Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-416/2019-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljene SI, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. u vezi sa čl. 52. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) broj: K-DO-248/19-13 od 15. studenog 2019., izmijenjene podneskom ODO u Varaždinu broj: KO-DO- 457/2020-16 od 28. svibnja 2025., nakon rasprave održane 11. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Božene Šoštar Mastelić, okrivljene SI i njezina branitelja Božidara Klepača, odvjetnika u Varaždinu, 16. prosinca 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Varaždinu broj: K-416/2019-2 od 15. siječnja 2020.

II. Okrivljena SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći OI i MI, rođena **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, VSS - inženjer cestovnog prometa, zaposlena u Specijalnoj bolnici za reumatsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice, s mjesečnim primanjima od 950,00 eura, razvedena, majka dvoje pljt. djece, vlasnica osobnog automobila marke VW Golf godina proizvodnje 2008., ne posjeduje nepokretnu imovinu, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana

k r i v a  j e

što je

tijekom mjeseca svibnja i lipnja 2019. u [adresa], pristajući na pričinjavanje štete te s ciljem nemogućnosti korištenja, uporabom podesnih predmeta, u više navrata onesposobila i onemogućila pravilan rad kamera postavljenog sustava video nadzora u vlasništvu EI, u stambenoj zgradi na navedenoj adresi, zbog čega je ovlašteni elektroinstalater morao vršiti interventne servise, pa je tako:

a) dana 26. svibnja 2019. u 22,29 sati, s pomagalom za čišćenje tzv. „partvišem“, nasilno zakrenula kameru broj 2 na 3. katu – mansarda,

b) dana 27. svibnja 2019. u 11,59 sati, s pomagalom za čišćenje tzv. „partvišem“, nasilno zakrenula kameru broj 1 na 3. katu– mansarda,

c) dana 31. svibnja 2019. u 22,47 sati, sa štakom nasilno zakrenula kameru broj 2 na 3. katu – mansarda, uslijed čega je oslabljen vijak i spoj kamere,

d) dana 21. lipnja 2019. u 10,18 sati, s pomagalom za čišćenje tzv. „partvišem“, nasilno zakrenula kamere broj 1 i broj 2 na 3. katu – mansarda,

e) dana 22. lipnja 2019. u vremenu od 12,54 do 12,56 sati, s više udaraca s pomagalom za čišćenje tzv. „partvišem“, zakrenula kamere broj 1, 3 i 4 na 3. katu – mansarda,

oštetivši na opisani način EI za iznos od ukupno 2.087,50 kuna/277,06 eura (dvjestosedamdesetsedameura i šestcenti),

dakle, oštetila i učinila neuporabljivim tuđe stvari,

čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari u produljenom trajanju, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11.

III. Na temelju čl. 235. st. 1. u vezi sa čl. 32. st. 2. KZ/11 okrivljena SI se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 4 (ČETIRI) MJESECA

IV. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenoj SI se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora od 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), oštećenoj EI dosuđuje se postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 277,06 eura (dvjestosedamdesetsedameura i šestcenti) te se nalaže okrivljenoj SI da navedeni iznos isplati oštećenoj EI u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude .

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljena SI dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 750,00 (sedamstopedeset) eura, koji se odnosi na paušalnu svotu i troškove vještačenja, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude , dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je protiv okrivljene SI pred ovim sudom u uvodu navedenu optužnicu zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari u produljenom trajanju, opisanog i kažnjivog po čl. 235. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11.

1.1. Nakon što su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] na koju se odnosi predmetno kazneno djelo povukli prijedlog za progon protiv okrivljenice, u uvodu navedenim podneskom od 28. svibnja 2025. zastupnica optužbe izmijenila je činjenični opis optužnice tako što je, suštinski, iz istog izostavila događaje iz travnja 2019. koji su se odnosili na nadzorne kamere u vlasništvu svih suvlasnika, a ustrajući u optužbi glede kamera u vlasništvu oštećene EI.

2. Oštećena EI postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.087,50 kn odnosno 277,06 eura (prema tečaju konverzije 7,53450 kn za 1,00 euro).

3. Očitujući se na optužbu okrivljenica je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo za koje se tereti izmijenjenom optužbom te da se protivi imovinskopravnom zahtjevu.

3.1. S obzirom na takvo očitovanje, ispitana je na kraju dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku pročitani su odnosno pregledani, uz suglasnost stranaka, zapisnik o zaprimanju kaznene prijave BI od 10. travnja 2019. (osim u dijelu njegove izjave), izjava o oštećenju tuđe stvari predstavnika stanara BI, prijave oštećenja na sustavu video nadzora od 4. i 5. travnja 2019., ugovor o izvođenju, održavanju i servisiranju sustava tehničke zaštite na objektu naručitelja ZTB STAN d.o.o. od 4. ožujka 2019., izvještaji o izvršenim radovima elektroinstalatera DI, DVD snimka oštećenja kamera od 4. i 5 . travnja 2019. , račun br. 28- 1-1 od 10. travnja 2019. za popravak oštećenja kamera od 4. i 5. travnja 2019., ponuda za interventni servis od 4. travnja 2019., zapisnik o zaprimanju kaznene prijave EI od 6. lipnja 2019. (osim u dijelu njezine izjave), DVD snimka oštećenja kamera od 26., 27. i 31. svibnja 2019., kaznena prijava- prijedlog za progon EI od 6. lipnja 2019., račun br. 36-1-1 od 31. svibnja 2019. za popravak oštećenja kamera od 26. i 27. svibnja 2019., suglasnost suvlasnika za postavljenje video nadzora u zajedničkom prostoru III. kat-mansarda na trošak EI, račun br. 38-1-1 od 5. lipnja 2019. za popravak oštećenja kamera od 31. svibnja 2019. , kaznena prijava- prijedlog za progon EI od 24. lipnja 2019., DVD snimka oštećenja kamera od 21. i 22. lipnja 2019., imovinskopravni zahtjev EI od 22. kolovoza 2019., račun br. 60-1-1 od 5. srpnja 2019. za popravak oštećenja kamera od 21. i 22. lipnja 2019., suglasnost suvlasnika za postavljenje video nadzora u zajedničkim prostorima iz sredstava pričuve, očitovanje ZTB STAN d.o.o. o imovinskopravnom zahtjevu, iskaz svjedoka BI sa zapisnika od 22. listopada 2020., zapisnik o provedenom nadzoru Agencije za zaštitu osobnih podataka od 04.02.2020., dopis MUP -a, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Varaždin, Službe za inspekcijske poslove od 02.07.2019., fotografije i natpis (sve u kuverti na str. 93), iskazi oštećene EI i svjedokinje NI sa zapisnika od 28. lipnja 2021., očitovanje o ponašanju okrivljene datirano sa 29.6.2021., zapisnik MUP -a od 8.11.2018., obavijest-upozorenje dimnjačarskog obrta JI, te 17 fotografija u boji, A4 formata, dopis MUP-a od 2.7.2019, zapisnik o provedenom nadzoru od 4.2.2020. Agencije za zaštitu osobnih podataka te preslika presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Novom Marofu, Prekršajnog odjela broj J -262/2019 od 16.12.2019., suglasnost od 8.5.2019. kojom stanari kao suvlasnici zgrade u [adresa] traže uklanjanje kamera za video nadzor sa stubišta zbog narušavanja privatnosti stanara, a koja suglasnost je 9.5.2019. zaprimljena od ZTB-a, kao i fotografije u kuverti na str. 112 spisa, iskaz svjedoka DI sa zapisnika od 21. rujna 2021., suglasnost datirana sa 8.5.2019. (str. 111), izvještaji o izvršenim radovima od 30.5.2019., 23.5.2019., 6.5.2019., 2.5.2019., 5.4.2019., 14.5.2019. (str. 128-134), iskaz svjedoka AI sa zapisnika od 15. studenog 2021., izjava datirana sa 12.11.2021. (str. 141), podnesak TD ZTB Stan d.o.o. Varaždin od 17. studenog 2021. (str. 143), podnesak branitelja okrivljenice u kojemu su navedeni brojevi OIB-a potpisnika izjave od 12. studenog 2021., rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka od 25. svibnja 2022. , iskazi svjedokinja ŽI, ČI, UI, PI, SIP i ĆI sa zapisnika od 18. travnja 2023., pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Aleksandra Makovca od 10. siječnja 2024. te iskaz vještaka Aleksandra Makovca sa zapisnika od 20. svibnja 2025. Prije kraja dokaznog postupka pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenicu, a na kraju dokaznog postupka ispitana je okrivljenica, kojom prilikom je uz suglasnost stranaka reproducirana DVD snimka njezina prvog ispitivanja od 21. listopada 2019. i pročitan zapisnik o njegovu ispitivanju od istog dana, te je pročitana njezina obrana sa zapisnika s rasprave od 22. ožujka 2022.

4.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju ništa za primijetiti u odnosu na provedene dokaze, da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

5. Okrivljenica je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka navela da ostaje kod ranije danih obrana te da naglašava da su na trećem katu gdje je ona živjela samo dva stana, njezin i gospođe EI, kao i da nikada od nje nije tražena suglasnost za postavljanje spornih kamera, niti bi je ona dala da je tražena. Smatra da ima pravo na svoju privatnost, posebice naglašava da je u to vrijeme živjela s dvoje djece te je jedina njezina namjera bila pomaknuti te kamere kako ne bi snimale ulaz u njezin stan i stepenište. Dodaje da je 8. svibnja 2019. ukinuta suglasnost od strane suvlasnika 2/3 većinom za postavljanje kamera, no iste su unatoč tome ostale sve do danas te su još dvije dodane od svibnja 2019. Ponavlja da je samo htjela zaštiti svoju privatnost, dodajući da se monitor, na kojem se vidjelo što ove kamere snimaju, nalazio u stanu gospođe EI, a ne u zajedničkim prostorijama, tako da je ona tek na raspravi vidjela snimke tih kamera. Da je htjela oštetiti predmetne kamere, tada bi ih udarila i razbila. Kamere je pomicala partvišem, i to s mekanim dijelom, pri čemu naglašava da se radilo o mekanim, a ne tvrdim četkicama tog dijela.

5.1. Okrivljenica je na raspravi 22. ožujka 2022. iskazala da su stanari, kada je ona stanovala u predmetnoj stambenoj zgradi, dali suglasnost da se postavi kamera na sam ulaz u stambenu zgradu, međutim, takva suglasnost se zlouporabila te su kamere bile postavljene i na ulaz, na svaki kat stambene zgrade, a od samog početka na zadnjem katu na kojemu je živjela su odmah bile postavljene dvije kamere. Kada su stanari vidjeli što je i kako postavljeno i da to tako nije bilo dogovoreno, ponovno se potpisivala izjava da se tako postavljene kamere moraju maknuti i iste su se maknule sa svih katova, osim sa ulaza u samu stambenu zgradu i nisu se maknule dvije kamere postavljene na zadnjem katu na kojem je ona živjela. Kada je protekao rok za uklanjanje kamera na zadnjem katu, ne samo da se nisu maknule predmetne dvije kamere, već je gospodin BI postavio još dvije kamere, ukupno su bile četiri kamere, koje su još uvijek postavljene na zadnjoj etaži stambene zgrade. Time se narušavala njezina privatnost, pravo na privatni i intimni život i stoga se prvo obratila policiji, koja je izašla na intervenciju, ali oni nisu utvrđivali kako su kamere usmjerene, što se istima snima, već su im se samo priložili dokumenti da su kamere zakonski postavljene, tako da od istih nije ostvarila nikakvu zaštitu. S obzirom da je razvedena, smatra da ima pravo na privatni život i na svoju intimu te je doista digla sve četiri postavljene kamere u zrak, a kako se ne bi vidjelo tko dolazi u njezin stan, s kime dolazi u svoj stan ili s kime odlazi iz istog. Nikakva namjera nije joj bila da ošteti kamere, jer da je to bila namjera, tada bi primjerice kameru udarila nekakvim tvrdim predmetom i istu razbila, što nikako nije htjela, već je istu samo zakrenula da zaštiti svoju intimu i privatni život, na što smatra da ima pravo, a posebno stoga što gospodin BI i ona rade u istoj ustanovi te nije željela da se u firmi priča kako ona živi, s kime živi, tko dolazi kod nje i kako i s kime provodi svoje privatno vrijeme. Kamere su se inače gledale u stanu BI i EI, dakle, isti nije gledao niti sam te kamere, već su ih mogli gledati njih dvoje. Smatra da se od samog početka radilo o zlouporabi, jer u stambenoj zgradi postoji zajednička prostorija, ali se monitor kamera nije postavio u tu zajedničku prostoriju, već u privatni stan gospodina BI i gospođe EI koji stan je na istom katu na kojem je i ona stanovala u stambenoj zgradi. Smatra i da je gospodin BI zlouporabio povjerenje stanara, a što je vidljivo i po tome da je ona u spis priložila izjavu iz koje je razvidno da ostali stanari suvlasnici stambene zgrade navode da nikad nisu dali suglasnost za pokretanje kaznenog postupka protiv nje, kao i da oni tom izjavom povlače prijedlog za kazneni progon protiv nje. Upravo radi narušavanja njezine privatnosti na gore opisani način, nakon što je 40 godina živjela u predmetnoj stambenoj zgradi, iz iste je morala iseliti 3. ožujka 2022. Navodi nadalje da je ona u više navrata zakretala predmetne kamere na gornjoj etaži na kojoj je živjela, a u koliko je to navrata bilo, to ne zna, niti pak je li u svim navratima za koje je se tereti u optužnici doista zakrenula kamere, budući da su kamere zakretali i drugi. Na zadnjem trećem katu u stambenoj zgradi su samo dva stana, i to njezin i stan u kojem žive gospodin BI i gospođa EI. Na pitanje na koji način su postavljene te četiri kamere odgovorila je da kako se dolazi na podest na treći kat, da su dvije kamere nasuprot stepenica, dakle, snimaju dolazak stepenicama na podest, a jedna snima i lijevu stranu, dok je s lijeve strane postavljena treća kamera koja snima udesno, dakle, prema ulazu u njezin stan i jedna kamera je kako se dolazi stepenicama na podest, iza leđa, tako da snima zapravo cijeli podest na trećem katu. Kad je zakretala predmetne kamere, zakretala ih je prema gore, tako da ne snimaju podest, a zakretala ih je mekanim dijelom partviša (metle), pri čemu je vodila računa i pazila da se kamera ne oštete jer joj nije bila namjera oštetiti, nego zakrenuti. Tražila je ona inače od BI i EI da joj pokažu na monitorima u svom stanu što točno kamere snimaju, a što joj nije bilo omogućeno, te je tek kad je pokrenut kazneni postupak i kad su u spis priložene fotografije vidjela koji kutevi se sve pokrivaju tim kamerama na trećem katu. U kritično vrijeme bila je u vezi s osobom za koju nije htjela da se zna da su u vezi, te nije htjela da se njemu zbog veze s njom stvaraju bilo kakvi problemi. Upitana zašto su se maknule postavljene kamere i na prvom i drugom katu navela je da zato što drugi suvlasnici nisu bili zadovoljni tako postavljenim kamerama, s obzirom da je bilo dogovoreno da će biti postavljena jedna kamera na ulazu u samu zgradu, a ne i u samoj zgradi. Izjavu od 12. studenog 2021. sastavila je ona uz pomoć svog branitelja te je istu osobno nosila od stanara do stanara, koji su je potpisali. Nije smatrala da bi trebao postojati takav problem ako ona primjerice jednom mjesečno zakrene tu kameru, da se ne vidi s kim dolazi i s kim odlazi, da se ne vidi svaki njezin pokret, time da, koliko je vidjela na fotografijama koje joj je pokazao branitelj, kamera snima sve do ulaza do ulaznih vratiju u njezin stan.

5.2. Prilikom prvog ispitivanja okrivljena SI negirala je počinjenje kaznenog djela u bitnome navodeći da je vlasnica stana u predmetnoj zgradi, ali da nema dokaza da bi ona počinila predmetno kazneno djelo, već da postavljene kamere narušavaju njezinu privatnost te da nema potrebne suglasnosti stanara za njihovo postavljanje.

6. U ovom postupku nije bilo sporno:

- da je okrivljena SI u inkriminiranom razdoblju živjela u stambenoj zgradi u [adresa], na trećem katu, na kojem je živjela i oštećena EI,

- da su na temelju suglasnosti većine suvlasnika navedene stambene zgrade (naslovljene kao "Popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima" na kojoj stoji datum 25. veljače 2019. – str. 38), računajući po suvlasničkim udjelima, da se postavi sustav video nadzora u zajedničkom prostoru – III. kat-mansarda, i to na trošak suvlasnice EI, postavljene nadzorne kamere na tom dijelu zgrade,

- da su na temelju suglasnosti većine suvlasnika, računajući po suvlasničkim udjelima, navedene stambene zgrade (naslovljene kao "Popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima" na kojoj također stoji datum 25. veljače 2019.

– str. 68) da se postavi sustav video nadzora u zajedničk im prostorima, i to na trošak zajedničke pričuve, postavljene nadzore kamere u navedenoj stambenoj zgradi, i to u prizemlju te na svakom od katova,

- da je okrivljenica tijekom travnja 2019. zakretala uporabom podesnih predmeta postavljene nadzorne kamere u vlasništvu svih suvlasnika, a tijekom svibnja i lipnja 2019., na datume navedene u činjeničnom opisu, i nadzorne kamere u vlasništvu oštećene EI,

- da je uslijed zakretanja tih kamera u svibnju i lipnju 2019. došlo do njihova oštećenja i onemogućavanja njihova pravilnog rada te da je oštećena EI Klikić za sanaciju štete platila ukupan iznos od 2.087,50 kn,

- da su suvlasnici predmetne stambene zgrade naknadno povukli prijedlog za progon (Izjava od 12. studenog 2021. - str. 141) protiv okrivljene SI glede događaja iz travnja 2019. koji se odnose na nadzorne kamere u vlasništvu svih suvlasnika (nakon čega je ovlašteni tužitelj izmijenio činjenični opis, kako je to naprijed navedeno), te da je većina suvlasnika, računajući po suvlasničkim dijelovima, potpisala suglasnost od 8. svibnja 2019. (str. 111) kojom se nalaže predstavniku stanara BI da u roku od 14 dana osigura uklanjanje kamera za video nadzor sa stubišta zbog narušavanja privatnosti stanara, nakon čega su i uklonjene kamere koje su postavljene od strane suvlasnika.

6.1. Sporno je, s druge strane, bilo je li okrivljenica imala namjeru oštetiti nadzorne kamere kao tuđu stvar, je li pritom iste zakretala samo s mekanim dijelom metle (partviša), je li imala pravo zakretati nadzorne kamere radi zaštite svoje privatnost i, kao i je li postupala u zabludi o protupravnosti ili zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost.

