bi okrenula temu da se želi vratiti u Hrvatsku njegove reakcije su znale biti burne. Prvo bi rekao da odu dijete i ona, a vrlo brzo bi rekao da dijete ne može nikuda. Kompromisa nije bilo već je bilo rečeno da pričekaju pa će vidjeti.

22. Iz dostavljenih poruka proizlazi da je protustranka pokušavala pronaći posao u Nizozemskoj te da su roditelji pokušali pronaći vrtić za dijete početkom godine no da im je odgovoreno da nema mjesta. Iz ugovora o radu Zagrebačka banka d.d. i protustranke utvrđeno je da je protustranka zaposlena na neodređeno vrijeme na radnom mjestu bankarice od 12. lipnja 2023. godine.

23. Iz naprijed provedenih dokaza sud je utvrdio da su stranke zajedno donijele odluku o preseljenju u Nizozemsku s mlt. djetetom, da su namjeravale trajnije preseliti obzirom se predlagatelj zaposlio u Nizozemskoj te je dogovor stranka bio da trajnije ostanu živjeti i raditi u Nizozemskoj i da protustranka s vremenom pronađe posao, a da se dijete uključi u vrtić. Na navedeno ukazuje činjenica da je protustranka pokušala pronaći posao u Nizozemskoj no da u istom nije imala uspjeha jer nije znala jezik, kao i činjenica da je pokušala pronaći vrtić za dijete no nije bilo mjesta. Mlt. djetetu su roditelji prijavili boravište u [adresa] te je djetetu osigurana i zdravstvena skrb odnosno dijete je bilo uključeno u skrb pedijatra. Stranke su pronašle prvo stan, a potom kuću u travnju 2025. koju su iznajmljivale. Utvrđeno je da je isključivo predlagatelj bio taj koji je radio, a da protustranka nije pronašla posao i da dijete nije uključeno u bilo kakav oblik čuvanja i da je o njemu skrbila protustranka koja je bila na porodiljnom dopustu. Također je utvrđeno i da se protustranka nije mogla uključila na tečaj učenja jezika obzirom nije bilo mjesta, kao i da se nije uključila u društvenu zajednicu jer je cijelo vrijeme bila kod kuće i brinula o djetetu, a upoznala je isključivo jednu poznanicu s kojom je dva puta bila na kavi, dok je druga prijateljica, kod koje su bili na godišnjem, živjela udaljeno, ima svoju obitelj i obveze te se niti jednom nisu vidjele te su stranke jednom bile zajedno na druženju na jezeru s ljudima koji su im više poznanici. Iz dostavljene dokumentacije (rješenja gradonačelnika o zabrani prilaska i dopisa sigurne kuće) i iskaza stranaka utvrđeno je da je prvi incident među strankama bio 13. siječnja 2025. kada je bila pozvana policija te je o istome bila obavještena i sigurna kuća. Pogrešno predlagatelj navodi da se navedeni događaj dogodio u veljači 2025. obzirom je iz dostavljene potvrde sigurne kuće utvrđeno da se radilo o događaju od 13. siječnja 2025. Sud je prihvatio iskaz protustranke da je vrlo brzo i to u siječnju 2025. počela govoriti predlagatelju da se želi vratiti u Hrvatsku. Navedeno potvrđuje i predlagatelj koji je naveo da mu je oko 13. veljače 2025. godine (pogrešno određuje vrijeme prvog sukoba uz koji je povezao i termin kada mu je prvi puta izjavila svoju želju za povratkom) rekla da bi se htjela vratiti u Hrvatsku, da nema prijatelja, ne može naći posao, ne govori jezik. Dogovor o povratku u Hrvatsku nisu postigli već je rečeno da pričekaju pa će vidjeti, no protustranka se i dalje htjela vratiti u Hrvatsku što je predlagatelju bilo poznato no smatrao je da će s vremenom doći do promjene u njezinom stavu kada nađe posao. No predlagatelj je imao svijest o volji protustranke da se s djetetom vrati u Hrvatsku obzirom je iskazivao da su njezini roditelji došli u posjetu u svibnju 2025. i da je smatrao da se radi o operaciji otmice djeteta i da iz straha nije išao na posao te da je svojim vozilom blokirao vozilo njezinog oca. Utvrđeno je da od preseljenja u Nizozemsku odnos među stranka nije bio skladan, dolazilo je do sukoba radi kojih je intervenirala policija, slijedile su i razne prijave policiji što sve ukazuje na istinitost navoda protustranke da ona nije više htjela živjeti u [adresa] jer je, između ostaloga, bila izložena psihičkom i fizičkom maltretiranju predlagatelja.

