REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-27/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, radi isplate iznosa od 1.194,51 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. studenoga 2025. godine u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja i punomoćnice po zaposlenju tuženika, s danom objave 16. prosinca 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.194,51 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 26. siječnja 2019. godine do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 409,82 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 07. siječnja 2022. u bitnome navodi da je dana 20. siječnja 2019. na 132 km + 100 m, sjeverne strane kolnika autoceste, došlo do oštećenja vozila na način, da je vozač BĆ upravljao osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu ĐĆ, krećući se sjevernim kolničkim trakom, lijevom prometnom trakom, iz smjera istoka u smjeru zapada, te dolaskom na prethodno navedeni kilometar, prednjim dijelom osobnog automobila udario je u lisicu koja je u tome trenutku pretrčavala kolnik, iz smjera sjevera u smjeru juga, nakon čega je lisica odbačena na centralnu zelenu površinu, gdje je i uginula, te koja je uklonjena po djelatnicima tuženika. Nadalje, da je vlasnica oštećenog vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] ĐĆ prijavila štetu tužitelju po polici automobilskog kaska br. 004021075139, te je tužitelj po provođenju postupka utvrđenja osigurateljne obveze i visine nastale štete, istoj temeljem zaključene police automobilskog kaska platio štetu u iznosu od 9.000,00 kn/1.194,51 EUR-a. Tužitelj, ujedno navodi da je tuženik nadležan i odgovoran za održavanje predmetne autoceste na kojoj je došlo do opisanog štetnog događaja, te je isti sukladno propisima obvezan poduzimati sve propisane mjere za sigurno prometovanje sudionika u promet, a što u konkretnom slučaju, tuženik nije učinio, te da stoga postoji propust istoga, što proizlazi iz činjenice da se lisica našla na autocesti, a iz čega proizlazi odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, kao i da je tužitelj temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), a u vezi čl. 1069. ZOO-a, stekao pravo od tuženika, kao osobe odgovorne za štetu koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku, potraživati naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa, pa predlaže da sud donese presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenoga zahtjeva, spori odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nezgode, te ističe da nije razvidno u čemu bi se točno sastojao propust tuženika radi kojeg bi došlo do prometne nesreće, a da sama činjenica da se divljač nalazila na kolniku autoceste ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Ističe da je u cijelosti postupio sukladno propisima i pravilima struke u pogledu održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu sa Zakonom o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.), Pravilnikom o održavanju cesta ("Narodne novine" broj: 90/14.), Pravilnikom o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" broj: 75/14.), te da ophodarska služba tuženika fizički ne može biti u svakom trenutku na svim dijelovima autoceste, i ista se obavlja od 0:00 do 24:00 na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke, a da se prema Pravilniku o ophodnji javnih cesta, ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica autoceste prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom te sukladno istim, ophodnja javnih cesta uspostavlja se i obavlja najmanje tri puta dnevno, a da je na navedeni način bila organizirana ophodnja i predmetnog dana, te su poduzete sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa, a da iz radne dokumentacije za dan 20. siječnja 2019. nadležne Tehničke jedinice održavanja Okučani, proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci, kako na kolniku, tako niti na zaštitnoj ogradi, niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste, da dojave o životinji nije bilo, te da je nastanak predmetne prometne nesreće bilo prvo saznanje o životinji na autocesti, kao i da je zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici postavljena sukladno propisima i uredno je održavana, a da je ista postavljena u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom, te je za autocestu, što uključuje i zaštitnu ogradu izdana uporabna dozvola, da tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde, niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup životinji u ograđeni prostor autoceste, pa da stoga nije utvrđeno da je do predmetnog događaja došlo kršenjem prometnih propisa od strane pravne osobe nadležne za gospodarenje tim dijelom prometnice, kao i da protiv tuženika nije pokrenut prekršajni postupak, pa da slijedom svega navedenog, nema krivnje tuženika na nastanak predmetnog štetnog događaja, pa tako niti odgovornosti tuženika za isti, stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. U odgovoru na tužbu, tuženik je naveo da isti ima sklopljenu policu osiguranja s društvom HOK osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6 pa je predložio da se sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19; dalje: ZPP), o ovoj parnici obavijesti društvo HOK osiguranje d.d., Zagreb, a što je sud i učinio dopisom od 22. ožujka 2023. godine.
3. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, a tuženik je ustrajao kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu, s time da je učinio nespornim visinu štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja povodom predmetne prometne nezgode, da je tužitelj platio utuženi iznos svom osiguraniku, kao i da su podmirene premije osiguranja po polici kasko osiguranja.
4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: ispis podataka o prometnoj nezgodi (list 4. - 5. spisa), presliku potvrde MUP-a, PU sisačko-moslavačke, Postaje prometne policije Kutina broj: 511-10-17-05-5/15-19 od 07. veljače 2019. (list 6. - 9. spisa), presliku prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska (list 10. - 11. spisa), presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu MUP-a, PU sisačko-moslavačke, Postaje prometne policije Kutina od 20. siječnja 2019. (list 12. - 13. spisa), presliku prometne dozvole (list 14. - 15. spisa), presliku vozačke dozvole (list 16. - 17. spisa), presliku police kasko osiguranja broj: 004021075139 s preslikom ponude i dokazom o plaćanju (list 18. - 23. spisa), presliku izjave o namirenju od 25. siječnja 2019. (list 24. - 25. spisa), presliku izvida štete tužitelja (list 26. - 27. spisa), presliku potvrde o izvršenom nalogu tužitelja od 25. siječnja 2019. (list 28. - 29. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 30. - 39., 87. - 120., 129. - 146., 153. - 200., 204. - 212., 235. – 269., 280. – 294., 315. – 324., 328. – 342., 346. – 354. spisa), ispis fotografija (list 40. - 57. spisa), presliku Uvjeta za osiguranje automobilskog kasko tužitelja (list 58. - 61. spisa), presliku ophodarskog dnevnika za dan 20./21. siječnja 2019. (list 75. spisa), preslike dnevnika rada (list 76. - 77. spisa), presliku ophodarskog dnevnika za dan 20. siječnja 2019. (list 78. spisa), preslike putnih radnih listova (list 79. - 82. spisa), presliku zapisnika broj 68 tuženika (list 83. - 85. spisa), presliku police osiguranja od odgovornosti broj 13-0000007909 (list 86. spisa), presliku ovjerene izjave ŽĆ (list 123. – 124. spisa), presliku spisa Postaje prometne policije Kutina broj:
511-10-17-05-5/15-2019 (list 219. – pozadina lista 226. spisa), na suglasan prijedlog stranaka sud je proveo dokaz zamolbenim saslušanjem svjedoka ŽĆ putem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu (list 231. - 232. spisa), te je sud proveo dokaz saslušanjem svjedokinje NĆ (list 273. - 274. spisa) i svjedoka BĆ (list 277. - 278. spisa), kao i proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 303. - 307. i 343.- 344. spisa).
5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja tužitelja za provođenje financijskog vještačenja na okolnost plaćanja premije osiguranja po polici kasko osiguranja, a kao nesvrsishodan i protivan načelu ekonomičnosti postupka, budući da navedena činjenica nije niti sporna između stranaka, a imajući u vidu da se ne dokazuju činjenice koje su nesporne između stranaka, te je odbio i dokazni prijedlozi tužitelja da sud naloži tuženiku da ovom sudu dostavi podatke o evidentiranim događajima izletanja divljači i drugih životinja na autocestu A3 u posljednjih nekoliko godina, također kao nesvrsishodan i protivan načelu ekonomičnosti postupka, s obzirom da po mišljenju ovog suda pribava opisanih podataka ne bila od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući da se odluka u ovoj pravnoj stvari donosi na temelju odlučnih činjenica koje se tiču konkretnog slučaja, a ne općenitih utvrđenja koji nisu konkretno povezani s predmetnom prometnom nezgodom, pa bi stoga provođenja prethodno navedenog dokaza bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka.
6. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
7. Naime, predmet ovog spora je regresno potraživanje tužitelja u iznosu od 1.194,51 EUR-a, a koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku po polici kasko osiguranja za štetu nastalu na njegovu vozilu, uslijed naleta divljači, odnosno lisice na njegovo vozilo na autocesti A3 Bregana- Zagreb- Lipovac, a za koji štetni događaj je odgovoran tuženik.
8. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, dakle da je do štete došlo uslijed naleta divljači, konkretno lisice na vozilo osiguranika tužitelja na autocesti A3, kojom upravlja tuženik, aktivna legitimacija tužitelja, da su podmirene premije osiguranja po polici kasko osiguranja, te visina štete nastala na vozilu osiguranika tužitelja povodom predmetnog štetnog događaja, kao i da je tužitelj dana 25. siječnja 2019. isplatio utuženi iznos svom osiguraniku, te početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, već je između stranaka sporna odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj.
9. Odredba čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.; dalje: ZC), propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. čl. 50. ZC-a nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
10. Uvidom u presliku spisa Postaje prometne policije Kutina broj: 511-10-17-05- 5/15-2019 (list 219. – pozadina lista 226. spisa), odnosno u presliku potvrde MUP-a,
PU sisačko-moslavačke, Postaje prometne policije Kutina broj: 511-10-17-05-5/15-19 od 07. veljače 2019. (list 6. - 9. spisa) i presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu MUP-a, PU sisačko-moslavačke, Postaje prometne policije Kutina od 20. siječnja 2019. (list 12. - 13. spisa), ovaj sud je utvrdio da u istoj potvrdi nije navedeno da li se na mjestu štetnog događaja na 132 km + 100 m, sjeverne kolničke trake autoceste A3 Bregana- Zagreb- Lipovac, nalazi prometni znak opasnosti "divljač na cesti", međutim, ovaj sud ističe i da predmetni prometni znak nije postavljen, da je navedena okolnost irelevantna, obzirom da nije niti uobičajeno da se takvi znakovi postavljaju uz kolnik autocesta, te je ujedno ovaj sud utvrdio da je nakon predmetnog štetnog događaja vozač vozila osiguranika tužitelja BĆ alkotestiran, te da istom nije utvrđena prisutnost alkohola u organizmu.
11. Nadalje, odredbom čl. 93. st. 1. t. 1. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cesti ("Narodne novine" broj 33/05., 64/05., 155/05., 14/11. i 25/15; dalje: Pravilnik) je propisano da je zaštitna žičana ograda, kao ograda namijenjena zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a odredbom čl. 94. Pravilnika propisana da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz autoceste, dok je odredbom čl. 2., 12., 13. i 26. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj. 90/14.) propisana je obveza redovitog održavanja zaštitne žičane ograde, te da je upravitelj ceste u obvezi osigurati obavljanje poslove redovitog održavanja ceste na način da istu čisti i nadopunjuje, zamjenjuje ili popravlja dotrajalu, oštećenu, manjkavu ili nestalu prometnu signalizaciju i opremu nosećih dijelova odnosno konstrukcije, da prometnu signalizaciju i opremu na cesti održava tako da se osigura njena potpuna funkcionalnost i vidljivost, kao i udovolji svim zahtjevima koji proizlaze iz pozitivnih propisa kojima je regulirana sigurnost cestovnog prometa, kao i prometna signalizacija i oprema na cestama.
12. Budući da je između stranaka nesporno da je na mjestu štetnog događaja bila postavljana zaštitna žičana ograda, to je u odnosu na okolnost obavljanja poslova redovitog održavanja iste od strane tuženika, dakle na odgovornost tuženika za održavanje zaštitne žičane ograde kao opreme koja bi trebala spriječiti dolazak divljači (lisice) na autocestu, a sukladno prethodno citiranim zakonskim i podzakonskim odredbama, ovaj sud proveo slijedeće dokaze.
