Poslovni broj P-1553/24-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica Plemića Borelli 9,

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja SP iz [adresa], zastupana po punomoćniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB:26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb zastupana po punomoćnicima iz OD Hanžeković i Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, po objavi presude dana 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

“I. Proglašava se nedopuštenim izvansudska ovrha, pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu od 04. 03. 2024.g., putem Financijske agencije, s računa tužiteljice SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na račun tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB:26187994862, Zagreb, za iznos od 5.161,09 Eura (38.886,20 HRK), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. 10. 2001.g, pa do isplate, te za troškove parničnog postupka u iznosu od 185,81 Eura (1.400,00 HRK).“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.299,03 EUR-a, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje na iznos parničnog troška teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a po kamatnoj stopi propisanoj po čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je Zaključkom ovog suda u Zadru posl. br. Ovr- 354/2024-5 od 18. lipnja 2024.g. upućena u parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, temeljem čl. 50. st.1. toč. 11. Ovršnog zakona. Nadalje navodi da je dana 04. ožujka 2024. g. tuženik predao Financijskoj agenciji, Podružnica Zadar zahtjev za izravnu naplata tražbine na temelju Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-5137/2023 od 06. travnja 2011.g. za iznos od 5.161,09 Eura (38.886,20 HRK), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 24. 10. 2001. g, pa do isplate, slijedom čega da je tužiteljica dana 21. ožujka 2024.g. zatražila odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi tužitelj navodi da tuženik nije bio ovlašten tražiti izravnu naplatu za predmetni iznos, jer je predmetna tražbina zastarjela, obzirom da je ista dospjela 15. siječnja 2014.g., a zahtjev za izravnu naplatu podnijet dana 04. ožujka 2024. g, što znači protekom od deset (10) godina.

2. U odgovoru na tužbu tuženi prvenstveno osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti jer tužiteljevi su navodi u cijelosti neosnovani. Navodi da je tužitelj sklopio Ugovor o kredit br. 016—50—441207 kod Raiffeisen bank Austria d.d. a gdje je svojim potpisom potvrdio da će uredno izvršavati svoje preuzete obveze i ugovora, no isti to nije činio. Tuženik je kao osiguratelj navedenog kredita, Raiffeisen bank Austria d.d. isplatio osigurninu, a čime je zakonskom subrogacijom tražbina prešla na njega. Obzirom da tužitelj nije dobrovoljno namirio tražbinu vjerovnika, tuženik ima pravo iskoristiti sva zakonom predviđena pravna sredstva radi naplate i osiguranja svoje tražbine. Slijedom navedenog, tuženik je pokrenuo parnični postupak u kojem je na tužbu tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu donesena presuda poslovni broj P—5137/2003 od 06. travnja 2011., a koja je stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 15. siječnja 2014. Navedenom presudom naloženo je tužiteljici da tuženiku isplati iznos 38.886,20 kn / 5.161,09 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 24. listopada 2001. pa do isplate. Predmetna presuda je prvi put dostavljeno na provedbu, odnosno naplatu putem Financijske agencije (dalje FINA) već dana 22.12.2015., a FINA je predmetnu osnovu isti dan i zavela u svoj očevidnik naplate. Zastara je, dakle, u prekidu za cijelo vrijeme pokušaja naplate od strane ovrhovoditelja. Nadalje, tuženik je zatim predmetnu osnovu ponovno, a unutar zastarnog roka, aktivirao 04. ožujka 2024. S obzirom da je tuženik dostavom predmetnog rješenja FINI na provedbu prekinuo zastaru sukladno čl. 245. st. 1. ZOO— a, zastara potraživanja po predmetnoj osnovi počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tuženi navodi da zastarni rok od 10 godina je nakon prekida ponovno počeo teći te je zatim ovrhovoditelj u zakonskom roku ponovno aktivirao naplatu te je stoga zastara i dalje u prekidu. Isto tako, tuženik ističe i kako je dana 01. lipnja 2023. tužitelj stupio u kontakt s tuženikom putem elektroničke pošte s iskazanom namjerom zatvaranja duga, odnosno s izravnom namjerom sklapanja nagodbe, pri čemu je tužitelj ponudio konkretan iznos kojim bi svoje dugovanje podmirio, a čime je tužitelj priznao dug temeljem čl.240. ZOO—a i prekinuo tijek zastare, a što potkrjepljuje i recentna sudska praksa. Dakle, zastarni rok od 10 godina nije nastupio te je samim time pozivanje tužitelja na zastaru, u cijelosti neosnovano, a što je uostalom i stajalište sudske prakse, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Tužitelj je u odnosu na navode odgovora na tužbu naveo da tužiteljica nije priznala dug elektroničkom poštom, a kako to navodi tuženi, budući se radi o e mail korespodenciji između supruga tužiteljice i odvjetničkog ureda tuženog, ali da je tužiteljica spremna postići nagodbu s tuženim. Isto tako navodi da je Vrhovni sud zauzeo pravo shvaćanja na svojoj sjednici da potraživanja s osnova zatezne kamate zastarijevaju u trogodišnjem roku računajući od ovršnosti isprave, slijedom čega proizlazi da je zatezna kamata prema presudi koja je postala ovršna zastarjela 16. siječnja 2017. godine, te ističe kako ponovni prijedlog tuženika za provedbu izravne naplate nije dopušten nakon što je ranija osnova izbrisan iz očevidnika temeljem čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

4. Tijekom postupka sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu: Rješenje i Zaključak od 18. lipnja 2024. godine (l.s. 4-7), Obavijest (l.s. 8), Zahtjev za izravnu naplatu (l.s. 9, 24), Prijedlog za odgodom (l.s. 10), Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5137/03 (l.s. 12-15), sudska praksa (l.s. 26-55), dokumentacija od FINE, i to očevidnik neizvršenih osnova (l.s. 82, 87), potvrda o redoslijedu osnove (l.s. 95), dopis Fine (l.s. 97, 99).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenim izvansudska ovrha, pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu od 04.03. 2024.g., putem Financijske agencije, s računa tužiteljice na račun tuženika, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji o nastupanju zastare.

7. Rješenjem i Zaključkom ovršnog suda Općinskog suda u Zadru, posl. br. Ovr- 354/2024 od 18. lipnja 2024 godine tužitelj je kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. točke 11. ovršnog Zakona, (ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom), slijedom čega će ovaj sud u daljnjem tijeku postupka odlučivati samo o istaknutom prigovoru tužitelja u pogledu odredbe ovršnog Zakona zbog kojeg je i upućen u parnicu. Naprijed citirana odredba je osnov kojim tužitelj traži da sud ovrhu proglasi nedopuštenom.

8. Među strankama nije sporno da se između istih vodio parnični postupak pod posl. br. P-5137/2003 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, te da je dana 06. travnja 2011. godine donijeta presuda kojom je tuženici ovdje tužiteljici naloženo da isplati tužitelju, a ovdje tuženiku iznos od 38.886,20 Kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 24. listopada 2001. godine pa do isplate, koja odluka je stekla svojstvo pravomoćnosti dana 15. siječnja 2001 godine. (priklopljeni ovršni spis)

9. Također među strankama nije sporno, a proizlazi i iz Zahtjeva za izravnu naplatu i Očevidnika svih osnova (l.s. 87) da je ovdje tuženi dana 22. prosinca 2015 godine (l.s. 24) prvi put dostavio navedenu Presudu na provedbu odnosno naplatu kod Financijske agencije, dok je isti Zahtjev za izravnom naplatom navedene presude dostavio i dana 04. ožujka 2024 godine.

10. Člankom 22. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 139/2010, 125/2011, 150/2011, 154/2011, 12/2012, 70/2012, 80/2012, 112/2012) važeći u trenutku donošenja predmetne presude proizlazi da je ovršna isprava i ovršna sudska odluka, pa je stoga postupak pokrenut na temelju ovršne isprave, a među strankama nije sporno da tužiteljica sporno dugovanje nije podmirila, a 2023 godine se osobno putem svog maila obratila tuženom kako bi voljela otplatiti dug (star deset godina) i ponudila mu platiti dio duga u iznosu od 2.000,00 Eura (l.s. 50) navodeći kako se nalazi u teškoj financijskoj situaciji sa blokiranim računima.

11. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) dalje ZOO, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

12. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13. Prema odredbi čl. 242. st. 1. ZOO prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (st. 2.).

14. Člankom 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( Narodne novine br. 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020) je propisano da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

15. Vjerovnik ovdje tuženi je prekinuo zastaru podnošenjem zahtjeva za naplatu tražbine pred Financijskom agencijom dana 22. prosinca 2015 godine temeljem ovršne isprave, a koja je bila u provedbi kod Financijske agencije sve do dana 24. prosinca 2018. godine, što je razvidno iz dopisa Fine od 03. prosinca 2025 godine (l.s. 99).

16. Nadalje, provedbom postupka izravne naplate pred FINA-om došlo je do prekida zastare, te je zastarni rok počeo teći ispočetka od prvog sljedećeg dana nakon prestanka postupanja jer je isti obustavljen i to zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao nikakvog utjecaja, a sve temeljem čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima odnosno radi utvrđene nemogućnosti izvršenja.

17. Slijedom gore navedenog, Financijska agencija je temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po osnovi te je isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, slijedom čega je ovrhovoditelj ovdje tuženi dana 05. ožujka 2024. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno pokrenuti je novi postupak izravne naplate, a radi naplate novčane tražbine iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, slijedom čega je tužiteljev prigovor zastare neosnovan, budući da od 25. prosinca 2018. otkad je zastarni rok počeo teći ispočetka rok pa do 04. ožujka 2024. nije protekao desetogodišnji zastarni rok.

18. Na temelju provedenog postupka ovaj sud drži da tužitelj nije uspio dokazati navode iz svoje tužbe, slijedom čega je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja da se ovrha proglasi nedopuštenom, kako je odlučeno u izreci.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23) slijedom čega je tuženoj kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku priznat trošak parničnog postupka i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1), te za zastupanje na ročištima od 09. travnja 2025., 23. travnja 2025., 17. lipnja 2025 i 11. prosinca 2025. u iznosu od 100 bodova (1 bod /2,00 EUR) sve uvećano za 25 % PDV-a i pristojba odgovora na tužbu u iznosu od 49,03 Eura (plaćeno 17.07.2024) sveukupno iznosi 1.299,03 EUR-a, uvećano za zakonske zatezne kamate, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

Zadar, 16. prosinca 2025.

Sutkinja

Maja Nevešćanin

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1.Tužitelju po pun.

2.Tuženiku po pun.