24. Uzevši u obzir sve okolnosti narušenog odnosa stranaka (nasilno postupanje već u siječnju 2025.), činjenicu da se protustranka niti na jedan način nije uključila u život u Nizozemskoj (nije se zaposlila, nije otkazala ugovor o radu u Hrvatskoj, nije bila uključena u učenje jezika, nije se uključila u društvenu zajednicu niti stekla prijatelje), činjenicu da mlt. dijete nije bilo uključeno u život u Nizozemskoj (nije krenuo u vrtić niti neki drugi oblik organiziranog čuvanja djece) već je o istom isključivo brinula majka, to je stav ovoga suda da mlt. EU nema uobičajeno boravište u [adresa]. Naime, radi se o djetetu koje je u vrijeme preseljenja bilo starosti svega par mjeseci, u Nizozemskoj je provelo 5 mjeseci i deset dana te je i logično da dijete te dobi može biti uključeno u život u Nizozemskoj posredstvom primarnog skrbnika (u ovom slučaju majke koja je gotovo isključivo vodila brigu o djetetu jer je bila na porodiljnom dopustu dok je otac radio). U konkretnom slučaju roditelji su imali namjeru života i rada u Nizozemskoj no kroz manje od mjesec dana od preseljenja protustranka je jasno verbalizirala svoju želju za povratkom u Hrvatsku prije no što je i po jednom kriteriju stekla povezanost sa zajednicom da bi se moglo smatrati da ima uobičajeno boravište u [adresa]. Upravo je predlagatelj taj koji nije htio povratak u Hrvatsku, nije respektirao želju protustranke za povratkom iako je bio svjestan, kontrolirajući njezinu komunikaciju s drugim osobama, da se želi vratiti u Hrvatsku. I sam predlagatelj u svom iskazu navodi kako je u tom prvom incidentu (za koji pogrešno navod da je bio u veljači 2025., a bio je u siječnju 2025.) protustranka navela da pred policajcima da se želi vratiti u Hrvatsku i on je pitao policiju može li sama s djetetom otići u Hrvatsku no rekli su joj da ona može ići, da ju čak može izbaciti iz kuće, ali da dijete mora ostati te je bila uključena socijalna služba te je protustranka i tada rekla da se želi vratiti u Hrvatsku. Stoga sud smatra da se u razdoblju od 25. prosinca 2024., kada su stranke s djetetom preselile u Nizozemsku, do 13. siječnja 2025., kada protustranka jasno verbalizira i policiji i socijalnoj službi da se s djetetom želi vratiti u Hrvatsku i kada je bilo kakav dogovor stranaka o trajnom zajedničkom životu u Nizozemskoj prestao postojati, nije moglo steći uobičajeno boravište niti za sebe niti za djeteta u Nizozemskoj. Sve dalje predstavlja nastavak zajedničkog života u kojem je strankama jasna želja protustranke za povratkom u Hrvatsku, a koju ne realizira radi dobivene informacije od policije da ne može otići s djetetom bez suglasnosti oca. Čak i iz iskaza predlagatelja proizlazi da je element namjere za trajnijim životom i radom u Nizozemskoj prestao postojati i da su dogovorili da će vidjeti s vremenom. Stoga, a kako niti majka niti mlt. dijete kojem je majka primarni skrbnik (u spornom razdoblju nije radila već je cijelo vrijeme brinula o djetetu) nisu stvorili potrebnu vezu s Nizozemskom niti su u istoj proveli dovoljno vremena da bi se moglo govoriti o postojanju posebne veze, a na strani protustranke namjera za trajnijim boravkom u Nizozemskoj ne postoji od 13. siječnja 2025., to je stav ovoga suda da mlt. dijete nema uobičajeno boravište u [adresa] i slijedom toga nisu ispunjeni uvjeti za primjenu HK 1980. i to na osnovi čl. 3. i 4. HK 1980.

25. Podredno ukoliko se imaju primijeniti odredbe HK 1980, stav je ovoga suda da prijedlog nije osnovan primjenom čl. 13. st.1. b. HK 1980.

26. Odredbom čl. 3. Haške Konvencije je propisno da se odvođenje ili zadržavanje djeteta smatra nezakonitim:

a) ako predstavlja povredu prava na skrb što ga je dobila osoba, institucija ili bilo koje drugo tijelo, kolektivno ili pojedinačno, po zakonu države u kojoj je dijete imalo redovno boravište neposredno prije odvođenja ili zadržavanja;

b) ako su se u vrijeme odvođenja ili zadržavanja ta prava ostvarivala kolektivno ili pojedinačno, ili bi se bila ostvarivala da nije došlo do odvođenja ili zadržavanja. Prava na skrb spomenuta u točki a) stava 1. mogu se steći, prije svega, ex lege ili na temelju sudske ili upravne odluke, ili na temelju sporazuma koji ima pravni učinak po zakonu dotične države.