13. Uvidom u presliku ophodarskog dnevnika za dan 20./21. siječnja 2019. (list 75. spisa), preslike dnevnika rada (list 76. - 77. spisa), presliku ophodarskog dnevnika za dan 20. siječnja 2019. (list 78. spisa), preslike putnih radnih listova (list 79. - 82. spisa), presliku zapisnika broj 68 tuženika (list 83. - 85. spisa), ovaj sud je utvrdio da je ophodar ŽĆ dana 20. siječnja 2019. nakon naleta vozila osiguranika tužitelja registarskih oznaka [registarska oznaka] na lisicu, uslijed kojeg naleta je lisica preminula, a nije bilo ozlijeđenih osoba, te nakon provođenja očevida od strane Postaje prometne policije Kutina, očistio kolnik od pregažene životinje.
14. U iskazu danom pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalnoj službi u Slavonskom Brodu, kao zamolbenim sudom, na ročištu dana 24. travnja 2023. (list 231. - 232. spisa), svjedok ŽĆ je iskazao da je isti djelatnik tuženika od 2008. godine, a od 2013. radi kod tuženika na poslovima ophodara u Tehničkoj jedinci održavanja Okučani, da mu je poznato da se predmetni štetni događaj dogodio u večernjim satima na dionici autoceste prema Zagrebu, oko Novske, na 132 km + 100 m, da se ne sjeća tko je pozvao da pregledaju mjesto događaja, da su prilikom dolaska uočili lisicu na kolniku, a iza nje zaustavljen automobil, da nisu uočili oštećenja žičane ograde na dijelu prometnice gdje se dogodio nalet vozila na divljač, da su došli prije policije, da se ne sjeća kakva su oštećenja bila na vozilu osiguranika tužitelja zbog proteka vremena, te da je uobičajeno da se prilikom ophodnje pregleda kolnik, a i žica koja se proteže duž kolnika, te sve što se nalazi unutar zaštitnog pojasa, da se ophodnja inače vršila tri puta u smjeni, a da je svjedok došao osobno u smjenu u 19,00 sati, te da u onda dobili dojavu o naletu osobnog vozila na divljač, a da prije štetnog događaja nije bilo dojavljeno da se životinja nalazi na cesti, a nakon štetnog događaja da je poduzeta propisana procedura za takav događaj, dakle da su zatvorili dio trake i postavili signalizaciju, a da inače prilikom svake ophodnje da se vrši pregled žičane ograde vizualno, a povremeno se vrši pregled na način da se hoda uz žičanu ogradu i pregledava da li ista ima rupa, no da se inače radi o životinji koja zna i preskočiti ogradu a i iskopati rupu ispod ograde, ali da to nisu uočili tu večer.
15. U iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu dana 16. srpnja 2024. (list 273. - 274. spisa) svjedokinja NĆ je iskazala da je za vrijeme predmetne prometne nezgode bila na mjestu suvozača, da je njezin tadašnji dečko upravljao vozilom, da je bio mrak i zima i da je ispred njih izletio čagalj koji je od udarca uginuo na mjestu, a da dečko nije imao mogućnosti izbjegavanja naleta, da misli da je dečko vozio unutar ograničenja brzine, ali da se ne sjeća kojom brzinom je vozio i to je sve čega se sjeća radi proteka vremena, da se sjeća da su im policijski službenici rekli da se zimi često događa da životinje poput čagljeva i lisica prelaze preko ili ispod žičane ograde da bi prešli autocestu radi hrane te da se sjeća da je bila žičana ograda oko mjesta štetnog događaja, no da ne zna je li ista bila oštećena. Ujedno, svjedokinja je iskazala da su bili u lijevoj traci jer su netom pretekli jedan automobil pa da zato nisu imali mogućnosti izbjegavanja naleta, da promet nije bio gust, međutim da je bilo nekoliko vozila na autocesti u njihovom smjeru i da su do tada putovali cca 1 do 1,5 sat, budući da su krenuli iz Đakova, a misli da se nezgoda dogodila oko Kutine, da se sjeća da šteta nije bila velika, da je vozilo bilo u voznom stanju te da je prednji branik bio oštećen, a da se ne sjeća glede ostalih oštećenja.
