REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-674/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

i

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Ivone Elez, u pravnoj stvari tužiteljice CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, nakon provedene i zaključene glavne javne rasprave dana 5. studenoga 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice odvjetnika Frane Bazine i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem članka 335. st. 4. ZPP, 16. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 29. kolovoza 2023.

i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju CM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 131,24 EUR / 988,85 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 5,02 EUR od 10.10.2009. do isplate,

- na iznos od 6,53 EUR od 11.11.2009. do isplate,

- na iznos od 3,31 EUR od 12.12.2009. do isplate,

- na iznos od 6,30 EUR od 13.01.2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR od 12.02.2010. do isplate,

- na iznos od 4,60 EUR od 10.04.2010. do isplate,

- na iznos od 4,51 EUR od 11.05.2010. do isplate,

- na iznos od 7,24 EUR od 11.06.2010. do isplate,

- na iznos od 1,61 EUR od 10.07.2010. do isplate,

- na iznos od 4,25 EUR od 11.08.2010. do isplate,

- na iznos od 5,47 EUR od 11.09.2010. do isplate,

- na iznos od 2,80 EUR od 08.10.2010. do isplate,

- na iznos od 3,97 EUR od 12.10.2010. do isplate,

- na iznos od 5,09 EUR od 11.11.2010. do isplate,

- na iznos od 2,61 EUR od 11.12.2010. do isplate,

- na iznos od 5,99 EUR od 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 1,38 EUR od 11.03.2011. do isplate,

- na iznos od 3,49 EUR od 12.04.2011. do isplate,

- na iznos od 3,39 EUR od 11.05.2011. do isplate,

- na iznos od 4,31 EUR od 11.06.2011. do isplate,

- na iznos od 2,22 EUR od 12.07.2011. do isplate,

- na iznos od 3,09 EUR od 11.08.2011. do isplate,

- na iznos od 2,99 EUR od 10.09.2011. do isplate,

- na iznos od 2,88 EUR od 11.10.2011. do isplate,

- na iznos od 2,77 EUR od 11.11.2011. do isplate,

- na iznos od 3,48 EUR od 10.12.2011. do isplate,

- na iznos od 1,79 EUR od 11.01.2012. do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR od 11.02.2012. do isplate,

- na iznos od 1,64 EUR od 10.03.2012. do isplate,

- na iznos od 2,23 EUR od 11.04.2012. do isplate,

- na iznos od 2,75 EUR od 11.05.2012. do isplate,

- na iznos od 2,00 EUR od 12.06.2012. do isplate,

- na iznos od 1,33 EUR od 11.07.2012. do isplate,

- na iznos od 2,30 EUR od 11.08.2012. do isplate,

- na iznos od 1,17 EUR od 11.09.2012. do isplate,

- na iznos od 1,53 EUR od 11.10.2012. do isplate,

- na iznos od 1,41 EUR od 10.11.2012. do isplate,

- na iznos od 1,67 EUR od 11.12.2012. do isplate,

- na iznos od 0,83 EUR od 11.01.2013. do isplate,

- na iznos od 1,35 EUR od 12.02.2013. do isplate,

- na iznos od 0,65 EUR od 14.02.2013. do isplate,

- na iznos od 0,79 EUR od 12.03.2013. do isplate,

- na iznos od 0,86 EUR od 11.05.2013. do isplate,

- na iznos od 0,53 EUR od 21.05.2013. do isplate,

- na iznos od 0,29 EUR od 13.06.2013. do isplate,

- na iznos od 0,27 EUR od 16.07.2013. do isplate,

- na iznos od 0,14 EUR od 13.09.2013. do isplate po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi iz čl. 29.st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužiteljici CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.293,45 EUR (slovima: tri tisuće dvjesto devedeset tri eura i četrdeset pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- na iznos od 2,56 EUR od 11.09.2008. do isplate,

- na iznos od 20,44 EUR od 11.11.2008. do isplate,

- na iznos od 7,31 EUR od 11.12.2008. do isplate,

- na iznos od 21,88 EUR od 10.01.2009. do isplate,

- na iznos od 23,86 EUR od 11.02.2009. do isplate,

- na iznos od 24,86 EUR od 11.03.2009. do isplate,

- na iznos od 22,49 EUR od 11.04.2009. do isplate,

- na iznos od 22,15 EUR od 12.05.2009. do isplate,

- na iznos od 18,44 EUR od 17.06.2009. do isplate,

- na iznos od 15,17 EUR od 11.07.2009. do isplate,

- na iznos od 16,31 EUR od 11.08.2009. do isplate,

- na iznos od 18,73 EUR od 11.09.2009. do isplate,

- na iznos od 17,60 EUR od 10.10.2009. do isplate,

- na iznos od 16,23 EUR od 11.11.2009. do isplate,

- na iznos od 19,37 EUR od 12.12.2009. do isplate,

- na iznos od 22,33 EUR od 13.01.2010. do isplate,

- na iznos od 25,46 EUR od 12.02.2010. do isplate,

- na iznos od 24,64 EUR od 10.04.2010. do isplate,

- na iznos od 29,90 EUR od 11.05.2010. do isplate,

- na iznos od 28,54 EUR od 11.06.2010. do isplate,

- na iznos od 31,19 EUR od 10.07.2010. do isplate,

- na iznos od 46,08 EUR od 11.08.2010. do isplate,

- na iznos od 42,69 EUR od 11.09.2010. do isplate,

- na iznos od 55,41 EUR od 08.10.2010. do isplate,

- na iznos od 48,70 EUR od 12.10.2010. do isplate,

- na iznos od 43,66 EUR od 11.11.2010. do isplate,

- na iznos od 59,00 EUR od 11.12.2010. do isplate,

- na iznos od 68,49 EUR od 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 61,61 EUR od 11.03.2011. do isplate,

- na iznos od 62,62 EUR od 12.04.2011. do isplate,

- na iznos od 57,68 EUR od 11.05.2011. do isplate,

- na iznos od 59,20 EUR od 11.06.2011. do isplate,

- na iznos od 76,00 EUR od 12.07.2011. do isplate,

- na iznos od 78,36 EUR od 11.08.2011. do isplate,

- na iznos od 96,95 EUR od 10.09.2011. do isplate,

- na iznos od 90,20 EUR od 11.10.2011. do isplate,

- na iznos od 79,68 EUR od 11.11.2011. do isplate,

- na iznos od 79,41 EUR od 10.12.2011. do isplate,

- na iznos od 78,26 EUR od 11.01.2012. do isplate,

- na iznos od 82,08 EUR od 11.02.2012. do isplate,

- na iznos od 86,28 EUR od 10.03.2012. do isplate,

- na iznos od 86,40 EUR od 11.04.2012. do isplate,

- na iznos od 83,76 EUR od 11.05.2012. do isplate,

- na iznos od 84,84 EUR od 12.06.2012. do isplate,

- na iznos od 86,41 EUR od 11.07.2012. do isplate,

- na iznos od 84,71 EUR od 11.08.2012. do isplate,

- na iznos od 84,86 EUR od 11.09.2012. do isplate,

- na iznos od 83,29 EUR od 11.10.2012. do isplate,

- na iznos od 80,39 EUR od 10.11.2012. do isplate,

- na iznos od 83,93 EUR od 11.12.2012. do isplate,

- na iznos od 85,21 EUR od 11.01.2013. do isplate,

- na iznos od 84,70 EUR od 12.02.2013. do isplate,

- na iznos od 79,54 EUR od 14.02.2013. do isplate,

- na iznos od 83,11 EUR od 12.03.2013. do isplate,

- na iznos od 83,93 EUR od 11.05.2013. do isplate,

- na iznos od 82,33 EUR od 21.05.2013. do isplate,

- na iznos od 77,57 EUR od 13.06.2013. do isplate,

- na iznos od 74,61 EUR od 16.07.2013. do isplate,

- na iznos od 102,06 EUR od 13.09.2013. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 11.09.2008. do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužiteljici CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR (slovima: tristo sedamdeset pet eura) sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika 22. srpnja 2008. sklopila Ugovor o kreditu broj: 218820, temeljem kojeg je prednik tuženika tužiteljici kao korisniku kreditu odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.952,48 CHF prema srednjem tečaju HNB za devize, važećem na dan isplate kredita. Tužiteljica se navedeni iznos kredita obvezala vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužiteljica ističe da je preuzetu obvezu po predmetnom Ugovoru prema predniku tuženika u cijelosti ispunila. Tužiteljica ističe da je za vrijeme trajanja otplate kredita, redovna kamata jednostranom odlukom prednika tuženika s početnih 6,10% godišnje, više puta mijenjana na štetu tužiteljice bez pregovaranja, radi čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima koje je tužiteljica otplatila za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita.

2. Nadalje tužiteljica ističe da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava kao potrošača i to na način da je pravni prednik tuženika koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF) te ugovornu odredbu kojom je predniku tuženika omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Također, tužiteljica ističe da je pravni prednik tuženika prilikom ugovaranja kredita ni na koji način nije informirao ni objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa niti je informirao o valuti CHF, kao i o rizicima ugovaranja. Tužiteljica ukazuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013, zatim na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Tužiteljica nadalje ističe da je člankom 502.c. Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

3. Tužiteljica je navela da kao korisnik kredita ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom bez koje nije moguće utvrditi visinu iznosa koji tuženik mora vratiti, dok tuženik raspolaže svom potrebnom dokumentacijom za izračun visine više preplaćenog iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu. Stoga podnosi stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b ZPP pa predlaže da sud donese rješenje kojim će tuženiku naložiti da tužiteljici preda cjelokupnu dokumentaciju i sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine koja je predmetom ovog postupka. Predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da tužiteljici isplati iznos koji će ista odrediti nakon što se provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje i izvedu dokazi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju i sve potrebne podatke, sa zateznim kamatama na svaki iznos kredita uz nadoknadu parničnih troškova tužiteljici. Nakon što je tuženik dostavio traženu dokumentaciju, tužiteljica je podneskom od 29. kolovoza 2023., specificirala tužbeni zahtjev i predložila da sud donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da tužiteljici isplati novčanu tražbinu u iznosu od 131,24 EUR temeljem preplaćenog iznosa po osnovi odredbe o promjenjivosti kamatne stope te iznos od 3.293,45 EUR temeljem odredbe koja se odnosi valutnu klauzulu sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Sud je navedenu preinaku dopustio sukladno članku 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; u daljnjem tekstu: ZPP) jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Rješenjem ovog suda poslovnog broja P-2025/2023 od 22. ožujka 2024., točkom I. izreke utvrđeno je da je nastupio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, budući da je pravni prednik tuženika Nova hrvatska banka d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, pripojen Hrvatskoj poštanski banci d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 slijedom čega je prestao postojati brisanjem iz sudskog registra. Točkom II. i III. izreke citiranog rješenja postupak je nastavljen s Hrvatskom poštanskom bankom d.d. Citirano rješenje postalo je pravomoćno 12. travnja 2024.

6. U odgovoru na tužbu (list 75-86), tuženik ističe da je potraživanje tužitelja u zastari, da u ovom sporu nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice "Potrošač" jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego da se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinom slučaju. Tuženik ističe kako tužiteljica uopće ne obrazlaže zbog čega bi odredbe Ugovora o kreditu bile ništetne, već svoj stav temelji isključivo na utvrđenjima koja proizlaze iz parnice "Potrošač" zanemarujući pritom pravnu prirodu kolektivnog spora u parnici Potrošač.

7. Tuženik nadalje ističe da je materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi izrijekom predviđa tek mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Tuženik ističe da ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, odnosno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske. Tuženik ističe da je netočno da bi donosio proizvoljne odluke s kojima tužiteljica nije mogla biti upoznata. U odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli tuženik ističe da je već samim pregledom predmetnog ugovora moguće zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke, a to je da se radi o jasnoj i lako uočljivoj odredbi. Tuženik ističe da činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužiteljica tako i tuženik imali jednake i ravnopravne startne pozicije. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik je istaknuo da iako osporava osnovu tužbenog zahtjeva, da samu visinu tužbenog zahtjeva ne osporava. Zaključno, tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i da obveže tužiteljicu da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

8. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u: presliku dopisa od 14. lipnja 2023. s potvrdom o primitku (list 8-10), presliku Ugovora o kreditu zaključenog između Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9 i CM [adresa] od 22. srpnja 2008. (list 13-19, list 43-56), presliku dopisa od 16. lipnja 2023. (list 25), presliku plana otplate u jednakim anuitetima koji se odnose na tužiteljicu (list 27-28), presliku Otplatne tablice po kreditu (list 29-30), presliku prometne kartice po kreditu broj 218820 na ime CM (list 31-40), presliku plana otplate u jednakim anuitetima CM (list 41-42), presliku izračuna razlike plaćene kamate i početnog otplatnog plana (list 57-62), saslušana je tužiteljica kao stranka postupka (list 100-101).

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

10. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice kao korisnika kredita prema pravnom tuženika kao kreditoru, odnosno tuženiku, radi isplate iznosa koje je tužiteljica preplatila uslijed promjene tečaja švicarskog franka za koju je valutu vezana obveza iz navedenog ugovora te radi isplate iznosa temeljem preplaćenog iznosa po osnovi odredbe o promjenjivosti kamatne stope.

11. Između stranaka postupka nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao kreditor, zaključili navedeni Ugovor o kreditu, kojim je pravni prednik tuženika odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu CHF 17.952,48 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva.

12. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi te je sporno pravo pravnog prednika tuženika, odnosno tuženika, mijenjati kamatnu stopu i time povećavati mjesečne anuitete. Također, sporno je pitanje je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja.

13. Prvenstveno valja istaknuti kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno da je pravni prednika tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Naime, navedeno je suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/07) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno člancima 96. i 97. ZZP/07.

14. Člankom 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavak 1. ZPP) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu članka 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/19) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužiteljice i pravnog prednika tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

15. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužiteljice, sud je između ostale dokumentacije koja prileži spisu izvršio uvid u presliku Ugovora o kreditu zaključenog između Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9 i CM [adresa] od 22. srpnja 2008. (list 43-55). Uvidom u navedeni Ugovor utvrđeno je da je člankom 1. određeno da Kreditor odobrava i stavlja korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu od CHF 17.952,48 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Člankom 2. ugovoreno je plaćanje redovne kamatne stope od 6,10% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Nadalje, člankom 3. određeno je da je namjena kredita kupnja vozila, člankom 4. je određeno da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, dok je člankom 5. određeno da je rok otplate 60 mjeseci. Člankom 8. određeno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakom mjesečnim anuitetima u iznosu od 347,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća te da anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu počevši od 1. rujna 2008.

16. Iz iskaza tužiteljice s ročišta od 5. studenoga 2025. (list 99-101) proizlazi da prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu uopće u banci nije bila niti je razgovarala s djelatnicima banke. Tužiteljica je nadalje navela da je kredit dogovorila u auto-kući, da je nitko nije upozoravao na rizike sklapanja takvog kredita, da joj je rečeno da je CHF stabilna valuta. Tužiteljica je nadalje navela da je ona htjela sklopiti kredit u EUR-ima, međutim da su joj rekli da je kredit moguće realizirati jedino u valuti CHF. Nadalje je rekla da joj nisu ništa govorili vezano za promjenu kamatne stope niti ju je javni bilježnik na išta upozoravao. Također, tužiteljica je navela da je kredit digla radi kupnje automobila, da je isti koristila za svoje osobne svrhe radi putovanja na posao te da nije imala nikakvu zaradu od tog automobila.

17. Napominje se da tuženik osporava tužiteljici status potrošača. Člankom 3. st. 1. ZZP propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je isti namijenjen kupnji vozila. Tužiteljica je predmetni ugovor o kreditu zaključila kao fizička osoba, izvan svog zanimanja, svoje poslovne aktivnosti i poduzetničke djelatnosti. Teret dokaza da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila u svrhu koja je namijenjena njezinom zanimanju, odnosno njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti je na tuženiku. U konkretnom slučaju takva činjenica ne proizlazi iz provedenih dokaza, stoga istaknuti prigovor ocjenjuje neosnovanim. Naime, tuženik nije dokazao da bi se predmetno vozilo koristilo u poslovne svrhe. U slučaju da je tuženik smatrao da je tužiteljica kupila vozilo radi korištenja istog u poslovne svrhe, imao je mogućnost sukladno članku 11. predmetnog ugovora o kreditu otkazati ugovor. Tuženik nije otkazao predmetni ugovor o kreditu, što ukazuje na zaključak da je tužiteljica u skladu s ugovornim odredbama vozilo koristila u osobne svrhe.

18. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/2007, 125/2007; dalje: ZZP), koji člankom 74. stavak 1. propisuje kako Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: – odredbu o iznosu zajma, odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, kao i kamate i ostale troškove koje potrošač mora platiti kako bi otplatio zajam te, ako je moguće, ukupan iznos tih uplata, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, nominalnu godišnju kamatnu stopu za zajam i nominalnu godišnju kamatnu stopu za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. U slučaju kada nije moguće izraziti efektivnu kamatnu stopu, pisani ugovor mora sadržavati odgovarajuću obavijest potrošaču koja mora sadržavati najmanje obavijest o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu izmijeniti.

19. Članak 96. stavak 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, stavkom 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 102. ZZP određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

20. Također, u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, u daljnjem tekstu: ZOO) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 22. srpnja 2008. Člankom 269. stavak 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. istog članka propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema članku 272. stavak 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema članku 270. stavak 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

21. Iz provedenih dokaza, utvrđeno je kako je tužiteljica kao potrošač u smislu članka 3. točka 1. ZZP s pravnim prednikom tuženikom, kao trgovcem, zaključila naprijed navedeni Ugovor o kreditu broj: 218820 od 22. srpnja 2008. radi kupnje motornog vozila. Nadalje je utvrđeno da je u tom ugovoru ugovoren kredit u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.

22. Ukazuje se na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenoga 2023. posl. br. Su IV–56/2023-9 koji glasi:

''Na kome je u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF teret dokaza da tužitelj nema svojstvo potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/2003, 46/2007) i čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 79/2007, 125/2007)?

U parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.''

23. Ukazuje se na članak 12. ZPP, koji određuje da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. To u konkretnom slučaju znači da pitanje ništetnosti članka 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF, kao i članka 8. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF predmetnog Ugovora o kreditu, sud može raspraviti kao prethodno pitanje.

24. Zakon o obveznim odnosima, koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora o kreditu u članku 328. određuje da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

25. Slijedom navedenoga, tužiteljica može tražiti da se pitanje ništetnosti članka 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF i članka 8. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF predmetnog Ugovora o kreditu, raspravi bilo kao samostalan tužbeni zahtjev bilo kao prethodno pitanje.

26. Iz provedenih dokaza u ovom postupku, a imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF (članak 1. i članak 8. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF predmetnog Ugovora o kreditu).

27. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila bez prethodnog pregovaranja s pravnim prednikom tuženikom o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da se tužiteljici prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan.

28. Naime, predmetni Ugovor o kreditu unaprijed je sastavljen prema obrascu pravnog prednika tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne. Pravni prednik tuženika je bio dužan informirati tužiteljicu o valutnoj klauzuli i skrenuti joj pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj omogućiti da pristane na takve odredbe, a što pravni prednik tuženika nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Osim toga, iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje pravnog prednika tuženika po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako pravni prednik tuženika nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da pravni prednik tuženika kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženiku.

29. Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i to članak 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF i članak 8., u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF predmetnog Ugovora o kreditu. Polazeći od navedenoga, sporne su ugovorne odredbe zaista i prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te iste predstavljaju nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

30. Prema članku 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, člankom 323. stavak 2. ZOO propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, pravni prednika tuženika je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja razlike između iznosa koji bi tužiteljica platila po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platila tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu članka 1111. stavak 1. ZOO.

31. U odnosu na istaknuti prigovor zastare istaknut od strane tuženika valja reći sljedeće. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika počinje teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske i to donošenjem presude poslovnog broja Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. Budući je tužba u ovom predmetu podnesena 14. lipnja 2023., to je razvidno da je protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem članka 225. ZOO. po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope. Slijedom navedenoga, razvidno je istaknuti prigovor zastare od strane tuženika osnovan u odnosu na iznos od 131,24 EUR uz zakonske zatezne kamate koje tužiteljica potražuje temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope te je stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude. Napominje se da sud nije posebno obrazlagao pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva u navedenom dijelu kao ni pitanje ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope, obzirom je u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva prihvaćen istaknuti prigovor zastare.

32. Vezano za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tražbinu temeljem preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, valja reći sljedeće. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na tražbine temeljem preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, prekinuta je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda, poslovnog broja Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. lipnja 2023. te je preinačena podneskom od 29. kolovoza 2023., to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem članka 225. ZOO. po osnovi tečajne razlike.

33. Osobito se ukazuje na stav zauzet na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022. broj: Su-IV-33/2022-2 i to objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

34. U tom smislu na sjednici je postavljeno pravno pitanje:

"Od kada počinje teći zastarijevanje u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, tj. da li od pravomoćnosti presude(a) povodom kolektivne tužbe (sukladno Rev-2245/17) ili od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u svakom pojedinom slučaju (sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.?"

35. U odgovoru su doneseni slijedeći zaključci:

1. Pravna shvaćanja izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., nisu uzajamno proturječna, naprotiv, međusobno se podupiru i dopunjavaju.

2. Presuda u predmetu Rev-2245/2017-2 donesena je povodom izvanredne revizije i daje odgovor na pravno pitanje: "Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?“

36. Odgovor na ovo pitanje glasi: "Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe."

37. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2).

38. Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

39. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

40. Zaključak iz točke 37. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

41. S obzirom na navedeno, a sve i s obzirom na činjenicu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to je ocjena ovoga suda da se u konkretnom slučaju početak tijeka zastare za isplatu tužiteljici stečenog bez osnove u odnosima prema tuženiku ne vezuje uz sam trenutak kada je došlo do povećanja imovine na strani dužnika – banke već od trenutka pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu.

42. Visina tužbenog zahtjeva nije sporna, slijedom čega u predmetu nije provedeno financijsko vještačenje. Nesporno je da je tužiteljica zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe preplatila tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 3.293,45 EUR. Također, na te iznose dosuđene su zatezne kamate i to na pojedinačne iznose tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pravnog prednika tuženiku, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju Uredbe o visini stope zatezne kamate, kao i na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) te Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/22).

43. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025: dalje Tarifa). Nije prijeporno da je tužiteljica odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva, međutim u odnosu na cjelokupno postavljeni tužbeni zahtjev te u odnosu na dosuđeni iznos tužbenog zahtjeva, sud zaključuje da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu.

44. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak sastava podneska od 29. kolovoza 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište od 2. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište od 6. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), dakle ukupan iznos od 800,00 EUR, na koji je iznos u smislu Tbr. 46. Tarife obračunat porez na dodanu vrijednost u iznosu od 200,00 EUR. Slijedom navedenoga, ukupno priznati troškovi tužiteljice iznose 1.000,00 EUR. Na trošak parničnog postupka tužiteljici je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate u smislu članka 151. stavak 3. ZPP te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

45. Sud tužiteljici nije priznao trošak za sastav podneska od 30. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR te trošak za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, dakle iznos od 300,00 EUR uz PDV po stopi od 25%, dakle iznos od 75,00 EUR, budući da se prema ocjeni ovog suda ne radi o potrebnim troškovima za vođenje postupka te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

46. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

SUDAC:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku