REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5802/2025-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku iz Šibenika, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallay, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 7. studenog 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mislava Bežovana, odvjetnika iz Zagreba i zamjenice punomoćnika tuženika CM, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb, dana 16. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju PM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.528,39 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,53 eur od dana 21.08.2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,97 eur od dana 16.11.2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,37 eur od dana 16.11.2007. godine do isplate,

- na iznos od 2,46 eur od dana 24.01.2008. godine do isplate,

- na iznos od 3,60 eur od dana 24.01.2008. godine do isplate,

- na iznos od 5,57 eur od dana 21.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 2,62 eur od dana 21.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 1,46 eur od dana 29.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 2,91 eur od dana 17.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 0,78 eur od dana 16.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 0,89 eur od dana 14.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 2,15 eur od dana 17.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 11,71 eur od dana 16.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 5,31 eur od dana 18.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13,45 eur od dana 19.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 14,70 eur od dana 21.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,27 eur od dana 18.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,07 eur od dana 18.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,37 eur od dana 21.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,92 eur od dana 21.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,12 eur od dana 19.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,60 eur od dana 20.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,55 eur od dana 10.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,47 eur od dana 21.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,51 eur od dana 21.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,32 eur od dana 18.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,75 eur od dana 18.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,80 eur od dana 22.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 15,33 eur od dana 16.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 18,12 eur od dana 19.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 17,59 eur od dana 13.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 18,62 eur od dana 14.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 27,54 eur od dana 16.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 25,70 eur od dana 15.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,31 eur od dana 16.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 29,37 eur od dana 15.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 26,26 eur od dana 15.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 32,84 eur od dana 16.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 41,20 eur od dana 15.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 35,28 eur od dana 17.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 37,35 eur od dana 15.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 34,71 eur od dana 16.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 35,19 eur od dana 13.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 46,40 eur od dana 13.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 47,49 eur od dana 14.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 56,65 eur od dana 14.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 51,85 eur od dana 18.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 46,60 eur od dana 14.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 45,56 eur od dana 11.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 45,17 eur od dana 11.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 47,64 eur od dana 21.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 49,79 eur od dana 13.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 50,08 eur od dana 13.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 48,59 eur od dana 13.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 49,60 eur od dana 4.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 50,29 eur od dana 17.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 49,13 eur od dana 23.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 49,43 eur od dana 24.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 48,56 eur od dana 14.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 46,68 eur od dana 21.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 48,69 eur od dana 15.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 49,65 eur od dana 15.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 48,97 eur od dana 20.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 45,19 eur od dana 23.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 48,41 eur od dana 21.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 48,69 eur od dana 28.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 47,43 eur od dana 29.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 43,51 eur od dana 28.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 43,41 eur od dana 27.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 44,37 eur od dana 2.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 45,91 eur od dana 27.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 48,05 eur od dana 27.09.2013. godine do isplate,

- na iznos od 46,95 eur od dana 28.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 47,73 eur od dana 2.12.2013. godine do isplate,

- na iznos od 48,62 eur od dana 30.12.2013. godine do isplate,

- na iznos od 49,16 eur od dana 30.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 50,33 eur od dana 28.02.2014. godine do isplate,

- na iznos od 49,95 eur od dana 28.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 48,66 eur od dana 29.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 48,25 eur od dana 29.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 48,43 eur od dana 27.06.2014. godine do isplate,

- na iznos od 49,89 eur od dana 31.07.2014. godine do isplate, sve po stopi koja se do 31.12.2007. određuje po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u skladu s podneskom tužitelja od 30. rujna 2025. godine.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.676,31 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja PM za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi od 8. rujna 2020. godine navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 168-50-4266175, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 13.220,05 CHF te da je citirani ugovor sklopljen na razdoblje od 7 godina. Prvotno ugovorena kamatna stopa iznosila je 5,49%, promjenjiva, dok je prvotno ugovoren anuitet prema početnoj kamatnoj stopi iznosio 189,91 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju banke na dan otplate. Kredit je, kako navodi tužitelj, u cijelosti otplaćen 1. kolovoza 2014. godine i nije konvertiran. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu tuženik je odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.220,05 CHF, obračunato prema srednjem tečaju banke na dan isplate kredita. Odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno je da su stranke suglasne da će se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru izvršiti u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovor (CHF), izračunato korištenjem srednjeg tečaja Banke, važećem na dan plaćanja. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nadalje, tužitelj navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/17 od 14.06.2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine, a kojom je pravomoćno utvrđeno da je, između ostalih, ovdje tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine, koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a kojom se utvrđuje ništetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Ovo stoga što su citirane presude donesene povodom kolektivne tužbe podnesene sukladno čl. 502. a ZPP-a, a tužitelj posebno naglašava da je člankom 502 c ZPP-a, propisano da je sud prilikom odlučivanja u pojedinačnim slučajevima vezan pravnim utvrđenjima presuda koje su donesene povodom kolektivnih tužbi, pa je tako i sud koji će odlučivati u ovom postupku vezan pravomoćnim utvrđenjem suda da su navedene ugovorne odredbe ništetne. Sukladno odredi čl. 323 ZOO-a, ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Iz navedenog proizlazi da je tuženik na štetu tužitelja bez valjene pravne osnove stekao ne pripadajuću imovinsku korist, a koja se ogleda u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate kredita u odnosu na početni tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja ugovora. Stoga tužitelj u tužbi predlaže da sud presudom naloži tuženiku da mu isplati iznos od 19.050,24 kn / 2.528,40 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli mjesečni iznos preplate počev od dana uplate do isplate, te potražuje i parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 30.09.2025. godine (list 198-202 spisa), tužitelj potražuje isplatu iznosa od 2.528,39 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli mjesečni iznos preplate počev od dana uplate do isplate (kako mu je to i dosuđeno pod točkom I. izreke presude), te potražuje i parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.6.2014. kao i na presudu Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od dana 14.6.2018. u cijelosti promašeno. Predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda RH je priznato pravo potrošačima, međutim na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud RH nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne. Da bi sudovi to mogli učiniti, obveza je svakog potrošača, pa tako i tužitelja u ovom postupku, da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a istaknu određene činjenice za koje smatraju da im idu u prilog, predloži odgovarajuće dokaze i postave određeni tužbeni zahtjev, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije učinjeno, već se argumentacija iz tužbe iscrpljuje u paušalnim i općenitim navodima. Naime, sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio gore navedene presude nije dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev, protivno stavu tužitelja koji se može iščitati iz predmetne tužbe. U vezi s navedenim, tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Smatra da je potpisom predmetnog ugovora o kreditu i to u članku 9., tužitelj izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu. Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika koji je objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Tuženik ističe da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u danom trenutku bilo poznato. Smatra da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i promjenjive kamatne stope. U prilog navedenom govori i okolnost da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na razdoblje od 7 godina, te nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, kao što nije uvjerljivo niti to da je tužitelj očekivao da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, a iz čega jasno proizlazi da tužitelj ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno promjenjive kamatne stope, samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu, odnosno ugovorili drugačiji način obračuna kamata. Tuženik opreza radi, temeljem čl. 214. stavak 3. ZOO-a, ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost, dopuštenost i urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik izričito učinio nespornima. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Presudom ovog suda posl. br. P-4884/2022-42 od 30. travnja 2025. godine naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.527,71 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, pod točkom I. izreke rješenja sadržanog u navedenoj presudi utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 0,69 eur, pod točkom II. izreke rješenja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.488,81 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 30. travnja 2025. godine do isplate, pod točkom III. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa kao neosnovan, dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

4. Povodom žalbe tuženika na gore navedenu presudu i rješenje, Županijski sud u Rijeci je rješenjem posl. br. Gž-1145/2025-3 od 27. kolovoza 2025. godine uvažio žalbu tuženika i ukinuo presudu ovog suda posl. br. P-4884/2022-42 od 30. travnja 2025. godine i rješenje istog suda posl. br. P-4884/2022-42 od 30. travnja 2025. godine u točki II. i IV. izreke te predmet vratio prvostupanjskom sudu u fazu glavne rasprave, dok je ostavio da se o troškovima nastalim povodom žalbe odluči u konačnoj odluci.

5. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijepis knjigovodstvene kartice (list 9-14 spisa), u predmetni ugovor o kreditu (list 24-30 spisa), u otplatni plan (list 31-35 spisa), u zahtjev za kredit i revolving karticu (list 46 spisa), u Zadužnicu (list 48-49 spisa), u Ponudu za kupnju motornog vozila (list 50 spisa), u Obavijest od 23.10.2013. godine o promjeni kamatnih stopa (list 51 spisa), u Suglasnost o zapljeni plaće (list 52-53 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 94-100 spisa), na ročištu dana 14.06.2024. godine saslušan je vještak Petra Blašković (list 130-131 spisa), te je zamolbeno pred Općinskim sudom u Šibeniku saslušan tužitelj PM (list 141-142 spisa).

6. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP). Naime, tuženik je na ročištu dana 14.02.2023. godine odustao od dokaznog prijedloga da se saslušaju zaposlenik banke Robert Silović i javni bilježnik Vojislav Vuletina.

7. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz predmetnog Ugovora o kreditu, da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 168-50-4266175, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 13.220,05 CHF, da je citirani ugovor sklopljen na razdoblje od 7 godina, da je prvotno ugovorena kamatna stopa iznosila 5,49%, promjenjiva, dok je prvotno ugovoren anuitet prema početnoj kamatnoj stopi iznosio 189,91 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju banke na dan otplate, da je kredit u cijelosti otplaćen 1. kolovoza 2014. godine i nije konvertiran, da je temeljem navedenog Ugovora o kreditu tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.220,05 CHF, obračunato prema srednjem tečaju banke na dan isplate kredita, da je odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno da su stranke suglasne da će se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru izvršiti u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovor (CHF), izračunato korištenjem srednjeg tečaja Banke, važećem na dan plaćanja.

9. Prvenstveno valja reći da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništava. Dakle iz navedenih odluka proizlazi da je tuženik kamatne stope mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, na način da se o promjenama nije pojedinačno pregovaralo, pa je time došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, odnosno korisnika kredita, zbog čega su navedene odredbe nepoštene, odnosno ništetne.

10. Isto tako navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno je da je tuženik od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključivanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena. Iz izreke navedenih presuda, razvidno je da se odnose na ugovore o potrošačkom kreditiranju, dakle i na predmetni Ugovor o kreditu.

11. Ovdje valja još reći da je navedenim presudama pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštene ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak te kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, međutim, takva odluka ne isključuje primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima, te tužitelj kao ugovorna strana ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe sukladno odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO) u svezi odredbe čl. 322. ZOO-a. Ovo tim više što je tuženik u konkretnom slučaju osporio da bi sporne ugovorne odredbe bile ništetne, navodeći da povreda kolektivnih interesa potrošača koja se utvrdi u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne znači automatski i postojanje povrede pojedinačnog interesa potrošača u svakom pojedinom slučaju.

12. Nadalje, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenje iz gore navedenih presuda.

13. Nadalje, sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

14. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

15. Prema odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05., - u daljnjem tekstu: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Odredbom čl. 272. ZOO-a određeno je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

16. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

17. U odnosu na odredbe kojima je ugovorena valuta CHF (čl. 1. i čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu), uz koju je vezana glavnica, valja reći da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke pojedinačno pregovarale o istim odredbama, niti da je tuženik informirao tužitelja o rizicima koje nosi valuta CHF, a navedeno proizlazi i iz gore navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje obvezuju ovaj sud. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa su po ocjeni ovog suda ništetne i nepoštene odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Nadalje, valja reći da iz gore navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je i postupanje tuženika, po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Također, iz navedenih odluka proizlazi utvrđenje prema kojemu je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke.

18. Slijedom svega navedenoga, a imajući u vidu da ni iz iskaza tužitelja (kojega sud u cijelosti prihvaća) ne proizlazi ništa drugo, utvrđeno je da su predmetne ugovorne odredbe u dijelu u kojem je u odnosu na tužitelja ugovorena valutna klauzula u CHF ništetne.

19. Budući da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, to tužitelj sukladno odredbama čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08 - u daljnjem tekstu: ZOO/91) ima pravo na isplatu razlike između iznosa koji bi platio po osnovi tečaja CHF na dan sklapanja ugovora i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, djelomično nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

20. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 94-100 spisa), koja u svom nalazu i mišljenju od 16.11.2023. godine navodi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj, ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 2.528,39 EUR (19.050,18 kn), dok ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 0,68 EUR (5,13 kn).

21. Glede prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković u podnesku od 27.12.2023. godine (list 112-115 spisa) saslušan je na ročištu dana 14. lipnja 2024. godine (list 130 spisa) vještak Petra Blašković, koja ističe da ostaje pri nalazu i mišljenju od 16.11.2023. godine, budući da tuženik ne osporava matematički izračun, već da se radi o prigovorima pravne prirode.

22. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković kao stručan, objektivan i izrađen po pravilima struke, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na matematički izračun vještaka nisu imale nikakvih prigovora.