16. U iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu dana 13. studenoga 2024. (list 277. - 278. spisa), svjedok BĆ je iskazao da se sjeća da je bio mrak i da misli da je kolnik bio suh, po lijevoj traci je pretjecao automobil kada mu je s desne strane izletjela neka životinja koja mu je podletjela pod auto, no budući da je upravljao malim vozilom da misli da se nije niti mogao kretati većom brzinom od dozvoljene za autocestu, a da kada je isprocesuirao što se dogodilo, nakon nekoliko metara, je zaustavio svoje vozilo u zaustavnoj traci, da nije znao u što je udario, međutim da se naknadno ispostavilo da se radilo o čaglju, a kako je životinja došla s desne strane, da mu je bio oštećen prednji desni dio vozila, da se sjeća da je u vozilu bila NĆ, no da misli da nije bio prisutan njezin pas, koliko se sjeća, da je vozač "šlep-službe" koja je naišla, pokupila dijelove vozila s autoceste te uginulu životinju, te budući da je ostao bez registarskih tablica na vozilu, da je zvao je policiju koja je došla i napravila očevid i da misli da je u blizini bio izlaz s autoceste za Novsku.
17. Iskaz svjedoka ŽĆ, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao uvjerljiv, životan i logičan, budući da je isti u skladu s materijalnim dokazima priloženim u spis (preslika potvrde MUP-a, PU sisačko-moslavačke Postaje prometne policije Kutina, preslika ophodarskog dnevnika), dok je iskaze svjedoka BĆ i NĆ, sud u gotovo u cijelosti prihvatio kao uvjerljive, životne, logične i vjerodostojne, budući da su isti u skladu s materijalnim dokazima priloženim u spis (preslika potvrde MUP-a, PU sisačko-moslavačke Postaje prometne policije Kutina), te u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka provedenim u ovom postupku, koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, a kako će to nastavno biti obrazloženo, izuzev u dijelu u kojem isti iskazuju da se radilo o naletu na čaglja, budući da je između stranaka nesporno da se radilo o naletu na lisicu, međutim koji dio iskaza svjedoka, ovaj sud nije posebno cijenio, budući da je navedena okolnost nesporna, a i da je nakon proteka više od 5 godina od predmetnog štetnog događaja pa do davanja iskaza svjedoka uobičajeno i da se određene pojedinosti zaborave ili ih se slabije sjeća, a osobito budući da se radi o životinji istog roda i približno iste veličine.
18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Igora Jakoplića (list 303. - 307. i 343.- 344. spisa), a koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, budući da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno i argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, ovaj sud je utvrdio da se predmetna nezgoda dogodila 20. siječnja 2019. oko 19:55 sati, naletom osobnog vozila osiguranika tužitelja RENAULT CLIO STORIA 1.2, 2006. godina, registarskih oznaka [registarska oznaka] na lisicu koja se kretala preko sjevernog kolnika autoceste A3, unutar ograđenog prostora autoceste, na 132 km + 100 metara, vozaču s desna u lijevo, odnosno od sjevera prema jugu, dok se vozilo kretalo od istoka prema zapadu, te da ispred mjesta nezgode nije pronađen prometni znak opasnosti "divljač na cesti", međutim da se isti ne postavlja na autocestama, da se naletna brzina osobnog vozila osiguranika tužitelja na lisicu, s obzirom na nastala oštećenja, kretala u području od oko 120 km/h, a ako se uvaži da je vozač na opasnost reagirao u najranijem mogućem trenutku, tada proizlazi da se neposredno prije nezgode isti kretao brzinom od oko 125 km/h, kao i da u trenutku kad je vozač mogao uočiti kretanje lisice, da se vozilo nalazilo udaljeno ispred mjesta naleta oko 38,20 metara, na kojoj udaljenosti bi vozač, u konkretnim okolnostima, kočenjem uspio izbjeći nalet pri prethodnom kretanju bilo kojom brzinom koja ne premašuje 69 km/h, a ako bi uvažili da lisica ne bi neposredno prije naleta naglo promijenila smjer kretanja i da bi pri daljnjem kretanju po pravcu za dodatnih 1,3 metara izašla van lijevog ruba vozila, tada bi brzina izbjegavanja naleta iznosila oko 108 km/h.
