REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-6159/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja SOLTECH d.o.o., Zagreb, Fallerovo šetalište 16, kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Šimac, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Halle & Šimac d.o.o. u Zagrebu, Ilica 31, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove (ranije: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), Zagreb, Radnička cesta 80, radi utvrđivanja naknade gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom, nakon održane javne rasprave, dana 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II-351-02/23-14/146, URBROJ: 517-14-2-1-23-2 od 10. studenoga 2023. II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužitelja.

III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KLASA: UP/I-351-02/23- 27/16945, URBROJ: 563-06-3-1/250-23-2 od 14. rujna 2023., kojim je tužitelj obvezan na plaćanje naknade gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom za razdoblje od 1. kolovoza do 31. kolovoza 2022. u iznosu od 49.575,00 eura.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da Pravilnik o gospodarenju otpadnom električnom i elektroničkom opremom, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, u članku 3. stavku 33. definira veliko nepokretno postrojenje kao veliki skup različitih vrsta aparata i, prema potrebi, drugih uređaja koje sklapaju, montiraju i demontiraju ovlaštene osobe, koji su namijenjeni za stalnu uporabu kao dio zgrade ili konstrukcije na unaprijed određenom i za to namijenjenom mjestu te koji mogu biti zamijenjeni samo jednako posebnom konstruiranom opremom. Člankom 2. stavkom 4. točkom 2. Pravilnika propisano je da se odredbe Pravilnika ne primjenjuju na opremu koja je posebno dizajnirana i instalirana kao dio opreme druge vrste koja je isključena iz područja primjene ovog Pravilnika ili njime nije obuhvaćena, a svoju funkciju može izvršiti samo ako je dio te opreme. Člankom 2. stavkom 4. točkom 6. Pravilnika propisano je da se odredbe ovog Pravilnika također ne primjenjuju na velika nepokretna postojanja, isključujući opremu koja nije posebno dizajnirana i instalirana kao dio tih postrojenja. Zaključuje da se odredba članka 2. stavka 4. točke 6. odredbe Pravilnika također ne primjenjuje na opremu koja jest posebno dizajnirana i instalirana kao dio tih (velikih nepokretnih) postrojenja. Smatra da je tuženik pogrešno citirao i protumačio navedenu odredbu relevantnog Pravilnika jer je primjenom točke 6. članka 2. stavka 4. nezakonito uvjetovao kriterijima iz točke 2. istog članka Pravilnika. Navodi da je tuženik odbio žalbu jer on nije dokazao da se radi o EE opremi koja je definirana kao veliko nepokretno postrojenje, budući da iz dokumentacije priloženoj žalbi nije razvidno da su predmetni solarni paneli posebno dizajnirani i proizvedeni samo za konkretnu solarnu elektranu niti je razvidno da predmetni fotonaponski paneli svoju primarnu funkciju ne mogu obavljati izvan predmetne solarne elektrane kao cjeline. Smatra pogrešnim zaključak tuženika da je iz dokumentacije trebalo biti razvidno da predmetni fotonaponski paneli svoju primarnu funkciju ne mogu obavljati izvan predmetne solarne elektrane, budući da članak 2. stavak 4. točka 2. i 6. ne navode da su te točke postavljene kao kumulativni uvjet već svaka točka članka 2. stavka 4. Pravilnika predstavlja zasebnu pravnu osnovu po kojoj je određena EE oprema izuzeta iz primjene Pravilnika. U odnosu na predmetne fotonaponske ploče, ističe da se radi o opremi koja je posebno dizajnirana i instalirana kao dio solarnih elektrana projektiranih za Pevex maloprodaja neprehrambene robe d.d. koje predstavljaju velika nepokretna postrojenja u smislu citiranog Pravilnika te je tuženik trebao utvrditi da su predmetne fotonaponske ploče posebno dizajnirane i instalirane kao dio tih solarnih elektrana- velikih nepokretnih postrojenja. Napominje da je svaka solarna elektrana jedinstvena i drukčija te se fotonaponske ploče koje su oprema i ključni dio svake solarne elektrane ugrađuju nakon što je konkretna lokacija temeljito provjerena i pripremljena ostala oprema te se za svaki projekt individualno naručuje i ugrađuje. Također smatra da Fond nije bio ovlašten donijeti prvostupanjsko rješenje jer u Republici Hrvatskoj trenutno ne postoji pravna osoba putem koje bi on mogao osigurati sakupljanje i/ili oporabu EE otpada.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak sastava tužbe i pristup na ročište, svako u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Napominje da su tužbeni navodi identični žalbenim navodima. Pojašnjava da bi se solarne elektrane smatrale velikim nepokorenim postrojenjem moraju kumulativno ispunjavati sve navedene zahtjeve iz članka 3. točke 33. citiranog Pravilnika. Slijedom navedenog, predmetni fotonaponski paneli koji se uvoze radi ugradnje istih u solarne elektrane ne podliježu pod odredbe navedenog Pravilnika samo u slučaju da su isti posebno i isključivo dizajnirani i proizvedeni za stalnu uporabu u samo jednoj određenoj solarnoj elektrani koja mora udovoljavati definiciji veliko nepokretno postrojenje, da takvi fotonaponski paneli mogu biti zamijenjeni samo jednako posebno dizajniranim i proizvedenim fotonaponskim panelima samo za tu elektranu te da takve fotonaponske panele sklapaju, montiraju i demontiraju isključivo ovlaštene osobe. S tim u vezi, također napominje da fotonaponski paneli koji kumulativno ne ispunjavaju sve navedene zahtjeve spadaju pod odredbe citiranog Pravilnika te podliježu obvezi plaćanja naknade gospodarenja EE otpadom u korist računa Fonda. Naknada gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom, kao posebna kategorija otpada, je mjera kojom se osiguravaju usluge gospodarenja otpadom radi postizanja propisanih ciljeva gospodarenja otpadom u sklopu sustava proširenja odgovornosti proizvođača proizvoda, a koja se plaća na račun Fonda. Proizvođač proizvoda predstavlja pravnu ili fizičku osobu-obrtnika koja na profesionalnoj osnovi razvija, proizvodi, prerađuje, obrađuje, prodaje, unosi ili uvozi, odnosno stavlja na tržište proizvode i/ili uređaje i/ili opremu. Iz dokumentacije koja je priložena nije razvidno da su predmetni solarni paneli posebno dizajnirani i proizvedeni samo za konkretnu solarnu elektranu, a također nije razvidno da predmetni fotonaponski paneli svoju primarnu funkciju ne mogu obavljati i izvan predmetne solarne elektrane u kojem slučaju isti paneli kao takvi podliježu odredbama Pravilnika.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj obvezan na plaćanje naknade za gospodarenjem EE otpadom za razdoblje od 1. kolovoza do 31. kolovoza 2022. u iznosu od 49.575,00 eura u korist računa Fonda.

10. Tuženik je odbio žalbu tužitelja uz obrazloženje da bi se solarne elektrane smatrale velikim nepokorenim postrojenjem moraju kumulativno ispunjavati sve zahtjeve iz članka 3. točke 33. citiranog Pravilnika. Također, predmetni fotonaponski paneli koji se uvoze radi ugradnje istih u solarne elektrane ne podliježu pod odredbe navedenog Pravilnika samo u slučaju da su isti posebno i isključivo dizajnirani i proizvedeni za stalnu uporabu u samo jednoj određenoj solarnoj elektrani koja mora udovoljavati definiciji veliko nepokretno postrojenje, da takvi fotonaponski paneli mogu biti zamijenjeni samo jednako posebno dizajniranim i proizvedenim fotonaponskim panelima samo za tu elektranu te da takve fotonaponske panele sklapaju, montiraju i demontiraju isključivo ovlaštene osobe. S tim u vezi, napominje da fotonaponski paneli koji kumulativno ne ispunjavaju sve navedene zahtjeve spadaju pod odredbe citiranog Pravilnika te podliježu obvezi plaćanja naknade gospodarenja EE otpadom u korist računa Fonda.

11. Odredbom članka 2. stavka 4. točki 6. Pravilnika o gospodarenju otpadnom električnom i elektroničkom opremom (Narodne novine, broj: 42/14, 48/14, 107/14, 139/14, 11/19, 7/20 i 84/21, u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se odredbe ovog Pravilnika ne primjenjuju na sljedeću EE opremu:

- opremu koja je potrebna za zaštitu nacionalne sigurnosti, uključujući oružje, streljivo i vojne materijale namijenjene za posebne vojne svrhe,

- opremu koja je posebno dizajnirana i instalirana kao dio opreme druge vrste koja je isključena iz područja primjene ovog Pravilnika ili njime nije obuhvaćena, a svoju funkciju može ispuniti samo ako je dio te opreme,- opremu koja sadrži zatvorene radioaktivne izvore,

- standardne žarulje sa žarnom niti,

- velike nepokretne industrijske alate,

- velika nepokretna postrojenja, isključujući opremu koja nije posebno dizajnirana i instalirana kao dio tih postrojenja.

12. Člankom 3. točkom 33. Pravilnika propisano je da je veliko nepokretno postrojenje veliki skup različitih vrsta aparata i, prema potrebi, drugih uređaja koje sklapaju, montiraju i demontiraju ovlaštene osobe, koji su namijenjeni za stalnu uporabu kao dio zgrade ili konstrukcije na unaprijed određenom i za to namijenjenom mjestu te koji mogu biti zamijenjeni samo jednakom posebno konstruiranom opremom.

13. Slijedom citiranih odredbi Pravilnika, pravilno tuženik navodi da bi se solarne elektrane, a i fotonaponski paneli, smatrali velikim nepokretnim postrojenjem moraju kumulativno ispunjavati sve zahtjeve iz članka 3. točke 33. citiranog Pravilnika.

14. Međutim, tuženik pogrešno dovodi u vezu točke 2. i 6. stavka 4. članka 2. Pravilnika, budući da se te točke ne navode kao kumulativni uvjet već svaka točka predstavlja zasebnu pravnu osnovu po kojoj je određena EE oprema izuzeta iz primjene Pravilnika.

15. Stoga, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti zakonitim. Naime, u odnosu na predmetne fotonaponske ploče, tužitelj ističe da se radi o opremi koja je posebno dizajnirana i instalirana kao dio solarnih elektrana projektiranih za Pevex maloprodaja neprehrambene robe d.d. koje predstavljaju velika nepokretna postrojenja u smislu citiranog Pravilnika. Naime, tužitelj ukazuje na to da je svaka solarna elektrana jedinstvena i drukčija i da se fotonaponske ploče koje su oprema i ključni dio svake solarne elektrane ugrađuju nakon što je konkretna lokacija temeljito provjerena i pripremljena ostala oprema te se za svaki projekt individualno naručuje i ugrađuje.

16. Stoga je u ponovnom postupku tuženik dužan nepobitno utvrditi je su li solarne elektrane velika nepokretna postrojenja u smislu članka 3. točke 33. Pravilnika te je su li predmetne fotonaponske ploče posebno dizajnirane i instalirane kao dio tih solarnih elektrana, te nakon toga odlučiti o žalbi tužitelja novim, zakonitim rješenjem, imajući pri tome u vidu primjedbe i pravno shvaćanje Suda.

17. Valjalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presuditi kao u točki I i II izreke presude.

18. Odluka o trošku u točki III izreke presude temelji se na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe i pristupa na ročište, svako u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 eura, sukladno Tbr. 27., 46. i 53. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25).

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II presude žalba nije dopuštena. Protiv točke III presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Ivan Šimac, Zagreb, Ilica 31, e-komunikacijom

2. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalni sektor za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, uz spis tuženika

3. U spis