7. Iz reproduciranih snimki videonadzora (s DVD medija priležećih spisu u kuvertama na str. 33 i 44 spisa) proizlazi:

- da se u mapi koja u nazivu sadrži naznaku datuma 26. svibnja 2019. nalaze dvije video datoteke koje datiraju od istog dana, pri čemu je na prvoj snimci vidljiva ženska osoba koja uzima metlu (tzv. partviš) i njezinim mekanim dijelom (glavom/četkicama) pomiče kameru gurajući je, dok je iz druge snimke iz te mape vidljivo da u određenom trenutku kamera broj 2 prestaje snimati stubište na koje je ranije bila usmjerena;

- da se u mapi koja u nazivu sadrži naznaku datuma 27. svibnja 2019. nalaze dvije video datoteke koje datiraju od istog dana, pri čemu je na prvoj snimci vidljivo pomicanje kamere guranjem pomoću metle (tzv. partviša), konkretno njezina mekanog dijela (glave/četkica), dok je iz druge snimke iz te mape vidljivo da u određenom trenutku kamera broj 1 prestaje snimati prostor hodnika na koji je ranije bila usmjerena;

- da se u mapi koja u nazivu sadrži naznaku datuma 31. svibnja 2019. nalaze dvije video datoteke koje datiraju od istog dana, pri čemu je na prvoj snimci vidljivo da u određenom trenutku kamera broj 2 prestaje snimati stubište na koje je ranije bila usmjerena, dok je iz druge snimke iz te mape vidljiva ženska osoba (koja prethodno ulazi u stan s desne strane, a potom iz istog izlazi) kako štakom (pomagalom za hodanje) gura i pomiče kameru;

- da se u mapi koja u nazivu sadrži naznaku datuma 21. lipnja 2019. nalaze tri video datoteke koje datiraju od istog dana, pri čemu je na prvoj snimci vidljivo da u određenom trenutku kamera broj 1 bude pomaknuta, pri čemu je uočljivo da se to zbilo uslijed pomicanja s bijelim uskim dijelom, te nakon toga navedena kamera nije snimala cijela ulazna vrata stana, na drugoj snimci razvidno je da u određenom trenutku kamera broj 2 biva pomaknuta prema gore, dok je iz treće snimke iz te mape vidljiva ženska osoba kako najprije glavom, tj. mekanim dijelom metle (partviša) pokušava pomaknuti kameru, da bi potom metlu okrenula i kameru krenula pomicati drškom metle;

- da se u mapi koja u nazivu sadrži naznaku datuma 22. lipnja 2019. nalaze dvije video datoteke koje datiraju od istog dana, pri čemu je na prvoj snimci vidljivo da u određenom trenutku kamera broj 1 bude pomaknuta, te je uočljivo da se to zbilo uslijed pomicanja s plavom drškom, te nakon toga navedena kamera nije snimala cijela ulazna vrata stana, već samo njihovu gornju polovicu, da bi nakon toga ista kamera bila još jednom pomaknuta, nakon čega više uopće nije bila usmjerena na ulazna vrata, dok je iz druge snimke iz te mape vidljiva ženska osoba kako jednu od kamera nastoji pomaknuti guranjem drškom metle (partviša), nakon čega odlazi do druge kamere koju također gura drškom iste metle koju potom metlu okreće i isto pokušava glavom metle (mekšim dijelom); potom se ta osoba udaljava izvan vidokruga kamere, da bi se zatim vratila te u jednom trenutku kamera broj 4 biva pomaknuta tako da je vidljivo da ista u određenom trenutku prestaje snimati prostor hodnika na koji je ranije bila usmjerena.

8. Iz nalaza i mišljenja strojarsko-tehničkog vještačenja stalnog sudskog vještaka strojarske struke Aleksandra Makovca, dipl. inž. strojarstva, od 16. siječnja 2024. , u bitnome proizlazi da je do oštećenja kamera, točnije njihovih nosača i držača, došlo prilikom prisilnog zakretanja i rotiranja kamera koje je obavljeno pomoću motke odnosno četkaste metle (partviša), a da se oštećenja sastoje u mehaničkim oštećenjima držača i nosača kamera u smislu habanja i labavljenja vijčanih spojeva kojima se kamere učvršćuju u željenom položaju (kuta zakreta i kuta rotacije). Elektronička funkcija kamere se pri tome ne gubi (ona je u elektroničkom i optičkom smislu i dalje ispravna), no gubi se njezina radna funkcija u smislu da ne snima prostor i zone koje treba snimati i radi kojih je postavljena. Opisana oštećenja mogla su nastati upravo na način opisan u optužnici, popravak se vršio na način da su kamere ponovno zakretane i usmjeravane u smjeru zone koju trebaju snimati, a po potrebi su mijenjani i vijci za pritezanje odnosno elementi nosača kamera, time da je glavni dio troška popravka činio rad montera i putni trošak. Konačno, vještak zaključuje da je neovlašteno izbacivanje video nadzora iz funkcije namjernim nasilnim zakretanjem i rotiranjem kamera (pri čemu su nosači i držaći kamera oštećivani) uzrok ispadanja video nadzora iz funkcije i oštećivanja nosača kamera, a eventualni prijepor oko legalnosti njihova postavljanja da može biti objašnjenje akcije oštećivanja kamera, ali ne i njihovo opravdanje.

8.1. Iz usmene dopune nalaza i mišljenja vještaka Aleksandra Makovca s rasprave od 20. svibnja 2025. proizlazi da vještak ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 16. siječnja 2024., dok na pitanje u odnosu na toč. c) (tadašnje) optužnice da li je zakretanjem kamere izgubljena funkcija kamere, navodi da zakretanjem kamere sama funkcija u optičkom i elektronskom smislu nije izgubljena , ali je pomaknuta zona snimanja pa kamera više ne snima željenu zonu nego neku drugu zonu. U odnosu da točku d) optužnice vještak navodi da je odgovor identičan prethodnom odgovoru, kao i u odnosu na točke f) i g). Na pitanje vezano za točku e) optužnice, iz koje proizlazi da je uslijed nasilnog zakretanja kamere oslabljen vijak i spoj kamere, vještak navodi da se takvim zakretanjem kao i u ranijim slučajevima optička funkcija kamere ne mijenja, ali je otežano ili onemogućeno usmjeravanje kamera u kadar ili polje koje se želi snimati. U ovom slučaju radi se o bitnom oštećenju radi toga jer se kamere u pravilu isporučuju kao cjelina tj. kamere sa svojim držačima i nosačima. Posebno se nosači i držači ne mogu u pravilu nabaviti iz razloga što su te kamere relativno jeftine pa nema smisla za njih držati rezervne dijelove. Znači, u slučaju potpunog ispada tih mehaničkih komponenti sistema mora se zamijeniti cijela kamera bez obzira što je ona optički i elektronski ispravna. Kada mu je predočen račun broj 36-1-1 od 31. svibnja 2019. sa stranice 37 spisa te je upitan je li u tom slučaju došlo do popravaka vijka ili zamjene cijele kamere, odgovorio je da se iz računa ne vidi da bi kamera bila zamijenjena novom što znači da je došlo do popravka vijka koji se u tom slučaju izvršio na jedan od slijedeća dva načina: ili ugradnjom vijka većeg promjera ili pak ugradnjom polovnog nosača s druge kamere, no navedeno se ne specificira na računu. Kada mu je predočen račun broj 38-1-1 od 7. lipnja 2019. sa stranice 40 spisa te je upitan odnosi li se taj račun na oštećenje pod točkom e) optužnice od 31. svibnja 2019., odgovorio je da se navedeni račun odnosi na kvar uzrokovan 31. svibnja 2019., dok je na pitanje radi li se o većem kvaru odgovorio da se u konkretnom slučaju radi o većem mehaničkom kvaru jer na konkretnoj kameri nema druge mehanike osim te, zbog toga što i postoji samo jedan vijak za učvršćenje položaja kamere. Na daljnje pitanje koji radovi su potrebni da bi se obavilo učvršćivanje oslabljenog vijka i spoja kamere rekao je da ne zna koji radovi su u konkretnom slučaju izvršeni, no nekad je samo potrebno pritegnuti vijak, nekad ga zamijeniti većim, a nekad je potrebno zamijeniti držač, dok se na računima stalno piše jedno te isto bez specifikacije. S obzirom da iz navedenog računa proizlazi da je izvršeno učvršćenje vijka i spoja, na pitanje branitelja pojasnio je da učvršćenje spoja znači da se podešeni kut zakreta i nagiba kamere više ne može mijenjati. Pritezanjem vijka taj položaj se fiksira.

9. Iz spisu priležećih računa za popravke oštećenja kamera br: 60-1-1, br: 38-1-1 i br:

36-1-1 (str. 53-55), izdanih od elektroinstalatera DI, [obrt], vidljivo je da su izdani oštećenoj EI, a odnose se na namještanje kamere nakon nasilnog zakretanja, učvršćenje vijka i spoja u iznosima od 487,50 kn odnosno 350,00 kn, kao i na interventni servis održavanje sustava tehničke zaštite video nadzora u iznosu od 1.250,00 kn, dok iz iskaza svjedoka DI proizlazi da je on vlasnik navedenog obrta, u kojem je svojstvu po zahtjevu ZTB Stana postavio video nadzor u predmetnoj stambenoj zgradi. Kamere su postavljene na ulazna vrata zgrade i po jednu na svakoj etaži, osim u podrumu, a njegov obrt je osigurao ugradnju, montažu, puštanje u rad i održavanje kamera po potrebi. Nije dolazilo do kvarova kamera, ali jest do skretanja i oštećivanja nosača na kojima su one bile montirane, a prilikom izlazaka radi istog mijenjali bi nosače ili šarafe koji drže nosače, uglavnom su mijenjali vijke, a često i sa rabljenim nosačima odnosno vijcima jer je teško nabaviti originalne dijelove. Nakon nekog vremena su na traženje ZTB-a skinuli kamere sa svih etaža, osim sa ulaza u stambenu zgradu, a potom su na temelju ugovora sa EI postavili jednu kameru na etaži na kojoj ona stanuje, koja je snimala ulazna vrata njezina stana, a nakon toga i još jednu kameru na istoj etaži. On je moguće desetak puta izlazio na intervenciju, od toga moguće do dva puta na zahtjev ZTB-a, a ostalo za kamere postavljene na zahtjev gospođe EI koje su i postavljene jer se nije moglo utvrditi tko zakreće prvotne kamere. Vodilo se računa da ove kamere ne snimaju ulaz u stan okrivljene, dok je na pitanje o snimačima naveo da su se nalazili u stanu gospođe EI gdje je živio i predstavnik stanara BI. Kada su namještali kamere to je bio nekakav redovni posao, dok na računu na kojem piše interventni servis znači da su bile hitne situacije kada je on radio u drugom mjestu, a došlo je do zakretanja kamera ili su se u noćnim satima vidjele nekakve osobe te je trebalo kamere odmah namjestiti, stoga su napustili posao koji su obavljali, vratili se u Varaždin te su hitno izašli na intervenciju i zakrenuli kameru. Glede računa br. 38-1-1 i 60-1-1 naveo je da je od slučaja do slučaja trebalo nekada namjestiti kameru u poziciju da snima, nekad pričvrstiti vijke, nekada vijak i zamijeniti, time da čim se kamera okrene gubi se njezina funkcija te je on smatra onesposobljenom jer više ne snima poziciju radi koje je postavljena, a moguće je da snima i ono za što nije namijenjena.

10. Iz iskaza oštećene EI u bitnome proizlazi da je po suglasnosti većine stanara bio postavljen video nadzor u njihovoj zgradi po ovlaštenoj osobi II, i to prije nego što je ona postavila svoje privatne kamere. Kamera je bila postavljena i na mansardi, ne sjeća se koliko njih, dok je ona potom dala postaviti dvije kamere koje su gledale na tu kameru koja je bila ran ije postavljena, također po ovlaštenoj osobi II, time da je ona za postavljanje svojih kamera imala suglasnost svih stanara u zgradi osim vlasnice u stanu broj 11, a u kojem stanu, koji se nalazi na mansardi uz stan oštećenice, živi okrivljenica. Kamere koje su bile postavljene od strane svih stanara i njezine dvije kamere u više navrata bile su oštećivane, zbog proteka vremena ne sjeća se točnih datuma kada je do oštećenja istih došlo, no moguće da je to bilo tijekom svibnja i lipnja 2019., a te kamere je oštećivala okrivljena SI, što je vidljivo na videozapisima snimki tih istih kamera iz kojih proizlazi da ih imenovana oštećuje sa nekakvim štapom, odnosno partvišom i produženim pomagalima. Niti jedna od tih kamera nije bila usmjerena prema vratima stana broj 11, kojeg je koristila okrivljenica, već su kamere bile usmjerene na ulazna vrata u stan oštećenice te na dio hodnika i stepenica koje vode do njezinog stana, ali nije bio pokriven kamerom dio koji vodi do stana broj 11. Na kamerama se vidio svatko tko je dolazio na mansardu, time da, kako se stepenicama dolazi na mansardu, ulazna vrata u njezin stan su sa lijeve strane, dok su vrata od stana broj 11 s desne strane. Navela je nadalje da je obavljen inspekcijski nadzor kako MUP-a tako i Agencije za zaštitu osobnih podataka te je utvrđeno da su kamere postavljene sukladno svim propisima, a to se ne odnosi samo na kamere koje su postavili svi kao stanari stambene ugrade, nego i na njezine p rivatne kamere, budući da se na rješenjima gore navedenih nalazi ime i prezime. U vrijeme davanja iskaza ostale su postavljene samo njezine privatne kamere sa snimačem, dok su zajedničke kamere i snimač maknuti, a to također moguće negdje u svibnju 2019., tako da su zajedničke kamere bile u funkciji svega 2 mjeseca. Ona je privatne kamere željela postaviti jer je dolazilo do oštećenja njezine imovine, a osim toga jer ju je okrivljenica, prije nego što je bilo govora o postavljanju kamera, fizički napala, a za što je pravomoćno osuđena, a dolazilo je i do oštećenja njezinih vrata i ostavljanja smeća i izmeta.

11. Iz iskaza svjedoka BI proizlazi da je on u predmetno vrijeme bio predstavnik stanara na predmetnoj adresi, kada je na zahtjev suvlasnika donesena odluka o uvođenju video nadzora i to zbog više fizičkih napada koji su se dogodili u zgradi, otuđivanja stvari suvlasnika te obiteljskog nasilja. Odluka je bila da se na svim etažama postavi video nadzor te je donesena još jedna odluka da se postavi privatni video nadzor na stanu 10 koji je u vlasništvu njegove supruge EI , koja je i vlasnica stana. Prilikom postavljanja video nadzora okrivljenica je upozoravala i prijetila izvođaču radova da će ona skršiti kamere, da bi nakon postavljanja video nadzora došlo do oštećenja i to u više navrata. On je bio predstavnik stanara od siječnja do 17. svibnja 2019., kamere su postavljene tijekom ožujka 2019., a bilo je 5 zajedničkih kamera i dvije koje su bile u privatnom vlasništvu. Snimač zajedničkih i privatnih kamera nalazio se u stanu predstavnika stanara do 17. svibnja do kada je on bio predstavnik stanara, a nakon tog datuma zajedničkog video nadzora više nema, već je od tada postojao samo privatni video nadzor. Na daljnje pitanje je li se nakon 17. svibnja moglo vidjeti tko sve dolazi po stubištu u stan okrivljenice odnosno jesu li oni to mogli vidjeti putem privatnih kamera odgovorio je da su mogli vidjeti samo dio stubišta u prilazu njihovu stanu.

12. Iz iskaza svjedoka AI proizlazi da je on bio stanar stambene zgrade u [adresa], tijekom posljednje dvije godine. Živio je na drugom katu, pri čemu mu se stan protezao na dvije etaže – na drugom i trećem katu. Prisjeća se da je inicijativa za postavljanje nadzornih kamera potekla od gospodina koji je stanovao nasuprot stanu EI, a svjedok je razumio da će kamere biti postavljene samo na ulazu u zgradu. Taj je gospodin prikupljao suglasnosti za instalaciju kamera, i on je takvoj postavi bio suglasan. Međutim, kada su kamere postavljene, osim na ulazu, bile su montirane i na svakom od tri kata; na trećem katu žive gospođa SI i gospođa EI. Uređaj-receiver, koliko je on shvatio, trebao je biti smješten u posebnoj podrumskoj prostoriji, ali ga je gospodin iz stana gospođe EI postavio u njezin stan. Taj gospodin pregledavao je snimke iako za to nije imao nikakvo pravo. Primjerice, kamera na drugom katu bila je usmjerena tako da snima ulaz u njegov stan, što mu se nije svidjelo i smatra da nije smjela biti tako postavljena, pa ju je osobno okrenuo u drugom smjeru kako ne bi snimala ulaz. Nakon toga ga je BI optužio da je potrgao kameru. Svjedok je tada započeo prikupljati potpise stanara kako bi se kamere uklonile iz zgrade. Nekoliko mjeseci (tri do šest) nakon postavljanja kamera, predao je potpise stanara koji su se suglasili s uklanjanjem u ZTB. Većina stanara bila je za njihovo uklanjanje. Prvotno postavljene kamere na prvom, drugom i trećem katu uklonjene su, a on se ne sjeća je li uklonjena i kamera na ulazu. Zna da je na trećem katu ostala jedna kamera koju su dali postaviti EI i BI, a koja je snimala ulaz u njihov stan te dio hodnika kojim je prolazila gospođa SI. Predočena suglasnost od 8.5.2019. bila je dokument na koji su stanari stambene zgrade potpisivali kako bi se nadzorne kamere uklonile. U to je vrijeme predstavnica stanara bila njegova tadašnja supruga KI. On navodi da je kameru na drugom katu u dva navrata pomaknuo tako da ne snima ulaz u stan, što je smatrao nužnim radi zaštite privatnosti. Gospodinu BI to nije odgovaralo pa ga je prijavio policiji za oštećenje kamere, te je on dao izjavu na policijskoj postaji. Nadalje, navodi da je prilikom prvotnog postavljanja kamera na ulazu u zgradu i na svakom katu, osim na trećem, bila postavljena po jedna kamera, dok su na trećem odmah instalirane dvije. Nakon prikupljene suglasnosti uklonjene su zajedničke kamere sa svih katova, a na trećem katu ostala je jedna kamera koja je snimala ulaz u stan EI i dio hodnika kojim je prolazila gospođa SI.

13. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenica počinila kazneno djelo za koje je optužena.

14. Kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 čini tko ošteti, uništi, izobliči ili učini neuporabljivom tuđu stvar.