19. Odredaba čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
20. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio da predmetnoj dionici autoceste A3 Bregana- Zagreb- Lipovac, na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj, nije postavljen prometni znak opasnosti "divljač na cesti", međutim da navedeno nije niti uobičajeno na autocesti, već da se na istoj stoga nalazi zaštitna žičana ograda koja bi trebala sprječavati ulazak divljači na autocestu, a budući da se na kolniku autoceste A3 nesporno našla divljač (konkretno lisica), na koju je naletjelo vozila osiguranika tužitelja, to činjenica da je ophodarska služba tuženika izvršila ophodnju mjesta štetnog događaja na autocesti, te da nije uočila, odnosno utvrdila oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi, po mišljenju ovog suda, ne znači da nije došlo do propusta u održavanju zaštitne žičane ograde od strane tuženika. Naime, obzirom na činjenicu da se lisica nesporno našla na kolniku autoceste, a koja činjenica ukazuje da je rupa ili procjep na zaštitnoj žičanoj ogradi morala postojati, ili da ista ograda nije bila pravilno postavljena, to stoga postaje sasvim razvidno da je došlo do propusta u održavanju zaštitne žičane ograde od strane tuženika, a za što po načelu pretpostavljene krivnje odgovora tuženik (čl. 1045. st. 1. ZOO-a). Ujedno, na temelju provedenog dokaznog postupka, i to iz nalaza i mišljenja vještaka provedenog u ovom postupku, koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, a kako je to već prethodno detaljno obrazloženo, ovaj sud je utvrdio da vozilo osiguranika tužitelja ni na koji način nije doprinijelo nastanku predmetnog štetnog događaja, budući da se naletna brzina osobnog vozila osiguranika tužitelja na lisicu, s obzirom na nastala oštećenja, kretala u području od oko 120 km/h do oko 125 km/h, no budući da isti nije nikako mogao izbjeći nalet na predmetnu lisicu, osim u slučaju da se kretao brzinom manjom od 69 km/h, a što ne bi bilo logično, ni životno očekivati na autocesti gdje zakonsko ograničenje brzine iznosi 130 km/h, a pogotovo s obzirom da je bilo suho vrijeme, asfalt dobar i čist, kao i da je nakon predmetnog štetnog događaja BĆ, vozač vozila osiguranika tužitelja alkotestiran, te da istome nije utvrđena prisutnost alkohola u organizmu.
21. Slijedom svega navedenog, obzirom da tuženik nesporno upravlja autocestom A3, te da isti tijekom ovog postupka nije dokazao da je predmetna šteta nastala bez njegove krivnje, kao i da je ovaj sud utvrdio da tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj autocesti kako bi je na siguran način mogli koristiti svi korisnici kojima je namijenjena, odnosno da je uslijed neadekvatnog održavanja prometnice od strane tuženika došlo do predmetne prometne nezgode, naletom lisice na vozilo osiguranika tužitelja, zbog kojeg štetnog događaja je osiguraniku tužitelja nastala šteta na vozilu u visini od 1.194,51 EUR-a, a koja visina štete nije niti sporna između stranaka, dakle u utuženom iznosu, to je stoga tuženik, sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, obvezan tužitelju isplatiti isplaćenu štetu, te je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.
22. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, i to od prvog dana nakon isplate štete, a koja činjenica nije sporna između stranaka i to
do 31. prosinca 2022., po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je stoga glede zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, presuđeno kao u toč. I. izreke ove presude.
23. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19. i 92/21; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18; dalje: ZOSP), te odredbi čl. 7. st. 1. ZOSP-a, u iznosu od 20,00 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 39,82 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZOSP), te trošak prometnog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 409,82 EUR-a.
24. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22; dalje: ZID ZPP), u vezi odredbe čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
25. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.
26. Budući da tuženik nije niti zatražio naknadu troška parničnog postupka, to sud o istome nije niti odlučivao.
27. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).
U Zagrebu 16. prosinca 2025. godine
Sudac:
Hrvoje Lukšić
Odluku pismeno izradila:
Viši sudski savjetnik - specijalist:
Tihana Božičević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju izravno uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu
2. tuženiku izravno
