Poslovni broj Gž-1690/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja Boxsoft d.o.o. OIB: 09205364650, iz Zagreba, Radnička cesta 80, kao pravni slijednik Red Star Code d.o.o. OIB: 07237358255, iz Suhaja, Suhaja 75, zastupan po punomoćniku Predragu Iliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ŽE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Aniti Kovačić Lončarić, odvjetnici iz Koprivnice, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-191/2020 od 19. kolovoza 2021., dana 16. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-191/2020 od 19. kolovoza 2021. u točkama 1. i 3. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lane Mihinjač iz Varaždina broj Ovrv-1166/2020 od 10. studenoga 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da pravnom predniku tužitelja isplati iznos od 530,89 eur/ 4.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. kolovoza 2020. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi.
2. Točkom 2. izreke djelomično je ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da pravnom predniku tužitelja isplati iznose od 127,41 eur / 960,00 kn i 3,98 eur / 30,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija, a ujedno se ukida platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da pravnom predniku tužitelja naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 114,47 eur / 862,50 kn i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 90,42 eur / 681,25 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3. U točki 3. izreke naloženo je tuženiku da pravnom predniku tužitelja naknadi troškove postupka u iznosu od 224,16 eur / 1.688,96 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
4. Protiv presude u dosuđujućem dijelu točki 1. i 3. izreke, žalbu podnosi tuženik pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. , 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači te tužbeni zahtjev u cijelosti odbije a tuženiku da se dosude troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu potraživanja s osnova Ugovora elektroničkog informiranja te s osnova Ugovora o zajmu u ukupnom iznosu od 662,29 eur / 4.990,00 kn, koji su ugovori prema tvrdnjama tužitelja između stranaka sklopljeni upotrebom sredstava daljinske komunikacije.
8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje:
- pravnom predniku tužitelja elektroničkim putem 1. srpnja 2020. predan je zahtjev za sklapanje Ugovora o korištenju usluge elektroničkog informiranja građana ("netINFO.hr usluga internet informiranja") koju tužitelj pruža uz naknadu te za sklapanje Ugovora o zajmu uz naknadu za obradu i isplatu zajma (dalje Ugovori), sve sukladno članku 2.1. Općih uvjeta kupnje netINFO.hr usluge internet informiranja i sklapanja ugovora o zajmu (dalje: Opći uvjeti),
- da je istom prilikom predniku tužitelja elektroničkim putem dostavljena određena osobna dokumentacija tuženika - nevažeća kartica tekućeg računa i izvadak s računa star više od godinu dana,
- da je u članku 5.5. Općih uvjetima propisan postupak predaje zahtjeva za odobrenje zajma neregistriranog klijenta koji podrazumijeva aktivaciju korisničkog računa i to nakon predaje obrasca za registraciju i prometa po tekućem računu za zadnja tri mjeseca, kopiju osobne iskaznice i kopiju kartice tekućeg računa gdje je vidljiv IBAN ,
- da se prema članku 6.6. Općih uvjeta kupovina netINFO.hr usluge odobrava nakon provjere platne sposobnosti klijenta u koju je svrhu potrebno poslati promet po tekućem računu za zadnja tri mjeseca, kopiju osobne iskaznicu te kopiju kartice tekućeg računa gdje je vidljiv IBAN,
- da je 1. srpnja 2020. prednik tužitelja s osnova navedenog zahtjeva isplatio iznos od 530,89 eur / 4.000,00 kn na tekući račun tuženika,
- da je istog dana sa računa tuženika izvršeno deset isplata od po 400,00 kn na račun Hattrick – PSK d.o.o. koje nisu izvršene preko korisničkog računa tuženika ŽE (čiji je ID [osobni identifikacijski broj]), po kojem niti nije zabilježena nikakva aktivnost te je uslijed toga isti deaktiviran, već su sredstva uplaćivana na korisnički račun ID [osobni identifikacijski broj] na kojem je registriran DE, sin tuženika,
- da je e- mail adresa [adresa elektroničke pošte] putem koje se odvijala sva komunikacija kod Hattrick – PSK d.o.o. registrirana kao e-mail adresa sina tuženika LE sa istom adresom stanovanja kao i tuženik,
- da se tuženik ne služi internetom niti se razumije u informacijsku tehnologiju, da je primijetio određene transakcije na svome računu, da je novac koji je prednik tužitelja isplatio bio evidentiran na tuženikovom računu,
- da je tuženik tijekom postupka iznio tvrdnju o krađi identiteta ali u tom smislu nije pokrenuo nikakav postupak iz razloga što bi time bliskog srodnika izvrgnuo kaznenom progonu.
