Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 OSIJEK

P-1486/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužitelja VJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, dana 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 3. Ugovora o kreditu br. 528-50-3939679, sklopljenog dana 27.02.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 02.03.2007. godine po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod poslovnim brojem OV-5764/07, u dijelu odredbe koji glasi:

“3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita..”

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 151,54 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana 16.prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 25. listopada 2025. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da su tužitelj AJ kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. sklopili Ugovor o kreditu posl. 528-50-3939679 dana 02. ožujka 2007. godine. Navodi da dana 27.02.2007. godine tužiteljica i tuženik su sklopili Ugovor o kreditu br. 528- 50-3939679, potvrđen dana 02.03.2007. godine po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod poslovnim brojem OV-5764/07, prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 21.262,47 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 7 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima. Predmetnim tipskim Ugovorom u članku 3. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu jednokratno 3,30 % od ukupnog iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tuženik je prilikom isplate kredita dana 06.03.2007. godine naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 3.219,69 kn1, a koja protuvrijednost, prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, iznosi 427,33 EURA. O ugovornoj odredbi za tzv „ulaznu naknadu“ nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik temeljem gore navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao nepripadajuću imovinsku korist, navedeni je kao nepošten stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, takovu dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže da nadležni sud donese slijedeću presudu:

I.Utvrđuje se da je ništetna odredba: - iz čl. 3. Ugovora o kreditu br. 528-50-3939679, sklopljenog dana 27.02.2007. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 02.03.2007. godine po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod poslovnim brojem OV-5764/07, u dijelu odredbe koji glasi: “3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita..”.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Dakle, s obzirom da tuženik nakon što mu je dostavljena tužba na odgovor dana 07. studenog 2025. (stranica 12 spisa), nije u za to određenom roku podnio odgovor na tužbu, te s obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica predložila u tužbi, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je po osnovi čl. 331 b ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

3.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP, s napomenom da predmetni deklaratorni tužbeni zahtjev istaknut u tužbi, služi za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu koji tužitelj osnovom navedenog namjerava istaknuti, te je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora prema vrijednosti novčane tražbine tužitelja koju može ostvariti osnovom utvrđenja ništetnom citirane odredbe o naknadi koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita (naplaćena naknada u iznosu od 3.219,69 kn što preračunato po fiksnom tečaju konverzije iznosi 427,33 EUR),a ne kako je to tužiteljica naznačila u tužbi, tj. s obzirom na izloženo u konkretnom slučaju njezino označavanje vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.340,50 EUR nije relevantno za odluku o naknadi parničnih troškova (VSRH Revr-774/ 2005-2 od 13.12.2005;Revr-475/2008 od 27.10.2008., Županijski sud u Puli broj Gž-1313/2023-2 od 27.11.2023.; VTS RH broj Pž- 566/2025-2 od 21.07.2025.).

3.1. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 151,54 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe po Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini od 50 bodova plus PDV 25%, te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR.

4.Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude zbog ogluhe do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

Osijek, 16. prosinca 2025.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude zbog ogluhe, dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. ZPP-a).

DOSTAVITI:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku