Poslovni broj: Pn-49/2021-51

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Mirni Franić Rapajić, u pravnoj stvari tužitelja NNBN, OIB [osobni identifikacijski broj], N 12, Granada, La Herradura Almunecar zastupanog po punomoćniku Marijana Temali, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženika NAUTIČKI CENTAR MOKOŠICA d.o.o. za brodogradnju, trgovinu, proizvodnju i usluge, OIB 41064075657, Mokošica na moru 24, 20236 Mokošica zastupanog po punomoćniku Krunoslav Vukalović, odvjetniku u Varaždinu, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 3. studenoga 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. prosinca 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 193.995,00 kn u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 15. veljače 2020. g pa do isplate, a koja kamata se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.050,00 eura plativo po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15. veljače 2020. godine pa do isplate.".

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od donošenja presude naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 4.375,00 EUR, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.456,81 EUR, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio 3. srpnja 2021., i tijekom postupka, navodi da se tužiteljevo plovilo „Periplo“, marke Beneteau, nalazilo se na „suhom vezu“ tuženika temeljem Ugovora o čuvanju plovila na suhom vezu od 13. rujna 2018., a da se 23. veljače 2019., uslijed neadekvatnog postavljanja plovila na suhi vez te nedovoljnih zaštitnih mjera koje su trebale biti poduzete od strane tuženika, plovilo prevrnulo na bok i udarilo u plovilo koje se nalazilo pored njega, također na suhom vezu. Tužitelj navodi kako se prvenstveno obratio svom osiguravatelju radi pokušaja naknade štete, međutim da je osiguravatelj istu otklonio budući je do štete došlo uslijed krivnje tuženika. Tvrdi da je tom prilikom na predmetnom plovilu tužitelja nastala ukupna šteta u iznosu od 193.995,00 kn (26.285,27 Eura) koju da je tužitelj platio izvođaču radova društvu Fokus d.o.o. iz Mokošice. Dalje navodi i da je, za potrebe praćenja popravka plovila tužitelja i osiguranja da će isto biti u skladu sa pravilima struke, tužitelj angažirao i platio ovlaštenog sudskog vještaka koji je sačinio izvid nastale štete na plovilu te pratio tijek popravka samog plovila, te da je trošak predmetnog vještačenja tužitelj platio vještaku po ispostavljenom računu u iznosu od 1.050,00 kn. Navodi kako je 13. veljače 2020. podnio tuženiku Odštetni zahtjev kojeg je tuženik zaprimio 14. veljače 2021., međutim, da je dopisom od 15. ožujka 2020. tuženik otklonio svoju odgovornost za navedeni štetni događaj. Predlaže se sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 193.995,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. veljače 2020. do isplate te u iznosu od 1.050,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. veljače do isplate te da mu se naloži platiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 6. rujna 2021., te tijekom postupka, tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te osporava da bi do nastanka štete na plovilu tužitelja došlo isključivom odgovornošću tuženika te da bi se plovilo prevrnulo na bok uslijed neadekvatnog postavljanja plovila na suhi vez. Tvrdi da je predmetni događaj posljedica uzroka za koji tuženik ne odgovara. Osporava da bi predmetno plovilo tužitelja bilo oštećeno uslijed neadekvatnog postavljanja istog na suhi vez, odnosno da bi tuženik na bilo koji način postupio protivno odredbama sklopljenog Ugovora očuvanju plovila na suhom vezu te relevantnih odredaba Zakona o obveznim odnosima. Tvrdi da je prilikom izvršavanja Ugovora, odnosno prilikom ispunjenja svojih ugovornih obveza, postupao sa pažnjom dobrog gospodarstvenika, a iako je konkretni Ugovor sklopljen 13. rujna 2018., isti je samo nastavak dotadašnjeg poslovnog odnosa jer da su stranke bile u višegodišnjem poslovnom odnosu te je tužitelj povjeravao tuženiku svoje plovilo na čuvanje još od 2014., te da je svake godine je predmetno plovilo čuvano na identičan način, uz poštivanje svih pravila struke te uz poduzimanje svih mogućih i razumnih zaštitnih mjera. Međutim, u konkretnom slučaju, da je do oštećenja plovila tužitelja došlo isključivo uslijed više sile, koju tuženik nije mogao, a niti nije bio dužan, predvidjeti te spriječiti. Navodi kako su stranke, prilikom sklapanja Ugovora o čuvanju na suhom vezu, u čl. 13. među ostalim, ugovorile kako višu silu, koja je od utjecaja na prava i obveze stranaka po Ugovoru, predstavljaju: orkansko nevrijeme, iznimni plimni val, potres, požar, epidemija, druge katastrofe ili nepogode, mjere državnih organa, štrajk, građanski nemiri, rat, te da su u skladu s navedenom ugovornom definicijom više sile, ugovorne strane u čl. 11. ugovorile i kako tuženik isključuje svoju obvezu naknade štete na plovilu uslijed više sile, a sam tužitelj je potpisom predmetnog ugovora prihvatio sve uvjete istog. Tvrdi da je tužitelju poznato kako je u konkretnom slučaju nastanku štete na njegovom plovilu prethodilo, odnosno u izravnoj i direktnoj vezi bilo, orkansko nevrijeme, odnosno orkanski udari vjetra, što da proizlazi i iz službenih mjerenja Hrvatskih cesta d.o.o. Dubrovnik, odnosno službenog mjerenja brzine vjetra na mjernoj stanici na Mostu dr. Franje Tuđmana koja stanica je udaljena od mjesta čuvanja plovila tužitelja cca 200 metara zračne linije te da su rezultati iste svakako mjerodavni za potvrdu vremenskih uvjeta na dan 23. veljače 2019., a da je na istoj u predmetnom razdoblju izmjerena brzina vjetra od čak 50,4 m/s. S obzirom kako, sukladno definiciji, orkan ustvari predstavlja jak vjetar brzine veće od 33 m/s (120 km/h), koji uzrokuje velika razaranja i pustošenja, a na Beaufortovoj ljestvici jakosti vjetra označen je s 12 bofora (najveći broj na ljestvici), smatra nespornim da su u predmetnom periodu na predmetnom području u tijeku bile prisutne okolnosti više sile uslijed kojih ne postoji odštetna odgovornost tuženika. Ističe i kako se u konkretnom slučaju radilo o neuobičajeno intenzivnom orkanskom vjetru kakav se na predmetnom području javlja izuzetno rijetko te se u recentnijoj povijesti mjerenja brzine vjetra, rezultati izmjereni predmetnog dana svrstavaju u rekordne brzine i intenzitete vjetra na predmetnom području. Navodi da se ovdje ne radi o običnom orkanskom vjetru koji uobičajeno dosiže brzine od oko (i veće) od 33 m/s, već o orkanskom vjetru koji je za 50% jači od uobičajenih brzina, dakle vjetru od preko 50,4 m/s, a koje vrijednosti svakako ulaze u vrijednosti rekordnih mjerenja koji se događaju iznimno rijetko te stoga predstavljaju višu silu u najužem mogućem smislu te riječi. U smislu tužiteljevih navoda o neadekvatnosti zaštite njegovog plovila na suhom vezu, tuženik ističe kako je do prevrtanja plovila došlo nakon 3:30 sati u noći s 22. na 23. veljače 2019., odnosno u trenutku kada su vjetrovi postizali udare brzine preko 50,4 m/s, odnosno kako je tek u tom trenutku došlo do popuštanja uobičajenih sredstava zaštite i učvršćenja. Dakle, da je ista zaštita prkosila orkanskim vjetrovima koji su bili ranije i to kako tog dana, tako i prijašnjih dana, međutim, silina vjetra koji je nastao nakon 3:30 sati u noći s 22. na 23. veljače 2019.g. od preko 50,4 m/s predstavlja ekstremne, neuobičajene i iznimno rijetke prirodne pojave, koje se javljaju tako rijetko da s pravom nose pridjev „više sile“. Konačno, ističe da je tuženik prilikom ispunjavanja svojih obveza po predmetnom ugovoru, u svemu postupao u skladu sa pažnjom dobrog gospodarstvenika te u skladu sa svim pravilima struke te da je na odgovarajući i primjeren način štitio i čuvao plovilo tužitelja, te je do nastanka štete na plovilu tužitelja došlo isključivo uslijed više sile, a kako je tuženik i istaknuo u odgovoru na odštetni zahtjev tužitelja. Stoga, tuženik osporava postojanje svoje odgovornosti za predmetni štetni događaj te prouzročenu štetu, s obzirom da je šteta nastala uslijed više sile te smatra kako tužitelj ničime nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i bilo kakvog propusta tuženika, pa predlaže odbiti tužbu tužitelja kao neosnovanu, te naložiti tužitelju snošenje parničnog troška ovog postupka tuženiku.

