REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1156/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LOŠKE TOVARNE HLADILNIKOV ŠKOFJA LOKA d.d. v stečaju, OIB 65911448946, Kidričeva cesta 66, Škofja Loka, Republika Slovenija, kojeg zastupaju punomoćnici FH, Lara Tončić i Filip Simić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Puli, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 5421/2019-4 od 26. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-167/2018-30 od 8. srpnja 2019., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5421/2019-4 od 26. listopada 2022. i presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-167/2018-30 od 8. srpnja 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj LOŠKE TOVARNE HLADILNIKOV ŠKOFJA LOKA d.d. v stečaju, Škofja Loka, Republika Slovenija po svojim pravnim prednicima temeljem zakona stekao pravo vlasništva nekretnine označene u zemljišnoj knjizi kao 1/87 dijela k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR, KUĆA U [adresa] i [adresa], 867 m2, s kojim je povezano pravo vlasništva na poslovni prostor površine 92,83 m2 (E-127) sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa se tužitelj ovlašćuje da temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na predmetnoj nekretnini.“ Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 28.080,00 kuna u roku od 8 dana.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 537/2023-2 od 11. srpnja 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5421/2019-4 od 26. listopada 2022. u odnosu na pravno pitanje:
„Je li trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća koje je bilo izvanknjižni nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja nekretnine steklo pravo vlasništva te nekretnine uz ispunjenje pretpostavki da se radi o nekretnini koja je mogla biti predmetom stjecanja prava vlasništva, te čija je vrijednost procijenjena u kapital društva, i koja je po nadležnom tijelu iskazana u kapitalu društva?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine obje presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima su utvrđene sljedeće činjenice:
- da su Samoupravna interesna zajednica za stambeno komunalnu oblast za područje općine Pula (dalje: SIZ za stanovanje) i prednik tužitelja LTH OOUR Montaža i servis Škofja Loka 10. svibnja 1983. zaključili su ugovor prema kojem je LTH OOUR Montaža in servis ovlastila SIZ za stanovanje da u njegovo ime i za njegov račun zaključi ugovor o izgradnji poslovnog prostora u prizemlju stambene zgrade u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u površini od 92,83 m2, dok je LTH OOUR Montaža in servis u obvezi osigurati financijska sredstva u iznosu od 4.175.766,00 dinara te da je SIZ suglasan da se LTH OOUR Montaža in servis (dalje: LTH OOUR) na temelju ovog ugovora i potvrde da je u cijelosti podmirio ugovorenu cijenu, izvrši uknjižbu prava korištenja i raspolaganja predmetnog prostora kod Općinskog suda u Puli,
- da je LTH OOUR podmirio traženu cijenu,
- da je LTH OOUR preuzeo ključeve i započeo sa selidbom 17. kolovoza 1983.,
- da tužitelj pravni slijednik OOUR Montaža, Škofja Loka, koja se nalazila u sastavu
LTH-RO Tovarna hladilnih naprav Škofja Loka,
- da je privatizacija društva LTH Škofja Loka d.d. provedena je u skladu s propisima Republike Slovenije,
- da je nekretnina iskazana u temeljnom kapitalu prednika tužitelja,
- da je kao vlasnik nekretnine upisana je Republika Hrvatska u postupku povezivanja zemljišnih knjiga s knjigom položenih ugovora u kojem postupku tužitelj uopće nije sudjelovao.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva navodeći da je tužitelj stekao nekretninu na temelju pravnog posla (Ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora od 10. svibnja 1983.), a da se prema odredbi čl. 119. st. 1. i čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 - Odluka USRH, 22/00 - odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP), odnosno čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“ broj 53/91 - dalje: ZOVO), pravo vlasništva, na nekretnini na temelju pravnog posla stječe upisom u javnu knjigu odnosno u zemljišne knjige. Međutim, tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da je njegov pravni prednik stekao pravo korištenja i raspolaganja, za što je sukladno čl. 33. ZOVO-a te čl. 119. i 120. ZVDSP-a bio neophodan upis u zemljišne knjige ili polaganje isprave podobne za upis u knjigu položenih ugovora i to neovisno o tome što je upis u zemljišne knjige sve do povezivanja knjige položenih ugovora za navedenu nekretninu bio nemoguć i neovisno o tome što je nekretnina iskazana u temeljnom kapitalu prednika tužitelja u smislu odredaba čl. 390. i 390.a ZVDSP-a. Stoga sudovi zaključuju da tužitelj nije stekao pravo vlasništva nekretnine temeljem zakona, primjenom odredbe čl. 130. st. 2. ZVDSP-a, a nije stekao niti vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. ZVDSP-a.
10. Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.
11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-85/02-2 od 28. listopada 2003. je navedeno da je „radi razjašnjenja pitanja stvarno pravnih ovlaštenja i vlasničkih prava na predmetnim nekretninama trebalo utvrditi je li tužitelj i protutuženik na valjan način stekao pravo korištenja predmetnih nekretnina pri čemu okolnost da to pravo korištenja nije upisano u zemljišnim knjigama nije zapreka dokazivanja njegovog stjecanja.“ Nadalje, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-x 1131/2017-2 od 16. travnja 2019. izraženo je pravno shvaćanje da „nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na upravljanje, korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva samo po sebi ne znači da to društveno poduzeće u materijalnopravnom smislu i nema pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja takve imovine (u ovom slučaju nekretnina), i da iste na taj način mogu predstavljati njenu imovinu i društvena sredstva nad kojima je mogla biti provedena pretvorba društvenog vlasništva“.
12. Prema odredbi čl. 364. st. 6. ZVDSP-a osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisat će pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu.
13. Stoga, ako su aktom o osnivanju prednika tužitelja predmetne nekretnine unesene u njegova osnovna sredstva, onda je na njega preneseno i pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja tim nekretninama neovisno o tome što to pravo nije bilo upisano u zemljišne knjige. Pravna osoba može imati izvanknjižno pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja bez obzira na to što nema formalni akt o dodjeli nekretnine i što njezino pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja nije upisano u zemljišne knjige, ali uz ispunjenje ostalih pretpostavki može steći vlasništvo primjenom čl. 364. st. 6.
ZVDSP-a i čl. 390.a ZPP-a.
14. Stoga odgovor na naznačeno pitanje glasi:
Trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća koje je bilo izvanknjižni nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja nekretnine steklo je pravo vlasništva te nekretnine uz ispunjenje pretpostavki da se radi o nekretnini koja je mogla biti predmetom stjecanja prava vlasništva te čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koja je po nadležnom tijelu iskazana u kapitalu društva.
15. Budući da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova nisu utvrđene sve činjenice potrebne za odluku u ovoj pravnoj stvari, nema uvjeta za preinaku presude.
16. Slijedom navedenog, primjenom čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
17. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a) te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
