Poslovni broj: 12 Gž-486/2023-2

1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 12 Gž-486/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari tužitelja "H. P. p." d.o.o. Z., …, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima Ž. S. i K. M., odvjetnicima iz O. d. "S. i P." iz Z., …, protiv tuženika D. P. iz R. S., L., …, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-742/2022-8 od 6. travnja 2023., dana 23. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika D. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-742/2022-8 od 6. travnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

              "I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V. poslovni broj Ovrv-397/2018 od 09. veljače 2018., kojim je tuženiku D. P. naloženo da tužitelju H. P. p. d.o.o. isplati iznos 66,36 EUR (500,00 HRK)1 sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15.10.2017. do isplate, i to do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. s. b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 8 dana.

              II. Nalaže se tuženiku D. P. da tužitelju H. P. p. d.o.o. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 147,64 EUR (1.112,50 HRK) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 06.04.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. s. b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 8 dana."

              2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik. Navodi kako je sud prvog stupnja prihvatio izmišljenu tužbu tužitelja, i time oštetio tuženika, time što nije provjerio vrijeme polaska vlaka iz Z. i vrijeme dolaska autobusa F. b. u Z. G. k. R. H. u D. je potvrdio da je on 13. listopada 2017. bio u D. i da je iz D. krenuo za V. sa presjedanjem u F. i polaskom F. b. u 21 sat. Dakle, nije bio u Z. za vrijeme polaska vlaka.

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

              4. Žalba nije osnovana.

              5. Prije svega treba reći kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura (10.000,00 kuna) sukladno čl. 12. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 114/22), te sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP).

              6. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na utvrđivanje činjeničnog stanja za istaknuti je da se u sporovima male vrijednosti presuda ne može pobijati zbog navedenog (čl. 467. st. 1. ZPP).

              7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u svezi čl. 467. st. 1. ZPP.

              8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa od 66,36 EUR (500,00 kn) budući se isti koristio uslugama tužitelja bez da je kupio prijevoznu kartu.             

              9. Iz Izvješća od 18. listopada 2017., koje je sačinjeno i potpisano od strane tužiteljevog kontrolora putničkog prijevoza, proizlazi da je kondukter dana 14. listopada 2017. u 11:38 sati za vrijeme kontrole u vlaku broj … na relaciji Z.-N. utvrdio da se u vlaku nalazi tuženik, i to bez prijevozne karte.

              10. Po toč. 3.4. Tarife za prijevoz putnika u domaćem prijevozu od 1. siječnja 2013. za nedostatak prijevozne isprave bez prijave kondukteru, putniku se naplaćuje tarifni dodatak u iznosu od 66,36 EUR (500,00 kn), bez cijene za prijevoznu kartu.

              11. Među strankama je sporno da li se tuženik koristio uslugama tužitelja s obzirom na navode tuženika kako se kritične zgode nije nalazio u vlaku, jer da se dana 13. i 14. listopada 2017. autobusom vraćao iz Nj. u V. i da je u autobusu izgubio osobnu iskaznicu koju da je onda netko očito iskoristio u vlaku.

              12. Naime, iz očitovanja G. k. R. H. u D. od 9. lipnja 2022. proizlazi da je k. dana 13. listopada 2017., u sklopu pomoći hrvatskom državljaninu, tuženiku D. P. kupio autobusnu kartu na relaciji D.-F.-V., s time da je polazak iz D. bio 13. listopada 2017. u 16,30 sati, a dolazak u F. je bio u 19,45 sati, dok je polazak iz F. bio u 21,00 sat, a dolazak u V. je bio 14. listopada 2017. u 15,55 sati. Uz očitovanje G. k. priložene su putne karte, isplatnica i plan putovanja koji potvrđuju navode iz očitovanja.

              13. Iz navedenog slijedi da su istiniti tuženikovi navodi o tome da se 13. listopada 2017. obratio konzulatu za pomoć glede povratka u R. H. te da mu je konzulat kupio autobusnu kartu na relaciji D.-V. sa presjedanjem u F.

              14. Međutim, po stajalištu ovog suda pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj Izvješćem kontrolora od 18. listopada 2017. dokazao da se tuženik 14. listopada 2017. vozio u vlaku broj … bez prijevozne karte, dok tuženik nije dokazao da se kritične zgode on nije vozio u vlaku, jer to što je tuženiku konzulat kupio autobusnu kartu ne znači da ju je tuženik zaista i iskoristio, pri čemu tuženik nije dokazao niti svoje navode da je izgubio osobnu iskaznicu, temeljem koje ga je kontrolor identificirao kada ga je zatekao u vlaku bez prijevozna karte.

              15. Prema odredbi čl. 3. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 87/96), koji zakon se primjenjuje na odnose koji nastanu iz ugovora o prijevozu putnika i stvari u unutarnjem željezničkom prometu i u međunarodnom željezničkom prometu, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno, Tarifa sadrži odredbe o općim prijevoznim uvjetima, donosi je Uprava prijevoznika te se ista javno objavljuje.

              16. Odredbom čl. 4. toč. 12. istog Zakona određeno je da Tarifa predstavlja skup podzakonskih propisa, odredaba, pokazatelja uvjeta i cjenika koji zajedno sa zakonom čine jedinstveni materijalni propis u području željezničkog prijevoza. Prema tome, dodatak iz toč. 3. 4. Tarife  je zakonom određena naknada u smislu odredbe čl. 356. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), koja se plaća u slučajevima određenim Tarifom, a kako Tarifa zajedno sa zakonom predstavlja jedinstveni materijalni propis u području željezničkog prijevoza, sukladno odredbi čl. 4. toč. 12. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu, to se navedeni tarifni dodatak smatra zakonom određenom naknadom.

              17. Osim navedenog valja reći da se prema čl. 5. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu, Ugovorom o prijevozu putnika prijevoznik se obvezuje putnika prevesti do određenog kolodvora, a putnik se obvezuje prijevozniku platiti odgovarajuću naknadu za prijevoz, dok prema čl. 8. st. 2. istog Zakona vozna karta je dokaz da je sklopljen ugovor o prijevozu putnika. U konkretnom slučaju da tuženik za relaciju od Z. do N. nije imao voznu kartu prilikom provođenja kontrole pa u konkretnom slučaju se ne može niti smatrati da je između parničnih stranaka bio zaključen ugovor o prijevozu.

              18. Za istaknuti je i da iz zapisnika sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su IV-148/2018 od 21. studenoga 2018. slijedi da je na navedenoj sjednici zauzeto pravno shvaćanje da željeznički prijevoznik ima pravo na dodatak po toč. 3.4. Tarife za prijevoz putnika u domaćem prijevozu (Tarifa 103).

              19. Prema tome, tužitelj je ovlašten naplatiti naknadu od 66,36 EUR (500,00 kn), obzirom na činjenicu da je dokazao kako je tuženik zatečen u vlaku na relaciji Z.-N., bez odgovarajuće prijevozne isprave, a bez prijave o tome kondukteru, dok tuženik nije dokazao da se kritične zgode on nije vozio u vlaku niti je dokazao da je izgubio osobnu iskaznicu.

20. Nadalje, s obzirom da je tužitelj u ovom postupku uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevom, pravilnom primjenom materijalnog prava, odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), pripada mu trošak postupka u iznosu od 147,64 EUR (1.112,50 kn), dok iz navoda žalbe ne proizlazi drugačije.

21. Slijedom navedenog, valjalo je sukladno čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu .

 

U Zadru 23. listopada 2023.