Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3560/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog GV, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 46. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pp-2633/2023-8 od 12. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenom GV, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 46. Zakona o radu, izriče novčana kazna u iznosu od 920,00 eura (devetstodvadeset eura) koju kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljeni GV proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 46. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci presude, te je temeljem članka 38. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) oslobođen od kazne.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od kazne, a posebno s obzirom na težinu počinjenog djela i raspon propisane kazne. Iz navedenih razloga predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicima izrekne kazna sukladno Zakonu.
3. Žalba je osnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Rješavajući predmet u pogledu navoda žalbe tužitelja, ovaj Sud je stava kako žalitelj opravdano ukazuje da u predmetnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona i oslobađanju okrivljenika od kazne.
5.1. Naime, odredbom članka 38. stavak 2. točka 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak.
5.2. Prema mišljenju ovog suda, okolnosti koje je prvostupanjski sud naveo kao razloge za oslobađanje okrivljenika od kazne (priznanje djela, prethodna prekršajna nekažnjavanost, primjereno držanje pred sudom, imovinske i obiteljske prilike) od utjecaja su na odmjeravanje visine kazne, no ne i na oslobađanje okrivljenika od kazne, imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, visinu zapriječene kazne te nezanemarivo zakašnjenje u ispunjenju zakonske obveze.
5.3. Slijedom navedenog, ovaj je Sud navedene okolnosti uzeo u obzir prilikom odmjeravanja visine kazne te je pobijanu presudu preinačio na način da je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za predmetni prekršaj. Tako izrečenu kaznu ovaj Sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.
7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