3. U dokaznom je postupku sud pročitao ugovor o čuvanju plovila na suhom vezu od 13. rujna 2018. (list 5-6, 197 i 234 spisa), izvadak iz pomorskog registra (list 7-8 spisa), fotografije (list 9-10 spisa), izvješće osiguratelja ADJUSTER MARINE s fotografijama i ovjerenim prijevodom ovlaštenog sudskog tumača za španjolski jezik Marine Missoni Barišić (list 11-40 spisa), izvještaj o procjeni štete br. 1 (zatečeno stanje) Periplo 314472 s fotografijama izrađen od Srđana Elakovića, sudskog vještaka i procjenitelja za pomorski promet i plovila s ovjerenim prijevodom Ivane Soldo, stalnog sudskog tumača za engleski i francuski jezik (list 41-94 spisa), izvještaj o procjeni štete br. 2 (brušenje površina i popravci-GRP) Periplo 314472 s fotografijama izrađen od Srđana Elakovića, sudskog vještaka i procjenitelja za pomorski promet i plovila s ovjerenim prijevodom Ivane Soldo, stalnog sudskog tumača za engleski i francuski jezik (list 95-128 spisa), izvještaj o procjeni štete br. 3 (pregled novog jarbola) Periplo 314472 s fotografijama izrađen od Srđana Elakovića, sudskog vještaka i procjenitelja za pomorski promet i plovila s ovjerenim prijevodom Ivane Soldo, stalnog sudskog tumača za engleski i francuski jezik (list 129-159 spisa), račun broj: 119/1/1 izdan od FOKUS d.o.o. od 7. kolovoza 2019. s ovjerenim prijevodom Ivane Soldo, stalnog sudskog tumača za engleski i francuski jezik (list 160-163 spisa), račun broj: 120/1/1 izdan od FOKUS d.o.o. od 7. kolovoza 2019. s ovjerenim prijevodom Ivane Soldo, stalnog sudskog tumača za engleski i francuski jezik (list 164-166 spisa), račun izdan od AURORA MARIS od 7. svibnja 2019. s ovjerenim prijevodom Ivane Soldo, stalnog sudskog tumača za engleski i francuski jezik (list 167-169 spisa), e-mail prepisku između Srđana Elakovića (Ž) i punomoćnice tužitelja (list 170-171 spisa), odštetni zahtjev tužitelja od 3. veljače 2020. s povratnicom (list 172-174 spisa), odgovor tuženika na odštetni zahtjev od 15. ožujka 2020. (list 175-176 spisa), ugovor o čuvanju plovila na suhom vezu od 8. rujna 2015. (list 196 i 199 spisa), ugovor o čuvanju plovila na suhom vezu od 1. rujna 2014. (list 198 i 201 spisa), ugovor o čuvanju plovila na suhom vezu od 15. rujna 2016. (list 200 i 203 spisa), ugovor o čuvanju plovila na suhom vezu od 14. rujna 2017. (list 204 i 202 spisa), dopis tuženika trgovačkom društvu HRVATSKE CESTE d.o.o. od 24. veljače 2020. (list 205 spisa), e-mail prepiska tuženika s trgovačkim društvom HRVATSKE CESTE d.o.o. s podacima mjerenja na Mostu dr. Franja Tuđmana (list 206-207 i 218 spisa), članci s novinskih portala (list 208-217, 219- 233, 244-256 spisa), sudsku praksu (list 242-243, 275, 276-278, 279-280, 371-373, 374- 377 spisa), podnesak Državnog hidrometeorološkog zavoda klasa: 920-03/23-01/301 od 3. travnja 2023. (list 261-264 spisa), podnesak Hrvatskih cesta d.o.o. klasa: 740-15/23- 05/33 od 5. travnja 2023. (list 265-269 spisa), pisano vještačenje o uzroku i obimu štete na brodici Beneteau Ocenis Clipper 343 – Periplo stalnog sudskog vještaka za pomorski promet i procjene stanja i šteta na plovilu Hrvoja Marinovića (list 309-319 spisa), očitovanje na podnesak tužitelja stalnog sudskog vještaka za pomorski promet i procjene stanja i šteta na plovilu Hrvoja Marinovića (list 345-350 spisa), saslušan je stalni sudski vještak Hrvoje Marinović (iskaz na listu 368-369 spisa) te su saslušane parnične stranke, i to tužitelj osobno, a za tuženika njegov zakonski zastupnik NN (iskazi na listovima 285- 287 spisa).

