REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1239/2025-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆMZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Instituta Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. studenoga 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĆM, odvjetničkog vježbenika, punomoćnice tuženika DM, Su-150/2018 i zastupnice umješača VM, savjetnice u OGDO u Zagrebu, 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB 69715301002, isplatiti tužiteljici ĆMZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 989,95 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja do 31.7.2015. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.5.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.6.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.7.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.8.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.9.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.10.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.11.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.12.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.1.2015. pa do isplate,

- iznos od 74,56 EUR počevši od 16.2.2015. pa do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB 69715301002, naknaditi tužiteljici ĆMZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.296,88 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je kod tuženika zaposlena temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. prosinca 2010. Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (NN 101/02), Aneksom I NN 81/03, Aneksom II NN203/03, Dodatkom III NN 28/06, Dodatak IV NN 11/08, ispravak Dodatka IV NN 46/08), a koji se prema čl. 2. primjenjuje na parnične stranke, u čl. 48. je određeno da radnicima koji rade u posebnim uvjetima pripada dodatak na plaću u visini od 5 do 15 % proračunske bruto osnovice, dok je čl. 52. određeno da će se na svakoj ustanovi konkretno utvrditi poslovi, odnosno radna mjesta s posebnim uvjetima rada i poslovi s izvorima opasnosti te vrijeme odnosno uvjeti izloženosti opasnostima, s tim da je u čl. 52. st. 2. navedeno da će to utvrđenje učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu te sindikalni povjerenik. Popis poslova, odnosno radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i poslova, odnosno radnih mjesta s izvorima opasnosti u ustanovi te popis radnika koji rade na tim poslovima, poslodavac će dostaviti Ministarstvu znanosti u roku od 15 dana nakon određivanja tih poslova. Sukladno čl. 52. st. 4. KU utvrđena je obveza da se jednom godišnje reažuriraju prethodno navedeni podaci te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Nadalje navodi da je 22. listopada 2010. sklopljen novi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10), koji sadržajem u cijelosti odgovara ranijem KU za znanost i visoko obrazovanje. Ističe da je tuženik Ministarstvu znanosti i tehnologije dostavio od strane ovlaštenih osoba sačinjen popis zaposlenika za 2008., a kasnije i 2013., koji rade na radnim mjestima s izvorima opasnosti te njihov postotak izloženosti izvoru opasnosti od ukupnog radnog vremena, da su ugovorne strane Kolektivnog ugovora kršile obveze iz čl. 52. st. 4. KU te nisu jednom godišnje reažurirale predmetne podatke te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Nadalje, navodi da je zaposlena kod tuženika u okviru Zavoda za organsku kemiju i biokemiju. U skladu s popisom zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada za 2008. kod tuženika, tužitelj je stalno i redovito izložen izvorima opasnosti od 25% do 50% radnog vremena. Međutim, prema Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada iz 2013. tužitelj je izložen izvorima opasnosti više od 50% od ukupnog radnog vremena sa utvrđenim dodatkom na plaću u iznosu od 15%. U skladu s odredbom čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora zaposlenik koji redovito radi s izvorima opasnosti, odnosno koji od 25% do 50% radnog vremena provede na radu s izvorima opasnosti ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u visini 12%, dok zaposlenik koji redovito radi s izvorima opasnosti više od 50% radnog vremena ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u visini 15% proračunske bruto osnovice. Prema tome, od 23. travnja 2011. do 22. srpnja 2013. tužitelj ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovice za izračun plaće u javnim službama, dok od 23. srpnja 2013. ima pravo na dodatak na plaću u iznosu od 15% od osnovice. Navodi da od 1. travnja 2011. pa do 1. siječnja 2017. osnovica za izračun plaće u javnim službama iznosi 5.108,84 kn bruto, tako da u razdoblju od 23. srpnja 2013. tužitelj ostvaruje pravo na dodatak na plaću u iznosu od 766,32 kn. Pravomoćnom presudom ovog suda, poslovni broj Pr-12548/13 od 17. srpnja 2015. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju pripadajuće iznose dodatka na plaću u iznosu od 12% proračunske bruto osnovice i to počev od 16. svibnja 2011. do 16. kolovoza 2013, a u iznosu od 15% proračunske bruto osnovice počev od 16. rujna 2013. do 16. siječnja 2014. Navedeni Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje je 27. prosinca 2013. otkazan od strane Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te je isti prestao vrijediti s danom 27. ožujka 2014. Međutim, navedeni otkaz Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 27. prosinca 2013. nije zakonit i dopušten te ne proizvodi nikakve pravne učinke. Nadalje, navodi da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) bio sukladno čl. 4. st. 1. na snazi do dana isteka roka od četiri godine, 22. listopada 2014., odnosno sukladno čl. 199. st. 1. Zakona o radu još tri mjeseca od isteka toga roka odnosno do 22. siječnja 2015.¸ Radi navedenog tuženik je dužan tužiteljici temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) platiti dodatke na plaću za posebne uvjete rada do 22. siječnja 2015.

