REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-418/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Sestre Milosrdnice, OIB: 84924656517, Zagreb, Vinogradska cesta 29, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-711/2021-4 od 19. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5100/2012-70 od 9. prosinca 2020., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se djelomično revizija tužiteljice i preinačava odluka o troškovima sadržana u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-711/2021-4 od 19. ožujka 2024. u dijelu pod točkom III. izreke kojim je preinačena prvostupanjska odluka i odbijen zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 337,81 eura / 2.545,23 kuna i sudi:

„Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici na ime troškova parničnog postupka daljnji iznos od 337,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnjebanke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

II. U preostalom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici na ime troškova revizijskog postupka iznos od 105,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za iznos od 122,15 eura zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Sestre Milosrdnice OIB:84924656517 iz Zagreba, Vinogradska cesta 29, platiti tužiteljici ĆR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], rentu s naslova posebne prehrane u iznosu od 450,00 kuna mjesečno počevši od 01. ožujka 1998. pa ubuduće i to do svakog 5-tog u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dospjele neisplaćene obroke dužan platiti odjednom, a ubuduće kako budu dospijevali sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od 450,00 kuna od 5-tog u mjesecu za tekući mjesec do isplate na ruke tužiteljice, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 192.181,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2020. do isplate, a sve po stopi koja se od ređuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom rente s naslova posebne prehrane u iznosu od 2.670,00 kuna mjesečno počevši od 1. ožujka 1998. pa ubuduće, a sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od 2.670,00 kuna od svakog 5-tog u mjesecu za tekući mjesec do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedini mjesečni iznos od 450,00 kuna od 5-tog u mjesecu za tekući mjesec do isplate za razdoblje od ožujka 1998. do zaključno prosinca 2020. kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.“

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke (točka I. izreke). Žalba tuženika odbijena je kao djelomično neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 12.961,36 eura / 97.657,38 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Nadalje, preinačena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku plaćati tužiteljici rentu s naslova posebne prehrane u iznosu od 59,73 eura / 450,00 kuna mjesečno počevši od 1. ožujka 1998. pa ubuduće zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 12.545,44 eura / 94.523,62 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te je u tom dijelu suđeno tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da joj tuženik plaća rentu za posebnu prehranu u iznosu od 59,73 eura / 450,00 kuna mjesečno počevši od 1. ožujka 1998. pa ubuduće zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.545,44 eura / 94.523,62 kuna (preko iznosa od 12.961,36 eura / 97.657,38 kuna) (točka III. izreke). Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka (točka IV. izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3282/2024-2 od 8. listopada 2024. dopustio tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu odluke o troškovima postupka tužiteljice zbog pravnih pitanja:

"I. Treba li sud tužiteljici priznati trošak podnesaka kojima je tužiteljica udovoljavala nalozima suda?

II. Primjenjuju li se odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 148/09, u daljnjem tekstu: Tarifa) od 11.12.2009. i za parnične radnje učinjene u interesu parnične stranke prije stupanja na snagu te Tarife tj. smiju li se primjenjivati retroaktivno ili se za te parnične radnje trebaju primjenjivati odredbe Tarife koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje?

III. Posjeduje li sud dovoljno stručno medicinsko znanje za utvrđivanje bitnih činjenica u postupku odnosno da li je provođenje medicinskog vještačenja tj. usmeno saslušanje medicinskih vještaka nužno za utvrđivanje bitnih činjenica u postupku pa se navedeni trošak mora dosuditi tužiteljici u cijelosti, bez obzira na postotak njezina uspjeha u postupku?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda, dakle u dijelu o troškovima parničnog postupka, podredno ukinuti i vratiti predmet drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troškova revizijskog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija tužiteljice je djelomično osnovana.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju trpi zbog narušenog zdravlja koje je posljedicom štetnog događaja od 3. travnja 1989. - operativnog zahvata izvedenog kod tuženika, uslijed kojeg zahvata i postoperativnog postupanja je tužiteljici trajno narušeno zdravlje i nanesena neimovinska, i s njom povezana imovinska šteta s osnova izdataka za posebnu prehranu. U revizijskom stadiju postupka sporna je odluka o troškovima parničnog postupka, u okviru dopuštenih pitanja.

8. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje:

9. Kako je tužiteljica prvim pitanjem jasno problematizirala pitanje priznanja troškova sastava podnesaka i to samo onih kojima je udovoljavala nalozima suda, to ovaj sud postupa u okvirima postavljenog pitanja.

9.1. U odnosu na to postavljeno pitanje ovaj sud je zauzeo shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-1071/2024-2 od 27. kolovoza 2024. u kojemu je potvrdno odgovoreno na pitanje treba li sud tužitelju priznati trošak podnesaka kojima je tužitelj udovoljavao nalozima suda (tako ovaj sud i u odluci broj Rev-528/2025 od 17. rujna 2025.).

9.2. Iz navoda revizije proizlazi da tužiteljica potražuje naknadu troškova za sastav dva podneska, i to podneska od 30. travnja 2004. (traži 10 bodova) i od 8. prosinca 2004. (traži 50 bodova), kojima je tužiteljica sukladno nalogu suda dostavila dokaz o uplati troškova vještačenja, s time da je u podnesku od 8. prosinca 2004. navela i da predlaže pozvati vještaka dr. Huljeva radi očitovanja pa za taj podnesak potražuje 50 bodova odnosno iznos od 66,36 eura uvećano za PDV. Po ocjeni revizijskog suda tužite ljici pripada pravo na trošak sastava za oba tražena podneska (od 30. travnja 2004. i 8. prosinca 2004.) kojima je sukladno nalogu suda dostavila dokaz o uplati predujma troškova vještačenja, i to u iznosu od po 10 bodova tj. 13,27 eura uvećano za PDV od 25 %, a sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje u tekstu: Tarifa), što ukupno iznos 33,18 eura. Za navesti je da je sud još na ročištu održanom 21. svibnja 2002. odredio da će se pozvati vještak dr. Huljev radi dopunskog saslušanja, slijedom čega nije dosuđen tužiteljici viši traženi iznos za sastav podneska od 8. prosinca 2004.

