Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31 000 Osijek

K-520/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okr. ĆA, zbog kaznenog djela iz članka 271. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24. u nastavku teksta: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod broj: KO-DO-439/2023 od 12. rujna 2023., nakon održane i zaključene javne rasprave održane dana 12. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Osijeku Božane Bagarić, punomoćnika ošt. Miroslava Šatlana, odvjetnika iz Osijeka, okr. ĆA i branitelja Nikole Erora, odvjetnika iz [adresa], a objavljene dana 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u nastavku teksta ZKP), stavlja se izvan snage kazneni nalog broj: K- 520/2023-2 od 20. rujna 2023. godine.

II.

I./ Na temelju članka 453. točke 3. ZKP,

Optužena ĆA, OIB [osobni identifikacijski broj], kći Ivana i ĐA rođene Ć, rođena **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, službenica sa završenom srednjom školom, prekršajno kažnjavana, neosuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

u periodu od 2020. godine do 28. prosinca 2022. u Osijeku, u nakani da se nepripadno imovinski okoristi, bez znanja i odobrenja vlasnika bankovne kartice NA, izvršila veći broj transakcija putem Internet trgovina „Zara, Bershka, Stradivarius, Wolt Zagreb, London lash i Wish“, koristeći podatke PBZ bankovne kartice u vlasništvu NA, koje je znala od ranije, čime si je neovlašteno pribavila razne artikle u vrijednosti 4.250,00 eura/ 32.021,63 kuna i za citirani iznos oštetila vlasnika navedene kartice i računa NA,

dakle da bi, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist unosila računalne podatke i na taj način prouzročila štetu drugome,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka - računalnom prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 271. stavku 1. KZ/11,

II./ Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP-a, oštećenik se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

III./ Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6., 7. i 8. ZKP, troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada njenog branitelja Nikole Erora, odvjetnika iz Osijeka, padaju na teret proračunskih sredstava, o kojima će sud donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO- 439/2023 od 12. rujna 2023. optužena je okr. ĆA zbog kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka - računalne prijevare, iz članka 271. stavka 1. KZ/11.

2. Presudom Općinskog suda u Osijek broj: K-520/2023-2 od 20. rujna 2023. prihvaćen je zahtjev ODO-a u Osijeku i izdan je kazneni nalog kojim je okr. ĆA proglašena krivom zbog kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka - računalnom prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 271. stavku 1. KZ/11, te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom provjere u trajanju od dvije godine.

3. Protiv navedene presude okr. ĆA je podnijela prigovor.

4. Povodom njenog prigovora optužno vijeće je rješenjem ovog suda broj: Kov- 263/2023-7 od 30. studenog 2023. potvrdilo predmetnu optužnicu.

5. Očitujući se o optužbi, okr. ĆA je iskazala da se ne smatra krivom.

6. U dokaznom postupku ispitani su okr. ĆA, oštećenik RA, svjedoci AA, ŠA, ZA i ŽA, te su pročitane sljedeće isprave: preslike transakcija s kartice tekućeg računa "PBZ banke" u vlasništvu NA od 16. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022., CD medij sa podacima o dvije transakcije izvršene putem Internet trgovine "Wish", preslike računa narudžbi na Internet trgovini "Zara", preslika kartice tekućeg računa "PBZ banke" u vlasništvu NA, dopis odvjetnika Miroslava Šatlana od 22. svibnja 2023., podnesak PBZ od 15. svibnja 2025. (stranica 184. do 187. spisa), te izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije na ime okrivljene.

7. Okr. ĆA u obrani je navela da nije prevarila oštećenika jer da je koristila podatke njegove bankovne kartice uz njegovu dozvolu, a ne bez njegovog znanja. Naime, ošt. RA je slikao svoju bankovnu karticu i poslao joj je fotografiju kako bi mogla koristiti za plaćanje putem e-bankarstva. Dakle, oštećenik je znao da ona koristi njegovu karticu i da putem nje kupuje različite stvari, a posebno one koje trebaju za salon za uljepšavanje kojeg je imala u to vrijeme. Ukazala je sudu da je oštećenik imao slične probleme s bivšom suprugom koju je također optužio za prijevaru baš kao i nju u ovom kaznenom postupku. Smatra nelogičnim da oštećenik u razdoblju od dvije godine nije znao da ona koristi njegovu karticu i da je tek dva mjeseca nakon što je primio jednu poruku na mobitel išao u banku da se raspita o čemu se radi. Nasuprot tome, tvrdi da je oštećenik dobro znao da ona koristi njegovu karticu i da je on to odobrio, jer da nije mogao je odmah stornirati karticu i opozvati punomoć koju joj je dao. Nadalje, navela je da su oni živjeli oko šest godina u oštećenikovom stanu koji je bio derutan i trebalo ga je urediti. U obnovu njegovo stana uložila je oko 4.000,00 EUR-a. Njen otac im je kupio cjelokupnu kuhinju, a ona je kupila kutnu garnituru, tepihe, ormar, te još neki namještaj i platila ja majstora za neke radove. Kad su se razišli, oštećenik joj je rekao da će joj vratiti uložena sredstva tako da joj je dao da koristi njegovu bankovnu karticu sve dok se ne namiri. Tada joj je dao dvije punomoći za dvije bankovne kartice u PBZ-u i to na deviznom i kunskom računu. Naglasila je da joj oštećenik nikada nije javio da joj je opozvao punomoć. O svemu tome razgovarala je sa nekim prijateljicama, a posebno sa AA, te je situaciju iznijela i svojim kćerima. Vodila je evidencija o stanju duga, odnosno koliko je potrošila kupnjom određenih proizvoda, ali nije provjeravala kakvo je financijsko stanje NA prije svake kupnje. Znala je da je on solidnog financijskog stanja. Oni su se povremeno viđali i razgovarali su, te mu je ona znala reći da je kupila nešto putem njegove kartice. U više navrata je ponovila da joj je oštećenik fotografirao svoju bankovnu karticu i da ju je poslao putem mobitela, te da su se na fotografijama vidjele obje strane kartice, tako da je znala IBAN i CVC broj.

8. Ošt. RA je iskazao da je bio u vezi sa okrivljenom i to od 2014. do travnja 2020. Živjeli su zajedno i opunomoćio ju je da može koristiti njegove račune, devizni i kunski. Nakon što su prekinuli vezu, službenica u banci mu je dana 6. lipnja 2020. rekla da je okrivljena s njegovog računa podigla 1.000,00 kuna za jedan mjesec, a za drugi 500,00 kuna. S obzirom da je okrivljenoj dao punomoć, odlučio ju je opozvati. Naveo je da je uvidom u transakcije utvrdio da je okrivljena kupovala proizvode za salon za uljepšavanje koji je u to vrijeme vodila, te razne usluge wellnesa i slično, kao i kupovinu odjeće. Mjesec dana nakon tog saznanja ukinuo je punomoć i više nije na to obraćao pažnju. Na raspravi je dodao da je od 2015. do travnja 2020. živio s okrivljenom jer su bili u vezi. Imali su zajednički budžet, ali nije istina da je okrivljena snosila troškove za renoviranje stana. Dao joj je punomoć i sve podatke potrebne za korištenje njegove bankovne kartice. U lipnju 2020. kada je utvrdio da je okrivljena podizala novce s njegovog računa nazvao ju je i rekao joj je da otkazuje punomoć. U dužem periodu primijetio je da mu nedostaje novaca na računu, ali nije znao o čemu se radi. Tek u listopadu 2022. instalirao je aplikaciju elektronskog bankarstva na mobitelu i od tada je mogao kontrolirati priljev i odljev s tekućeg računa kojeg ima u PBZ-u. Provjerom u aplikaciji utvrdio je da mu je okrivljena u nazad tri godine podizala novce, odnosno da je s njegovog računa plaćala u trgovinama ZARA, Bersha, London Flash, te toplice u Sloveniji i slično. Ništa od navedenog mu nije bilo poznato, niti je dao dozvolu okrivljenoj da plaća te usluge s njegovog računa. Nakon svega, negdje u veljači ili u ožujku 2023. su mu iz banke javili da okrivljena plaća s njegovog tekućeg računa i pitali su ga da li ju pozna. Odgovorio je da je to njegova bivša djevojka, te je zatim razgovarao s njenim sinom ZA kojeg je sreo u jednom kafiću u Višnjevcu. Izložio mu je problem i ovaj mu je rekao da on tu ne može ništa i da će razgovarati s majkom, te da će provjeriti o čemu se radi. Kasnije ga je ZA nazvao i rekao mu da okrivljena sve poriče i sugerirao mu je da ode u policiju i da ju prijavi. U odnosu na ulaganje u stan, naveo je da su zajednički kupili kuhinju, odnosno da je otac od okrivljene platio kuhinju, a nakon svega, on je taj uloženi novac vratio, te od tada okrivljena nema više potraživanja na ime ulaganja u stan. Izričito je naveo da posjeduje dokaz o otkazu punomoći, odnosno da ima pisani trag, kao i da svjedokinja AA nema nikakvih saznanja o predmetu, jer s njom nije razgovarao o tim temama i za vrijeme veze s okrivljenom svjedokinja je bila kod njih najviše četiri puta.

9. Svjedokinja AA je iskazala da joj je okrivljena dugogodišnja prijateljica, te da je oštećenika upoznala putem nje dok su bili u vezi. Sjeća se da je okrivljena dobila otpremninu u banci i doselila se kod oštećenika u njegov stan, te je uložila u obnovu tog stana. To joj je rekla okrivljena, a i dolazila je k njima u posjete. Stan je dvosoban i nalazi se na Vijencu Ivana Meštrovića. Ne zna koliko je novaca okrivljena uložila u obnovu stana, a zna da oštećenik njoj nije vratio uložene novce, već su se dogovorili da će na ime duga oštećena neko vrijeme koristiti njegovu bankovnu karticu. Pričala je s njima o tome, ali ne zna da li je TA obavijestio ĆA da joj opoziva punomoć za korištenje kartice. Bila je u stalnom kontaktu sa okrivljenom, a neko vrijeme je živjela u [adresa], no i tada ju je posjećivala u stanu u kojem je živjela.

10. Svjedokinja ŠA je iskazala da je njena mama bila u vezi s oštećenim i to nekih šest godina. S mamom je živjela u stanu oštećenika, odnosno u stan se uselila 2015. godine. Nije se slagala s tim da mama ulaže svoje novce u tuđi stan i bilo joj je čudno to što mama kupuje namještaj i kuhinju za stan čiji je vlasnik oštećenik. Majka joj je rekla da im želi stvoriti lijepo okruženje za život. Zna da majci oštećenik nije vratio uložene novce u obnovu stana i kupnju namještaja. Majci je instalirala aplikaciju na mobitelu za one line kupnju u trgovinama Zara, Wish i slično jer ona nije bila vična u tome. Mama je imala fotografiju bankovne kartice oštećenika i njegove podatke je unijela u mobitel. Rekla joj je da joj je oštećenik dao dozvolu da koristi njegovu karticu i da se tako namiri za uložene novce u obnovu njegovog stana. Nije bila tajna da majka kupuje određene artikle plaćajući karticom UA i sam je TA to znao jer je i pred njim plaćala njegovom karticom. Osim toga, kući su im stizali paketi koje je ona naručila i plaćala njegovom karticom. To je morao vidjeti oštećenik. Nema saznanja da li je oštećenik obavijestio majku da joj je otkazao punomoć za korištenje kartice. Kad se s majkom doselila u oštećenikov stan, imala je 13 godina. Kad su oni prekinuli vezu, preselila se s bratom u drugi stan, a majka se vratila u obiteljsku kuću kod bake. Kad su se uselili stan je bio "u kaosu". Sjeća se da je parket bio podignut, te da nije bilo kuhinje u stanu i da su ju zajedno birali, a na zidovima je bio bavalit kojeg su majstori gletali i tome slično.

11. Svjedok ZA je iskazao da su njegova majka i sestra ŠA dvije do tri godine živjele u stanu kod oštećenika. Zna da je majka dosta novca uložila u obnovu stana, te u kupnju i u ugradnju kuhinje i u plaćanje majstorima. Zna da je njegov djed financirao te radove. Nije se želio miješati u njenu vezu s oštećenikom ali ju nije odobravao. Prolazio je kroz teško razdoblje nakon smrti oca. Znao je da majka koristi bankovnu karticu od UA, ali je pretpostavio da je to njihov zajednički dogovor. Radi kao poštar, te ga je jednom prilikom u Višnjevcu zaustavio oštećenik i pozvao ga na kavu. U razgovoru mu je rekao da ima problema s tim što majka koristi njegovu karticu, te ga je zamolio da razgovara s njom i zaprijetio se da će ju tužiti. Rekao je da će upozoriti majku i da će mu javiti što ona kaže. Na toj kavi bio je RA, njegova djevojka i on. Djevojku je tada prvi puta upoznao. Ne zna da li je oštećenik otkazao punomoć majci i ne zna koliko dugo su zajedno živjeli. No, zna da je majka kupila kuhinju i da je platila majstore, ali ne zna koliko je to sve koštalo. Ne zna koliko je djed majci dao novaca za kupnju kuhinje, ali napominje da je s djedom bio povezan i da su razgovarali o tome.

12. Svjedokinja ŽA je iskazala da je zajedno sa suprugom bila u kafiću Baza u Višnjevcu kada je došao ZA, sin optužene kojega je TA pozvao u vezi problema s njegovom majkom. Suprug je rekao ZA da ĆA bez njegovog dopuštenja koristi njegove bankovne kartice i zamolio ga je da o tome razgovara s njom. TA je naglasio da problem želi riješiti mirnim putem i predložio mu je da mu ĆA vrati novac i da će se to na taj način riješiti te da ju neće prijavljivati policiji. ZA je uzrujano reagirao i rekao je da će razgovarati s majkom. Naknadno je poslao poruku UA u kojoj je napisao da majka sve negira i da tvrdi da su to sve laži i gluposti. U poruci je napisao i da mu je nedavno umro djed, otac optužene, te da ne želi imati nikakve veze s tim problemima.

13. Iz dopisa Privredne banke Zagreb od 15. svibnja 2025. utvrđeno je da je okrivljena imala punomoć na dva oštećenikova računa i to broj:

[broj bankovnog računa] i broj: [broj bankovnog računa] u razdoblju od 15. srpnja 2017. do 6. lipnja 2020. Za korištenje ovih računa banka je okrivljenoj izdala dvije kartice, za svaki račun po jednu. Nadalje, banka obavijestila sud da je okrivljenik dana 6. lipnja 2022 opozvao punomoć na računu broj: [broj bankovnog računa], a dana 16. srpnja 2020. na računu broj: [broj bankovnog računa]. Banka je posebno napomenula da nema saznanja o obavještavanju o otkazu dane punomoći jer da je to odnos između oštećenika kao punomoćnika i okrivljene kao opunomoćene.

14. Na temelju rezultata dokaznog postupka, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je okrivljena počinila kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka - računalnom prijevarom iz članka 271. stavka 1. KZ/11 na način i u vrijeme kao što je optužena.

15. Osim iskaza ošt. NA, nema drugih dokaza na temelju kojeg bi sud sa stupnjem izvjesnosti mogao zaključiti da je okrivljenica u inkriminiranom razdoblju od gotovo 4 godine bez znanja i odobrenja oštećenika koristila njegovu kunsku bankovnu karticu i da si je na taj način pribavila protupravnu imovinsku korist od 4.250,00 EUR za koji je ujedno oštetila NA, kao što je to navedeno u optužnici.

16. Naime, odlučna činjenica o tome da li je okrivljena imala ili nije imala valjanu punomoć za korištenje oštećenikovih kartica dokazana je na temelju prethodno citirane obavijesti PBZ. Iz nje je nesporno dokazano da je okr. ĆA imala valjanu punomoć u periodu od čak 6 godina, tj. od 15. srpnja 2017. pa sve 16. srpnja 2022. To znači da je postalo nedvojbeno da oštećenik ne može osnovano tvrditi da je okrivljena postupala prijetvorno, odnosno neovlašteno, prijevarno ili da ga je na bilo koji način dovela u zabludu. To što TA nakon što je prekinuo ljubavnu vezu sa ĆA nije obratio dovoljno pozornosti na stanje svog tekućeg računa u banci, ujedno ne znači i da ga je ĆA na bilo koji način obmanula, prevarila ili protuzakonito iskoristila. Prvenstveno i isključivo zato što ju je sam oštećenik valjano i zakonito opunomoćio da smije koristiti njegovu karticu, a potom i deponirao predmetnu punomoć u Privrednoj banci Zagreb, u poslovnici u Kapucinskoj ulici u Osijeku. Dakle, tužitelj nije dokazao da je okrivljena u inkriminiranom razdoblju ''od 2020 do 28. prosinca 2022.'' postupala ''bez znanja i odobrenja vlasnika kartice'', kao što je to opisao u optužnom aktu.

17. Za predmetnu optužbu, tj. za postojanje osnovane sumnje bio je dovoljan oštećenikov iskaz, međutim samo taj dokaz nije bio dovoljan i za osuđujuću presudu. Na ovaj način postalo je jasno da tužitelj nije dokazao da je okrivljena protuzakonito unosila tuđe računalne podatke (broj kartice, IBAN, PIN i CVC) u namjeri da ošteti NA i sebi pribavi protuzakonitu imovinsku korist. Za takvu inkriminaciju optužba naprosto nema dostatnih i uvjerljivih dokaza. Osuđujuća presuda se ne smije temeljiti na mogućnostima, na mišljenjima (subjektivnim osjećajima), pa niti na vjerojatnostima, koje čak mogu biti i vrlo vjerojatne, čak vjerojatnije i od suprotnog zaključka, već jedino i isključivo na činjenicama. I to na odlučujućim, važnim (pravno relevantnim) činjenicama. Činjenica jest samo ono što se može neupitno i nepobitno ustanoviti. Samo odlučne činjenice predstavljaju element bića kaznenog djela. One činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti s izvjesnošću dokazane. Drugim riječima, postojanje inkriminirajućih činjenica mora biti izvan svake razumne sumnje. Dakle, odlučna činjenica koja ide na teret okrivljeniku, tj. u prilog optužbi mora biti dokazana do takve izvjesne mjere da ne postoji razborita mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi isključila njeno postojanje.

18. U odnosu na vjerodostojnost svjedočkih iskaza valja navesti da niti jedan svjedok nema izravnih niti neizravnih saznanja o tome da li je okrivljena imala punomoć za plaćanje oštećenikovom bankovnom karticom ili nije. To je sasvim logično jer su takve informacije privatnog karaktera i nije uobičajeno da se o njima otvoreno priča sa poznanicima i prijateljima pa ni s bliskom rodbinom. Stoga su za meritornu odluku, a nakon utvrđenja postojanja valjane punomoći, svi svjedočki iskazi bili samo od sekundarnog značaja. Pri tome valja naglasiti i to da se sud nije upuštao u utvrđivanje činjenica o tome tko je i koliko uložio u obnovu stana u kojem su dulje vremena živjeli okr. ĆA i ošt. TA. Nesporno je da su oni zajedno živjeli u oštećenikovom stanu, a to da li je u tom stanu okrivljena plaćala kupnju kuhinje (ili njenu ugradnju), te namještaj i majstore za određene radove i to svojim ili očevim novcem i da li je to bilo u cijelosti ili djelomično, tj. da li je s oštećenikom imala kakav dogovor o vraćanju uloženog, postalo je irelevantno jer je okrivljena dokazala da je u inkriminiranom periodu (svakako u njegovom značajnom dijelu) imala valjanu punomoć za korištenje oštećenikovih kartica. Treba dodati da okrivljena nije dokazala kada je saznala za to da joj je oštećenik opozvao predmetne punomoći. No, tu je činjenicu trebao dokazati oštećenik, odnosno tužitelj, a ne obratno. Naime, zadatak tužitelja je da izvan svake razumne sumnje u postupku dokaže postojanje svih onih relevantnih činjenica koje je naveo u optužbi. Okrivljena suštinski ne mora dokazati ništa.

19. Sukladno svemu navedenom, slobodno ocjenjujući dokaze, sud je donio liberatornu odluku smatrajući da tužitelj nije dokazao da je predmetni obveznopravni odnos između stranaka prerastao i u kazneno djelo iz čl. 271. st 1. KZ/11. Naime, predmetno kazneno djelo može se počiniti samo dolusno, tj. samo s izravnom namjerom. Svijest o protupravnosti je bitna za postojanje ovog delikta. Opisani cilj neovlaštene kupovine putem tuđe kartice uz pripadajuće unošenje tuđih računalnih podataka određuje subjektivno obilježje djela i on je subjektivna sastavnica protupravnosti. Stoga tužitelj u kaznenom postupku mora dokazati da je počinitelj bio svjestan djela i da je želio ostvariti posljedice djela ili barem da je bio siguran u nastupanje posljedice djela. Bez te namjere okrivljene za neovlaštenim korištenjem tuđeg novca, odnosno njenom željom da stječe protupravnu materijalnu korist, naprosto nema njene krivnje. Dakle, namjera je ključna sastavnica na kojoj počiva krivnja. U konkretnom predmetu povreda ugovornog odnosa može imati kaznenopravni karakter samo i isključivo ako je do nje došlo na način da je okrivljena svjesno i voljno prevarila, dovela u zabludu ili obmanula oštećenika, ali ne i njenim eventualnim nemarom, nebrigom ili željom za manipulacijom. Možebitna imovinska šteta prerasta u kazneno djelo, tek kada tužitelj dokaže da je počinitelj umišljajno postupao. Bez tog subjektivnog elementa kaznenog djela nema optuženikove voljne sastavnice, tj. nema namjere za učin djela. Da bi se okr. ĆA mogla uputiti javna moralna kritika ili društveni prijekor, što je opća karakteristika svake osuđujuće presude, tužitelj je prethodno morao dokazati navedeno subjektivno obilježje predmetne inkriminacije.

20. Zakon o kaznenom postupku zahtijeva najviši dokazni standard za osuđujuću presudu. On zahtijeva da elementi kaznenog djela budu utvrđeni sa stupnjem vjerojatnosti koji isključuje svaku razboritu sumnju u mogućnost protivnog. To je dokazni standard izvan razumne sumnje. On dolazi u obzir kada jedini logičan zaključak izveden iz dokaza jest taj da je optuženik počinio kazneno djelo. Pri tome se ne traži matematička, nego moralna sigurnost. Optuženikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak niti tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Dakle, za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Takav najviši dokazni standard za osudu je sasvim razumljiv jer osuđujuća presuda u kaznenom postupku ima za posljedicu ograničenje određenih ustavnih prava optuženika.

21. U ovom kaznenom predmetu ništa od navedenoga nije dokazano, pa je okrivljena oslobođena optužbe, a oštećenik je upućen da imovinskopravni zahtjev za naknadu štete može ostvarivati u parnici. Trošak kaznenog postupka kao i nužni izdaci i nagrada branitelja Nikole Erora, odvjetnika iz Osijeka padaju na teret državnog proračuna, o čemu će biti doneseno posebno rješenje jer u vrijeme objave sud nije raspolagao svim potrebnim podacima za odluku trošku.

22. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 16. prosinca 2025.

S U D A C

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na broj: KO-DO-439/2023

2. Punomoćnik oštećene Miroslav Šatlan, odvjetnik iz Osijeka

3. Okr. ĆA

4. Branitelj Nikola Eror, odvjetnik iz Osijeka