REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-26/2019-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Ivone Elez, u pravnoj stvari tužiteljice LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Romeu Hercegu, odvjetniku u Zaboku, protiv tužene IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Strukanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Strukan, Delić i Mandac d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice odvjetnice Ksenije Kantura i punomoćnice tužene, odvjetnice Tee Volf, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. ZPP, dana 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljici LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 502,05 EUR (slovima: petsto dva eura i pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. veljače 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu iznosa od 1.488,79 EUR (slovima: tisuću četiristo osamdeset osam eura i sedamdeset devet centi), uz zakonske zatezne kamate tekuće od 8. veljače 2019. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 770,45 EUR (slovima: sedamsto sedamdeset eura i četrdeset pet centi) uz zakonske zatezne kamate tekuće od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.561,35 EUR (slovima: dvije tisuće petsto šezdeset jedan eur i trideset pet centi) uz pripadajuće zakonske kamate, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužene IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 EUR (slovima: dvije tisuće tristo sedamdeset pet centi) uz pripadajuće zakonske kamate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da ju je dana 2. ožujka 2016. na stubištu kuće u [adresa], napao pas imena L, broj mikročipa 191100000775451, koji je u vlasništvu tužene te da joj je nanio više ugriznih rana lijeve šake. Tužiteljica nadalje navodi da je uz psa koji ju je napao i nanio joj ozljede bilo još 5-6 drugih pasa koji su također lajali na tužiteljicu i prijeteće se držali, tako da je tužiteljica u predmetnom događaju osim tjelesnih ozljeda pretrpjela i intenzivni strah i stres. Također, tužiteljica je navela da se bojala i mogućih posljedica ugriza psa jer nije znala je li pas koji joj je nanio ozljede cijepljen. Zaključno, tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će se tuženoj naložiti da isplati iznos od 1.990,84 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu tužena navodi da je iz potvrde PU zagrebačke, PP Zaprešić od 15. siječnja 2019., razvidno da psi tužene nisu bili bez nadzora, nego su se nalazili u ograđenom dvorištu obiteljske kuće koje su u to vrijeme dijelili tužiteljica, koja stanuje na prvom katu te u prizemlju njezina sestra LGF, njezin suprug TG i njezina kćer SG. Tužena ističe da tužiteljica i njezina sestra nisu u dobrim odnosima, da je tužiteljica pokrenula veliki broj postupaka protiv sestre, koja je s druge strane bila primorana pokretati postupke radi smetanja posjeda. Tužena ističe da je netrpeljivost prema sestri tužiteljica manifestirala i u odnosu na pse, koje je namjerno izazivala i pritom snimala. Tužena navodi da se radi navedenoga obratila za pomoć i Prijateljima životinja i Udruzi za pravnu zaštitu životinja "Animalex", da su psi uvijek bili u vlastitom dvorištu i nikada bez nadzora, da je radi toga postavljen i video nadzor jer je tužiteljica prijetila sestri da će otrovati pse i da neće još dugo.

4. Tužena nadalje ističe da je netrpeljivost i nepodnošenje pasa tužene u suprotnosti s činjenicom suživota tužiteljice u Rimu s dva psa divovskih pasmina (argentsinke doge) te da su u susjedstvu psi uvijek slobodni i na cesti velikih pasmina, njemački ovčari i haskiji te da se tužiteljica njih nije plašila niti je bila agresivna prema njima. Nadalje, tužena ističe da je pas za koji tužiteljica tvrdi da ju je ugrizao vrlo niskog rasta i težak svega 5 kg, da je predmetnog dana u kući bila sestra tužiteljice zajedno sa svojim suprugom TG koji je u jednom trenutku čuo glas tužiteljice te ju je našao kako sjedi na klupi u predvorju te ju je pitao što se dogodilo. Tužena navodi da tužiteljica nije dozvolila TG da detaljnije vidi ozljedu, već da je naglašavala da je sve u redu, nije izgledala uplašeno ili pod stresom te da stoga svjedok nije imao razloga zvati medicinsku pomoć ili joj pomoći na neki drugi način.

5. Tužena navodi da je tužiteljica prijavila događaj policiji i veterinarskoj inspekciji. Tužiteljica je dala izjavu da ju je ugrizao pas smeđe žutog krzna te je stoga na zahtjev veterinarskog inspektora taj pas odveden na trokratni pregled u veterinarsku ambulantu Pet it te je inspekcijski nadzor utvrdio da je nalaz trokratnog pregleda na kliničke simptome zarazne bolesti bjesnoće negativan. Tužena ističe da se u očitovanju veterinarske inspekcije od 15. ožujka 2016. navodi da se događaj zbio na zajedničkom dvorištu te da veterinarski inspektor nije uočio nepravilnosti vezane za držanje psa i obveze posjednika životinje i provođenju naređenih mjera, sukladno Zakonu o veterinarstvu i Zakonu o zaštiti životinja.

6. Također, tužena navodi da u odnosu na zadobivene ozljede ne postoji fotodokumentacija o izgledu rane, već samo šturi opis koji ne precizira ozljedu. Tužena ističe da nitko nije bio prisutan događaju koji opisuje tužiteljica, da je nejasno da tužiteljica prilikom prijave policiji odmah nakon događaja ne zna koji ju je pas ozlijedio, a da se naknadno točno sjeća koji je to bio pas. Tužena ističe da je do štete došlo isključivo radnjom tužiteljice kao oštećene osobe koju tužena nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla ni izbjeći ni otkloniti, posebice imajući u vidu ranije dugotrajno agresivno ponašanje tužiteljice prema psima, a koje psi pamte. Zaključno, tužena predlaže odbiti tužiteljicu s njezinim zahtjevom u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženoj.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u: presliku potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić od 15. siječnja 2019. (list 4), presliku povijesti bolesti iz ordinacije PZZ od 2. ožujka 2016. (list 5), presliku dopisa Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Sektor veterinarske inspekcije, Službe veterinarske inspekcije, Odjel – veterinarski ured Zagreb, Zapad, Ispostava Zaprešić od 15. ožujka 2016. (list 5, list 7), presliku zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Sektor veterinarske inspekcije, Služba veterinarske inspekcije, Odjel – veterinarski ured Zagreb – Zapad, Ispostava Zaprešić, od 7. ožujka 2016. (list 6), potvrda Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Sektor inspekcijskog nadzora, Služba veterinarske inspekcije, Odjel- veterinarski ured Zagreb, Ispostava Zaprešić od 24. prosinca 2018. (list 8), saslušana je tužiteljica kao stranka postupka (list 37-38), saslušana je tužena kao stranka postupka (list 39-40).

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete radi ugriza psa za kojeg u tužbi navodi da je u vlasništvu tužene.

10. Između stranaka postupka nije sporno da su u vrijeme štetnog događaja 2. ožujka 2016. živjele u istoj kući te nije sporno da su u vrijeme štetnog događaja u kući živjeli i psi. Također nije sporno da dvorište u vrijeme nastanka štetnog događaja između tužiteljice i tužene nije bilo ograđeno, nije sporno da se događaj dogodio na vanjskom dijelu stubišta kuće koji je ulaz na kat objekta u vlasništvu tužiteljice.

11. Između stranaka postupka sporan je sam nastanak ozljeda, odnosno da je ozljeda tužiteljice nastala u štetnom događaju, sporna je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastalih ozljeda te da je upravo pas u vlasništvu tužene ugrizao tužiteljicu.

12. Člankom 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), određeno je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

13. Člankom 1064. ZOO, određeno je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

14. Uvidom u presliku potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić od 15. siječnja 2019. (list 4), sud je utvrdio da je LG **.**.2016. prijavila događaj; napad od strane psa. U prijavi se navodi da je prijaviteljica navela da su je na adresi stanovanja u dvorištu obiteljske kuće koju dijeli sa sestrom LGF napali sestrini psi, ali da ne zna točno koji, da je zadobila tjelesne ozljede u vidu ugrizne rane lijeve šake te da joj je liječnička pomoć pružena od strane obiteljskog liječnika u ambulanti [adresa].

15. Uvidom u povijest bolesti iz ordinacije PZZ od 2. ožujka 2016., utvrđeno je da je istu sastavio dr. med. EG, iz [adresa] te da se u istoj navodi da su MG napali psi poznate osobe i to sestre ČG, da je zadobila ugriznu ranu lijeve šake, da je kod pregleda uznemirena, uplašena, uplakana, da se sva tresla, da je od ozljeda nađeno nekoliko punktifornih rana dorzuma desne šake da izgledaju nanešene zubima te da se vidi okolni diskretan hematom. Također, iz citirane potvrde proizlazi da se sudsko-medicinski radi o lakoj tjelesnoj ozljedi, preporučena je toaleta rane s FO, rivanol povoj, te apliciranje 0,5 ml im, HIGG 250 ml te je tužiteljici preporučeno da se naruči na kontrolni pregled.

16. Nadalje, uvidom u presliku zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Sektora veterinarske inspekcije, Službe veterinarske inspekcije, Odjela – veterinarskog ured Zagreb – Zapad, Ispostava Zaprešić, od 7. ožujka 2016. (list 6 spisa), utvrđeno je da je tužiteljica 7. ožujka 2016. pristupila u ured veterinarskog inspektora Ispostava Zaprešić, Trg žrtava fašizma 1, 10290 Zaprešić, radi prijave napada psa dana 2. ožujka 2016. u 09:00 sati na adresi: [adresa]. Nadalje se navodi da je LG izjavila da živi u istoj kući s posebnim ulazom i stubištem, ali sa zajedničkim dvorištem sa svojom sestrom ČG, koja je vlasnik oko 15 pasa. Također je navedeno da navedena drži pse u kući kada je odsutna, ali kad je kod kuće pušta pse slobodno na zajedničko dvorište. Isto tako, navodi se da ju je 2. ožujka 2016. više pasa (oko šest ili sedam) napalo na stubištu od kojih se jedva obranila uz pomoć šogora NG pri čemu je zadobila ozljede u predjelu lijeve šake. Nadalje se navodi da radi velikog broja pasa koji su je napali ne može točno reći koji ju je ozlijedio.

17. Iz dopisa Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Sektor veterinarske inspekcije, Službe veterinarske inspekcije, Odjel – veterinarski ured Zagreb, Zapad, Ispostava Zaprešić od 15. ožujka 2016., proizlazi da je temeljem prijave napada psa i držanja životinja LG, veterinarski inspektor Ministarstva poljoprivrede izvršio nadzor na adresi: [adresa], dana 8. ožujka 2016. i 14. ožujka 2016. Također, iz navedenoga dopisa proizlazi da je veterinarski inspektor utvrdio da se na navedenoj adresi nalazi sedam odraslih pasa i dva šteneta u starosti oko 2 mjeseca. Nadalje se navodi da su psi dobrog gojnog stanja, čisti i da ne pokazuju znakove zanemarivanja. Također, navodi se da je izvršeno zaštitno cijepljenje protiv zarazne bolesti bjesnoće svih sedam odraslih pasa 20. srpnja 2015. te je izvršen trokratni pregled psa imena L (broj mikročipa 191100000775451), za kojeg se navodi da je nanio ozljedu tužiteljici prema izjavi šogora. Pregled je izvršen sa završetkom dana 14. ožujka 2016. te je nalaz pregleda pokazao da je u odnosu na zarazne bolesti bjesnoće negativan. U dopisu se zaključno navodi da uzevši u obzir činjenicu da se događaj zbio na zajedničkom dvorištu, veterinarski inspektor nije uočio nepravilnosti vezane za držanje pasa i obveze posjednika životinja u provođenju naređenih mjera, odnosno cijepljenja protiv zarazne bolesti bjesnoće i postupanja po nanošenju ozljede čovjeku te brige za opće zdravlje i dobrobit životinja sukladno odredbama propisanim Zakonom o veterinarstvu i Zakona o zaštiti životinja.

18. Iz dopisa Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Sektor inspekcijskog nadzora, Služba veterinarske inspekcije, Odjel – veterinarski ured Zagreb, Ispostava Zaprešić od 24. prosinca 2018. (list 8), između ostaloga proizlazi da je pas imena L ženka, mješanac, oštenjena 10. listopada 2014., označena dana 20. srpnja 2015. mikročipom broj: 191100000775451, vlasništvo SG, [adresa].

19. Saslušana kao stranka na ročištu od 19. svibnja 2022. (list 37-38) tužiteljica je navela da u istoj kući žive ona, sestra ČG, tužena, kao i sestra I. Nadalje je navela da u doba kad se zbio događaj zajedničko dvorište nije bilo pregrađeno, da je otišla iz kuće očistiti čizme, da su se odjednom oko nje stvorili psi te da ju je najmanji crni ugrizao prvo za lijevu ruku u pregibu između palca i kažiprsta te da su se zatim stvorili i ostali psi, njih 7-8, od čega je bilo pet crnih koji potječu od iste kuje T te su bila još dva bijela psa. Tužiteljica je nadalje navela da su psi doslovno prelazili jedan preko drugoga u namjeri da dođu do nje te da su je grebali šapama. Tužiteljica je dalje navela da je kasnije ozlijeđena i na desnoj šaci, da su bile ogrebotine koje su krvarile.

20. Također, tužiteljica je navela da je u kući još jedino bio TG, koji je došao pomoći, međutim da ga psi nisu slušali iako ih je pokušao odmicati od tužiteljice. Isto tako, tužiteljica je navela da je neposredno nakon događaja sjela u kuću da se malo smiri te potom otišla kod liječnika. Navela je da ničim nije izazvala pse, da ne zna o kojim se pasminama radi, da su mješanci. Tužiteljica je navela da je nakon što je kod liječnika dobila injekciju otišla prijaviti događaj na policiju, da je inspektor bio kod kuće te da je podatke o tome koji je pas ugrizao tužiteljicu dao TG. Isto tako, tužiteljica je navela da je ona rekla TG koji ju je pas ugrizao, crni najmanji za kojeg je navela da misli da se zove L. Tužiteljica je nadalje navela da je na sam dan događaja dobila cjepivo protiv bjesnoće, da je kasnije odlazila na previjanje, možda četiri puta, a kasnije je previjanje u kući obavljala sama. Tužiteljica je navela da je pas koji ju je ugrizao u vlasništvu tužene, kao i ostali crni koji su od T koju je tužena pronašla. Nadalje je tužiteljica pojasnila da zna čiji je koji pas jer da je vidjela preko "googla" da su ih htjeli podijeliti, da zna da je S od tužene te da su i psi koje je ona oštenila također od tužene.

21. Tužiteljica je navela i da je TG vidio ugriz, ali da nije vidio trenutak samog ugriza te da mu je ona rekla koji ju je pas ugrizao, da mu je ona opisala o kojem se psu radi te potom i pokazala kad su se vratili kući te da više nema ožiljka na mjestu ugriza. Također, tužiteljica navela da je u vrijeme događaja postojala oko kuće niska drvena ograda, ali da je bila otvorena lesa tako da su nakon što je ugrižena psi pobjegli vanka.

22. Saslušana kao stranka na ročištu od 19. svibnja 2022. (list 39-40), tužena je navela da nije bila prisutna i da nema saznanja o događaju, da je pas o kojem tužiteljica govori po imenu L crno-bijeli, da je štene od T koja je njen pas, da postoji i jedan najmanji crni pas koji je također njen, ali da nijedan ne grize. Tužena je navela da je L oštenjen 2014. u listopadu, da su osim njega još tri psa iz istog legla te da su svi jako malog rasta, da je u vrijeme događaja imao godinu i pol. Također, tužena je navela da nikad nisu imali problema sa psima, da im je kuća uvijek puna ljudi i to nepoznatih jer da njezini roditelji imaju OPG na selu. Tužena je istaknula da smatra da ovo uopće nije pitanje pasa, nego imovine, oko čega se tužiteljica spori s njenom mamom. Tužena je navela da su štenci dobri, da su kućni psi da su morali kupiti dvije njive da mogu voditi pse u šetnju jer da ih ne smiju puštati u dvorište. Ističe da tužiteljica stalno provocira, da kad su psi na dvorištu da zna s terase bacati vodu, pljucnuti, da je znala mahati štapom prema psima, da ona ne voli pse.

23. Saslušana kao svjedokinja na ročištu od 15. rujna 2022. (list 44-45), LGF, sestra tužiteljice i majka tužene, navela je da je predmetnog dana bila u kupaoni, da nije čula ništa posebno nikakve vike, osim što je čula supruga da je s nekim razgovarao i da se obraća psima riječima "psi dođite" ili "psi nazad". Svjedokinja je navela da joj suprug ništa nije govorio da bi se dogodilo nešto, a da on nije osoba koja bi tako nešto skrivao, da nije spomenuo nikakav ugriz. Svjedokinja je navela da se radi o psima koje je oštenila S, kćerin pas te da su štenci ostali doma, da su to jako dragi i umiljati psi te da ih se nisu mogli riješiti. Opisujući psa po imenu L, svjedokinja je navela da se radi o manjem psu, visine do 40 cm, manje od 10 kg te da je u to doba bio manji, da se ne sjeća koliko je tada bio star. Također, svjedokinja je navela da taj pas nije bio vezan, na lancu niti je grizao ogradu. Svjedokinja je nadalje navela da je tužiteljica znala bacati kokošje kosti u dvorište gdje su bili psi koje za pse mogu biti jako opasne, da je znala šutati nogom pse na što bi tužiteljica odgovarala da ona u Rimu ima velike pse, Cane Corso i da nema tog psa kojeg se ona boji. Također, navedena svjedokinja navela je da u vrijeme štetnog događaja, prostor oko kuće gdje je puštala pse nije bio fizički ograđen u odnosu na prostor kojim se pristupa kući, da su tada bili u postupku diobe, da je pred kućom svaka od njih imala vrt, što nije bilo međusobno ograđeno.

24. Saslušan kao svjedok TG na ročištu od 15. rujna 2022. (list 46-48 spisa) naveo je da nije bilo nikakvog ugriza psa, da su tog dana koji je naveden u tužbi psi bili slobodni pušteni u dvorištu. Nadalje je naveo da je u jednom trenutku primijetio da su psi koji su bili veliki štenci, u to doba malo više od godinu dana, križani psi nižeg rasta usmjerili pažnju prema ulazu tužiteljice. Svjedok je naveo da je pse pozvao u kuću, nakon čega je iz ulaza tužiteljice čuo neke glasove, da se približio i vidio tužiteljicu kako sjedi na klupici u hodniku. Također, svjedok navodi da je tužiteljica na njegov upit je li sve u redu odgovorio da je sve u redu te je ujedno svoju sestru umirivala riječima da se ne brine i da će sve biti u redu. Svjedok je nadalje naveo da je nakon toga kući došao veterinarski inspektor UG, koji je došao po prijavi tužiteljice da ju je ugrizao pas, da je vjerojatno psa opisala, iako oni nisu imali psa koji bi imao bijelu dlaku. Svjedok je nadalje naveo da je inspektor kod njih u kući pogledao sve pse te da je vidio da su to mali psi, provjerio je jesu li cijepljeni i čipirani te da nakon toga nije bilo nikakvog daljnjeg postupanja niti je izrečena kakva kazna.

25. Odgovarajući na pitanje je li on izjavio koji je pas po imenu L, svjedok je naveo da nije jer da je inspektor došao s opisom psa koji je vjerojatno dala tužiteljica. Opisujući psa imena L, svjedok je naveo da se radi o psu nižeg rasta, smeđe boje, koji je "šatiran", koji ima možda 5 kg, a da je tada bio i manji štenac od godinu dana. Svjedok je naveo da nije bio agresivan pas, da nije bio vezivan, da imaju OPG te da im je svakodnevno veliki broj ljudi u kući, da psi nisu nikoga ugrizli. Također je svjedok naveo da je tužiteljica znala i udarati pse, da je vidio da je tužiteljica ozlijeđena da bih joj pomogao. Svjedok je naveo da su svi štenci iz istog legla od T koja je u vlasništvu SG. Zaključno, svjedok je naveo da on nije iskazivao u smislu da pas nije ugrizao tužiteljicu, nego da on to nije vidio, da je tužiteljica kada je otišao do nje držala sklopljene ruke.

26. Saslušan kao svjedok na ročištu od 27. veljače 2023. (list 58-61), EG naveo je nakon što mu je predočena povijest bolesti iz ordinacije PZZ od 2. ožujka 2016. (list 5) da je upravo on sastavio i potpisao taj nalaz. Nadalje je svjedok naveo da se sjeća da je tužiteljica došla u ordinaciju i da je rekla da ju je ugrizao pas od sestre. Svjedok je naveo da se ne sjeća same ozljede, s obzirom da pregledava jako puno ljudi, da je ozljeda opisana u nalazu. Također, svjedok je naveo da ima iskustva s liječenjem ugriza životinja i prema njegovom iskustvu da, iako nije vještak, da je predmetna ozljeda nastala od ugriza životinje. Dalje iskazujući svjedok je naveo da je obveza liječnika u ovakvim situacijama ugriženu osobu zaštititi od tetanusa i to apliciranjem seruma i cjepiva te da je i gospođa LG primila navedenu terapiju. Svjedok je nadalje naveo da je procedura izvršiti provjeru je li životinja bolesna ako je poznata, odnosno potrebno je životinju odvesti veterinaru koji obavlja testove na bjesnoću.

27. Također, svjedok je naveo da tužiteljica nema hrvatsko zdravstveno osiguranje te da je mogla doći kod njega na pregled samo u slučaju akutnih iznenadnih stanja, da je tužiteljica kada je došla kod njega imala male krastice i mali hematom oko ugrizne rane, da joj nije propisao dodatnu terapiju, da je tužiteljica bila dva puta na kontroli. Odgovarajući na postavljene upite punomoćnice tužene, svjedok je između ostaloga naveo da odgovor na pitanje je li uobičajeno da kod ugriza psa kod mjesta ugriza budu vidljivi donji i gornji zubi, odgovor ovisi o položaju ruke te o vrsti psa i njegovoj veličini. Također, svjedok odgovarajući na pitanja punomoćnice tuženika naveo da se hematom nakon ugriza javlja odmah, da prema sjećanju misli da je hematom nalaza od 2. ožujka 2016. bio svježi hematom te da tužiteljici nije propisao tablete protiv bolova jer ih nije ni tražila.

28. Saslušan kao svjedok na ročištu od 27. veljače 2023. (list 61-62), svjedok OG naveo je da je dolazio nekoliko puta kod SG, da je tužiteljica jednom prigodom kada je došao zvala policiju. Svjedok je nadalje naveo da se radi o obiteljskoj kući na dva kata, da SG živi u prizemlju, tužiteljica na katu. Svjedok je nadalje naveo da se u toj kući nalaze psi koje je imala SG, da su psi mješanci, dobrog karaktera da je bilo puno životinja po dvorištu jer je očuh veterinar. Također, svjedok je naveo da nikada nije čuo niti osobno imao neugodno iskustvo s nekom od tih životinja, da se radi o manjim psima, da nikada nisu bili vezani niti su bili agresivni. Odgovarajući na postavljeni upit punomoćnice tuženika, svjedok je naveo da je tužiteljica pse gađala kamenjima.

29. Saslušan kao svjedok na ročištu od 30. ožujka 2023. (list 65-68), svjedok UG naveo je da je vidio tužiteljicu kada je došla u ured veterinarskog inspektorata, naveo je da je bila normalnog psihofizičkog izgleda te je došla prijaviti sestru. Svjedok je naveo da tužiteljica prilikom posjeta od 7. ožujka 2016. nije mogla točno reći koji ju je od pasa ozlijedio. Odgovarajući na upit suda o tome zašto je baš pas imena L, broj mikročipa: 191100000775451, pregledan i zašto je baš u odnosu na njega izvršen trokratni pregled, svjedok je naveo da se TG naknadno sjetio da bi možda baš taj pas mogao biti taj koji je nanio ugriz. Svjedok je naveo da mu tužiteljica nije pokazala ozljedu, kada je došla u ured veterinarskog inspektora. Također, svjedok je dalje iskazujući naveo da je upravo njemu TG dao izjavu da je upravo pas L taj pas koji je napao tužiteljicu. Također, svjedok je naveo da je bio u kući HG u prizemlju, da na katu kod tužiteljice nije bio, da je tom prilikom vidio pse koji su bili socijalizirani, umiljati, čisti, da nisu režali, da nisu imali agresivno ponašanje prema njemu kao stranoj osobi te da u tom trenutku nije mogao znati koji je to pas L.

30. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr.sc. dr.med. Srećka Vuletića od 7. kolovoza 2023. (list 78-79) proizlazi da je ugrizna rana lijeve šake posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Naime, kako se to navodi u nalazu i mišljenju, tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila manje punktiformne ozljede kože, u naravi ugriznu ranu u području lijeve šake s okolnim krvnim podljevom, između prvog i drugog metakarpofalangealnog zgloba. Kod tužiteljice kliničkim pregledom nisu pronađene tegobe, ograničenja funkcijskog deficita malih zglobova lijeve šake ili neurološkog deficita, a koji bi zaostajali kao trajna posljedica predmetnog ozljeđivanja, nisu pronađeni niti ožiljci nakon punktiformnih rana koje je tužiteljica zadobila zagrizom. Također, iz citiranog nalaza i mišljenja proizlazi kako nema podataka da bi predmetno ozljeđivanje uzrokovalo kod tužiteljice trajnu povredu duševnog zdravlja. Nadalje iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da, iako se kod tužiteljice javlja strah kod susreta sa psima od sestre, zbog straha i nelagode nije zatražila stručnu pomoć niti se liječila po psihijatru te da u Italiji ima psa i tada nema straha. Povreda duševnog zdravlja bila je privremena kao u ocjeni straha, a povreda tjelesnog zdravlja također privremena.

31. Nadalje iz citiranog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica trpila primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku ugriza, sekundarni jaki oscilirajući strah trpila je kroz 24 sata, umjereni oscilirajući strah trpi kroz 2 dana, a slabiji strah kroz 3 dana. Tužiteljica je trpila bol jakog intenziteta kroz prvih nekoliko sati (2-3 sata) po događaju, bol srednjeg intenziteta trpila je kroz 24 sata, a bol slabog intenziteta kroz ukupno pet dana. Naruženje kao posljedica predmetnog ozljeđivanja nije nastupilo. Kod tužiteljice nije utvrđeno trajno smanjenje opće životne i radne aktivnosti nakon predmetnog ozljeđivanja. Tužiteljici je bila potrebna tuđa njega i pomoć 1 sat dnevno kroz 5 dana (za manji dio radnji samozbrinjavanja i radnji vođenja kućanstva, dio radnji koje uključuje motoričke aktivnosti i statodinamička opterećenja gornjih ekstremiteta. Stručna medicinska njega pružena je tužiteljici kroz zdravstvene usluge u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, dok druga vrsta njege očekivano nije bila niti potrebna.

32. U odnosu na citirani nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

33. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice, budući je isti životan i logično uvjerljiv te u skladu s ostalim dokazima provedenim tijekom postupka. Također, sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužene kao životan i logično uvjerljiv. Nadalje, sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje LGF, iz razloga što opis kuće i dvorišta u kojem se dogodio predmetni štetni događaj odgovara opisu istih iz ostalih provedenih dokaza tijekom postupka.

34. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka TG u dijelu u kojem navodi da nije bilo nikakvog ugriza psa te u dijelu iskaza iz kojeg proizlazi da nije on izjavio da je upravo pas po imenu L napao tužiteljicu. Naime, navedeni dio iskaza u suprotnosti je s iskazom svjedoka UG, koji je ujedno i viši veterinarski inspektor, koji je obavio inspekcijski nadzor na adresi na kojoj su se nalazili psi tužene te nema nikakvog interesa od ishoda predmetnog postupka. Naime, svjedok UG na ročištu od 30. ožujka 2023. (list 65-68), izričito je naveo da je pas imena L pregledan jer je upravo TG izjavio da je to pas koji je napao tužiteljicu te da je tu izjavu TG dao upravo njemu. Također, činjenica da je tužiteljicu zaista ugrizao pas proizlazi i iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić od 15. siječnja 2019., kao i iz povijesti bolesti iz ordinacije PZZ od 2. ožujka 2016.

35. Sud je prihvatio iskaze svjedoka EG i svjedoka UG jer su životno i logično uvjerljivi te se radi o svjedocima koji su u potpunosti nezainteresirani za ishod predmetnog postupka. Također, sud je u potpunosti prihvatio iskaz svjedoka OG, budući je navedeni svjedok nezainteresiran za ishod postupka.

36. Nadalje, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka mr.sc. dr.med. Srećka Vuletića od 7. kolovoza 2023., budući da je isti sastavljen brižljivo i savjesno te je detaljno obrazložen, sve sukladno spisu priležećoj dokumentaciji.

37. Slijedom svega navedenoga, u postupku je utvrđeno da je dana 2. ožujka 2016., tužiteljicu ugrizao pas u vlasništvu tužene, posebice uvažavajući da su svi psi u dvorištu kuće u kojoj živi tužiteljica i njezina sestra s obitelji upravo u vlasništvu tužene. Navedeno proizlazi iz iskaza tužiteljice, zatim iz iskaza svjedoka TG, koji je naveo da su svi štenci iz istog legla od T koja je vlasništvu SG. Također, navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka UG, koji je naveo da mu je upravo TG izjavio da je pas imena L, broj mikročipa: 191100000775451, pas koji je napao tužiteljicu. Iz potvrde Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Sektor inspekcijskog nadzora, Služba veterinarske inspekcije, Odjel- veterinarski ured Zagreb, Ispostava Zaprešić od 24. prosinca 2018. (list 8), proizlazi da je pas imena L ženka, mješanac, oštenjena 10.10.2014., označena dana 20.07.2015. mikročipom broj: 191100000775451, vlasništvo SG, [adresa]. Nakon što ju je ugrizao pas u vlasništvu tužene, tužiteljica je događaj prijavila policiji, o čemu je izdana i potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić od 15. siječnja 2019. Pas koji je ugrizao tužiteljicu, kao i ostali psi u vlasništvu tužene nisu bili vezani, kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice, iz iskaza LGF te iz iskaza svjedoka TG, koji je izričito naveo da su tog dana koji je naveden u tužbi psi bili slobodni pušteni u dvorištu koji su u jednom trenutku usmjerili pažnju prema ulazu tužiteljice.

38. Također, tužena je radi ugriza psa potražila i liječniku pomoć, koju joj je pružio dr. med. EG, kako to proizlazi iz povijesti bolesti iz ordinacije PZZ od 2. ožujka 2016., kao i iskaza dr. med. EG. Isto tako, tijekom postupka utvrđeno je da je tužiteljica podnijela prijavu napada psa Ministarstvu poljoprivrede, Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane, Sektoru veterinarske inspekcije, Službi veterinarske inspekcije, Odjelu – veterinarskog ureda Zagreb – Zapad, Ispostava Zaprešić, temeljem koje je veterinarski inspektor Ministarstva poljoprivrede UG izvršio nadzor na adresi: [adresa], dana 8. ožujka 2016. i 14. ožujka 2016. Neposrednim inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da se na navedenoj adresi nalazi sedam odraslih pasa i dva šteneta u starosti oko dva mjeseca. Navedeni psi su dobrog gojnog stanja, čisti i ne pokazuju znakove zanemarivanja. Veterinarski inspektor nije uočio nepravilnosti vezane za držanje psa i obveze posjednika životinja u provođenju naređenih mjera, odnosno cijepljenja protiv zarazne bolesti bjesnoće i postupanja po nanošenju ozljede čovjeku te brige za opće zdravlje i dobrobit životinja sukladno odredbama propisanim Zakonom o veterinarstvu i Zakona o zaštiti životinja.

39. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr.sc. dr.med. Srećka Vuletića od 7. kolovoza 2023. (list 78-79), u odnosu na koji stranke nisu imale primjedbe, proizlazi da je tužiteljica trpila primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku ugriza. Sekundarni jaki oscilirajući strah trpila je kroz 24 sata, umjereni oscilirajući strah trpila je kroz dva dana, a slabiji strah kroz tri dana. Tužiteljica je trpila bol jakog intenziteta kroz prvih nekoliko sati (2-3 sata) po događaju, bol srednjeg intenziteta trpila je kroz 24 sata, a bol slabog intenziteta kroz ukupno pet dana. Tužiteljici je bila potrebna tuđa njega i pomoć i to 1 sat dnevno kroz pet dana.

40. Prema ocjeni ovog suda tužiteljica nije doprinijela nastanku štetnog događaja te slijedom toga i šteti koja joj je prouzročena. Tužena je u svom iskazu s ročišta od 19. svibnja 2022. (list 39-40) navela da tužiteljica stalno provocira, da zna s terase bacati vodu, pljucnuti, mahati štapom prema psima. Također, svjedokinja LGF na ročištu od 15. rujna 2022. (list 44-45), navela je da je tužiteljica jednom prilikom sa srpom u ruci zamahivala prema psu te da je znala bacati kokošje kosti koje za pse mogu biti jako opasne. Tijekom postupka tužena nije iznosila navode u tom pravcu niti to iz provedenih dokaza proizlazi da bi tužiteljica upravo 2. ožujka 2016., kada se dogodio štetni događaj, poduzela bilo koju radnju koja bi dala povod za ugriz psa. Nasuprot tome, iz iskaza TG s ročišta od 15. rujna 2022. (list 46) proizlazi da su psi u jednom trenutku usmjerili pažnju prema ulazu tužiteljice, nakon čega je pse pozvao u kuću. Također, iz provedenih dokaza tijekom postupka proizlazi da nad psima u vlasništvu tužene, pa tako i nad psom koji je ugrizao tužiteljicu, nije provođen pravilan nadzor budući da su se mogli slobodno kretati kućom te slobodno pristupiti tužiteljici. Naime, tužena je odgovorna i za štetu i stoga što nije imala nadzor nad psom, isti nije bio vezan na siguran način, uslijed čega je i mogao pristupiti i ugristi tužiteljicu.