U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje

10. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su primijenili Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), kojom odredbom Tbr. 48 st. 3. je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

10.1. Prvostupanjska odluka je donijeta 9. prosinca 2020., drugostupanjska je donijeta 19. ožujka 2024., stoga su pravilno sudovi primijenili Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Pravilna je odluka drugostupanjskog suda u vezi podnesaka od 30. travnja 2010. i 7. siječnja 2013. slijedom čega u tom dijelu revizija nije osnovana. Međutim, za sastav podneska od 17. studenog 2020. tužiteljici prema Tbr. 8.1. Tarife pripada 250 bodova odnosno 2.500,00 kn, koji iznos valja umanjiti za već dosuđeni (360,50 kn) pa joj tako pripada 2.139,50 kn odnosno 283,96 eura što uvećano za PDV iznosi 354,99 eura.

11. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada pravo na daljnji trošak od ukupno 388,13 eura, a uzimajući u obzir njen konačni omjer uspjeha od 46 %, pripada joj daljnji iznos od 178,54 eura.

U odnosu na treće postavljeno pravno pitanje

12. Ovaj sud je glede pitanja prava tužitelja na naknadu troškova vještačenja u punom iznosu neovisno o postotku uspjeha u sporu zauzeo pravno shvaćanje u odluci ovog suda poslovni broj Rev 660/2021 od 14. rujna 2021. gdje je rečeno:

„12. Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari odredili da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka uzimajući u obzir djelomični uspjeh stranaka u ovom postupku. Međutim, nižestupanjski sudovi nisu imali u vidu da je tužiteljica podmirila iznos od 2.200,00 kn na ime medicinskog vještačenja, a koje medicinsko vještačenje je bilo potrebno bez obzira na omjer uspjeha u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva. Ovaj sud je također u više svojih odluka (tako primjerice u odlukama broj Rev-1709/11 od 27. siječnja 2015. i broj Rev-388/00 od 26. kolovoza 2003.) zauzeo pravno shvaćanje da tužiteljima u postupcima kod potraživanja naknade štete pripada trošak na ime provedenih vještačenja u cijelosti bez obzira na uspjeh u parnici u odnosu na visinu dosuđenog iznosa.

13. Stoga je odgovor na trećepostavljeno pravno pitanje da stranci koja je snosila trošak medicinskog vještačenja u postupcima radi naknade štete treba taj trošak priznati u cijelosti bez obzira na omjer djelomičnog uspjeha u odnosu na visinu dosuđenog zahtjeva. Slijedom navedenog, valjalo je u toč. I. izreke također preinačiti nižestupanjske presude u odnosu na troškove postupka i dosuditi tužiteljici trošak postupka na ime vještačenja u cijelosti.“.

13. Dakle, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija leži u već zauzetom pravnom shvaćanju ovog suda pa se stoga na njega može odgovoriti samo na isti način:

„Stranci koja je snosila trošak medicinskog vještačenja treba taj trošak priznati u cijelosti bez obzira na omjer djelomičnog uspjeha u odnosu na visinu dosuđenog zahtjeva neovisno o tome što je osnov tražbine među strankama bio nesporan ako je bila sporna visina zahtjeva. U tom smislu je nužno dosuditi u cijelosti i troškove usmenog saslušanja vještaka koje je bilo nužno za utvrđivanje odlučnih činjenica u postupku.“

14. Nižestupanjski sudovi su i priznali tužiteljici troškove vještačenja u cijelosti, neovisno o uspjehu u sporu, međutim odbili su zahtjev tužiteljice za naknadu troškova usmenog saslušanja vještaka u iznos od 1.200,00 kuna / 159,27 eura, s obrazloženjem da su vještaci ostali kod nalaza i mišljenja. Stoga u tom dijelu valja preinačiti odluku o troškovima te dosuditi tužiteljici daljnji iznos vještačenja u traženom iznosu od 159,27 eura.

15. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, preinačiti drugostupanjsku odluku o troškovima u dijelu i prihvatiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 337,81 eura (primjenjujući fiksni tečaj 1 euro = 7,53450 kn, prema odredbama čl. 14., 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - "Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) s pripadajućim zateznim kamatama prema odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) te odlučiti kao pod točkom I. izreke. U preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka valjalo je odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke.

16. Tužiteljici pripada razmjerni iznos troškova revizijskog postupka, imajući u vidu vrijednost pobijanog dijela - odbijenih i nedosuđenih troškova (2.415,55 eura), te uspjeh u ovom stadiju postupka u odnosu na pobijani dio od 14%, kao i odredbu Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, 107/25 - dalje: Tarifa/23).

17. Na ime sastava prijedloga za dopuštenje revizije te sastava revizije, tužiteljici pripada po 150 bodova po Tbr. 10. toč. 5. Tarife/23, uz primjenu Tbr. 54. po 300,00 eura, uvećano za PDV od 150,00 eura, sveukupno iznosi 750,00 eura, tj. razmjerno uspjehu iznosi od 105,00 eura, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

Zagreb, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković