Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-2917/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu po sudcu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju u pravnoj stvari tužitelja pod 1) ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3) Grada Osijeka, Franje Kuhača 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju Zavoda za stanovanje d.o.o. [adresa], OIB: 00505486048, protiv tuženika ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Povrv-36/2023-7 od 29. kolovoza 2025., dana 16. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Povrv-36/2023-7 od 29. kolovoza 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara, na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-1344/2022 od 13. siječnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti iznos od ukupno 298,16 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno dospjele iznose od dana dospijeća do isplate. U točki II. izreke prvostupanjski je sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara, na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv- 1344/2022 od 13. siječnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti iznos od ukupno 298,16 eura sa zateznim kamatama. Konačno u točki III. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da svaka stranka snosi svoj trošak.
2. Protiv prvostupanjske presude, i to u dijelu pod točkama I. i III. izreke, tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. , 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to pred drugim sucem.
3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu tuženika.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 298,16 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a s osnove neplaćene pričuve.
6. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o dužnosti plaćanja pričuve, da je pogrešno utvrdio da se radi o stambenoj zgradi, jer da je u pitanju obiteljska kuća, da u predmetnom slučaju ne postoji međuvlasnički ugovor, ni ugovor o upravljanju zgradom. Nadalje ističe da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe. Također navodi kako mu je prvostupanjski sud oduzeo pravo pristupa sudu jer da je pobijanu presudu donio bez održavanja rasprave.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tuženik u svojoj žalbi posebno ukazuje) jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pored toga, ona je jasna, razumljiva i nije kontradiktorna. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer nije nezakonitim postupanjem onemogućio tuženika u raspravljanju.
8. Odredbom članka 461.a) stavak 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti, kakav je ovaj, pisani postupak. Stavkom 4. istog članka propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.
9. U predmetnom slučaju tuženik je u rješenju prvostupanjskog suda posl. br. 9 Povrv-36/2023-2 od 22. veljače 2023., upozoren na potrebu predlaganja održavanja usmene rasprave (str. 104. spisa). Unatoč tome tuženik nije predložio održavanja usmene rasprave. Stoga je žalbeni navod tuženika da je donošenjem presude bez održavanja rasprave njemu oduzeto pravo na pristup sudu neosnovan.
10. U pogledu žalbenih navoda tuženika kojima se osporava točnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja za pojasniti je kako se u sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458. stavak 1. i 460. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 st. 1. i 2. ZPP-a). Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.
11. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i to u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 298,16 eura sa pripadajućim zateznim kamatama po osnovu neplaćene pričuve, jer je plaćanje pričuve zakonska obveza suvlasnika (članak 85., 86. i 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP).
12. Neosnovan je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Naime, upravitelj je ovlašten na podnošenje predmetne tužbe sukladno odredbama članka 378. stavak 5. i članak 379. stavak 1. ZVDSP. Prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-III-1656/2004 od 10. listopada 2006. i pravnom shvaćanju Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu od 13. veljače 2007. upravitelj je ovlašten na podnošenje predmetne tužbe bez navođenja imena svih suvlasnika zgrade.
Za istaknuti je da se odredbom članka 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 99/99., 29/02., 49/02.) propisuje da su odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i da ih je dužna poštivati svaka fizička i pravna osoba. To znači da odluke Ustavnog suda obvezuju in abstracto. Dakle, odluke Ustavnog suda obvezatne su ne samo u konkretnom slučaju u kojem su donesene, već u svim takvim slučajevima.
Razlog zašto Ustavni sud Republike Hrvatske smatra da je upravitelj zgrade ovlašten na podnošenje predmetne tužbe bez navođenja imena svih suvlasnika zgrade je činjenica da na aktivnoj strani (strani tužitelja) nema nužnog suparničanstva (članak 46. ZVDSP-a). Stoga je dovoljno da predmetnu tužbu podnese samo jedan od suvlasnika ili sam upravitelj.
Za istaknuti je i to kako su tužitelji u ovom postupku suvlasnici predmetne nekretnine ŠD, AD i [adresa] za koje je prvostupanjski sud utvrdio da su suvlasnici uvidom u priložene izvatke iz knjige položenih ugovora br. [broj poduloška] i [katastarska čestica] / zk. ul [broj ZK uloška] (str. 111. spisa) i zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina].
Također iz knjige položenih ugovora i zemljišne knjige proizlazi kako se u predmetnom slučaju radi o stambenom objektu s više samostalnih uporabnih cjelina u suvlasništvu, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud (odlomak 12. obrazloženja prvostupanjske presude).
Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je sukladno odredbi članka 385. ZVDSP-a za predmetni stambeni objekt postavljen prinudni upravitelj s obzirom da suvlasnici nisu u zakonskom roku postupili sa zakonskom dužnošću sklapanja međuvlasničkog ugovora te ugovora o upravljanju zajedničkim dijelovima zgrade i ugovora o postavljanju upravitelja.
13. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III/1009/2007 od 30. travnja 2008. na koju se poziva tuženik, nije primjenjiva u ovom slučaju. U predmetnom slučaju radi se o neetažiranoj nekretnini za koju je visina pričuve određena prema korisnim površinama samostalnim uporabnih cjelina u suglasju s odredbom članka 381. ZVDSP-a, kako to utvrđuje prvostupanjski sud (odlomak 9. - 11. obrazloženja prvostupanjske presude).
Naime, odredbom članka 381. ZVDSP-a propisano je da dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine udio vlasnika posebnoga dijela nekretnine u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili na druge samostalne prostorije koja je u njegovu vlasništvu, prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini.
14. Odluka o parničnom trošku iz prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 4. i 155. ZPP-a.
15. Slijedom svega navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, a na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu 16. prosinca 2025.
Sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
