REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3903/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ND, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici, odvjetnici Mariji Jerončić Mandić u Splitu, protiv ovršenika MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici, odvjetnici Dijani Kladar u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava i prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 16. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 19. studenog 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/14 od dana 09. listopada 2015.

II. Djelomično se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/14 od dana 09. listopada 2015. i to preko iznosa od 911,43 eura do 15.845,12 eura.

z a k l j u č i o  j e

U preostalom dijelu upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/14 od dana 09. listopada 2015. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 19. studenog 2025. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/14 od dana 09. listopada 2015.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/14 od dana 09. listopada 2015. te rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Tomislava Garofulića iz Zagreba u postupku iza pok. AD pod poslovnim brojem O-7077/2024 i rješenja o naknadno pronađenoj imovini pod istim poslovnim brojem. Ovršenik ističe prigovor zastare predmetne tražbine obzirom je riječ o tražbinama koje zastarijevaju u roku od 3 godine. Dalje, po osnovi gore navedenog rješenja o nasljeđivanju banka je ovršeniku isplatila ukupno 911,43 eura (na ime zatvaranja računa), što znači da ovršenik ne može preko toga iznosa odgovarati za ostaviteljeve dugove, pri čemu se poziva na odredbu čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju kojom je propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Stoga predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim. Ovršenik predlaže sudu i odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, pri čemu ne navodi do kada predlaže odgoditi ovrhu. Navodi da nema drugih prihoda osim mirovine te da živi kao samac u unajmljenom stanu, zbog čega mu je rješenjima Hrvatskog zavoda za socijalni rad priznato pravo na jednokratnu naknadu. Nije u mogućnosti podmirivati osnovne životne potrebe te bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu.

3. O prijedlogu ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od dana 05. prosinca 2025. U odnosu na ovršenikov prigovor zastare, ovrhovoditelj isti smatra neosnovanim obzirom tražbine utvrđene pravomoćnom presudom zastarijevaju za 10 godina, a ovršna isprava podnesena na izravnu naplatu (presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2047/14 od dana 09. listopada 2015.) postala je pravomoćna i ovršna dana 18. veljače 2016. U odnosu na navod ovršenika da je iznos dugova njezinog pravnog prednika (u odnosu na kojeg je donesena ovršna isprava podnesena na izravnu naplatu) veći od vrijednosti naslijeđene imovine koja iznosi 911,43 eura, ovrhovoditelj je suglasan da se djelomično prihvati prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim preko iznosa od 911,43 eura do 15.845,12 eura (iz specifikacije izvršenja predmetne ovršne isprave proizlazi da ukupno nenaplaćeno potraživanje iznosi 15.845,12 eura). U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, ovrhovoditelj se protivi odgodi ovrhe obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno nije učinio vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje. Naime, sama činjenica da se provedbom ovrhe umanjuje imovina ovršenika, ne može se smatrati dovoljnim razlogom za odgodu ovrhe jer je to posljedica provedbe svakog ovršnog postupka. Nastanak nenadoknadive štete ovisi prvenstveno o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno mogućnosti ovrhovoditelja da nadoknadi eventualnu štetu ako pljenidba i prijenos budu proglašeni nedopuštenima, a ovršenik ničime nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi eventualnu štetu.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Prijedlogom od dana 19. studenog 2025. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st 1. toč. 10. i toč. 11. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

9. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

10. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

11. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

12. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Ovršenik čak niti ne navodi da bi ovrhovoditelj bio lošeg materijalnog stanja.

13. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

14. Nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete ovršenik obrazlaže svojom teškom materijalnom situacijom (nema drugih prihoda osim mirovine, podstanar). Međutim, navedeni razlozi, ma koliko god bili otegotni za ovršenika, nisu razlog za odgodu ovrhe. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Naime, jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, obzirom umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika, pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik koji je u teškoj materijalnoj situaciji tada imao razlog za odgodu ovrhe. Valja reći i to da temeljem čl. 65. st. 6. OZ-a u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe. Stoga, odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate ne bi imala za posljedicu deblokadu računa ovršenika te bi se pljenidba novčanih sredstava u slučaju odgode i dalje provodila. Drugim riječima, odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, ima učinak odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, ali ne i odgode zapljene sredstava ovršenika, budući da odgoda ovrhe ne utječe na provođenje radnji kojima ovrhovoditelj stječe založno pravo na predmetu ovrhe. Slijedom navedenog, ovršenik odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ne bi došao u situaciju da raspolaže zaplijenjenim sredstvima, tj. on i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim sredstvima te u tom smislu odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu.

15. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

16. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. OZ-a.

17. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu (list 4-5 spisa) utvrđeno je da je ovrhovoditelj dana 27. listopada 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu kojim zahtijeva izravnu naplatu novčane tražbine na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/14 od dana 09. listopada 2015., pri čemu zahtjeva naplatu tražbine iz ovršne isprave u cijelosti.

18. Uvidom u specifikaciju izvršenja presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/14 od dana 09. listopada 2015. (list 28 spisa) utvrđeno je da je ukupno nenaplaćeno 15.845,12 eura.

19. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

20. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik navodi da je naslijedio iznos od 911,43 eura, što znači da ne može preko toga iznosa odgovarati za ostaviteljeve dugove, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a. U svom očitovanju na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj je naveo da je suglasan da se djelomično prihvati prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim preko iznosa od 911,43 eura do 15.845,12 eura (koliko iznosi ukupno nenaplaćeno potraživanje). Slijedom navedenog, obzirom je ovrhovoditelj time sadržajno priznao postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a preko iznosa od 911,43 eura, valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 1. i st. 2. OZ-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

21. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

22. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

23. Obzirom ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu, dana 16. prosinca 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

3. Financijskoj agenciji

4. u spis

Z/ kal.30 dana