23. Slijedom navedenog, ovaj sud je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.528,39 EUR (19.050,18 kn), sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos razlike od dana plaćanja do isplate, a pobliže opisanom u izreci ove presude, a koji zahtjev je preciziran u skladu sa jasnim, stručnim i objektivnim, te stoga od strane ovoga suda prihvaćenim, nalazom i mišljenjem vještaka Petre Blašković, na koji stranke, u smislu izračuna, kako je već i navedeno, nisu imale prigovora, dok tuženik na ročištu dana 7. studenog 2025. godine ističe da nije sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata, a kako to stoji u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 30.09.2025. godine, odnosno da ukupno zatraženi iznos preplate iz podneska tužitelja od 30.09.2025. od 2.538,39 eur odgovara zbroju pojedinačnih iznosa preplate iz tog podneska.

24. Na tako dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, sukladno Tabeli nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan (tijek kamata tuženik ne osporava), te da tijek zateznih kamata tuženik i ne osporava. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. Ovdje valja reći da je sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir izračun vještaka koji se odnosi samo na preplate izvršene od strane tužitelja (pozitivna razlika) s obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju tuženik nije podnio protutužbu, niti je istaknuo prigovor radi prebijanja, pa stoga tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji. Pritom valja napomenuti da, na taj način (eventualno plaćajući manji iznos za vrijeme pada tečaja), nije došlo do povrede interesa potrošača, niti je time narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu, da bi dovela do ništetnosti Ugovora. Dakle, odredba o valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu nije nedopuštena, niti nepoštena u odnosu na tuženika (tako Županijski sud u Puli u presudi posl. br. Gž- 299/2020-2 od 06. travnja 2020. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji).

26. Ovdje valja reći da je tužitelj tužbom tražio isplatu iznosa od 19.050,24 kn, dok je podneskom od 14.06.2024. godine tražio iznos od 19.045,05 kn, odnosno 5,19 kn / 069 eur manje, za koji iznos je djelomično povukao tužbu, a kojem se djelomičnom povlačenju tuženik nije protivio, pa se sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra da je pristao na isto, te je stoga u Presudi ovog suda posl. br. P-4884/2022-42 od 30. travnja 2025. godine, pod točkom I. izreke rješenja sadržanog u navedenoj presudi i odlučeno da je tužba povučena za iznos od 0,69 eur (u tom dijelu je to rješenje i pravomoćno). Međutim, nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1145/2025-3 od 27. kolovoza 2025. godine, tužitelj je ponovno preinačio tužbu za iznos od 0,68 eur, tako da konačno potražuje u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka 2.528,39 eur. Slijedom navedenog, sud je preinaku dopustio temeljem čl. 190. st. 4. ZPP-a. Naime, tuženik se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi na zadnjem ročištu, a nije se prije toga protivio preinaci. Isto tako, sud smatra da je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

27. Glede prigovora zastare, valja reći da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava (koja tužba je podnesena 4. travnja 2012., kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. dostupne na službenim internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a stranke ni ne tvrde drugačije) u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a prekinut tijek zastare, pa je zastara počela teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule. Slijedom navedenog, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8.09.2020. godine, tako je razvidno da nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a u pogledu valutne klauzule.

28. Nadalje, u odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07., u daljnjem tekstu: ZZP) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. U konkretnom slučaju je uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je kredit namijenjen za kupnju osobnog automobila, koji je tužitelj koristio, kako navodi u iskazu koji sud prihvaća, u osobne svrhe, a u to vrijeme, kako navodi nije bio vlasnik obrta, niti član trgovačkog društva.

29. Isto tako neupitna je aktivna legitimacija tužitelja, budući je isti korisnik kredita, te je isti očigledno i plaćao sve rate kredita, dok tuženik isto posebno ne osporava, odnosno ne dokazuje protivno.

30. Neupitna je i pasivna legitimacija tuženika budući da je isti sklopio predmetni ugovor o kreditu s tužiteljem.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema troškovniku tužitelja, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojima vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eur, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Slijedom navedenog tužitelju je za sastav tužbe od 8.09.2020. godine priznato 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav podneska od 30.03.2021. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 3.05.2021. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 14.02.2023. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 6.12.2023. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za sastav podneska od 14.06.2024. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu dana 14.06.2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 6.02.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 18.03.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 30.09.2025. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu dana 7.11.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 950 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 2.375,00 eura. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,87 eur (toliko je platio tužitelj), te trošak financijskog vještačenja od 199,08 i 66,36 eur, dobije se iznos od 2.676,31 eur, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom II. izreke rješenja.

32. Na tako dosuđen parnični trošak tužitelju je temeljem čl. 29. st. 2. Ovršnog zakona dosuđena i zatezna kamata koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kako je i tražio.

33. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude dana 16.12.2025. godine, budući da na isto nije nitko pristupio.

34. Kako je tužitelju dosuđen parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška pod točkom IV. izreke rješenja.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku