REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: Pn-3057/2021-103

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženike, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 16. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati iznos od 20.555,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 1.457,72 eura od 25.9.1996. do isplate,

- 3.022,70 eura od 25.10.2005. do isplate,

- 2.943,18 eura od 10.10.2007. do isplate,

- 2.997,82 eura od 28.7.2010. do isplate,

- 2.779,64 eura od 25.4.2012. do isplate,

- 7.354,72 eura od 2.11.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-200/2014 od 9. lipnja 2014. ukinuta je presuda ovog suda br. Pn-5744/1996 od 27. lipnja 2012. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 29. listopada 1991. osiguranica tužitelja IO pretrpjela prometnu nesreću kao suvozač u osobnom automobilu reg. br. [registarska oznaka] kojim je upravljao Buhin ČO. U predmetnoj prometnoj nezgodi IO zadobila je teške tjelesne ozljede što je utvrđeno i u predmetu Općinskog suda u Zagrebu br. PN-2018/92. Rješenjem tužitelja br. IN-656032 od 27. svibnja 1994. osiguranici je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog posljedica prometne nezgode od 26. svibnja 1994. Tužitelj osiguranici isplaćuje invalidsku mirovinu, a u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 5. ožujka 2023. godine predlaže da sud donese presudu kojoj će naložiti tuženiku da isplati tužitelju za sporni period iznos od 20.555,79 eura iskazano po pojedinim isplatama, pobliže navedenim u izreci ove presude, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od utuženja odnosno povišenja svakog tužbenog zahtjeva pa do isplate. Tužitelj od tuženika zahtjeva predmetni iznos jer je vozilo kojim je počinjenja šteta bilo obvezno osigurano kod tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor pasivne legitimacije, prigovor iscrpljene svote osiguranja, zastare, suodgovornosti osiguranika tužitelja, osporava uzročno posljedičnu vezu između umirovljenja i štetnog događaja, u daljnjem tijeku postupka tuženik ističe i prigovor da se u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju već Zakona o osiguranju u prometu te da je osiguranik tužitelja IO sa 65 godina trebala ostvariti pravo na starosnu mirovinu. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

4. U tijeku provođenja postupka sud je izvršio uvid i pročitano je rješenje tužitelja od 27. svibnja 1994.g. (list 2 do 3 spisa), prijava o nesreći na radu (list 4 do 5 spisa), obračun isplate (list 6, 14, 16, 54, 74 spisa), obračun svote osiguranja (list 20 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. Ivan Tkalec (list 39 do 47 spisa), te se vještak usmeno očitovao na ročištu dana 8. svibnja 2012. (list 75 spisa), izjava o namirenju (list 59 spisa), statistički listić (list 60 spisa), podaci o isplati (list 61 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Zagrebu br. P-2018/92 (PN-3299/94) u prilogu spisa i spis IN 656032 (u prilogu spisa), rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-200/2014 (list 92 do 95 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Damir Vodopivec (list 143 do 144 spisa), dr. Vodopivec se očitovao na ročištu 5. prosinca 2016. (list 151 spisa), zdravstveni karton osiguranika tužitelja (list 234 do 252 spisa), očitovanje vještaka Damir Vodopivec (list 261 do 262 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije (list 330 do 341 spisa).

5. Cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka prema čl. 8 ZPP, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen u podnesku od 3. ožujka 2023. u cijelosti osnovan.

6. Među strankama u ovoj pravnoj stvari sporni su pasivna legitimacija, da li je iscrpljena svota osiguranja, prigovor zastare, suodgovornosti, uzročno posljedične veze između posljedica osiguranika tužitelja i umirovljenja, primjena Zakona.

7. Uvidom u spis ovog suda br. PN-2018/92 (Pn-3299/94) utvrđeno je da je tužiteljica IO ustala tužbom protiv tuženika iz ovog predmeta jer je dana 29. listopada 1991. kao suvozač nastradala u prometnoj nezgodi u automobilu reg. ozn. [registarska oznaka] kojim je upravljao njegov vlasnik ČO, a vozilo je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika. U pravomoćnoj i ovršnoj presudi br. PN-3299/94 od 3. lipnja 1994. tuženik iz ovog predmeta dužan je isplatiti osiguranici tužitelja iz ovog predmeta iznos od 460.328,34 kn na ime nematerijalne štete te tuđe pomoći i njege, te plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 960,00 kn počevši od 1. prosinca 2003. pa nadalje.

8. Uvidom u rješenje tužitelja br. IN 656032 od 27. svibnja 1994. sud je utvrdio da je osiguraniku IO priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 26. travnja 1994.

9. Dakle, tuženik je pasivno legitimiran u ovom predmetu iz razloga jer je IO zbog posljedica prometne nezgode ostvarila pravo na invalidsku mirovinu koju joj isplaćuje tužitelj te se tužitelj ima pravo regresirati od tuženika prema odredbi čl. 218 Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO).

10. Nije osnovan prigovor zastare koju ističe tuženik u ovom predmetu iz razloga što je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 25. rujna 1996. osiguranica tužitelja je ostvarila pravo na invalidsku mirovinu 26. svibnja 1994., a u konkretnom slučaju se radi o naknadi štete koja je nastala tužitelju svakom izvršenom mjesečnom isplatom invalidske mirovine. Zastara počinje teći od dana svake izvršene isplate mirovine, a u konkretnom slučaju se primjenjuje odredba čl. 376 st. 1 ZOO-a gdje potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Pri tome treba navesti da je tužitelj u podnesku od 3. ožujka 2023. godine uredio tužbeni zahtjev na način da predlaže isplatu za period 26. svibnja 1994. do 2. studenog 2015. godine, time da ne zahtjeva isplatu iznosa za razdoblje koje je bilo u zastari a što je prigovarao tuženik i to za period 1. rujna 1996. do 25. listopada 2002. godine.

11. Uvidom u spis ovog suda br. PN-2018/92 (PN-3299/94) sud je utvrdio da je u citiranom predmetu utvrđena odgovornost te uzročno posljedična veza između ozljeđivanja osiguranika tužitelja i štetnog događaja te je na strani osiguranika tužitelja utvrđena suodgovornost od 20 %. Citirana presuda je pravomoćna i ovršna. Dakle, po mišljenju ovog suda radi se o presuđenoj stvari vezano uz naprijed navedene prigovore tuženika, ali u ponovljenom postupku pred ovim sudom na trošak i rizik tuženika sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Vodopivec, a radi utvrđenja uzročno posljedične veze, te je liječnik vještak u pismenom nalazu i mišljenju od 7. rujna 2016. godine utvrdio uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja te umirovljenja osiguranice tužitelja IO. Po prigovoru tuženika liječnik vještak se očitovao na ročištu 5. prosinca 2016. godine vrlo iscrpno i detaljno je odgovorio na sva pitanja punomoćnika tuženika te je ostao kod svog nalaza i mišljenja od 7. rujna 2016. Po daljnjem prigovoru tuženika priklopljen je kompletan zdravstveni karton osiguranika tužitelja i kompletan invalidski spis osiguranika tužitelja broj IN 656032 te je dr. Vodopivec izradio dopunu nalaza i mišljenja 13. studenog 2022. u kojem je ostao kod svog nalaza i mišljenja od 7. rujna 2016. te obrazloženja sa ročišta 5. ročišta 2016. godine. Dakle, sud je u cijelosti poklonio nalazu i mišljenju vještaka koje je stručno i objektivno, sačinjeno temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije osiguranika tuženika te je prigovor tuženika ocijenio neosnovanim te utvrdio da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja te umirovljenja osiguranika tuženika.

12. Nije osnovan prigovor tuženika o iscrpljenoj svoti osiguranja. Vezano uz taj prigovor tuženika sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. Tkalec u predmetu Pn-5744/1996. Vještak je utvrdio da je ograničeni opseg osiguranje (limit) na dan štetnog događaja za osobna vozila iznosio 2.000.000 dinara. Dinari iz 1990. i 1991. su sa 01. siječnja 1992. pretvoreni u HRD u omjeru 1 : 1. Prema važećoj sudskoj praksi bilo je potrebno izvršiti izračun sveukupne štete na dan štetnog događaja. Vještak je prema raspoloživim kriterijima bio u mogućnosti izvršiti izračun kapitalizirane materijalne štete po cijenama na dan štetnog događaja što ukupno iznosi 1.463.635,07 HRD. U taj iznos uračunata je kapitalizirana naknada za tuđu pomoć koju tužiteljica prima po pravomoćnoj presudi u predmetu br. PN-2018/92 ( PN-3299/94), u iznosu od 633.911,95 HRD. Ukupnom iznosu 1.463.635,07 HRD na ročištu 8. svibnja 2012. vještak je dodao iznos od 75.000 HRD iz razloga što je tuženik dostavio dokaze da je taj iznos isplatio vozaču automobila ČO. Dakle, zadatak suda je bio da na dan štetnog događaja utvrdi visinu nematerijalne štete koju je pretrpila tužiteljica u predmetnom štetnom događaju. U spisu br. PN-2018/92 (PN-3299/94) pravomoćno je utvrđeno da je tužiteljica trpila fizičke boli, strah, te duševne boli radi umanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 64 % gdje je već iskazan omjer suodgovornosti tužiteljice od 20 % jer nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Prema važećoj sudskoj praksi na dan štetnog događaja sud je mišljenja da bi osiguranici tužitelja za neimovinsku štetu bilo osnovano dosuditi iznos od 60.000 HRD. Dakle kada se zbroje svi naprijed navedeni iznosi sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nije iscrpljena svota osiguranja od tadašnjih 2.000.000 HRD.

13. Tuženik nadalje navodi da je osiguranica tužitelja pretrpila ozljedu na radu te da se u ovom predmetu ne primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju već odredba čl. 27 Zakona o obveznom osiguranju u prometu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. godine a obuhvaća sva razdoblja u predmetu osim 26. svibnja 1994. do 31. kolovoza 1996. i od 26. listopada 2002. do 30. rujna 2005. godine.

14.Kao što je već naprijed navedeno, pravni prednik tužitelja je rješenjem br. IN 656032 od 27. svibnja 1994. godine odlučio o pravu osiguranika tužitelja iz mirovinskog i invalidskog osiguranja odnosno o njenom pravu na invalidsku mirovinu počev od 26. travnja 1994. godine. O tom pravu pravni prednik tužitelja je odlučio temeljem ovlasti koje proizlaze iz odredaba tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (NN 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/96, 44/94, 59/96). Prema čl. 5 tog Zakona pravni prednik tužitelja osnovan je radi ostvarivanja Ustavom i Zakonom zajamčenih prava radnika odnosno drugih radnih ljudi i korisnika prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja i utvrđenih potreba i interesa društva u oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja koji sukladno danim ovlastima, prema daljnjim odredbama tog Zakona kao tijelo javne vlasti u propisanom upravnom postupku odlučuje o tim pravima povodom zahtjeva svojih osiguranika ili ih pokreće po službenoj dužnosti povodom prijedloga ovlaštenih osoba ili drugih tijela.

15. Dakle, osiguranik tužitelja je temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi stekao pravo na invalidsku mirovinu 1994. godine. Tuženik neosnovano u postupku navodi da bi osiguranik tužitelja s navršenih 65 godina života stekao uvjete za starosnu mirovinu. Dakle, nema zakonske mogućnosti po kojoj bi osiguranik tužitelja ikada mogao steći pravo na starosnu mirovinu upravo što je on stekao pravo na isplatu invalidske mirovine. Za stjecanje prava na starosnu mirovinu potrebno je ostvariti određene uvjete propisane odredbama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju što u ovom slučaju nije slučaj. Mirovina osiguranika tužitelja sukladno odredbi čl. 4 ZOMO (NN 157/13) neotuđivo je pravo koje je osiguranik stekao te ne postoje druge mogućnosti na koje ukazuje tuženik. Pri tome treba naglasiti da Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju (NN 26/83) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja kao ni Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 102/98) ne određuju mogućnost pretvaranja invalidske mirovine u starosnu mirovinu.