41. Polazeći od svega navedenoga, u postupku je utvrđeno da je dana 2. ožujka 2016. na stubištu kuće u [adresa], tužiteljicu ugrizao pas u vlasništvu tužene. Nadalje, utvrđeno je da pas u vlasništvu tužene predstavlja opasnu stvar. Naime, pas koji nije čuvan niti vezan, već se slobodno kreće dvorištem i ispred kuće i stoga nije pod kontrolom vlasnika predstavlja opasnu stvar (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev 2425/1997 od 15. veljače 2000.). Polazeći od navedenoga, tužiteljici je prouzročena šteta jer tužena nije vršila pravilan nadzor nad psom, uslijed čega je pas mogao doći do tužiteljice te ugristi tužiteljicu na vanjskom dijelu stubišta koji je ulaz na kat objekta u vlasništvu tužiteljice. Slijedom iznijetog, tužiteljica osnovano temeljem članka 1063. i članka 1064. ZOO zahtijeva od tužene da joj kao vlasnica opasne stvari nadoknadi štetu koja je opasnom stvari prouzročena.

42. Člankom 1045. stavak 1. ZOO, određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 1046. ZOO, određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

43. Sukladno članku 1100. stavak 1. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, pri čemu će, sukladno članku 1100. stavak 2. ZOO, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

44. Člankom 154. stavak 2. ZPP određeno je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva

45. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje ukupan iznos od 1.990,84 EUR, dok joj je dosuđen iznos od 502,05 EUR. Iz navedenoga proizlazi da je tužiteljica s visinom tužbenog zahtjeva uspjela s 25% (502,05 : 1.990,84 x 100), iz čega proizlazi da je tužena u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjela sa 75% (100 % - 25%). U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, tužiteljica je uspjela sa 100%, slijedom čega proizlazi da ukupan uspjeh tužiteljice kada se uzmu u obzir i osnova i visina tužbenog zahtjeva iznosi 62,50% (100 % + 25% : 2) iz čega proizlazi da ukupan uspjeh tužene u postupku iznosi 37,50 %. (100% - 62,50 %). Slijedom navedenoga, konačni uspjeh tužiteljice nakon umanjenja uspjeha tužene u postupku iznosi 25%.

(62,50 % – 37,50 %).

46. Tužiteljici je primjenom navedene zakonske odredbe, članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023, 107/2025; dalje Tarifa) priznat i dosuđen trošak parničnog postupka i to: iznos od 200,00 EUR za sastav tužbe u smislu Tbr. 7. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 14. veljače 2022. u smislu Tbr. 9. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 13. travnja 2022. u smislu Tbr. 9. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 19. svibnja 2022. u smislu Tbr. 9. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 15. rujna 2022. u smislu Tbr. 9. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 27. veljače 2023. u smislu Tbr. 9. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 30. ožujka 2023. u smislu Tbr. 9. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za sastav podneska od 9. studenoga 2023. u smislu Tbr. 8. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 25. lipnja 2025. u smislu Tbr. 9. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za sastav podneska od 26. lipnja 2025. u smislu Tbr. 8. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na raspravi od 14. listopada 2025., dakle ukupan iznos od 2.200,00 EUR na koji je iznos u smislu Tbr. 46. Tarife, valjalo pridodati PDV po stopi od 25%, dakle iznos od 550,00 EUR. Također, tužiteljici je valjalo priznati i iznos od 199,08 EUR na ime predujma za provođenje medicinskog vještačenja, iznos od 66,36 EUR za sudsku pristojbu na tužbu, kao i iznos od 66,36 EUR za sudsku pristojbu na presudu. Slijedom navedenoga, priznati troškovi tužiteljice iznose: 3.081,80 EUR, odnosno kada se uzme u obzir uspjeh tužiteljice u postupku od 25%, ukupno priznati troškovi tužiteljice iznose 770,45 EUR. Na trošak parničnog postupka tužiteljici je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate u smislu članka 151. stavak 3. ZPP te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

47. Sud tužiteljici nije priznao trošak u iznosu od 200,00 EUR uz PDV po stopi od 25%, dakle iznos od 50,00 EUR za sastav podneska od 16. srpnja 2019., budući da isti prema ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka. Uvažavajući da je tužiteljica potraživala naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 3.331,80 EUR, dok joj je dosuđen iznos od 770,45 EUR, to je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.561,35 EUR te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

48. Zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka odbijen je u smislu članka 154. i 155. ZPP te je stoga odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

49. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

SUDAC:

Berislav Zaninović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tužena po pun.