Odredbom čl. 4 Haške Konvencije propisano je da se primjenjuje na dijete koje je imalo uobičajeno boravište u državi ugovornici neposredno prije povrede prava na skrb ili prava na kontakte. Konvencija se prestaje primjenjivati kada dijete navrši 16 godina. Odredbom čl. 12 st. 1 Haške Konvencije propisno je da ako je dijete nezakonito odvedeno ili zadržano u smislu čl. 3, a na dan početka postupka pred sudskim ili upravnim organom države ugovornice u kojoj se dijete nalazi proteklo je manje od jedne godine od dana nezakonitog odvođenja ili zadržavanja, takav nadležni organ naređuje momentalni povratak djeteta.

Odredbom čl. 13 Haške konvencije propisno je da bez obzira na odredbe prethodnog članka, sudski ili upravni organ države kojoj se zahtjev upućuje nije dužan narediti povratak djeteta ako osoba, institucija ili drugo tijelo koje se suprotstavlja njegovu povratku utvrdi:

a) da osoba, institucija ili drugo tijelo koje se brine o ličnosti djeteta nije stvarno ostvarivalo pravo na skrb u vrijeme odvođenja ili zadržavanja, ili da se suglasilo ili naknadno pristalo na odvođenje ili zadržavanje;

b) da postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo dijete u nepovoljan položaj.

Sudski ili upravni organ može također odbiti odrediti povratak djeteta ako utvrdi da se dijete suprotstavlja povratku i da je ono napunilo godine i steklo stupanj zrelosti zbog čega je primjereno uzimanje u obzir njegovo mišljenje.

Pri razmatranju okolnosti spomenutih u ovom članku, sudski i upravni organ uzima u obzir podatke koji se odnose na socijalno podrijetlo djeteta dobivene od središnjeg organa ili nekoga drugoga nadležnog organa države djetetova redovnog boravišta.

27. U konkretnom slučaju protustranka je s mlt. djetetom, u odnosu na koje roditelji imaju zajedničku roditeljsku skrb, otišla iz Nizozemske bez suglasnosti predlagatelja i to dan nakon nasilnog postupanja predlagatelja prema protustranci i u vrijeme kada je istome bila određena mjera zabrane približavanja protustranci i mlt. djetetu. Pogrešan je stav protustranke da se predlagatelj suglasio s odvođenjem djeteta u Hrvatsku odnosno da bi u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci povodom privremene mjere bio suglasan da dijete živi s majkom na adresi njezinog prebivališta obzirom je i iz dostavljenog rješenja o privremenoj mjeri i podneska predlagatelja utvrđeno da je isti isticao prigovor nenadležnosti suda navodeći da je nadležan sud u Nizozemskoj, a podredno ukoliko sud utvrdi da bi bio nadležan sud u Hrvatskoj u tom slučaju je suglasan da dijete stanuje s majkom na njezinoj adresi prebivališta.

28. No stav je ovoga suda da su ispunjeni uvjeti iz čl. 13. st.1. b HK 1980 odnosno da bi mlt. dijete povratkom u Nizozemsku bilo izloženo fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili bi na drugi način dijete bilo dovedeno u nepovoljan položaj. U konkretnoj obitelji prisutno je bilo višemjesečno zlostavljajuće postupanje predlagatelja prema protustranci kao i nasilno ponašanje prema protustranci u prisutnosti djeteta, ali i zanemarujuće i ugrožavajući ponašanje predlagatelja prema djetetu.

29. Iz iskaza protustranke, mišljenja i prijedloga Zavoda, rješenja gradonačelnika o mjeri zabrane, iz dopisa sigurne kuće utvrđeno je da je odnos među strankama od sredine sječenja 2025. narušen u mjeri da su uslijedile prijave policiji 13. siječnja 2025. radi toga što je predlagatelj zgrabio protustranku i napravio zahvat podlakticom oko njezinog vrata, a sve radi sukoba oko načina uspavljivanja djeteta. Sud nije prihvatio iskaz predlagatelja da ju je u jednom trenutku odgurnuo prema sobi dok je imala dijete u rukama po čemu je otišla uspavljivati dijete, a potom se vratila i počela se derati "policija" pa ju je on pitao zašto se dere, a ona je rekla kako bi ju susjedi čuli jer navedeni opis događaja nije niti logičan niti životan, a nedvojbeno je iz rješenja gradonačelnika utvrđeno da je protustranka navela tada policiji da ju je zgrabio. No čak i da se prihvati opis događaja kako je to predlagatelj naveo, iz istoga proizlazi da je odgurnuo protustranku s djetetom u rukama i da nije s njom htio razgovarati jer mu je sugerirala kako uspavati dijete te i sama činjenica da predlagatelj ne prepoznaje opasnost u tome da odguruje majku s djetetom u rukama i da navedeni način ugrožava i majku i dijete ukazuje na to da je predlagatelj nekritičan prema svom postupanju i prema mogućnosti da na navedeni način ugrozi dijete te time predstavlja opasnost za dijete.

30. Nadalje utvrđeno je da je uslijedila prijava 20. svibnja 2025. kada je intervenirala policija jer su se roditelji posvađali, protustranka je ponovila da želi s djetetom u Hrvatsku, a predlagatelj nije na navedeno pristao te je policija uputila protustranku da to mora riješiti pravnim putem. Navedenom događaju bili su prisutni roditelji protustranke. Iz iskaza predlagatelja utvrđeno je da su u svibnju 2025. godine njezini roditelji došli u posjetu te da je smatrao da se radilo o operaciji otmice, imao je doživljaj kao da je pod opsadom i bojao se cijelo vrijeme da mu ne otmu dijete redi čega je blokirao svojim autom auto njezinog oca i tražio od poslodavca rad od kuće i uzimao godišnji kako se dijete ne bi moglo uzeti, a policiji je prijavio da postoji opasnost da će se dijete oteti i prijavio je i tablice auta oca protustranke za slučaj ako dijete bude oteto. Ta prijava je izvršena 4. lipnja 2025. Roditelji predlagateljice su se ubrzo vratili u Hrvatsku.

31. Iz iskaza stranaka, uvidom u snimku događaja od 9. lipnja 2025., iz rješenja gradonačelnika o zabrani prilaženja, iz mišljenja i prijedloga Zavoda sud je utvrdio da je predlagatelj izvršio nasilje u odnosu na protustranku tako što je istu odgurnuo pri čemu je ista pala i udarila glavom, uzeo joj dijete iz naručja te dijete smjestio potrbuške (dijete starosti osam mjeseci) na suvozačevo sjedište vozila i pokrenuo vozilo, bez da je dijete smjesti u autosjedalicu, pri čemu je protustranka otvorila suvozačeva vrata, primila se za unutrašnjost vrata kada je predlagatelj naglo uz škripu guma povećao brzinu s ciljem da protustranka ne uspije ući u vozilo, a radi čega je ista pala i slomila zglob i lakat dok se predlagatelj većom brzinom udaljio za vrijeme dok su suvozačeva vrata bila otvorena, a nevezano dijete je bilo na mjestu suvozača. Također se isti dulje vrijeme nije javio protustranci rad čega ga je tražila policija, a kada su ga pronašli imao je veću koncentraciju alkohola od dozvoljenoga. Protiv predlagatelja se radi navedenoga u Nizozemskoj vodi kazneni postupak jer je protustranci svojim ponašanjem nanio tešku tjelesnu ozljedu. Ovakvo ponašanje predlagatelja, a osobito činjenica potpune nekritičnosti prema navedenoj situaciji, umanjenja vlastite odgovornosti za svoje ponašanje i posljedice koje je uzrokovao, ukazuje da se radi o osobi čije ponašanje je impulzivno i opasno za okolinu. Niti jedna okolnost ne može opravdati ovakvo ponašanje predlagatelja kojim je doveo u opasnost i protustranku i dijete, a na činjenicu da isti nije osoba koja pokazuje žaljenje radi svojih postupaka ukazuje i to da uopće nije niti pitao kako je protustranka nakon predmetnog događaja. Predlagatelj je osoba koja ima određenih psihičkih poteškoća, kako je to utvrđeno iz njegovih nalaza, konzumirao je alkohol u većem obimu od 13. godine života, konzumirao je marihuanu za vrijeme studija, a sud je prihvatio iskaz protustranke da je i za vrijeme zajedničkog života u Nizozemskoj konzumirao alkohol u većim količinama od preseljenja u kuću obzirom je i spornog dana bio pod utjecajem alkohola. Radi navedenog ponašanja predlagatelja stav je ovoga suda da isti predstavlja fizičku opasnost za dijete, da postoji opasnost da bi dijete mogao izložiti psihičkoj traumi obzirom bi povratkom djeteta u Nizozemsku s istim morala doći i majka djeteta koja je primarni skrbnik djeteta radi niske kronološke dobi djeteta (u potpunosti je ovisno o primarnom skrbniku) te opravdano postoji opasnost da bi otac mogao pokušati uzeti dijete od majke (kako je to već učinio) čime je dijete izložio fizičkoj opasnosti (vožnja djeteta većim brzinom bez da je dijete sigurno bilo smješteno u vozilu-smješteno na suvozačevo sjedalo potrbuške i nevezano- uz otvorena vrata) kao što bi ga mogao ponovno izložiti i psihičkoj traumi u vidu izloženosti protustranke nasilnom ponašanju predlagatelja (djeca te dobi izuzetno su povezana s roditeljem koji im je primarni skrbnik i napad na tu osobu doživljavaju kao napad na sebe) i/ili traumi odvajanja od majke kao primarnog skrbnika. Stav je ovoga suda da je predlagatelj nestabilna ličnost, sklona konzumaciji alkohola što dovodi u pitanje njegovu sposobnost procijene, te ponovnim dovođenjem djeteta u blizinu takve ličnosti dijete bi bilo izloženo opasnosti osobito u uvjetima kada se radi o okolini u kojoj majka i dijete nemaju zaštitnu mrežu. Naime dijete i majka bili bi vraćeni u sredinu u kojoj nikoga ne poznaju, nemaju razvijenu socijalnu mrežu, majka ne poznaje jezik, nemaju stambene uvjete, niti je majka zaposlena u Nizozemskoj niti radi posao koji bi iz Nizozemske mogla obavljati te isti ne bi imali ekonomske uvjete za život u Nizozemskoj i bili bi prepušteni skrbi države u koju se vraćaju ili bi ovisili o financijskoj pomoći oca čime bi ponovno bili izloženi njegovom uvjetovanju. Apsolutno je neprihvatljivo da otac osigurava uvjete za život majci i djetetu u Nizozemskoj i da isti budu ovisni o njegovom financiranju što je ponovno prostor za maltretiranje protustranke. Činjenica da se majci i djetetu od strane Nizozemske omoguće zaštitne mjere iste bi mogle eventualno značiti smještaj djeteta i majke u sigurnu kuću što opet ne isključuje mogućnost da predlagatelj sazna gdje se nalaze i da dijete i majku ne izloži opasnosti jer je isti informatičar po struci i sklon je pregledavanju privatnih internetskih računa protustranke kao i praćenju protustranke (kamere u stanu, praćenje predijatru, kontroliranje dopisivanja protustranke i sl. ). Sud ne prihvaća navode predlagatelja da je protustranka detaljno planirala otmicu djeteta obzirom je protustranka s djetetom napustila Nizozemsku dan nakon što je predlagatelj nasilno postupao prema njoj i ugrožavajuće prema djetetu, a taj događaj nikako nije mogla predvidjeti i planirati te je očito ista postupala na način kako bi i sebe i dijete zaštitila od predlagatelja. Mlt. dijete je na sigurnom u Hrvatskoj, o njemu brine majka koja ima adekvatan i siguran stambeni prostor, čuvaju ga njezini roditelji jer nije dobio mjesto u vrtiću, majka je u Hrvatskoj zaposlena i ima prihode dostatne za uzdržavane djeteta te se dijete povezalo s društvenom okolinom u Hrvatskoj. Radi navedenoga, stav je ovoga suda da bi povratkom djeteta u Nizozemsku isto bilo izloženo fizičkoj opasnosti i psihičkoj traumi radi čega je sud odbio prijedlog predlagatelja za povratak djeteta na osnovi čl. 13. st.1 b HK 1980 te je odlučeno kao u izreci rješenja.

32. Primjenom odredbe čl. 366. st.1. ObZ sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka obzirom se radi o takvom tipu postupka u kojem se odlučuje o pitanju povratka djeteta u državu iz koje je otišlo, koje se može riješiti isključivo u sudskom postupku, a ishodi ovakvih postupaka su takvi da se ne može govoriti o uspjehu ili neuspjehu stranke u postupku.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ana Merlin Božičković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka istog. (čl. 25 st. 1 Zakona o provedbi Konvencije i građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece). Žalba se podnosi pismeno u 6 istovjetnih primjeraka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

predlagatelj po punomoćnici

protustranka po punomoćnici

posebna skrbnica

Hrvatski zavod za socijalni rad, područni ured Rijeka