4. Predmet tužbe je zahtjev za naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 26.792,75 EUR koju je pretrpio tužitelj zbog oštećenja njegove brodice Beneteau Ocenis Clipper 343 – Periplo dana 23. veljače 2019. kada se nalazila na "suhom vezu" kod tuženika, a koji iznos predstavlja novčani iznos plaćen za popravljanje brodice te novčani iznos plaćen za vještačenje popravka plovila.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj, zbog oštećenja koja su nastala na njegovoj brodici Beneteau Ocenis Clipper. 343 – Periplo prilikom pada iste u marini tuženika, pretrpio materijalnu štetu, i to za vrijeme dok se brodica nalazila na "suhom vezu" kod tuženika te da je šteta nastala 23. veljače 2019. kada se brodica prevrnula s nosača te udarila u brodicu koja se nalazila uz njezin desni bok. Nije sporno da su parnične stranke bile u ugovornom odnosu, i to dulji niz godina niti je sporno da je u vrijeme štetnog događaja puhala bura.

7. Sporno je među strankama je li do štete došlo zbog krivnje tuženika, je li brodica bila osigurana od pada po pravilima struke, je li tuženik poduzeo sve radnje koje je kao dobar gospodarstvenik trebao poduzeti da bi spriječio pad predmetne brodice, te je sporno predstavlja li bura, koja je u konkretnom slučaju puhala, višu silu, koja bi u konkretnom slučaju oslobađala tuženika od odgovornosti za štetu. Sporna je i uzročno-posljedična veza.

8. Odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi članka 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom članka 1049. ZOO je propisano da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

8.1. Za ugovor o čuvanju se primjenjuju odredbe članaka 725. do 733. te odredbe članaka 744. do 753. ZOO (ugovor o ostavi i ugovor o uskladištenju).

9. Tužitelj tako tvrdi da je do štete došlo zbog neadekvatnog postavljanja plovila na suhi vez te nedovoljnih zaštitnih mjera koje su trebale biti poduzete od strane tuženika, zbog čega da se plovilo prevrnulo na bok i udarilo u plovilo koje se nalazilo pored njega, također na suhom vezu. Tuženik s druge strane osporava navedene tvrdnje i navodi kako je on, u skladu s pravilima struke, poduzeo sve radnje koje je trebao poduzeti da bi spriječio pad brodice, međutim da je u konkretnom slučaju došlo do orkanskog nevremena, te da isto predstavlja višu silu, a da tuženik nije mogao predvidjeti jačinu kojom je bura konkretnog dana puhala, te da nije mogao izbjeći pad brodice načinima i sredstvima koja se razumno mogu očekivati od određene osobe.

9.1. Iz izvedenih dokaza proizlazi da su parnične stranke već dulji niz godina (od 2014. do 2019.) bile u ugovornom odnosu na temelju kojeg je tužitelj u određenom razdoblju u godini (od rujna do svibnja) povjeravao tužitelju svoje plovilo radi čuvanja na suhom vezu. Pregledom ugovora je utvrđeno da su stranke ugovorile da se tuženik obvezuje vlasniku (tužitelju) naknaditi štetu na plovilu i prijavljenoj opremi za vrijeme čuvanja plovila, a za koje štete bi tuženik prema zakonskim propisima o obligacijama bio odgovoran, s tim da obvezu naknade takvih šteta tuženik preuzima u trenutku kada vlasnik izvrši predaju plovila na vez kod tuženika i izvrši plaćanje (članak 10. ugovora), s tim da je člankom 11. ugovora isključena odgovornost tuženika na obvezu naknade štete na plovilu uslijed (između ostalog) više sile u kojem se slučaju upućuje na članak 13. ugovora kojim je ugovoreno da se nijedna ugovorna strana neće smatrati odgovornom za neuredno izvršavanje (zakašnjenje) ugovora ako do istog dođe zbog više sile, a da se pod višom silom razumijevaju izvanredne, vanjske okolnosti, koje nastanu nakon sklapanja ugovora, a prije roka za ispunjavanje određene obveze, čije nastupanje ugovorne strane nisu mogle predvidjeti, izbjeći ni otkloniti, a onemogućavaju ispunjavanje ugovorne obveze jednoj od ugovornih strana, kao što je npr. orkansko nevrjeme, iznimni plimni val, potres, požar, epidemija, druge katastrofe ili nepogoda, mjere državnih organa, šrajk, građanski nemir, rat.

9.2. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je nakon sklapanja ugovora i nakon što je brod stavljen na suhi vez, vidio brod na vezu. Naveo je i kako zna kako bi brod trebao biti postavljen na vez na siguran način jer ovo nije prvi put da je držao brod na suhom vezu, jer je ranije njegov brod bio na suhom vezu na Siciliji. Naveo je kako je, nakon što je vidio svoj brod postavljen na suhi vez kod tuženika smatrao da je bio postavljen dobro, ali uz uporabu potpornja koji su bili dotrajali, oksidirani, što je i rekao osoblju tuženika koji su tamo bili nazočni. Dalje je naveo kako je na Siciliji brod bio postavljen na potpornje koji su bili jači te je brod bio dodatno osiguran posebnim remenjem. Naveo je da je brod bio na vezu kod tuženika četiri ili pet godina te da je toliko držao brod kod tuženika jer je cijena bila povoljna. Naveo je i kako nije prigovarao na oksidirane potpornje, ali da je isto komentirao.

9.3. Zakonski zastupnik tuženika je u svom iskazu naveo da sve jedrilice koje tuženik drži na suhom vezu drži na istoj vrsti postolja na kojem je bio i tužiteljev brod te sve takve brodove na postolje postavljaju na isti način te nakon što se brod postavi na ovo postolje kroz par dana dok brod "sjedne" postoji i mogućnost i dotezanja postolja na kojem brod stoji. Brod je na suhom vezu je postavljen iza zida visine 5 metara na način da se brod stavlja provom u buru. Naveo je da nikada otkad radi kod tuženika nije bilo oštećenja niti jednog broda koji je bio na suhom vezu, a da je tužiteljev brod jedini koji se oštetio s tim da je napomenuo da su na dan štetnog događaja lijevo od broda tužitelja na suhom vezu bila još dva broda, prvo jedan motornjak te pored njega jedrilica. Od trenutka kad je tužiteljev brod stavljen na suhi vez pa cijelo vrijeme dok je tu bio da nije od tužitelja ni od radnika čuo da je tužitelj nezadovoljan načinom na koji je brod bio stavljen na suhi vez odnosno da je imao kakvih prigovora. Navodi i da otkad radi kod tuženika (već 7 godina) nisu imali ovakav vjetar koji je puhao predmetne prigode. U odnosu na postolja na kakva je postavljen brod tužitelja, navodi da ih je tuženik izradio za potrebe držanja dvadesetak jedrilica jednog društva dužine do 12 m, međutim, kako ih sada koriste za vez drugih jedrilica kao primjerice tužiteljeve. Opisuje da je tužiteljev brod na vezu bio postavljen samo na spomenuti potporanj te nije bio dodatno učvršćen tzv. španerom (ono što tužitelj naziva remenom) i to zato što da bi se brod pričvrstio španerom, on mora biti na betoniranom terenu na koji su postavljene željezne kuke na koje se španer pričvrsti, a tuženikova marina nema takvog terena niti mogućnost pričvršćivanja broda španerom, a brod tužitelja je bio na vezu na zemljanoj površini. Upitan o tome postoje li neki standardi za stavljanje broda na suhi vez, odgovorio je da postoje, pa da se većina težine broda oslanja na kobilicu, a nosači sa strane broda drže brod u balansu, i to tako da se brod sigurno ne može prevrnuti pod utjecajem vjetra do 100 km/h. Naveo je kako se sa strankama sklapa ugovor o čuvanju broda na suhom vezu tek nakon što se brod postavi na suhi vez tj. na spomenuto postolje i nakon što stranka vidi kako je brod postavljen i ako bude time zadovoljna. Ako stranka nije zadovoljna takvim vezom, o trošku tuženika se vraća brod u more. Navodi da je i tužitelj tako predmetni ugovor sklopio tek nakon što je vidio način na koji je njegov brod stavljen na brod. Dalje je naveo kako je u vrijeme predmetnog događaja tuženik imao stražarsku službu, čovjeka koji bi noću nadzirao brodove i ukoliko bi vidio da se primjerice brod klima ili da se razbilo jedro, o tome bi ih odmah obavijestio, a spomenuto zatezanje nakon što je brod tužitelja postavljen na postolje je napravljeno. Iskazao je i kako tuženik prati meteorološke prilike, te ih je pratio i predmetne prigode, pa kako je bura bila najavljena, da je tuženik poduzeo radnje zatezanja postolja i uklanjanja tendi brodova koji su pokriveni tendama, tamo gdje je to bilo potrebno. Naveo je kako za postolje na kojem je bio tužiteljev brod kao ni za druga postolja nemaju atest niti ih je itko tražio atest, a u slučaju kada polica osiguranja korisnika zahtijeva atestirano postolje, takav brod ne mogu prihvatiti na vez, s tim da nisu oni ti koji kontaktiraju s osiguravajućem društvom u takvom slučaju, već je to na korisniku jer je njegova odluka hoće li ostaviti brod kod tuženika na vezu, tuženik samo evidentira podatak o postojanju police osiguranja i s kojim osiguravajućim društvom.

9.4. U izvješću osiguratelja ADJUSTER MARINE (list 11-40 spisa) je popisana šteta koja je nastala na tužiteljevoj brodici te je izneseno mišljenje vještaka u kojem je navedeno da proizlazi da su meteorološki uvjeti na dan 23. veljače 2019. u Dubrovniku bili ekstremni, s udarima vjetra koji su dostizali brzinu od 100 km/h, ali da se za konačnu odluku zatražilo meteorološko bilježenje od strane Hidrometeorološkog zavoda, jer da je nevrjeme bilo najavljeno od strane meteoroloških službi te smatraju da je tuženik trebao poduzeti potrebne mjere kako bi se spriječila šteta nastala kao posljedica tog nevremena. Navodi se kako brodica nije bila pričvršćena remenjima za pridržavanje za pod ili tlo, koje smatraju neophodnim s obzirom da je brodica van mora i na otvorenom te je zbog toga podložnija vjetru i vremenskim nepogodama, tim više što se radi o brodici s kobilicom i jedrom te je zbog toga nestabilnija od brodica s motorom čije je središte težine niže. Smatraju da bi spomenuti remeni spriječili prevrtanje brodice unatoč jakom vjetru te je prema njihovom shvaćanju nedostatak istih glavni uzrok i razlog nastale štete. Sukladno navedenom se ne primjenjuje osiguranje s franšizom ugovoreno u polici. Prema izvještaju štete broj 1 Srđana Elakovića je u opisu nesreće navedeno da je jedrilica s postolja pala na druga plovila i na zemlju, a da je pri padanju jarbol udario u drugo plovilo te da je rezultat slomljeni jarbol, oštećenja na trupu i palubi. Navedeno je da je jedrilica bila na kopnu (suhi vez) u specijaliziranoj marini, a da su razlog pada jedrilice snažni naleti vjetra. Prema službenoj evidenciji Državnog hidrometeorološkog zavoda na glavnoj meteorološkoj postaji (GMP) Dubrovnik je 23. veljače 2019. izmjeren maksimalni dnevni udar vjetra 43.8 m/s u 6:21 sat (jačina 12 Bf), s tim da je u razdoblju između 1 i 2 h izmjerena brzina od 38 m/s, između 2 i 3 h brzina od 42.2 m/s, između 3 i 4 h 38.4 m/s, a potom između 5 i 6 h je izmjerena brzina od 35.2 m/s, između 6 i 7 h 43.8 m/s, između 7 i 8 36.9 m/s, a između 8 i 9 h 33.3 m/s, s tim da sve od brzine od 32.7 m/s i više je orkan te ima jačinu 12 Bf. Državni hidrometeorološki zavod i Hrvatske ceste d.o.o. su uz dostavljanje predmetnih podataka obavijestili sud da je meteorološka postaja na Mostu dr. Franje Tuđmana u funkciji tek od svibnja 2019. radi čega su dostavljeni podaci s GMP Dubrovnik koja je najbliža mostu. O buri koja je puhala upravo u noći 23. veljače 2019. su pisali razni novinski portali.

9.5. Stalni sudski vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je pregled pozicije mjesta gdje je predmetno plovilo bilo postavljeno i sličnih nosača na kojima je jedrilica stajala obavljeno 21. ožujka 2025. u prostorima tuženika uz prisustvo tuženika te predstavnika tužitelja. Na pregledu je zatraženo da se pokaže na primjeru sličnog plovila kako je bilo postavljeno predmetno plovilo na suhi vez te je tuženik vještaka odveo do pozicije gdje je stajalo predmetno plovilo te je pokazao jedrilicu sličnih dimenzija (Jeanneau Sun Odyssey 349) te potvrdio da je predmetno plovilo bilo postavljeno identično kao to plovilo i to sa po tri nosača sa svake strane te po jedan nosač ispod krmene i pramčane statve, te da su bili podmetnuti podupirači pod kobilicu plovila. Usporedbom fotografija, pregledom pozicije gdje se nalazilo predmetno plovilo te prema podatcima o smjeru i jačini vjetra u vrijeme štetnog događaja, vještak je iznio mišljenje da je predmetno plovilo bilo postavljeno na uobičajen način sa tri nosača sa svake strane, te po jedan nosač ispod krmene i ispod pramčane statve, te sa podupiračima ispod kobilice plovila. Prema podatcima iz spisa smjer vjetra u vrijeme štetnog događaja ja bio sjeveroistok te je usporedbom fotografija iz spisa i mjesta događaja utvrđeno da je predmetno plovila bilo postavljeno sa pramcem u vjetar što je također uobičajeni način postavljanja plovila na suhi vez. Pregledom fotografija iz spisa te prema navodima tuženika identičnih nosača koji su na dan pregleda u upotrebi (s obzirom da nisu za pregled bili dostupni nosači na kojima je bio postavljen brod Periklo u vrijeme štetnog događaja) nisu uočene nikakve kardinalne neispravnosti na nosačima koje bi eventualno dovele do pada predmetnog plovila. Smatra da je predmetno plovilo bilo postavljeno na uobičajen način kako se postavljaju jedrilice sličnih ili istih karakteristika i dimenzija na suhi vez. Očitujući se na narav i opseg štete nastale na predmetnom plovilu u vrijeme štetnog događaja navodi da je prama podatcima iz spisa 23. veljače 2019. uslijed naleta orkanskog vjetra predmetno plovilo palo sa nosača na svoj desni bok te su tom prilikom oštećeni jarbol i njegova oprema, baza jarbola tzv. peta jarbola, desni bok trupa (ispod i iznad vodene linije), spoj trupa i kobilice, bimini, bočne, krmene i pramčane zaštitne inox ograde, ogrebotine po palubi tj. plitka oštećenja na palubi, osovinski vod pogonskog motora te pogonski propeler. Navodi da je pregledao dostavljene račune za sanaciju štete, i to račun za popravak trupa, spoja trupa i palube, palube, demontažu i montažu jarbola i njegove opreme - račun od Fokus doo br 119/1/1 u iznosu od 14.466,15 € ( sa PDV-om) te račun za novi jarbol i njegovu opremu te transport istog - račun od Fokus d.o.o br 120/1/1 u iznosu od 11.719,12 € (sa uključenim PDV-om) za koje račune smatra da su fer i korektni. Očitujući se o tome postoji li uzročno posljedična veza između nastale štete i načina na koji je predmetno plovilo bilo postavljeno navodi kako su prema izvještaju DHMZ- a od 3. travnja 2023. na području grada Dubrovnika maksimalni dnevni udari vjetra 23. veljače 2019. bili 43.8 m/s, a da je prema Beaufortovoj ljestvici za procjenu jačine vjetra maksimalna jačina vjetra 12 te se smatra da je to orkanski vjetar ako mu je brzina 32.7 m/s. Iznosi mišljenje da je sukladno izmjerenoj maksimalnoj brzini vjetra 23. veljače 2019. i sukladno Beaufortovoj ljestvici za procjenu snage i jačine vjetra snaga vjetra bila značajno jača od maksimalne vrijednosti u Beaufortovoj ljestvici (12) – što je bila orkanska snaga vjetra, čak i više od toga. Prema izmjerenoj maksimalnoj snazi vjetra na dan 23. veljače 2019. navodi da to nije uobičajena snaga vjetra jer da je tijekom veljače uobičajeno da puše relativno jaka bura, ali orkanska snaga bure nije uobičajena. Prema podatcima o brzini (orkanski vjetar) i smjeru vjetra (NE – bura) i sukladno tome da je plovilo postavljeno na suhi vez uobičajeno kako se jedrilice uglavnom postavljaju na suhi vez - smatra da je predmetni orkanski vjetar uzrok da je predmetno plovilo palo sa nosača i oštetilo se. Zaključno navodi da je prema pregledu i podatcima iz spisa predmetno plovilo bilo postavljeno na suhi vez na uobičajen način kako se to postavlja na ovim prostorima te da je neuobičajeno jak orkanski vjetar uzrok predmetnog štetnog događaja. Prema podatcima iz spisa obim predmetnog oštećenja iz 2019. godine bio je 26.185,27 (sa PDV-om) što smatra fer i korektnim iznosom za sanaciju oštećenja 2019. godine.

9.6. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka te ga je smatrao pristranim te je predložio da se provede novo vještačenje s drugim vještakom navodeći kako sudski vještak Marinović nije utvrdio činjenicu da je predmetne zgode palo jedino plovilo tužitelja te da vještak nije rastumačio koji je razlog tome. Prigovara i tome da vještak nije obrazložio kako je plovilo tužitelja bilo postavljeno te je li moglo biti zaštićeno da su se poduzele neke druge mjere i koje te da vještak nije utvrdio da li „vaše“ – postolja odgovaraju standardnim propisima niti činjenicu da nemaju odgovarajuće ateste.

9.7. Odgovarajući na prigovore tužitelja vještak je naveo predmetna nezgoda dogodila 23. veljače 2019., a pregled 31. ožujka 2025., a u spisima postoji samo jedna nejasna fotografija predmetnog plovila dok se nalazilo na svojoj poziciji na podu neposredno nakon pada, pa da je svoje mišljenje dao na osnovu te jedne fotografije i podataka koje je prikupio iz spisa. Ističe da mu nije dan zadatak da komentira činjenicu da je jedino plovilo koje je palo sa postolja tužiteljevo. Na pregledu mjesta događaja u Mokošici 31. ožujka 2025. u Nautičkom Centru Mokošica d.o.o. na kojem su prisustvovali predstavnik tuženika te predstavnik tužitelja, postavio je pitanje da li je jedrilica koja je zatečena u vrijeme pregleda u marini na istom mjestu na kojem je bila i predmetna jedrilica u vrijeme štetnog događa na koje pitanje je dobio potvrdan odgovor. Radi se o manjoj čeličnoj jedrilici koja je bila više zaklonjena od predmetne jedrilice. Kada se uzme u obzir da se radi o manjoj jedrilici (manji jarboli) koja je znatno teža od predmetne, te sa manjim jarbolima, te ako uzme u obzir da je bila više zaštićena od vjetra od predmetna jedrilice – zaključuje da su to dovoljni razlozi zašto čelična jedrilica nije pala sa postolja. Dalje navodi kako na njegovo pitanje koja su još plovila bila u marini u trenutku šetnog događaja dobio je odgovor da ta plovila nisu više u marini. Na jednoj fotografiji koju je našao u spisu (list 315 spisa – „slika 3) je utvrdio se da su okolna plovila motorna te da su ispod razine vrha zida koji štiti od udara bure, pa zaključuje da, sukladno svim podatcima koje je uspio prikupiti, su ostala plovila bila zaklonjenija od predmetnog plovila te konstrukcijski niža i samim time i stabilnija. Što se tiče tvrdnje tužitelja da „vještak nije utvrdio odgovaraju li postolja standardnim propisima niti uzeo u obzir da isti nemaju odgovarajuće ateste„ navodi da mu nije dan zadatak da posebno utvrdi u kakvom su stanju nosači na kojim je bilo predmetno plovilo u trenutku štetnog događaja pa da to nije ni ocjenjivao. U nalazu i mišljenju je pojasnio zašto zaključuje da su nosači postavljeni uobičajeno kako se takvi nosači inače postavljaju pod takva plovila. Na pregledu je upitan predstavnik vlasnika da li još postoje nosači na kojima je bilo predmetno plovilo u vrijeme šetnog događaja, međutim kako je odgovoreno da su ti nosači bačeni mnije ih bilo moguće pregledati, ali su umjesto toga pregledani nosači koji su prema tvrdnjama tuženika isti takvi na kojima je bilo predmetno plovilo u vrijeme štetnog događaja. Pregledom nosača kakvi su bili prema tvrdnjama tuženika i predmetni nosači utvrđeno je da je na njima jedrilica sličnih tehničkih karakteristika kako i predmetna ("slika 5" na listu 316 spisa) te nisu utvrđene nikakve neispravnosti na istima, pa ako se uzme u obzir da na predmetnim nosačima stoji jedrilica istih ili sličnih tehničkih karakteristika bez vidljivih tragova oštećenja, propadanja ili neispravnosti jedino što može reći je da se predmetni nosači koje je pregledao ni po čemu ne razlikuju od većine nosača jedrilica istih ili sličnih tehničkih karakteristika koja se nalaze po većini marina, luka, lučica ili škverova. Stoga, i pored činjenice koju je priznao i sam tuženik da predmetni nosači nisu imali potrebne ateste, ne može reći da su nosači na kojima je bilo predmetno plovilo u trenutku nezgode bili neispravni. Zaključno navodi da je dao nalaz i mišljenje prema zadacima koji su mu bili određeni od strane suda, ali da mu je bilo postavljano pitanje bi li predmetno plovilo palo da je bilo vezano za pod, odgovorio bi da prema njegovom mišljenju predmetno plovilo ne bi palo u sličnim ili istim okolnostima da je bilo dodatno učvršćeno (vezano za pod), a na eventualno pitanje vezuju li se obično (dodatno učvršćuju) plovila sličnih ili istih karakteristika za pod koji je tehnički opremljen za takvo učvršćivanje, odgovorio bi da prema njegovom iskustvu u većini slučajeva nije vidio da se u marinama kod najave nevremena jedrilice dodatno učvršćuju za tehnički opremljen pod, s napomenom da je vidio marine koje su u manjini koje dodatno vezuju jedrilice kod najave nevremena, te bi rekao da ne poznaje propis koji obavezuje marine za dodatnim učvršćenjem u slučaju nevremena. Na pitanja koja su mu postavljena prilikom usmenog saslušanja odgovorio je da sukladno dostupnim podacima ("slika broj 3" u njegovom vještačenju) proizlazi da su oko tužiteljeve jedrilice motorne brodice te da je to ono što razlikuje predmetno plovilo od ostalih za koje može utvrditi da su se tada nalazile na licu mjesta, a plovila koja su jedrilice zahtijevaju drugačiji način polaganja na suhi vez u odnosu na ostala, koji način polaganja je opisan u njegovom nalazu i mišljenju. Na pitanje o tome, a s obzirom na navode iz nalaza i mišljenja u kojem vještak iznosi mišljenje da su ostala plovila bila zaklonjenija i niža od tužiteljeve jedrilice, je li tuženik imao neko drugo mjesto na koje je mogao smjestiti tužiteljevu jedrilicu te je li imao mogućnost da je eventualno spusti, vještak je odgovorio da ne može reći ima li tuženik neko drugo prikladnije mjesto, pretpostavlja da ima, ali isto nije provjeravao jer to nije bio predmet njegovog vještačenja, a na upit je li se plovilo moglo spustiti odgovara da nije jer da ga tome sprječava kobilica, te je upravo to razlog zašto su jedrilice na povišenim nosačima u odnosu na motorna plovila. Na upit o tome je li pravna osoba koja se preko dvadeset godina bavi pružanjem usluga čuvanjem plovila na suhom vezu treba prilikom prihvata ovakvih plovila, a s obzirom na svoje iskustvo, uzeti u obzir i pretpostaviti na koje mjesto bi takvo plovilo trebalo smjestiti, vještak je odgovorio da misli kako bi isto trebalo uzeti u obzir i smjestiti takva plovila na zaklonjenije mjesto. Na pitanje o tome je li prilikom pada predmetnog plovila puhala bura ili nešto malo jače od toga, odgovorio je da prema podacima u spisu proizlazi da je puhala bura iznad svih granica i to prema Beaufortovoj ljestvici orkanska bura, a ista nije puhala samo u Dubrovniku već u cijeloj Dalmaciji, s tim da je na mostu puhala i iznad orkanskih vrijednosti.

9.8. Nalaz i mišljenje vještaka, pri kojem je isti u potpunosti ostao prilikom usmenog iznošenja istog, se u potpunosti prihvaća kao objektivan, stručan, detaljan i precizan. Vještak je u okviru danog mu zadatka te uzimajući u obzir dostupnu mu dokumentaciju, zaključio da nema uzročno posljedične veze između nastale štete i načina na koji je predmetno plovilo bilo postavljeno, odnosno zaključuje da je uzrok zbog kojeg je predmetno plovilo palo s nosača i oštetilo se upravo orkansko nevrjeme, a da je plovilo u marini tuženika bilo postavljeno prema pravilima struke. Štoviše, vještak je uspješno otklonio prigovore tužitelja o tome da je jedino plovilo koje je palo bilo plovilo tužitelja kada navodi da je razlog tome što se u slučaju plovila tužitelja radi o jedrilici, a okolna plovila su bila motorna plovila koja su niža i nalaze se ispod razine zida koji zaklanja vjetar, dok je druga jedrilica koja je u vrijeme predmetnog događaja bila u marini manja čelična jedrilica koja je više zaklonjena od predmetne, ali i znatno teža te sa manjim jarbolima.

10. Iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je u noći 23. veljače 2019. puhala bura koja sukladno Beaufortovoj ljestvici za procjenu jačine vjetra na kopnu iznosi 12 stupnjeva, što je najviši stupanj. Osim toga, prema navedenoj ljestvici orkan je vjetar koji puše brzinom 32.7 m/s i više, a na glavnoj meteorološkoj postaji u Dubrovniku su izmjerene brzine i znatno više od toga (38 m/s, 42.2 m/s, 38.4 m/s, 35.2 m/s, 43.8 m/s, 36.9 m/s i 33.3 m/s). Tuženik ne poriče da je bila najavljena bura, međutim, tvrdi da je u marini poduzeo sve radnje koje su bile potrebne, a koje su mu bile raspoložive, da bi se spriječila šteta na plovilima koja su se tamo nalazila (radnje zatezanja postolja i uklanjanja tendi brodova koji su pokriveni tendama). Tuženik također ne osporava tvrdnju tužitelja da tužiteljeva jedrilica nije bila vezana za pod remenjem, međutim navodi da njegova marina za isto nije niti opremljena. Jasno je iz spisa da osiguravajuće društvo s kojim je tužitelj imao zaključen ugovor o osiguranju plovila istome nije isplatilo osigurninu za štetu koja se dogodila, smatrajući da je unatoč tome što je puhao vjetar, odgovornost za nastalu štetu na tuženiku koji nije dodatno osigurao plovilo remenjem. I stalni sudski vještak određen za vještačenje u ovom postupku, kada odgovara na pitanja tužitelja, navodi kako misli da bi vezivanje jedrilice remenjem vrlo vjerojatno u okolnostima kada puše orkan, spriječilo nastanak konkretne štete. Međutim, stalni sudski vještak je iznoseći svoj nalaz i mišljenje, te uzimajući u obzir uobičajen način postavljanja jedrilica na suhi vez na ovim područjima, te uobičajene postupke koji se izvode kod najave nevremena, izveo zaključak da je plovilo bilo postavljeno na suhi vez na uobičajen način kako se to postavlja na ovim prostorima i to "pramcem u vjetar" te sa po tri nosača sa svake strane te po jedan nosač ispod krmene i pramčane statve te sa podupiračima ispod kobilice plovila. Naveo je također i da se plovila istih ili sličnih karakteristika obično pri najavi nevremena ne pričvršćuju dodatno remenjem za pod koji je tehnički opremljen za takvo pričvršćivanje, s time da ima iznimki, te da pojedine marine ipak tako postupaju. Iz spisa proizlazi da marina tuženika nesporno nije tehnički opremljena za takvo pričvršćivanje, jer bi za isto na podu trebale postojati kuke za koje bi se remenje držalo. S obzirom da je tužitelj u ovom postupku iskazivao kako je bio svjestan da marina tuženika nije opremljena na način koji bi omogućavao da se njegovo plovilo dodatno učvrsti takvim remenjem, i to stoga što je, prije nego li je 2014. prvi put zaključio ugovor s tuženikom, svoje plovilo držao na suhom vezu u marini u Veneciji koja je bila opremljena za isto, on je pristao na to da se njegovo plovilo u marini tuženika drži na suhom vezu upravo na način na koji ga je tužitelj postavio svjestan da tuženik nije opremljen za dodatno pričvršćivanje jedrilice remenjem. Štoviše, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj vidio svoje plovilo nakon što je bilo postavljeno na suhi vez kod tuženika, dok iz iskaza tuženika proizlazi da je ugovor potpisan tek nakon što je tužitelj vidio način na koji je njegovo plovilo postavljeno na vez. Tužitelj navodi da su nosači bili oksidirani i da se žalio zbog toga, međutim, zakonski zastupnik tuženika navodi da mu nije poznato da bi se tužitelj žalio. Za istaknuti je da je tužitelj, čak i da se žalio na isto, pristao potpisati ugovor s tuženikom odnosno ostaviti svoje plovilo na vezu onako kako je bilo postavljeno, na nosače koje je pregledao, te je time pristao na takve uvjete čuvanja. Osim što je pristao na uvjete čuvanja, isto tako je zaključio ugovor kojim je ugovoreno da se isključuje odgovornost tuženika za štetu koja bi nastala na plovilu tužitelja zbog više sile, onako kako je viša sila opisana u članku 13. tog ugovora u kojem se pod višom silom podrazumijeva i orkansko nevrijeme.

11. Viša sila je vanjski nepredvidivi i izvanredni događaj koji se nije mogao otkloniti, spriječiti niti izbjeći načinima i sredstvima koji se razumno mogu očekivati od određene osobe. Određeni događaj, da bi imao obilježje više sile, treba se nalaziti izvan utjecaja onoga koji se na višu silu poziva što znači da nema uzročne veze između nastale štete, s jedne strane, i s druge strane uzroka štete u pogledu utjecaja osobe koja se na višu silu poziva. Osim toga, određeni događaj, da bi imao karakter više sile, mora biti nepredvidiv, a nepredvidiv je ako nije bilo moguće pretpostaviti mogućnost njegovog nastupanja, s time da predmetna nepredvidivost treba biti konkretna i relativna te ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, kao što su primjerice vremenske prilike, mjesto nastanka, vrijeme nastanka, način nastanka. Također, da bi se određeni događaj smatrao višom silom, potrebno je da se radi o izvanrednom događaju, dakle, da nije riječ o događaju koji je tipičan, već se treba raditi o događaju kakav nastupa rijetko. Što se tiče neotklonjivosti, ona treba biti objektivna, odnosno da se nastupanje događaja koji ima obilježja više sile nije moglo spriječiti nikakvim mjerama ili sredstvima, postupajući u skladu s odgovarajućom pažnjom te se navedeno ispituje također prema okolnostima konkretnog slučaja.