9. Sud prvog stupnja zaključuje da za navedene vrste Ugovora nije propisana posebna forma u kojoj oni moraju biti sklopljeni pa da se radi o neformalnim ugovorima prema članku 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje ZOO). Uvažava da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora te na način na koji se prema članku 249. ZOO-a volja za sklapanje ugovora može izjaviti (riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave te pomoću različitih komunikacijskih sredstava). Dalje sud ima u vidu odredbu članka 2. točka 6. Zakona o elektroničkoj trgovini („Narodne novine“ broj: 173/03., 47/08., 36/09., 130/11., 30/14. i 32/19.), koji uređuje pružanje usluga informacijskog društva kao usluga koje se uz naknadu pružaju elektroničkim putem na individualni zahtjev korisnika te uređuje pravila u vezi sa sklapanjem ugovora u elektroničkom obliku.
10. Imajući u vidu da je prema članku 15. stavak 1. Zakona o elektroničkoj trgovini, ugovor u elektroničkom obliku sklopljen onoga trenutka kad ponuditelj primi elektroničku poruku koja sadrži izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu , te dovodeći u vezu gore utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja smatra da tuženik nije bio taj koji je putem komunikacijskih sredstava na daljinu izrazio volju za sklapanje predmetnih Ugovora sa prednikom tužitelja niti se suglasio o bitnim sastojcima Ugovora, slijedom čega utvrđuje da između stranaka nisu sklopljeni niti Ugovor o korištenju usluge elektroničkog informiranja niti Ugovor o zajmu.
10.1. Pritom prvostupanjski sud ima u vidu načelo savjesnosti i poštenja sudionika obveznih odnosa iz članka 4. ZOO-a te zahtijevanu pažnju sudionika obveznih odnosa iz članka 10. ZOO-a. Nadalje, sud je imao u vidu i članak 5. točka.
19. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje: ZZP) o "profesionalnoj pažnji" kao standardu strukovnih sposobnosti i stupnju pažnje za koje se razumno očekuje da će ih trgovac primjenjivati u odnosu s potrošačem . Prvostupanjski sud smatra da prednik tužitelja kao trgovac prilikom obrade zahtjeva potrošača nije pružio zahtijevanu pažnju budući da mu je bila dostavljena nevažeća i zastarjela osobna dokumentacija potrošača, što je suprotno samim odredbama tužiteljevih Općih uvjeta. Dalje sud zaključuje da je prednik tužitelja imao dovoljan razlog za sumnju u identitet suugovaratelja, te da je trebao, a to nije učinio, zatražiti dostavu valjane dokumentacije te izvršiti dodatne provjere identiteta druge ugovorne strane, sukladno članku 4. točka 2. Općih uvjeta.
11. Budući da nije bilo sporno da je tužitelj uplatio 530,89 eur / 4.000,00 kn na tekući račun tuženika te da mu taj iznos nije vraćen , pa s obzirom na utvrđenje da Ugovor o zajmu između stranka nije sklopljen, prvostupanjski sud nalazi da taj prijelaz imovine prednika tužitelja u imovinu tuženika nema osnov u pravnom poslu. Stoga, sud smatra da je navedeni iznos tuženik stekao neosnovao u smislu članka 1111. stavak 1. ZOO-a te da ga je dužan vratiti tužitelju. Pritom sud smatra irelevantnom činjenicu kako tuženik sa uplaćenim iznosom na njegov tekući račun nije dalje raspolagao, smatrajući da pitanja tko je, na koji način i u koju svrhu izvršio isplatu tih sredstava s računa tuženika, za tužitelja nisu relevantna, već je to stvar međusobnog odnosa tuženika kao vlasnika računa i osobe koja je eventualno izvršila isplate.