1.1. Konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, kao u podnesku od 9. lipnja 2025. tužiteljica predlaže naložiti tuženiku isplatiti joj ukupan iznos od 989,95 eura bruto, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec na svaki pojedinačni iznos, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe kako je temeljem tužbenog zahtjeva tužiteljice razvidno da ista potražuje isplatu nakon prestanka važenja KU. Tuženik u odgovoru na tužbu nadalje navodi da je u razdoblju važenja KU, pravo na dodatak na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima regulirano Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU) kojim je u čl. 55. propisano da zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada dodatak na plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da će se radna mjesta i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako radno mjesto utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. Slijedom gore citirane odredbe u čl. 54. do 59. KU su uređena prava zaposlenika na dodatak, visina dodatka na plaću te postupak utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i izvorima opasnosti. Čl. 58. je propisano da se temeljem odredaba Zakona o zaštiti na radu u svakoj ustanovi izrađuje Procjena opasnosti temeljem koje će se na svakoj ustanovi izraditi Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima (dalje: Popis) te ujedno tuženik ističe da Popis predstavlja akt koji zajednički utvrđuju poslodavac i sindikalni predstavnik, što je pretpostavka valjanosti istog te je upravo taj Popis predstavljao osnovni akt temeljem kojeg je tužiteljica ostvarivala svoje pravo na dodatak u prethodnim postupcima, a na koje se u smislu sudske prakse, poziva i u ovom tužbenom zahtjevu. Naime, Popis koji prema odredbama Granskog kolektivnog ugovora predstavlja temeljni akt za isplatu dodataka na plaću, sačinjava se sukladno propisima koji uređuju područje zaštite na radu i Procjene opasnosti tuženika koji akt se usvaja na tijelima tuženika sukladno zakonskoj proceduri. Tuženik je prema propisanoj obvezi iz Granskog kolektivnog ugovora sastavio Popis za 2013. godinu, dok za 2014. obveza sastava Popisa nije postojala. Naime, 27. prosinca 2013. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o otkazivanju kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, slijedom koje odluke je Granski kolektivni ugovor prestao sa važenjem 27. ožujka 2014. Prestankom važenja Granskog kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje prestale su s važenjem sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuje te ostale postupovne odredbe kojima je normirana isplata dodataka na plaću. Jedina odredba koja načelno uređuje dodatke na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima jest odredba čl. 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kasnije čl. 54. Temeljenog kolektivnog ugovora (NN 24/17) kojom odredbom ugovorne strane utvrđuju pravo zaposlenika koji rade u javnim službama i u posebnim uvjetima na dodatak na plaću, dok se obvezuju da će se radna mjesta i visina utvrditi granskim kolektivnim ugovorom. Ovakva odredba općeg normativnog značaja ne može se neposredno primijeniti na dodatke na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima iz razloga jer ista ne definira visinu dodataka za određene poslove obzirom na njihovu težinu i specifičnost uvjeta u kojima se isti obavljaju. Razvidno je da tužbeni zahtjev za razdoblje od ožujka 2014. do siječnja 2015., dakle nakon prestanka važenja Granskog kolektivnog ugovora, nema uporišta u primjeni ugovornih normi, obzirom nije propisan način na koji se utvrđuje visina dodataka na plaću ovisno o stupnju izloženosti tužiteljice izvorima opasnosti. Odredbama Granskog kolektivnog ugovora, ugovorne strane definirale su suglasno tri kriterija za ocjenu visine dodataka na plaću: 1. na koji način se utvrđuje tko stalno i redovito radi s izvorima opasnosti, 2. kolika je visina dodataka te 3. kako se visina dodataka utvrđuje. Prestankom važenja Granskog kolektivnog ugovora ove kategorije ugovorne strane nisu uredile, a što je razvidno i iz tužbenog zahtjeva obzirom se isti ne temelji na primjerni ugovorne odredbe već na sudskoj praksi iz činjenično istovrsnih predmeta, a koja ne predstavlja izvor prava. Ovakav način postavljanja visine tužbenog zahtjeva nije u skladu s primjenom načela odredbe suglasnosti volja ugovornih strana i čl. 247. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a niti prema odredbama Zakona o parničnom postupku koje uređuju pitanja tijeka postupka. Nadalje, tuženik je stava da pitanje primjene Granskog kolektivnog ugovora, a na kojem su se temeljili prijašnji tužbeni zahtjevi tužiteljice na koje se poziva u ovoj spornoj stvari, predstavlja prethodno pitanje sukladno čl. 12. Zakona o parničnom postupku obzirom je odluka o primjeni odredaba Granskog kolektivnog ugovora uvjetovana odlukom suda u postupku Pr-8589/14, koji se vodi upravo radi raskida Granskog kolektivnog ugovora. Slijedom navedenog predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti.

