Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1851/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja VH iz [adresa], sa boravištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 575000462912, koje zastupa punomoćnica Ksenija Vržina, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-4/2023-9 od 12. lipnja 2023., 16. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-4/2023-9 od 12. lipnja 2023:
a) potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke, te u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 649,80 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama
b) preinačava u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 349,54 eura (preko iznosa od 649,80 eura do iznosa od 999.34 eura), te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Hrvatskim autocestama d.o.o. iz Zagreba, Širolina 4 na ime naknade štete isplatiti tužitelju VH iz iz [adresa], sa boravištem u [adresa], iznos od 663,15 € / 4.996,50 kn (šesto šezdeset i tri eur i petnaest cent / četiri tisuće devetsto devedeset i šest kuna i pedeset lipa), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 4.3.2021. do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 999,34 € / 7.529,53 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, računajući ovu od 12.6.2023. do isplate, u roku 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žali se tuženik, pobijajući istu u cijelosti, navodeći izričito žalbene razloge predviđene odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), predlažući ovom sudu da preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te da ga obveže podmiriti trošak žalbenog i parničnog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika djelomično je osnovana i to samo u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadom imovinske štete i to troška noćenja u hotelu, te prijevoza tuženika i njegove obitelji u mjesto boravišta, a koji trošak je nastao kao posljedica prometne nezgode od 21. travnja 2019.
5. Nije sporno da je dana 21. travnja 2019. u večernjim satima došlo do prometne nesreće, te da se pred prvostupanjskim sudom vodio parnični postupak radi naknade štete na vozilu ovdje tužitelja, koji je pravomoćno okončan na način da je utvrđena odgovornost ovdje tuženika za štetni događaj. U ovoj fazi postupka sporna je visina tužbenog zahtjeva.
6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 460. ZPP, zbog čega se prvostupanjska presuda može pobijati zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP.
7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.
8. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:
- da iz potvrde MUP-a, Postaje prometne policije Kutina proizlazi da se predmetna prometna nesreća dogodila 21. travnja 2019. oko 23,00 sata na kolničkom traku autoceste, uslijed naleta na divlju životinju – lisicu, te da je zbog nastalih oštećenja na vozilu tužitelju izdana potvrda o oštećenju vozila, kao i da su putnici u vozilu tužitelja u trenutku nesreće nalazili ĐH, V, Đ i RH
- da iz suglasnih iskaza svjedokinje ĐH, supruge tužitelja i samog tužitelja proizlazi da je isti zajedno sa članovima svoje obitelji morao prespavati u hotelu u Kutini budući da automobil bio oštećen dok se prometna nesreća dogodila oko pola noći, te da je tužitelj angažirao svoje poznanike koji su iz [adresa] došli sa dva vozila, radi prijevoza tužitelja i njegove obitelji, te njihove prtljage
- da iz suglasnih iskaza tužitelja i navedene svjedokinje proizlazi kako je tužitelj spomenutim poznanicima podmirio trošak prijevoza u gotovini i to u iznosu oko 530,00 eura
- da je na okolnost visine troškova prijevoza tužitelj predložio provođenje vještačenja, čemu se tuženik na ročištu održanom 17. svibnja 2023. protivio, ističući da je navedeno protivno razlozima ekonomičnosti u sporu male vrijednosti
- da iz računa Hotela Kutina br. 411/REC/1 od 22. travnja 2021. proizlazi kako je isti podmiren od strane tužitelja i to u iznosu od 132,26 eura / 996,50 kn
9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim, sve temeljem utvrđenja da trošak noćenja tužitelja proizlazi iz spomenutog računa, dok vezano uz troškove prijevoza navodi da je 21. i 22. travnja 2019. u Republici Hrvatskoj bio neradni dan (Uskrs odnosno Uskrsni ponedjeljak) kada ne prometuje velika većina autobusnih i željezničkih linija, pa da je tužitelj svakako morao organizirati prijevoz do [adresa], a budući se radilo o prijevozu petero osoba sa prtljagom, to da su morala doći dva vozila po iste. Pritom prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju na ime troškova prijevoza iznos od 530,89 eura / 4.000,00 kuna, na temelju odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a, navodeći kako je pritom uzeo u obzir udaljenost od [adresa] od Kutine i prijevoz natrag iz Kutine do [adresa], kao i cestarinu te gorivo za dva vozila.
10. U žalbi tuženik prije svega osporava visinu dosuđenih troškova prijevoza, navodeći da na navedenu okolnost nije proveden niti jedan dokaz kojim bi se nesporno utvrdila visina troškova prijevoza, navodeći da je iskaz saslušane svjedokinje, supruge tužitelja nepristran, dok je izračun visine troškova prijevoza od strane suda, prema navodima istog paušalan i nedostatno obrazložen.
11. Odredbom čl. 1085. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - dalje: ZOO) propisano je da kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.
12. Odredbom čl. 223. st. 1. ZPP-a propisano je da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.
13. Za odgovoriti je žalitelju da se isti na ročištu od 17. svibnja 2023. protivio provođenju vještačenja na okolnost utvrđenja visine troškova prijevoza, dok iskaze tužitelja i saslušane svjedokinje vezano uz prijevoz navedenih i nastali trošak tim povodom, na navedenom ročištu nije dovodio u pitanje, dok osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja u žalbenoj fazi postupka u sporovima male vrijednosti nije dopušteno. Također, neosnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 223. st. 1. ZPP-a, vezano uz slobodnu ocjenu visine naknade štete, obzirom da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi izričito naveo koje je okolnosti uzeo u obzir prilikom odmjeravanja visine troška prijevoza. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je tuženiku naložio podmiriti navedeni trošak u iznosu od 530,89 eura, dok trošak noćenja tužitelja tuženik posebno obrazloženo nije ni osporavao.
14. Žalbeni navodi tuženika kojima isti u bitnom navodi da se tužitelj očigledno, neovisno o štetnom događaju, vratio u [adresa] svojim vozilom o svom trošku, predstavlja iznošenje novih činjenica, što sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a nije dopušteno.
15. Tuženik, iako u žabi navodi kako u cijelosti pobija visinu dosuđenog troška, sadržajno osporava samo dosuđeni trošak sastava podneska od 25. siječnja 2023. i trošak pristupa svjedokinje ĐH na ročište od 17. svibnja 2023.
16. Odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.
17. Spomenutim podneskom od 25. svibnja 2023. tužitelj usklađuje tužbeni zahtjev sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22). Za navesti je da su sudovi bili obvezni dvojno iskazivati novčane iznose vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja u smislu odredbe čl. 43. st. 1. navedenog zakona, pa tužitelj to nije trebao posebno učiniti predmetnim podneskom, a tužbeni se zahtjev mogao urediti na kasnije održanom ročištu za glavnu raspravu. Stoga osnovano tuženik ističe kako navedeni podnesak nije bio potreban u smislu citirane odredbe ZPP-a. Također osnovano tuženik osporava trošak svjedokinje u iznosu od 250,00 eura, obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi kako je tužitelju navedeni trošak uistinu i nastao.
18. Iz navedenog razloga točku II. izreke pobijane presude valjalo je preinačiti na način da se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u tom dijelu odbija kao neosnovan.
19. Slijedom navedenog, žalbu tuženika u odnosu na toč. I. izreke pobijane presude valjalo je odbiti kao neosnovanu, a u odnosu na trošak postupka žalbu uvažiti i rješenje u tom dijelu preinačiti, pa je na temelju odredbi članaka 380. stavka 2. i 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
20. Tuženik nema pravo na naknadu troška sastava žalbe, jer je s istom djelomično uspio i to samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se tiče sporednog traženja (troškova postupka), pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.
Split, 16. prosinca 2025.
SUTKINJA
Andrea Boras-Ivanišević