12. Jasno je da je vjetar koji je puhao u predmetnom slučaju bio vanjski događaj, međutim potrebno je u ovom postupku ocijeniti, uzimajući u obzir sve okolnosti, je li vjetar koji je puhao po svojoj brzini, jakosti i razornoj snazi bio nepredvidiv i je li se radilo o događaju koji je izvanredan, atipičan i koji se ne događa redovno kao i je li tužitelj posljedice djelovanja ove prirodne nepogode mogao otkloniti, spriječiti ili izbjeći načinima i sredstvima koji su se od njega razumno mogli očekivati. Tužitelj tijekom ovog postupka upire na sudsku praksu i tvrdi da se vjetar koji je puhao predmetnog dana ne može smatrati izvanrednom okolnosti koju tuženik nije mogao predvidjeti ili spriječiti da uzrokuje nastalu štetu, pa da zbog toga nema narav više sile te time ne oslobađa tuženika od odgovornosti za štetu u ovom slučaju. Međutim, iako je općepoznata činjenica da u zimskim mjesecima, posebice u veljači i ožujku, u Dalmaciji puše bura velike jačine, te iako je i predmetne prilike bilo najavljeno da će puhati bura, u ovom je slučaju prema ocjeni ovog suda relevantno to da nije puhao žestoki, olujni, jaki olujni ili orkanski vjetar (brzine od 13.9 do 28.4 m/s, što na beaufortovoj ljestvici za procjenu jačine vjetra na kopnu iznosi redom od 7 do 10 stupnjeva Beauforta), već je od 1 h do 9 h puhao pretežito upravo orkan (koji mjeri 12 stupnjeva Beauforta), a jedino je između 4 i 5h izmjerena brzina vjetra od 30.4 m/s koji predstavlja jaki orkanski vjetar (11 stupnjeva Beauforta), što je vjetar najviše jačine prema ljestvici. Radi se o vjetru izvanredne brzine i razorne snage. Dakle, sama činjenica da je puhala bura ne predstavlja izvanrednu okolnost, međutim okolnost izvanrednog događaja u predmetnoj situaciji se ogleda u snazi kojom je bura puhala, a radilo se o udarima bure brzine i preko 40 m/s, što nije pojava koja je uobičajena i koja se događa "svake sezone", već se radi o jačini bure koja se događa tek sporadično. Ne samo to, već je najniža brzina kojom vjetar mora puhati da bi se radilo o orkanu 32.7 m/s, a brzina vjetra je u konkretnom slučaju na glavnoj meteorološkoj stanici u Dubrovniku mjerena i preko 40 m/s. Sukladno navedenome, zaključuje se da, unatoč najavljenoj buri, ista je u noći 23. veljače 2019. puhala takvim intenzitetom, brzinom i jačinom, kakve tuženik nije mogao predvidjeti, a radi se o izvanrednom događaju s obzirom da se radilo o nevremenu kakvo nastupa rijetko. Kako, pored radnji koje je tuženik obavio na brodicama u marini radi sprečavanja nastanka štete, poput zatezanja postolja i uklanjanja tendi, te za koje je bio opremljen, nije bilo razumno očekivati da bi isti trebao pričvrstiti plovilo tužitelja za pod remenjem kako bi se spriječio eventualan pad istog, kada njegova marina za to nije ni opremljena, a što je tužitelj znao kada je zaključivao ugovor o čuvanju s tuženikom, tako se zaključuje da je isti poduzeo sve radnje koje su se u danoj prilici od njega mogle razumno očekivati, te da on nije mogao poduzeti još neke dodatne radnje koje bi u tako kratkom vremenu, s obzirom da se radilo o izvanrednom događaju, mogle spriječiti nastanak štete na tužiteljevoj brodici. Uza sve navedeno, bitno je istaknuti kako i osiguravajuće društvo, kod kojeg je tužitelj osigurao svoje plovilo, kao uzrok nastale štete vidi vjetar te činjenicu da plovilo nije bilo osigurano remenjem, te isto ne spominje eventualni problem s postoljem na koje je plovilo bilo položeno, a kako je sudski vještak otklonio prigovore tužitelja koji su se odnosili na postolje i na činjenicu da je jedino tužiteljevo plovilo te prilike palo, tako je zaključak da je razlog zbog kojeg je plovilo tužitelja palo, a zbog čega je nastala šteta na strani tužitelja, upravo orkansko nevrjeme, koje u ovom slučaju predstavlja višu silu i oslobađa tuženika od odgovornosti za štetu.

13. S obzirom na navedeno, trebalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

14. Odluku o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, dalje u tekstu: ZPP) kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud je ocjenjujući osnovanost zatraženih troškova vodio računa da se priznaju samo oni troškovi koji su bili nužni za uspješno vođenje parnice, a sve u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP. Sukladno citiranim odredbama sud je tuženiku priznao pravo na naknadu troškova ovog postupka u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023) i vrijednosti predmeta spora koja je određena već u tužbi. Tuženiku su prema ocjeni suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava odgovora na tužbu (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 22. ožujka 2023. na kojem se je raspravljalo o predmetu spora (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave održanima 4. rujna 2023. i 3. studenoga 2025. na kojem se je raspravljalo o predmetu spora (2 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od dana 26. travnja 2023., 18. veljače 2025. i 14. svibnja 2025. 3 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i sukladno Tbr. 42. Tarife pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 4.375,00 EUR. Tuženiku nisu priznati preostali troškovi i to troškovi sastava podnesaka od 31. svibnja 2023. (625,00 EUR), 8. rujna 2023. (625,00 EUR), 26. srpnja 2025. (625,00 EUR), 27. kolovoza 2025. (62,25 EUR) i od 31. listopada 2025. (62,25 EUR) jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice jer je tuženik svoja shvaćanja i stavove iznesene u pojedinim podnescima mogao iznijeti na ročištima održanim u ovom postupku (trošak kojih mu je priznat) te jer dostavljanje troškovnika i adrese elektroničke pošte za potrebe sudjelovanja na audiovizualnom ročištu ne predstavljaju podnesak u smislu odvjetničke tarife u pogledu kojih bi tuženiku pripadalo pravo na odvjetnički trošak. Tuženiku nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu na objavu u iznosu od 125,00 EUR s obzirom da punomoćnik tuženika nije nazočio istome. Također mu nije priznat ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 331,81 EUR jer obveza plaćanja troška pristojbe za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka i to za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Dubrovniku 16. prosinca 2025.

Sutkinja

Mirna Franić Rapajić

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženom po punomoćniku