15. Okrivljenoj SI stavlja se na teret, izmijenjenom optužnicom, da je uporabom podesnih predmeta određenih dana u svibnju i lipnju 2019. onesposobila i onemogućila pravilan rad kamera postavljenog sustava videonadzora u vlasništvu oštećene EI. Ranije je navedeno da nije sporno da je oštećena EI ishodila suglasnost većine suvlasnika predmetne stambene zgrade za postavljanje sustava videonadzora, koji je bio u njezinu vlasništvu, koji sustav je nakon toga i postavljen na III. katu ove stambene zgrade. Na tom katu osim oštećenice živjela je u spornom razdoblju i okrivljenica koja je, kako proizlazi iz njezine obrane, smatrala da se postavljenim sustavom videonadzora povrjeđuje njezino pravo na privatnost pa da, stoga, ona ima pravo s vremena na vrijeme zakrenuti postavljene kamere kako bi se spriječilo da oštećenica i njezin suprug BI, koji je u vrijeme postavljanja videonadzora, bio predstavnik stanara ove stambene zgrade, imaju uvid u njezin privatan život.

16. Valja pojasniti da su, što nije sporno, prvotno na temelju suglasnosti suvlasnika bile postavljene i kamere u njihovu (su)vlasništvu, pa i na trećem katu. Po proteku vremena, suvlasnici su, ponovno većinom računajući po suvlasničkim dijelovima, de facto opozvali prvotno danu suglasnost za postavljanje tih kamera, a suštinski i prijedlog za progon protiv okrivljenice koji se odnosi na zajedničke kamere, verbalizirajući, kako to proizlazi i iz iskaza ispitanih suvlasnika, čije iskaze sud prihvaća jer se radi o osobama nezainteresiranima za ishod postupka (ŽI, ČI, UI, PI, SIP i ĆI) da ne žele kazneni progon protiv okrivljenice. Nakon toga, tužitelj je činjenični opis optužnice uskladio sa stavom suvlasnika, pri čemu je navedeni na raspravi 20. svibnja 2025. verbalizirala predstavnica oštećene zajedničke pričuve NI, iz trgovačkog društva ZTB Stan d.o.o., kao upravitelja stambene zgrade, navodeći da, s obzirom na izjavu sa str. 141. spisa iz koje proizlazi da većina suvlasnika, gledajući po suvlasničkim udjelima, navodi da povlači prijedlog za kazneni progon protiv SI, i ona daje izjavu kako odustaje od prijedloga za kazneni progon iste.

16.1. Naprijed je također navedeno da su suvlasnici potpisali suglasnost od 8. svibnja 2019. (str. 111) kojom se nalaže predstavniku stanara g. BI da u roku od 14 dana osigura uklanjanje kamera za video nadzor sa stubišta zbog narušavanja privatnosti stanara. Obrana smatra da se navedena suglasnost odnosi na sve postavljene kamere, dakle i na one postavljane od strane oštećene EI. Branitelj okrivljenice u završnom govoru navodi da je krajnji rok za uklanjanje videonadzora po toj suglasnosti bio 22. svibnja 2019. pa, s obzirom da preostale (nakon izmjene optužnice) inkriminirane radnje datiraju od kasnije (najranija od 26. svibnja 2019.), smatra da je u to vrijeme već bila ukinuta svaka suglasnost za postavljanje nadzornih kamera, koje je stoga trebao ukloniti izvanbračni suprug oštećenice BI, pa da je u tom smislu okrivljenica na teret joj stavljene radnje poduzela u trenutku kada je vjerovala da je suglasnost ukinuta, a stoga da je postupala u zabludi.

16.2. U suglasnosti datiranoj s 8. svibnja 2019. ne spominje se da bi bila ograničena samo na kamere u suvlasništvu svih suvlasnika. Kako iz ove suglasnosti proizlazi da je kod upravitelja zgrade urudžbirana 9. svibnja 2019., što je potvrdila svjedokinja NI iz trgovačkog društva ZTB Stan d.o.o. (upravitelja zgrade), čiji iskaz sud prihvaća kao vjerodostojan jer je logičan, neproturječan te ničime nije doveden u pitanje, a uostalom radi se o nepristranoj svjedokinji nezainteresiranoj za ishod postupka, koja je dodatno potvrdila da je o sadržaju te suglasnosti obaviješten BI kao predstavnik stanara, slijedilo bi da su do 23. svibnja 2019. trebale biti uklonjene nadzorne kamere iz navedene zgrade. Prva od spornih radnji zakretanja nadzornih kamera, koje su rezultirale njihovim oštećenjem, izvršena je 26. svibnja 2019., dakle nakon roka za uklanjanje istih. Kako je naprijed navedeno, obrana ukazuje da je okrivljenica bila u zabludi jer je zbog netom opisanih okolnosti smatrala da je imala pravo zakrenuti kamere.

17. Iz provedenih dokaza proizlazi, dakle, da je okrivljenica u vrijeme navedeno u izmijenjenom činjeničnom opisu (26., 27. i 31. svibnja te 21. i 22. lipnja 2019.) uporabom podesnih pomagala (metle-partviša te pomagala za hodanje-štake) nasilno zakretala kamere u vlasništvu oštećene EI. Okrivljenica zakretanje kamera ne spori, već iznosi razloge kojima opravdava svoje postupanje, pritom u svojoj obrani navodeći da ih je pomicala mekanim dijelom partviša (glavom odnosno četkicama, koje da su bile mekane). Premda je, kako je ranije detaljno prezentirano, i iz snimki videonadzora vidljivo da je dio zakretanja kamera bio izveden na taj način, također je jasno razvidno da je u nekoliko navrata oštećenica zakretanje kamera vršila sa štakom odnosno drškom metle, kao njezinim tvrdim dijelom (događaji od 31. svibnja te od 21. i 22. lipnja 2019.). U tom dijelu sud, stoga, ne prihvaća obranu okrivljenice, dok je prihvaća u dijelu u kojem priznaje pomicanje kamera.

18. Okrivljenica je postupajući na taj način prouzročila oštećenje kamera EI. Iz priloženih računa, izvještaja o izvršenim radovima, iskaza svjedoka DI te nalaza i mišljenja strojarskog vještaka Aleksandra Makovca vidljiv je iznos i opseg štete. Oštećenici su ispostavljeni računi na iznose od 487,50 kn, 350,00 kn i 1.250,00 kn. Kako je navedeno, iz nalaza i mišljenja strojarsko-tehničkog vještaka Makovca proizlazi da je do oštećenja kamera, točnije njihovih nosača i držača, došlo prilikom prisilnog zakretanja i rotiranja kamera koje je obavljeno pomoću motke odnosno četkaste metle (partviša), a da se oštećenja sastoje u mehaničkim oštećenjima držača i nosača kamera u smislu habanja i labavljenja vijčanih spojeva kojima se kamere učvršćuju u željenom položaju (kuta zakreta i kuta rotacije). Elektronička funkcija kamere se pri tome ne gubi (ona je u elektroničkom i optičkom smislu i dalje ispravna), no gubi se njezina radna funkcija u smislu da ne snima prostor i zone koje treba snimati i radi kojih je postavljena, a opisana oštećenja mogla su nastati upravo na način opisan u optužnici, dok se popravak vršio na način da su kamere ponovno zakretane i usmjeravane u smjeru zone koju trebaju snimati, a po potrebi su mijenjani i vijci za pritezanje odnosno elementi nosača kamera, time da je glavni dio troška popravka činio rad montera i putni trošak. Prema daljnjem mišljenju vještaka vezano za toč c) (ranije toč. e) optužnice) prema kojoj je uslijed nasilnog zakretanja kamere sa štakom oslabljen vijak i spoj kamere, takvim zakretanjem se kao i u preostalim slučajevima optička funkcija kamere ne mijenja, ali je otežano ili onemogućeno usmjeravanje kamera u kadar ili polje koje se želi snimati, time da se ovdje radi o bitnom oštećenju radi toga jer se kamere u pravilu isporučuju kao cjelina tj. kamere sa svojim držačima i nosačima. Nosači i držači u pravilu se ne mogu posebno nabaviti iz razloga što su te kamere relativno jeftine pa nema smisla za njih držati rezervne dijelove, tako da se u slučaju potpunog ispada tih mehaničkih komponenti sistema mora zamijeniti cijela kamera bez obzira što je ona optički i elektronski ispravna. Kada je vještaku predočen račun broj 36-1-1 od 31. svibnja 2019. sa stranice 37 spisa te je upitan je li u tom slučaju došlo do popravaka vijka ili zamjene cijele kamere, odgovorio je da se iz računa ne vidi da bi kamera bila zamijenjena novom, što znači da je došlo do popravka vijka koji se u tom slučaju izvršio na jedan od slijedeća dva načina: ili ugradnjom vijka većeg promjera ili pak ugradnjom polovnog nosača s druge kamere, no navedeno se ne specificira na računu. Kada mu je predočen račun broj 38 -1-1 od 7. lipnja 2019. sa stranice 40 spisa te je upitan odnosi li se taj račun na oštećenje od 31. svibnja 2019., odgovorio je da se navedeni račun odnosi na kvar uzrokovan 31. svibnja 2019., dok je na pitanje radi li se o većem kvaru odgovorio da se u konkretnom slučaju radi o većem mehaničkom kvaru jer na konkretnoj kameri nema druge mehanike osim te, zbog toga što i postoji samo jedan vijak za učvršćenje položaja kamere. Na daljnje pitanje koji radovi su potrebni da bi se obavilo učvršćivanje oslabljenog vijka i spoja kamere rekao je da ne zna koji radovi su u konkretnom slučaju izvršeni, no nekad je samo potrebno pritegnuti vijak, nekad ga zamijeniti većim, a nekad je potrebno zamijeniti držač, dok se na računima stalno piše jedno te isto bez specifikacije.

19. Sud u cijelosti prihvaća navedeni nalaz i mišljenje vještaka Makovca jer je isti jasan, potpun i neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u istome ne nalazi nikakvih nedostataka. Angažirani vještak u cijelosti je, i to jasno i argumentirano, odgovorio na sva postavljena pitanja, te se izjasnio o svim relevantnim okolnostima. Povezujući nalaz i mišljenje vještaka s načinom počinjenja kaznenog djela te sa sadržajem računa i iskazom svjedoka DI koji je objasnio u kojim je okolnostima izlazio na intervenciju u predmetnu stambenu zgradu u [adresa] na poziv oštećenice i u čemu se sastojao njegov posao, pri čemu je naveo da se radilo i o mijenjanju vijaka (kod toga valja napomenuti da je njegov iskaz dan u trenutku prije izmjene optužnice, kada se optužba odnosila i na događaje iz travnja 2019. koji su se odnosili na kamere u suvlasništvu suvlasnika zgrade ), a iskaz kojeg svjedoka u tom kontekstu sud prihvaća jer je neproturječan nalazu i mišljenju vještaka, time da se ne radi o svjedoku koji bi imao razloga lažno iskazivati, na temelju svega navedenog slijedi zaključak da je do oštećivanja spornih kamera došlo prilikom njihova prisilnog zakretanja na način kako je to učinila okrivljenica, time da se oštećenja sastoje u mehaničkim oštećenjima držača i nosača kamera. Prema mišljenju vještaka, ta oštećenja mogla su nastati na način na koji je postupala okrivljenica, a osim toga zakretanjem kamera izgubljena je njihova radna funkcija u smislu da ista više nisu snimale prostor odnosno zone za snimanje kojih su bile postavljene. Glavni dio troška popravka činio je rad montera i putni trošak, a posljedično zakretanjima kamera od strane okrivljenice uslijedile su intervencije ovlaštenog servisera DI koji je potom ispostavio ranije navedene račune, koji su se odnosili na namještanje kamera nakon nasilnog zakretanja, učvršćivanje vijka i spoja odnosno na interventni servis održavanja sustava tehničke zaštite. Osim toga, mišljenje je vještaka da se radi o bitnom oštećenju kamere jer se iste isporučuju kao cjelina, sa svojim držačima i nosačima koji se ne mogu posebno nabaviti, odnosno da se radi o većem mehaničkom kvaru kada je riječ o tome da je bio oslabljen vijak i spoj kamere jer na konkretnoj kameri nema druge mehanike osim te jer i postoji samo jedan vijak za učvršćivanje položaja kamere.

20. Prema tome, nedvojbeno proizlazi da je okrivljenica svojim radnjama onesposobila i onemogućila pravilan rad predmetnih kamera EI i ujedno joj prouzročila štetu, koju je oštećenica potom i sanirala. Prema prihvaćenom mišljenju strojarskog vještaka ne radi se o neznatnom, već o bitnom oštećenju kamere, kao i o tome da je nasilnim zakretanjem kamera izgubljena njihova radna funkcija , vezano za što je mišljenje vještaka da je neovlašteno izbacivanje video nadzora iz funkcije namjernim nasilnim zakretanjem i rotiranjem kamera (pri čemu su nosači i držaći kamera oštećivani) uzrok ispadanja video nadzora iz funkcije i oštećivanja nosača kamera, a eventualni prijepor oko legalnosti njihova postavljanja može biti objašnjenje akcije oštećivanja kamera, ali ne i njihovo opravdanje.

21. Zaključak je ovog suda, na temelju svih provedenih dokaza odnosno ponašanja okrivljenice, da je ista nasilno zakretajući kamere oštećenice postupala s ciljem onemogućavanja njihova korištenja u svrhu za koju su one bile postavljene, ujedno pristajući na pričinjavanje štete oštećenici.

22. Sud, naime, prihvaća dio obrane okrivljenice u kojem negira da bi oštećenici ciljano pričinjavala štetu, dakle da bi joj uzrokovanje imovinske štete na kamerama bila namjera, jer da bi u protivnom iste udarila i razbila. Iz snimki nadzornih kamera vidljivo je da uz pomoć partviša i štake (kao produženih pomagala) pomiče odnosno gura kamere u cilju njihova zakretanja, radi prestanka obuhvata videonadzorom zona koje su iste do pomicanja snimale. Niti iz jedne reproducirane snimke ne proizlazi da bi okrivljenica po kamerama udarala niti spram istih ispoljavala agresivnost, već je jasno razvidno da ih nastoji pomaknuti, u čemu je i uspijevala. Ponekad to nije bilo iz prvog pokušaja pa je promjenom načina došla do cilja pomicanja kamere (ranije je opisana situacija kada je najprije glavom, tj. mekanim dijelom partviša pokušala pomaknuti kameru, da bi potom metlu okrenula i kameru krenula pomicati drškom metle). Stoga cilj okrivljenice nije bio nanijeti štetu na kamerama, već onemogućiti njihovo korištenje u svrhu u koju su postavljene, u čemu je svojim radnjama u tim trenucima i uspijevala, međutim, posljedično tome, oštećenoj EI nanijela je i imovinsku štetu na tim istim kamerama, a na što je, poduzimanjem opisanih radnji, i pristala. Naime, iz postupanja okrivljenice vidljiva je njezina upornost kada u više navrata, tijekom razdoblja od gotovo mjesec dana poduzima sporne radnje. Pritom, suprotno njezinu iskazu, nije upotrebljavala samo mekani dio metle, već i dršku kao njezin tvrdi dio , a isto tako i štaku. Poduzimanjem takvih radnji oštećenica je, osim što je svjesno prouzročila potrebu vraćanja kamera u prvobitni položaj, pristala na posljedicu u vidu oštećenja na kamerama do kojih je došlo u vidu oslabljenja vijka i spoja kamere. Iz nalaza vještaka proizlazi da se ponovno podešavanje položaja kamere ne može ponavljati unedogled jer se prilikom prisilnog zakretanja i ponovno pritezanja troše (habaju) plastični dijelovi nosača i zglobova, stoga je u konkretnom slučaju perpetuiranim radnjama pomicanja odnosno zakretanja kamera okrivljenica pristala na počinjenje štete. Njezina motivacija bila je onemogućiti oštećenicu da snima prostor radi koje je ista dala postaviti kamere te je namjeru u tom smislu uporno realizirala zakretanjem kamera, bez obzira na posljedice.

23. Spomenuto je ranije da je okrivljenica smatrala da joj se kamerama postavljenim od strane oštećenice krši pravo na privatnost. Također je rečeno da je vjerovala da je tempore criminis bila ukinuta svaka suglasnost za postavljanje nadzornih kamera u zgradi u kojoj su ona i oštećenica u to vrijeme živjele, i to s obzirom na suglasnost od 8. svibnja 2019. (str. 111) kojom je naloženo predstavniku stanara BI (inače izvanbračnom suprugu oštećenice) da u roku od 14 dana osigura uklanjanje kamera za video nadzor sa stubišta zbog narušavanja privatnosti stanara, a iz čijeg sadržaja ne proizlazi ograničenje samo na kamere u suvlasništvu svih suvlasnika. Okrivljenica je zbog toga smatrala da je ranije dana suglasnost za postavljanje kamera (i) oštećenici time opozvana pa da ima pravo štititi svoju privatnost zakretanjem i dalje egzistirajućih kamera. Iz iskaza svjedokinje NI proizlazi da od strane upravitelja zgrade trgovačkog društva ZTB Stan d.o.o. nije naložilo uklanjanje kamera oštećene EI po suglasnosti od 8. svibnja 2019. jer isto nije bilo u suglasnosti jasno navedeno.

24. Postavljeni videonadzor preko spornih kamera oštećenice utječe na privatnost okrivljenice. Njih dvije bile su u sporno vrijeme susjede u stambenoj zgradi, na istom katu. Premda iz snimki videonadzora proizlazi da ove kamere nisu bile usmjerene na vrata okrivljenice (već je jedna bila uprta na vrata oštećenice), u kojem smislu sud prihvaća iskaze oštećenice i svjedoka DI, kao i svjedoka AI koji govori i o kameri koja je snimala ulazna vrata (EI) EI, iste snimke svjedoče da je obuhvatom snimanja bio obuhvaćen i hodnik koji predstavlja prolaz koji vodi do stana okrivljene SI te stubište preko kojeg se dolazi na zajednički kat, dakle zajedničke prostorije suvlasnika. Vidljivo je tako na snimci od 31. svibnja 2019. i kako okrivljenica dolazi po stepenicama te odlazi prema desnim vratima (pritom se ovdje napominje da su okrivljenica i oštećenica suštinski suglasno iskazale da je stan okrivljenice bio desno, a stan oštećenice lijevo, gledajući od stepenica kojima se dolazi na mansardu). Snimanjem prostora putem kojeg okrivljenica dolazi do svojeg stana omogućava se nadzor nad njezinim kretanjem unutar zgrade te se u tome nalazi i motiv okrivljenice za sporno postupanje u vidu zakretanja kamera. Životno je ujedno shvaćanje da je takva situacija okrivljenicu mogla smetati, kako je to i sama iskazala, tim više što se ona cijelo vrijeme protivila postavljanju nadzornih kamera, kako od strane suvlasnika, tako i onih od strane oštećene EI. Ovo tim više što je u međuvremenu potpisana suglasnost od 8. svibnja 2019. kojom se nalaže uklanjanje kamera za video nadzor, a vezano za što su i ispitani suvlasnici izrazili nespremnost za kazneno gonjenje okrivljenice (u odnosu na dio koji se na njih odnosi) i nesklonost daljnjem zadržavanju videonadzora u njihovoj zgradi.

25. Nužno je, međutim, istaknuti da je videonadzor od strane oštećenice, o kojem je riječ u ovom postupku nakon izmjene činjeničnog opisa, bio postavljen na temelju valjane suglasnosti većine suvlasnika navedene stambene zgrade od 25. veljače 2019. (str. 38). Iz navedene suglasnosti, naslovljene kao Popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim dijelovima, proizlazi da se video nadzor na trošak suvlasnice EI postavlja radi zaštite suvlasnika i zaštite od krađe, provala i oštećenja tuđe imovine u zajedničkom prostoru, a iz iskaza oštećene EI proizlazi da je kamere željela postaviti jer je dolazilo do oštećenja njezine imovine te jer ju je okrivljenica fizički napala, za što je bila i pravomoćno osuđena, dok je svjedok BI obrazložio razloge zbog kojih su se suvlasnici odlučili na postavljanje kamera (fizički napadi, otuđivanje stvari..), a svjedok DI da je pri montaži kamera vođeno računa da se ne snima ulaz u stan okrivljenice. Iz presude Općinskog suda u Varaždinu-Stalne službe u Novom Marofu broj: Pp J-262/2019-23 od 16. prosinca 2019. (kuverta na str. 112) proizlazi da je okrivljena SI proglašena krivom za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer da bi 5. rujna 2018. u hodniku stambene zgrade u [adresa], desnim laktom u predjelu prsa udarila EI. Imajući u vidu navedene okolnosti, pri čemu u tom dijelu sud prihvaća iskaze EI i BI, kao i svjedoka DI koji je opisao način i postupak postavljanja kamera, dok prethodno navedena presuda nije sporna, sud utvrđuje da su prvotno suvlasnici, a potom i ovdje oštećena EI, kao jedna od suvlasnica, na temelju valjane odluke suvlasnika, imali valjanu svrhu radi koje su se odlučili na instalaciju nadzornih kamera. Ovdje se dodaje da iz iskaza svjedoka AI proizlazi da su se suvlasnici nekoliko mjeseci nakon njihova postavljanja odlučili na demontažu kamera, što nije osporeno iskazima svjedoka (suvlasnica) ŽI, ČI, UI, PI, SIP i ĆI koje su se, kako je navedeno, izjasnile da da ne žele kazneni progon protiv okrivljenice (što se odnosi na zajedničke kamere suvlasnika), a koje sve iskaze u tom pogledu sud prihvaća jer su imenovani svjedoci iskazivali u okviru svojih saznanja, a ne nalazi razloga za njihovu pristranost i lažno iskazivanje.

26. Prednje navedeno, prvenstveno suglasnost sa str. 38., temelj je za utvrđenje legalnosti postavljanja tog sustava od strane oštećene EI, dok iz zapisnika o provedenom nadzoru Agencije za zaštitu osobnih podataka (u daljnjem tekstu: AZOP) od 4. veljače 2020. (kuverta na str. 93) proizlazi da se videonadzorni sustav sastoji od dvije kamere i snimača, koje su usmjerene na vrata oštećenice te zahvaćaju i prostor hodnika, a da se na zidu stubišta nalazi i obavijest da je prostor pod video nadzorom, kao i da je voditelj obrade EI, dok iz rješenja AZOP-a od 25. svibnja 2022. (str. 162-166) proizlazi da je zahtjev SI za utvrđivanje prava na zaštitu osobnih podataka odbijen kao neosnovan, pri čemu iz sadržaja navedenog rješenja proizlazi da su suvlasnici koji čine više od 2/3 suvlasničkih dijelova dali pisanu suglasnost za postavljanje videonadzora na zajednički prostor. Također, iz dopisa MUP-a, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Varaždin, Službe za inspekcijske poslove od 2. srpnja 2019. (kuverta na str. 93) proizlazi da je zaprimljena prijava o nezakonitom snimanju u predmetnoj zgradi, nakon čega je izvršen inspekcijski nadzor kojim je utvrđeno da je videonadzor na 3. katu u vlasništvu suvlasnice EI ugrađen sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti i Pravilniku o uvjetima i načinu provedbe tehničke zaštite, kao i da je taj sustav ugrađen na način da snima unutar granica perimetra stana broj 10 koji je u vlasništvu EI, dakle ovdje oštećenice, pa da nisu utvrđeni nedostaci sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti.

27. Iz navedenog proizlazi da nadležne institucije, u okviru njihova djelokruga, nisu utvrdile propuste u postavljanju sustava videonadzora od strane oštećene EI. Također slijedi da je okrivljenica, nezadovoljna montažom nadzornih kamera, početkom 2020. zatražila intervenciju odnosno nadzor AZOP -a, dok je intervencija MUP-a zatražena 5. lipnja 2019. Okrivljenica je, međutim, kako joj je stavljeno na teret predmetnom optužnicom, s početkom od 26. svibnja 2019. krenula samovlasno intervenirati u rad nadzornih kamera, i to na način koji je ranije opisan. Unatoč tome što je ona bila nezadovoljna činjenicom da su kamere postavljene, ali također i usprkos tome što je suglasnošću od 8. svibnja 2019. predstavniku stanara naloženo osigurati uklanjanje kamera za video nadzor u roku od 14 dana, okrivljenica nije imala pravo vršiti samovlasno pomicanje odnosno zakretanje tih kamera. Postavljene kamere predstavljaju tuđe stvari, bile su instalirane sukladno zakonu na temelju valjane odluke suvlasnika te je okrivljenica, ako je smatrala da za egzistenciju istih više nema pravne osnove, trebala posegnuti za pravnim putem rješavanja problema odnosno na taj način ishoditi uklanjanje kamera. Određeni put zaštite ona je, kako je prethodno navedeno, i konzumirala, međutim, vidljivo je da je prijava AZOP-u izvršena u siječnju 2020., a vidljivo je i da je i prije prijava izvršeno zakretanje kamera. Također, eventualni negativni odgovor pojedine institucije dan u okviru njezine nadležnosti ne ovlašćuje okrivljenicu na samovlast spram tuđe stvari, za kojom je ona posegnula, već je i dalje opstojala njezina obveza da koristi zakonske mehanizme zaštite. Između ostalog, ako je već od strane većine suvlasnika potpisana suglasnost od 8. svibnja 2019. te je smatrala da se ista odnosi i na kamere oštećenice koje su predmet ovog postupka, okrivljenica je racionalno mogla ustrajati u realizaciji uklanjanja kamera, imajući pritom u vidu i da se radi o stambenoj zgradi koja ima upravitelja.

28. U svakom slučaju, po stavu ovog suda, okrivljenica nije imala pravo koristiti samovlast i svojevoljno zakretati tuđe nadzorne kamere, nego je bila dužna iznaći pravni put zaštite prava za koja je smatrala da joj pripadaju. Suprotnim postupanjem, konkretno zakretanjem kamera s posljedicom njihova oštećenja, kao i funkcionalnim onesposobljavanjem istih, uz prouzrokovanje troškova vraćanja u prvobitno stanje, ispunila je biće kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, i to u produljenom trajanju s obzirom na trajanje i broj radnji te njihovu prostornu i vremensku povezanost. Pritom je pogrešno vjerovanje okrivljenice, da je takvo postupanje dozvoljeno odnosno da nije protupravno, bilo otklonjivo jer je ona imala mogućnost saznati da je inkriminirano ponašanje zabranjeno. Okrivljenici je trebalo biti jasno da sporove u demokratskom društvu rješavanju za to nadležne institucije, a ne pojedinci silom, a na njezinu subjektivnu mogućnost i sposobnost da pravovremeno stekne saznanje o takvom pravilnom rješavanju problema ukazuje i okolnost da je kasnije zatražila nadzor AZOP-a, dakle nadležne institucije za zaštitu osobnih podataka, pa i onih koji se pribavljaju preko sustava videonadzora, kao što je inicirala i postupanje MUP-a. U takvim okolnostima pozivanje okrivljenice na čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, po stavu ovog suda, ne dovodi do drugačijeg zaključka o njezinoj odgovornosti za kazneno djelo stavljeno joj na teret. Nije sporno da svatko, pa tako i okrivljenica, ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, kako je to propisano navedenom konvencijskom odredbom, međutim, okolnosti slučaja o kojima je ovdje riječ ne opravdavaju njezino samovlasno postupanje kakvom je pribjeg(ava)la, već je radi zaštite privatnosti na koju se poziva trebala (kao što je to kasnije i pokušala) iznaći u pravnom poretku (zasnovanom na vladavini prava, koja je prema uvodnom dijelu Konvencije na koju se okrivljenica poziva deklarirana kao vodilja država potpisnica Konvencije prilikom njezina donošenja) regulirane mehanizme zaštite.

29. Na temelju svega navedenog (pritom dodajući da sud nije posebno cijenio brojnu priloženu materijalnu dokumentaciju, izuzev one analizirane ranije u ovom obrazloženju, jer prvospomenuta nije od utjecaja na utvrđivanje odlučnih, a spornih činjenica, jednako kao niti dokaze koji se odnose samo na događaje iz travnja 2019., koji nakon izmjene činjeničnog opisa optužnice više nisu dio inkriminacije) nedvojben je zaključak suda da je okrivljenica postupala na način opisan u izreci ove presude, odnosno da je tijekom mjeseca svibnja i lipnja 2019. u [adresa], pristajući na pričinjavanje štete te s ciljem nemogućnosti korištenja, uporabom podesnih predmeta, u više navrata onesposobila i onemogućila pravilan rad kamera postavljenog sustava video nadzora u vlasništvu EI, u stambenoj zgradi na navedenoj adresi, zbog čega je ovlašteni elektroinstalater morao vršiti interventne servise, pa je tako dana 26. svibnja 2019. u 22,29 sati, s pomagalom za čišćenje tzv. „partvišem“, nasilno zakrenula kameru broj 2 na 3. katu – mansarda, dana 27. svibnja 2019. u 11,59 sati, s pomagalom za čišćenje tzv. „partvišem“, nasi lno zakrenula kameru broj 1 na 3. katu– mansarda, c) dana 31. svibnja 2019. u 22,47 sati, sa štakom nasilno zakrenula kameru broj 2 na 3. katu – mansarda, uslijed čega je oslabljen vijak i spoj kamere, d) dana 21. lipnja 2019. u 10,18 sati, s pomagalom za čišćenje tzv. „partvišem“, nasilno zakrenula kamere broj 1 i broj 2 na 3. katu – mansarda, e) dana 22. lipnja 2019. u vremenu od 12,54 do 12,56 sati, s više udaraca s pomagalom za čišćenje tzv. „partvišem“, zakrenula kamere broj 1, 3 i 4 na 3. katu – mansarda, oštetivši na opisani način EI za iznos od ukupno 2.087,50 kuna/277,06 eura.

30. Na taj način okrivljenica je, oštetila i učinila neuporabljivim tuđe stvari, čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari u produljenom trajanju, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11, time da pritom valja ponoviti da se radi o produljenom kaznenom djelu jer je s namjerom izvršila više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog kaznenog djela, a one s obzirom na prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Navedeno kazneno djelo okrivljenica je počinila s namjerom, postupajući u cilju da onemogući korištenje nadzornih kamera (izravna namjera), kako joj je to i stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom, te pristajući na pričinjavanje štete (neizravna namjera), u kojem dijelu je sud prilikom donošenja presude intervenirao u činjenični opis (budući da joj je optužnicom bilo stavljeno na teret da je postupala s ciljem pričinjavanja štete, što nije utvrđeno, a kako je naprijed detaljnije obrazloženo , s obzirom da okrivljenica po kamerama nije udarala niti su utvrđeni drugi elementi koji bi govorili u prilog zaključku da je namjeravala oštetiti EI nanošenjem (imovinske) štete na kamerama, već joj je cilj bio onemogućiti da kamere vrše svoju funkciju snimanja prostora na koji su bile usmjerene, no ujedno je obrazloženo na čemu se temelji zaključak da je okrivljenica vršenjem, ali i ustrajnim ponavljanjem radnji zakretanja kamera, pristala na njihovo oštećenje), pri čemu ova intervencija ni na koji način nije teža za okrivljenicu pa u tom smislu ne ide na njezinu štetu. Nema dvojbe da je okrivljenica tempore criminis bila ubrojiva, a na njezinoj strani ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, dok je ranije spomenuto da je bila u otklonjivoj zabludi o protupravnosti. Prema odredbi čl. 32. KZ/11, koja definira institut zablude o protupravnosti, nije kriv počinitelj koji u vrijeme počinjenja djela nije znao da je njegovo djelo protupravno, a to nije bio dužan niti je mogao znati (st. 1.), a ako je zabluda iz st. 1. bila otklonjiva, počinitelj se može blaže kazniti (st. 2.). Uzimajući u obzir naprijed navedene razloge, zaključak je suda da je okrivljenica bila u otk lonjivoj zabludi o protupravnosti (čl. 32. st. 2. KZ/11), što posljedično znači da nije isključena njezina krivnja, već dolazi u obzir mogućnost blažeg kažnjavanja.

30.1. Zbog svega navedenog zaključuje se da je okrivljenica osim objektivnih ostvarila i subjektivne elemente kaznenog djela oštećenja tuđe stvari u produljenom trajanju te je, posljedično, s obzirom na zaključak da u ponašanju okrivljenice, činjenično opisanom u izreci presude, postoje sva obilježja tog kaznenog djela, za isto proglašena krivom.

31. Sud je prilikom donošenja presude izvršio još jednu intervenciju u činjenični opis optužnice u dijelu u kojem je iz istog proizlazilo da protuvrijednost iznosa od 2.087,50 kn (na koji glase računi u tada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj) iznosi 276,74 eura, i to na način da je umjesto potonje navedenog iznosa naznačen iznos od 277,06 eura (2.087,50:7,53450), a sve s obzirom da fiksni tečaj konverzije kune u euro iznosi 7,53450 kn za 1,00 euro. Ovdje se radilo, prilikom izrade izmjene činjeničnog opisa, o očitoj omašci tužiteljstva, a opisana intervencija suda ni na koji način nije teža za okrivljenicu pa u tom smislu ne ide na njezinu štetu, već se radi isključivo o pravilnom preračunavanju valute u valutu te pravilno naznačeni iznos u eurima predstavlja samo na taj način (u sada važećoj valuti) izražen iznos prouzročene štete koja je ujedno definirana u valuti koja je bila na snazi u vrijeme nastanka štete, a što znači da se okrivljenici time stavlja na teret jednaka šteta, koja je tek pravilno izražena u aktualnoj valuti u Republici Hrvatskoj.

32. Sud, treba u konačnici napomenuti, smatra da se u ovom slučaju ne radi o beznačajnom djelu u smislu čl. 33. KZ/11. Prema navedenoj odredbi nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Naime, osim što je okrivljenica pokazala upornost u postupanju, kako je to i ranije navedeno, njezino djelo nije bez posljedica niti se one mogu smatrati neznatnima, budući da je svojim postupanjem oštećenoj EI prouzročila imovinsku štetu navedenu u izreci, a ranije je navedeno i da se prema mišljenju strojarskog vještaka ne radi o neznatnom, već o bitnom oštećenju kamere.

33. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se u jednom dijelu radi o izravnoj, a u jednom dijelu o neizravnoj namjeri, te o otklonjivoj zabludi o protupravnosti, kako je sve ranije obrazloženo) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, i uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

33.1. Pritom je otegotnom okrivljenici cijenjena ranije opisana upornost u protupravnom postupanju inkriminirane zgode. Kao olakotne, uzete su joj s druge strane okolnosti kaznene neosuđivanosti i prekršajne nekažnjavanosti, zatim korektno ponašanje u kaznenom postupku, a u tom kontekstu sud je uzeo u obzir i da je djelo počinjeno u otklonjivoj zabludi o protupravnosti.

34. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je za predmetno kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju do dvije godine, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljenicu osuditi na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, uz izricanje uvjetne osude na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo, sve na temelju ocjene da okrivljenica i bez izvršenja kaznene sankcije ubuduće neće činiti kaznena djela. Ta ocjena temelji se na njezinu prijašnjem životu, obiteljskim prilikama i činjenici da je ona do sada kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba, a sud smatra da će se upravo takvom kaznom, osim specijalne, postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenicu i odvratiti je od budućeg činjenja kaznenih djela, ali i utjecati na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

35. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećenoj EI u cijelosti je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od iznosu od 277,06 eura te je okrivljenici naloženo da navedeni iznos isplati oštećenici u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Navedeni iznos predstavlja eursku protuvrijednost iznosa od 2.087,50 kn na koji, u zbroju, glase računi za obavljene radove, a isti proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka, a dosuđen je posljedično radnjama okrivljenice iz činjeničnog opisa, kojim je utvrđeno da je upravo u tom iznosu predmetnim kaznenim djelom oštetila oštećenu EI.

36. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljena SI u konačnici je obvezana naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 750,00 eura, koji se odnosi na paušalnu svotu i troškove strojarsko-tehničkog vještačenja, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Navedena odluka temelji se na činjenici da je okrivljenica zaposlena, da ima, prema vlastitom kazivanju, mjesečna primanja od oko 950,00 eura, radno je sposobna te je majka punoljetne djece, dok se u pogledu visine troškova radi o troškovima vještačenja u ukupnom iznosu od 506,54 eura (pisani nalaz i mišljenje u iznosu od 350,18 eura o usmena dopuna u iznosu od 156,36 eura) te paušalne svote u razlici između navedenog iznosa do dosuđenog iznosa od 750,00 eura, određenoj sukladno složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka. Iznos kojeg je okrivljenica obvezana platiti je onaj koji, uvažavajući pritom trajanje i složenost postupka, kada ga plati, neće dovesti u pitanje njezino uzdržavanje.

37. Zbog naprijed navedenih razloga sud je presudio kao u izreci, time da je ujedno, sukladno odredbi čl. 544. st. 1. ZKP/08, stavio izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi broj: K-416/2019-2 od 15. siječnja 2020.

U Varaždinu 16. prosinca 2025.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj K-DO-248/2019

2. Okrivljena SI, [adresa]

3. Branitelj Božidar Klepač, odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećena EI, [adresa]