3. Tuženik je predložio da se o ovoj parnici obavijesti Republika Hrvatska radi eventualnog miješanja na strani tuženika, budući je ista osnivač tuženika te je podneskom od 27. rujna 2018. Republika Hrvatska prijavila svoje miješanje u parnicu na strani tuženika, pridružila se navodima tuženika iz odgovora na tužbu. Navela je da tužiteljici ne pripada zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koji teče na pojedine mjesečne iznose bruto plaće. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška parničnog postupka uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate.

4. Tuženik je tijekom postupka također naveo kako tužiteljici ne pripada zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak.

5. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu pod Poslovnim brojem: Pr-1989/2019 od 14. veljače 2020., a kojom je ocjenjen osnovanim tužbeni zahtjev. Protiv navedene presude tužiteljica je uložila žalbu te je rješenjem Županijskog suda u Rijeci, pod Poslovnim brojem: Gž R-623/2020 od 29. srpnja 2021. djelomično preinačena prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka.

6. Tuženik je podneskom od 29. studenog 2021. podnio prijedlog za ponavljanje postupka, a tužiteljica se istom nije protivila te je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka prihvaćen na raspravnom zapisniku od 6. listopada 2022. te je ukinuta presuda ovog suda poslovnog broja Pr-1989/2019 od 14. veljače 2020. preinačena odlukom Županijskog suda u Rijeci, pod Poslovnim brojem: Gž R-623/2020 od 29. srpnja 2021.

7. Dana 13. listopada 2022. sud je donio rješenje o prekidu postupka pod Poslovnim brojem: Pr-1960/2022 do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio pred ovim sudom pod Posl. brojem Pr-16194/2021.

7.1. Kako je u citiranom postupku koji se vodio pred pod poslovnim brojem Pr- 16194/2021 u međuvremenu donijeta prvostupanjska presuda, i to dana 23. travnja 2024., kao i drugostupanjska odluka pred Županijskim sudom u Zagrebu, pod Poslovnim brojem: Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024. te je tako navedeni postupak pravomoćno okončan, to su se ostvarili uvjeti za nastavak ovog postupka u kojem smislu je i odlučeno rješenjem poslovnog broja Pr-1960/2022 od 26. svibnja 2025.

8. Sud je tijekom ponovljenog dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja je priložena spisu, saslušan je svjedok NM te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku. Od stalih predloženih a neprovedenih dokaza stranke su odustale.

9. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačni tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom dijelu osnovan.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. prosinca 2010.

11. Uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj Pr-12548/13 od 17. srpnja 2015. utvrđeno je kako je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici pripadajuće iznose dodatka na plaću u iznosu od 12% proračunske bruto osnovice i to počev od 16. svibnja 2011. do 16. kolovoza 2013, a u iznosu od 15% proračunske bruto osnovice počev od 16. rujna 2013. do 16. siječnja 2014.

12. Uvidom u Popis za zaposlenike koji rade u posebnim uvjetima rada iz 2013. godine, utvrđeno je kako je tužiteljica zavedena pod rednim brojem 202 te da je izložena izvoru opasnosti više od 50% od ukupnog radnog vremena te joj kao takvoj, pripada pravo na dodatak na plaću u visini od 15%.

13. Osnovom iskaza svjedoka NM, a koji je zaposlenik tuženika od 2009. na radnom mjestu voditelja odjela za zaštitu na radu, zaštite od požara i zaštite od zračenja utvrđeno je da je kod tuženika 2013. napravljena revizija procjene opasnosti, a u svezi iste sastavljen je i popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Svjedok je iskazao da se od 2013. do 2015. ti se uvjeti nisu promijenili. Dodaje da je Procjena opasnosti temeljni akt zaštite na radu, a iz njega je proistekao i popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Nastavno je iskazao da je Procjena rizika trebala biti donošena svake 2 godine, 2013. pa 2015. no 2015. nije donesena, svjedok ne zna iz kojeg razloga, već je donesena 2016. Sve što stoji u procjeni rizika i popisu radnih mjesta je stanje koje svjedok navodi da ne osporava.

14. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je u utuženom periodu bila djelatnica tuženika na radnom mjestu kemijskog tehničara odnosno tehničkog suradnika. Na svom radnom mjestu tužiteljica navodi da svih 8 sati dnevno radi u laboratoriju, a u kojem laboratoriju tužiteljica radi sa kemikalijama, otapalima, uz prisutnost određenih uređaja, izložena je raznoraznim zračenjima. Nastavno je iskazala da na tom radnom mjestu tužiteljica radi od 2010. i to od početka pod istim uvjetima i na isti način i ništa se tu nije promijenilo. Tužiteljica navodi da je svih 8 sati izložena izvorima opasnosti kao što je navela kemikalijama, zračenjima i dr. Iskazala je da je 2013. tuženik izvršio procjenu opasnosti radnih mjesta te da je u skladu sa tom procjenom radno mjesto tužiteljice tada bilo svrstano u radna mjesta u kojem je tužiteljica izložena više od 50% svog radnog vremena izvorima opasnosti. Iskazuje da se od 2013. ništa nije promijenilo u uvjetima i radnom mjestu tužiteljice. U konačnici navodi da od zaštitnih sredstava ima kutu, zaštitne rukavice i zaštitnu masku.

15. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužiteljice i svjedoka budući su isti dani suglasno, uvjerljivo, životno i logično te se podudaraju priležećoj dokumentaciji u spisu te kao bitno iz njihovih iskaza utvrđeno je da su uvjeti rada u utuženom razdoblju ostali nepromijenjeni u odnosu na uvjete rada iz prijašnjeg razdoblja kada se tužiteljica nalazila na Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada.

16. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom dodatka na plaću za posebne uvjete rada, odnosno individualnog prava iz radnog odnosa koje se sukladno odredbi čl. 5. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13) odnosno čl. 7. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) može ostvariti samo prema poslodavcu. Poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

17. Poslodavac je sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama (NN 74/94) dužan pridržavati se odredbi kolektivnih ugovora koje je na temelju ovlaštenja iz čl. 21. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama, zaključila Vlada RH.

18. Dana 22. listopada 2010. između Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja sklopljen je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (dalje: KU) koji sadržajem u cijelosti odgovara ranijem Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", broj: 101/02., 81/03., 203/03., 28/06., i 93/08.) koji je izmijenjen i dopunjen Aneksom I ("Narodne novine", broj: 81/03.), Aneksom II ("Narodne novine", broj: 203/03.), Dodatkom III ("Narodne novine", broj: 28/06.), Dodatkom IV ("Narodne novine", broj: 11/08.) i Ispravkom Dodatka IV. ("Narodne novine", broj: 46/08.).

18.1. Odredbom čl. 3. KU-a određeno je da se isti, između ostalog, primjenjuje i u javnim visokim učilištima. Budući da iz odredbe čl. 47., 49. i 62. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj: 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 46/07., 63/11., 94/13. i 139/13.) proizlazi da je tuženik javno visoko učilište, KU se primjenjuje i na tuženika. Sukladno odredbi čl. 4. st. 1. KU sklopljen je na razdoblje od četiri godine od dana potpisivanja. Sukladno odredbi čl. 58. st. 1. KU-a na svakoj ustanovi će se u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu izraditi Procjena opasnosti. Na temelju Procjene opasnosti iz st. 1. na svakoj ustanovi će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, koji obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima (čl. 58. st 3. KU-a). Popis iz st. 3. učinit će zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik te je poslodavac popis obvezan dostaviti ministarstvu u roku od 15 dana od izrade zajedno s dokazom da je na ustanovi izrađena procjena opasnosti. Jednom godišnje sačinit će se reažuriranje podataka iz popisa (čl. 58. st. 4. i 5. KU-a ).

18.2. Prema čl. 54. KU-a zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz čl. 58. st. 1. i popisa radnih mjesta iz čl. 58. st. 3. utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada izloženi izvorima opasnosti i štenim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7%-15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Odredbom čl. 57. KU-a određena je visina dodatka na plaću s obzirom na stupanj vremenske izloženosti izvorima opasnosti.

19. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu od 15. listopada 2024., Poslovni broj Gž R-568/2024, utvrđeno je kako je istom odbijena kao neosnovana žalba tužene Republike Hrvatske i potvrđena presuda ovog suda poslovni broj Pr-16194/2021 od 23. travnja 2024., a kojom je utvrđeno da je Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. godine nezakonita i nedopuštena te da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014. godine te navedeno među strankama nije bilo sporno.

20. Pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se primjenjuje kolektivni ugovor (čl. 255. st. 2. ZR i čl. 192. st. 2. ZR/14).

21. Sukladno čl. 199. st. 1. ZR/14 nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca do isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

22. Slijedom citiranih odredbi ZR, odredbe KU-a koje se odnose na posebne uvjete rada i dodatke na plaću za posebne uvjete rada primjenjuju se i na utuženo razdoblje.

23. Temeljem navedenog, tuženik je pored obveze predviđene odredbom čl. 58. st. 1. KU-a, sukladno odredbama čl. 58. st. 3., 4. i 5. KU-a bio u obvezi sa sindikalnim povjerenikom zajednički sačiniti Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, isti popis dostaviti Ministarstvu te jednom godišnje reažurirati podatke, a što je u konkretnom slučaju tuženik propustio učiniti.

24. Navedeni propust tuženika ne može ići na štetu radnika koji su navedeni na Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima iz 2013. sastavljenom u skladu s odredbama KU-a, već se isti popis ima primjenjivati sve dok tuženik ne ispuni svoju zakonsku obvezu i ne izradi novi popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada.

25. Da je tuženik bio u obvezi izraditi novi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, proizlazi i iz odredbe čl. 90. st. 6. KU-a prema kojoj rok za izradu popisa iznosi 30 dana od izrade procjene opasnosti.

26. Budući da među strankama nije sporno kako je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu tehničara – tehnički suradnik– radno mjesto III vrste, kao i da prema Popisu zaposlenika koji rade na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima, za navedeno radno mjesto, dodatak na plaću iznosi 15%, sud je mišljenja kako tužiteljici u utuženom razdoblju pripada dodatak na plaću u iznosu od 15% proračunske bruto osnovice za izračun plaće u javnim službama, a obzirom da je više od 50% svog radnog vremena bila izložena izvorima opasnosti, a Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) predviđa istu u visini od 678,06 eura/5.108,84 kn.

27. Slijedom navedenog, tužiteljici u utuženom razdoblju pripada dodatak na plaću u bruto iznosu od 15% proračunske osnovice, odnosno u visini od 101,71 eura/766,32 kn mjesečno (15% od 678,06 eura/5.108,84 kn). U odnosu na posljednji mjesec utuženog razdoblja, odnosno siječanj 2015., umanjuje se iznos dodatka od 101,71 eura/766,32 na iznos od 74,56 eura/561,88 kn, a sve s obzirom da je KU važio do 22. siječnja 2015.

28. Pri tome valja napomenuti kako među strankama nije sporna visina konačno specificiranog tužbenog zahtjeva tužiteljice.

29. Slijedom svega navedenog, tužiteljici je ukupno dosuđen bruto iznos od 989,95 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesec od šesnaestog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, a sve sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR, čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji na čl. 29. st. 2. ZOO-a. U svezi datuma dospijeća tuženikove obveze, valja navesti da isti među strankama nije bio sporan označen kao 16. -ti u narednom mjesecu za prethodni mjesec.

30. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07- 21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je tužiteljicu valjalo odbiti sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude, kao neosnovanim.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka.

32. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora.

33. Tako su tužiteljici priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 26. rujna 2018. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 13. studenog 2018. 18,75 bodova (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištu održanom 20. studenog 2018. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 18. rujna 2019. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 11. studenog 2019. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 13. siječnja 2020. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za pristup na ročište za objavu prve prvostupanjske presude održanom 14. veljače 2020. 37,5 bodova (Tbr.9/3 OT), za sastav žalbe protiv prve prvostupanjske presude 93,75 bodova (Tbr. 10/1 OT), za sastav podneska od 10. prosinca 2021. 18,75 bodova (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištu održanom 6. listopada 2022. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 7. siječnja 2025. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 9. lipnja 2025. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 11. studenog 2025. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 918,75 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% sveukupno trošak tužiteljice iznosi 2.296,88 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

33.1. Tužiteljici su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

34. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 7. studenog 2018. kojima se očituje na podneske tuženika jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, niti je sud o istome raspravljao. Tužiteljici je za sastav podneska 13. studenog 2018. i 10. prosinca 2021. priznat trošak po Tbr. 8/4 OT, budući da isti ne predstavljaju obrazložene podneske već isti spadaju u kategoriju „ostali podnesci“. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu druge prvostupanjske presude, budući da isti za tužiteljicu nije ni nastao već je ročište za objavu presude održano u odsutnosti stranaka. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak pristojbe na tužbu i presudu, jer isti za tužiteljicu nisu niti nastali. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

35. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 8 dana, od dana dostave prijepisa odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. -6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku

3. zastupniku umješača, XXIX-Pr-DO-448/18