16. Dakle, iz odredbi o naknadi štete vidljiva je intencija zakonodavstva da se zbog činjenice ranijeg umirovljenja uslijed štetnog događaja koji utječe na radnu sposobnost osiguranika tužitelju omogući da zahtjeva štetu od odgovorne osobe te da nadoknadi tu stvarnu štetu koju trpi upravo zbog činjenice da nikada neće niti je moguće da dođe do priznanja prava na starosnu mirovinu.

17. Sud je mišljenja da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja a ne kako to predlaže tuženik koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog iznosa.

1 8. Prema odredbi čl. 161 i odredbe čl. 164 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknadu štete tužitelj ima pravo zahtijevati u taksativno navedenim slučajevima iz odredbe čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju, a prema odredbi čl. 164 tog Zakona izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. U ovoj pravnoj stvari tužitelj to osnovano zahtjeva od tuženika.

19. Sud je mišljenja da je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis koji regulira materiju naknade štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret tužitelja te da se u parnicama po tom osnovu primjenjuje materijalno pravo propisano u Zakonu o mirovinskom osiguranju, te da tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na činjenicu da li bi osiguranik tužitelja ispunio uvjete za ostvarenje starosne ili prijevremene mirovine. Dakle, tužitelj utuženi novčani iznos isplaćuje po osnovu invalidske mirovine trajno te se ne može pretpostaviti da bi osiguranik tužitelja po nekom drugom osnovu ostvarivao prava koja bi se mogla reflektirati u ovom postupku.

20. Dakle, prema odredbi čl. 161 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj od tuženika ima pravo zahtijevati naknadu štete sve dok traje isplata tih davanja a prema odredbi čl. 161 st. 2 točka 1 tog Zakona ima pravo zahtijevati naknadu štete sve dok traje upravo isplata te invalidske mirovine. U konkretnom slučaju, tužitelj trpi štetu svakom isplatom invalidske mirovine, za period 26. svibnja 1994. do 31. prosinca 2013. traži razmjerni iznos mirovine a od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015. iznos u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Kao što je već naprijed navedeno tužitelj je period od 1. rujna 1996. do 25. listopada 2002. izostavio iz ovog obračuna jer je nastupila zastara potraživanja. Dakle, tužitelj je do 31.prosinca 2013. prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju zatražio razmjerni dio mirovine a nakon 1. siječnja 2014. puni iznos sukladno izmjenama tog Zakona, time da je te iznose umanjio za postotak suodgovornosti osiguranika tužitelja u štetnom događaju. Sud je prijedlog tuženika da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 27 Zakona o osiguranju u prometu i to st. 2 i 3 ocijenio neosnovanim, te se nije upuštao u ocjenu nalaza vještaka financijske struke Zrinka Ručevića koji je vještačio po prijedlogu tuženika.

21. Visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja za utuženo razdoblje iz koje proizlazi da tužitelj zahtjeva u ovom predmetu 80% isplaćenog iznosa, a sve prema utvrđenom omjeru suodgovornosti osiguranika tužitelja u štetnom događaju u predmetu broj Pn-3299/1994 (Pn-2018/1992). Priloženi obračun tužitelja je vjerodostojna isprava što proizlazi iz odredbe čl. 230 st.1 ZPP a , pa je sud tužitelju dosudio zatraženi iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na isplaćene iznose prema odredbi čl. 165 st. 3 Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog Suda na Županijski sud.

DNA:

1.pun. tužitelja

2. pun. tuženika