12. Radi navedenog, prvostupanjski je sud u smislu članka 1111. stavak 1. ZOO-a naložio tuženiku da vrati tužitelju iznos od 530,89 eur / 4.000,00 kn, odnosno u tom je dijelu održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika sukladno članku 451. stavak 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen nepobijanom točkom 2. izreke presude. Na dosuđeni iznos tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata s tijekom od 1. kolovoza 2020. kao dana stjecanja navedenog iznosa na račun tuženika uz obrazloženje da je tada tuženik postao nepošteni stjecatelj u smislu članka 1115. ZOO-a.
13. Radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.
14. Ovaj sud je, ispitujući pobijanu presudu u okviru citiranih zakonskih odredbi, utvrdio da donošenjem presude nije ostvarena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a svezi sa člankom 467. stavak 1. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
15. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka, koje činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten preispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti, stoga su nedopuštene žalbene tvrdnje kojima tuženik osporava činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda.
16. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio da između pravnog prednika tužitelja i tuženika nije nastao ugovorni odnos temeljem Ugovora elektroničkog informiranja niti temeljem Ugovora o zajmu iz članka 499. ZOO-a, s obzirom na utvrđenje da se stranke sukladno odredbama članka 247. i članka 249. ZOO-a nisu suglasile o bitnim sastojcima ugovora niti su u tom pravcu na valjani način izrazile volju.
17. Ovo stoga što na strani tuženika nije bilo volje za sklapanjem ugovora budući da je Ugovor o zajmu sa prednikom tužitelja zaključila treća osoba koja je zloupotrijebila tuženikove identifikacijske i osobne dokumente kako bi se predstavila kao on i sklopila ugovor u njegovo ime, dok je istovremeno prednik tužitelja propustio na nedvojbeni način utvrditi identitet tuženika (pa tako i volju za sklapanje tih ugovora) iako je postojala sumnja u istinitost i točnost dostavljenih podataka (nevažeća bankovna kartica i izvadci prometa po računu koji su stariji od godinu dana), slijedom čega prednik tužitelja nije postupao sa pažnjom koja se u takvom poslovnom odnosu od njega očekuje.
18. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika da u konkretnom slučaju on ništa nije neosnovano stekao. Naime, budući da je nedvojbeno utvrđeno kako je prednik tužitelja na račun tuženika uplatio iznos od 530,89 eur / 4.000,00 kn te da između stranka vezano za navedenu isplatu nije postojao nikakav ugovorni odnos, tada je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je tuženik bez pravne osove stekao navedeni novčani iznos odnosno da je taj iznos bez osnova prešao u imovinu tuženika. Pritom, suprotno žalbenim navodima tuženika, činjenica da tuženik navedenim novčanim iznosom nije raspolagao nije od utjecaja na obvezu tuženika da taj iznos vrati slijedniku tužitelja. Odnos tuženika i treće osobe koja je raspolagala iznosima sa njegova tekućeg računa nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.
19. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju pobijane presude izneseni su razlozi od kada se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem u smislu članka 1115. ZOO-a budući da je iz samog iskaza tuženika utvrđeno da je tuženik znao da je na svoj račun primio uplatu navedenog novčanog iznosa, odnosno navedeno mu nije moglo biti nepoznato jer prima mjesečne izvode iz banke i ima uvid u stanje računa u svakom trenutku, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud odredio i tijek zakonskih zateznih kamata.
20. Odluka o troškovima postupka, temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a, relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.), odredbi Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.) te odredbi Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11., 112/12. i 114/12.).
21. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.
22. Prvostupanjska presuda u točki 2. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 16. prosinca 2025.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
