Poslovni broj P-556/2025-49

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici iz [adresa], protiv tužene Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 14. studenoga 2025. godine u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužene, 16. prosinca 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu broj 326-43/2004 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 08.03.2004. a koje glase:

u odredbi čl.3. II. 2. « … kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama banke... »

u odredbi čl.6.1. « … po stopi važećoj sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke... sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke. »

u odredbi čl.6.2. « … po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama banke... » u odredbi čl.6.3. « Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope ... », te u odredbi čl.6.4. . « Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d., kao i sve njene kasnije izmjene i dopune. »,

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Aneksu br.1. uz Ugovor o kreditu broj 326-43/2004 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 18.05.2005. a koje glase: u odredbi čl.3.2. « … a o njenom iznosu Banka će također pismeno obavijestiti korisnika kredita. »

u odredbi čl.4. « … kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama banke ...»,

pa stoga navedene odredbe Aneksa br.1. kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Aneksu br.1. uz Ugovor o kreditu broj 326-43/2004 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 18.05.2005. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl.4. koja glasi:

« ... obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ... »

pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 da tužiteljici JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana s osnova preplaćenog tečaja CHF valute isplati iznos od 19.633,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 0,02 EUR od 08.06.2005. do isplate

na iznos od 0,05 EUR od 08.07.2005. do isplate

na iznos od 0,21 EUR od 31.08.2005. do isplate

na iznos od 1,91 EUR od 08.09.2005. do isplate

na iznos od 0,36 EUR od 30.09.2005. do isplate

na iznos od 2,82 EUR od 07.10.2005. do isplate

na iznos od 0,44 EUR od 31.10.2005. do isplate

na iznos od 2,92 EUR od 08.11.2005. do isplate

na iznos od 0,64 EUR od 30.11.2005. do isplate

na iznos od 3,44 EUR od 08.12.2005. do isplate

na iznos od 0,32 EUR od 31.12.2005. do isplate

na iznos od 1,70 EUR od 09.01.2006. do isplate

na iznos od 0,46 EUR od 31.10.2008. do isplate

na iznos od 7,37 EUR od 07.11.2008. do isplate

na iznos od 13,18 EUR od 08.01.2009. do isplate

na iznos od 1,06 EUR od 15.01.2009. do isplate

na iznos od 17,06 EUR od 09.02.2009. do isplate

na iznos od 18,61 EUR od 06.03.2009. do isplate

na iznos od 14,97 EUR od 08.04.2009. do isplate

na iznos od 15,61 EUR od 08.05.2009. do isplate

na iznos od 9,35 EUR od 08.06.2009. do isplate

na iznos od 10,90 EUR od 13.06.2009. do isplate

na iznos od 0,00 EUR od 30.06.2009. do isplate

na iznos od 4,74 EUR od 08.07.2009. do isplate

na iznos od 5,66 EUR od 07.08.2009. do isplate

na iznos od 7,68 EUR od 08.09.2009. do isplate

na iznos od 8,24 EUR od 07.10.2009. do isplate

na iznos od 5,90 EUR od 06.11.2009. do isplate

na iznos od 9,91 EUR od 08.12.2009. do isplate

na iznos od 13,45 EUR od 08.01.2010. do isplate

na iznos od 5,34 EUR od 08.02.2010. do isplate

na iznos od 44,05 EUR od 03.03.2010. do isplate

na iznos od 24,14 EUR od 08.06.2010. do isplate

na iznos od 34,71 EUR od 07.07.2010. do isplate

na iznos od 38,51 EUR od 09.08.2010. do isplate

na iznos od 6,71 EUR od 08.09.2010. do isplate

na iznos od 1,15 EUR od 07.10.2010. do isplate

na iznos od 17,19 EUR od 08.11.2010. do isplate

na iznos od 18,61 EUR od 08.12.2010. do isplate

na iznos od 19,76 EUR od 07.01.2011. do isplate

na iznos od 8,07 EUR od 08.03.2011. do isplate

na iznos od 8,03 EUR od 08.07.2011. do isplate

na iznos od 13,54 EUR od 08.08.2011. do isplate

na iznos od 11,81 EUR od 08.09.2011. do isplate

na iznos od 11,53 EUR od 07.10.2011. do isplate

na iznos od 10,36 EUR od 08.11.2011. do isplate

na iznos od 11,38 EUR od 08.12.2011. do isplate

na iznos od 10,13 EUR od 09.01.2012. do isplate

na iznos od 9,39 EUR od 08.02.2012. do isplate

na iznos od 9,75 EUR od 08.03.2012. do isplate

na iznos od 7,64 EUR od 06.04.2012. do isplate

na iznos od 7,40 EUR od 08.05.2012. do isplate

na iznos od 5,75 EUR od 08.06.2012. do isplate

na iznos od 25,35 EUR od 06.07.2012. do isplate

na iznos od 18,17 EUR od 08.08.2012. do isplate

na iznos od 23,08 EUR od 07.09.2012. do isplate

na iznos od 23,13 EUR od 09.10.2012. do isplate

na iznos od 21,49 EUR od 08.11.2012. do isplate

na iznos od 22,55 EUR od 07.12.2012. do isplate

na iznos od 19,91 EUR od 08.01.2013. do isplate

na iznos od 44,11 EUR od 08.02.2013. do isplate

na iznos od 44,11 EUR od 08.03.2013. do isplate

na iznos od 36,59 EUR od 08.04.2013. do isplate

na iznos od 37,04 EUR od 08.05.2013. do isplate

na iznos od 36,42 EUR od 07.06.2013. do isplate

na iznos od 33,23 EUR od 08.07.2013. do isplate

na iznos od 30,74 EUR od 08.08.2013. do isplate

na iznos od 30,08 EUR od 06.09.2013. do isplate

na iznos od 5,54 EUR od 30.09.2013. do isplate

na iznos od 32,69 EUR od 07.10.2013. do isplate

na iznos od 32,29 EUR od 08.11.2013. do isplate

na iznos od 32,09 EUR od 06.12.2013. do isplate

na iznos od 28,84 EUR od 08.01.2014. do isplate

na iznos od 27,58 EUR od 07.02.2014. do isplate

na iznos od 2.321,07 EUR od 18.02.2014. do isplate

na iznos od 43,08 EUR od 07.03.2014. do isplate

na iznos od 54,69 EUR od 08.04.2014. do isplate

na iznos od 1.909,63 EUR od 02.05.2014. do isplate

na iznos od 14.174,25 EUR od 08.05.2014. do isplate

na iznos od 12,12 EUR od 09.05.2014. do isplate

po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. po kamatnoj stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 da tužiteljici JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 3.779,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 11,32 EUR od 30.09. 2007. do isplate

na iznos od 11,31 EUR od 31.10. 2007. do isplate

na iznos od 11,30 EUR od 30.11. 2007. do isplate

na iznos od 11,29 EUR od 31.12. 2007. do isplate

na iznos od 11,29 EUR od 31.01. 2008. do isplate

na iznos od 11,27 EUR od 29.02. 2008. do isplate

na iznos od 42,56 EUR od 31.03. 2008. do isplate

na iznos od 42,53 EUR od 30.04. 2008. do isplate

na iznos od 42,51 EUR od 06.06. 2008. do isplate

na iznos od 42,48 EUR od 08.07. 2008. do isplate

na iznos od 42,46 EUR od 08.08. 2008. do isplate

na iznos od 42,43 EUR od 08.09. 2008. do isplate

na iznos od 42,41 EUR od 07.10. 2008. do isplate

na iznos od 66,63 EUR od 07.11. 2008. do isplate

na iznos od 66,58 EUR od 08.12. 2008. do isplate

na iznos od 66,55 EUR od 08.01. 2009. do isplate

na iznos od 66,51 EUR od 09.02. 2009. do isplate

na iznos od 66,46 EUR od 06.03. 2009. do isplate

na iznos od 66,42 EUR od 08.04. 2009. do isplate

na iznos od 66,38 EUR od 08.05. 2009. do isplate

na iznos od 66,34 EUR od 08.06. 2009. do isplate

na iznos od 66,30 EUR od 08.07. 2009. do isplate

na iznos od 66,24 EUR od 07.08. 2009. do isplate

na iznos od 66,20 EUR od 08.09. 2009. do isplate

na iznos od 66,16 EUR od 07.10. 2009. do isplate

na iznos od 66,10 EUR od 06.11. 2009. do isplate

na iznos od 66,05 EUR od 08.12. 2009. do isplate

na iznos od 66,01 EUR od 08.01.2010. do isplate

na iznos od 131,86 EUR od 03.03.2010. do isplate

na iznos od 2.287,23 EUR od 18.02.2014. do isplate

po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. po kamatnoj stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.968,15 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od dana 6. lipnja 2019. navodi da su dana 08. ožujka 2004. tužiteljica kao korisnica kredita i tužena kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 326-43/2004, kojim ugovorom je tužena odobrila tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 60.000,00 EUR. Dana 18. svibnja 2005. tužiteljica kao korisnica kredita i tužena kao kreditor sklopili su Aneks br. 1 . uz Ugovor o kreditu broj 326-43/2004, kojim aneksom se provela konverzija glavnice kredita na način da je glavnica od dana zaključenja aneksa izražena u CHF valuti i iznosi 91.146,47 CHF, te se sukladno toj izmjeni valutna klauzula mijenja i veže uz CHF. Odredbom članka 3. Ugovora ugovorena je kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 7,25 % godišnje, s time da je za prvih 5 godina ugovorena fiksna kamatna stopa, a po proteku roka od 5 godina od dana korištenja kredita ugovorena je promjenjiva kamatna stopa. Odredbom članka 4. Aneksa (kojom se mijenja članak 3. osnovnog Ugovora) ugovorena je nova kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja aneksa iznosila 5,25 % godišnje. Zatim otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 559,22 CHF uz primjenu Odluke o kamatnim stopama Banke. U odredbi čl.6. osnovnog ugovora određeno je da se kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama banke, a navedeni način jednostranog mijenjanja kamatne stope ostaje i nakon zaključenja Aneksa br. 1. U vrijeme zaključenja ugovora, te u vrijeme zaključenja Aneksa br.1 tužiteljica i tužena nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom a niti aneksom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 13. lipnja 2014. god. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača. Navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Obzirom je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoreno da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje Odlukom banke, o čemu se u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužiteljica predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe temeljem kojih se promjena kamatne stope vršila jednostranom odlukom banke. Sve opisane odredbe ugovora i aneksa o promjenjivoj kamatnoj stopi protivni su kogentnim odredbama čl.81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (č1.87. Zakona o zaštiti potrošača). Sukladno odredbi čl.323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Obzirom je način promjene kamatne stope ništetan, u gore navedenom vremenskom periodu potrebno je utvrditi novčanu razliku izraženu po mjesecima koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno isplatila tuženoj u odnosu na onu koju je trebala isplatiti prema otplatnom planu koji je tužiteljici uručen prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, odnosno prema otplatnom planu koji je tužiteljici uručen prilikom zaključenja Aneksa br. 1. Tužiteljica smatra da je ništetna ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope, uslijed čega je predmetni kredit preplatio. Na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja (koji će tužiteljica specificirati po dostavi dokumentacije od strane tuženika i po provođenju financijskog vještačenja) tužiteljici pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate. Prije pokretanja ovog parničnog postupka tužiteljica se tuženoj obratila radi pokušaja mirnog rješavanja spora te radi pribave dokumentacije koja je potrebna radi postavljanja visine tužbenog zahtjeva. Tužena nije udovoljila zahtjevu tužiteljice za izdavanje dokumentacije uz obrazloženje da se predmetni kredit u poslovnim knjigama banke vodi kao zatvoren. Tužiteljica ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom, a bez iste nije moguće utvrditi visinu iznosa koji joj tužena mora vratiti. Zbog navedenog tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što sud naloži banci da dostavi traženu dokumentaciju te prije nego se provede odgovarajuće vještačenje, nakon čega će tužiteljica odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom.

1.1. Podneskom od dana 29. siječnja 2020. tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev na način da je postavila zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbi Aneksa ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu te je postavila zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 9.290,60 eur (70.000,00 kuna). U podnesku ponavlja kako će određeni zahtjev postaviti nakon dostave dokumentacije i provođenja financijskog vještačenja. U podnesku navodi da su dana 18. svibnja 2005. tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili Aneks br. 1. uz Ugovor o kreditu broj 326-43/2004, kojim aneksom se provela konverzija glavnice kredita na način da se glavnica kredita izražena u Eur preračunala u novu glavnicu izraženu u CHF na dan Aneksa. Sukladno ovoj izmjeni valutna klauzula je promijenjena i vezana uz CHF valutu, te nova glavnica iznosi 91.146,47 CHF. Odredbom članka 4. Aneksa (kojom se mijenja članak 3. osnovnog Ugovora) ugovorena je nova kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja aneksa iznosila 5,25 % godišnje. Zatim otplata kredita ugovorena je kroz jednake mjesečne anuitete, čija protuvrijednost iznosi 559,22 CHF obračunato po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Bank d.d. za devize na dan dospijeća/plaćanja. U vrijeme zaključenja Aneks br.1., prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tužena je propustila tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na dan sklapanja predmetnog Aneksa br. 1. (18.05.2005.) srednji tečaj CHF-a prema tečajnoj listi banke iznosio je 4,727426. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužiteljice. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Navedena odluka potvrđena je i od strane Vrhovnog suda broj Rev-2221/2018. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim Aneksom br. 1 . glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužiteljica kao potrošač u trenutku sklapanja aneksa nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 i presudi Vrhovnog suda broj Rev-2221/2018 tužiteljica predlaže da se u predmetnom aneksu utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka. Posljedica ništetnosti, isplata preplaćenog iznosa Prema mišljenju tužiteljice u konkretnom slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa (5,25%), te srednji tečaj švicarskog franka koji je na dan sklapanja predmetnog Aneksa br. 1. bio važeći prema tečajnoj listi banke - 4,727426, obzirom su jedino navedeni parametri tužiteljici bili poznati prilikom sklapanja aneksa. Obzirom je zbog nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope, tužiteljica smatra da je predmetni kredit znatno preplatila, no kako joj banka nije dostavila potrebnu dokumentaciju ista nije u mogućnosti odrediti visinu svog potraživanja. Na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate.

1.2. Podneskom od dana 20. rujna 2021., nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica je specificirala svoj tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci presude.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Ne spori da je s tužiteljicom sklopila Ugovor o kreditu broj 326-43/2004, 8. ožujka 2004. kojim se obvezala isplatiti tužiteljici iznos od 60.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Člankom 6. ugovora o kreditu ugovorena je fiksna kamatna stopa na rok otplate od pet godina dok je istekom tog roka tužiteljica imala pravo odabrati novu kamatnu stopu kao fiksnu ili promjenjivu. Ukoliko tužiteljica ne podnese zahtjev za određivanjem kamatne stope kao fiksne ista se određuje kao promjenjiva sve do isteka ugovorenog roka otplate. Tužiteljica je Aneksom br. 1. (dalje: Aneks) uz ugovor o kreditu, 19. svibnja 2005., izmijenila valutu obveze iz EUR u CHF te je sukladno koeficijentu konverzije glavnica iznosila 91,146,47 CHF. Tužena ističe kako je čl. 6. ugovora o kreditu sastavni dio ugovora koji je vezan za EUR valutu stoga se na isti ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora na koji se neosnovano poziva tužiteljica. Nadalje, odredba čl. 6 ugovora o kreditu nije istovjetna odredbi koja je utvrđena ništetnom u kolektivnom sporu. Isto jer je tužiteljica za prvih pet godina trajanja ugovora imala ugovorenu fiksnu kamatnu stopu dok je nakon toga imala pravo odabrati fiksnu kamatnu stopu ako to želi i to za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu, a iz kojeg razloga se ne može smatrati da bi tužiteljica ugovaranjem promjenjive kamatne stope bila stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na tuženu. Tužena ističe kako da bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je kumulativno ispuniti uvjete iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br, 96/03, dalje: ZZP/03) i to: da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim utvrđenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužiteljica je prilikom sklapanja ugovora o kreditu ugovorila fiksnu kamatnu stopu za prvih pet godina trajanja ugovora te je istekom toga roka imala pravo tražiti da se i nadalje primjenjuje fiksna kamatna stopa. Kako tužiteljica nije to učinila kamatna stopa je određena kao promjenjiva. U odnosu na naištetnost odredbe o valuti obveze CHF navodi da osporava da bi bilo protivno Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva ugovoriti valutnu klauzulu u ugovoru o kreditu. O svim relevantnim okolnostima obavijestio je tužiteljicu prilikom sklapanja Anexa te upozorila na eventualne rizike valutnih klauzula. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga je izvjesno da je tužena postupala u skladu sa zakonom pa tužiteljica potpuno neosnovano ističe da bi ugovaranjem valutne obveze u CHF tužena bila nepoštena. Tužena je prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupala u dobroj vjeri, slijedom čega tužiteljica, čak i da je osnovan tužbeni zahtjev, nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe. Predmetnim Aneksom ugovoren je rok otplate predmetnog kredita od 24 godine. Stoga je jasno da je u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF. Tužena ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tužena mogla procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga je nesporno da tužena nije mogala predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni ona sama nije znala kakve će okolnosti nastupiti u idućih 24 godine. Ako bi tužiteljica zahtijevala isplatu u visini koja bi očigledno predstavljala razliku kao da se kamatna stopa nije mijenjala za cijelo vrijeme trajanja otplate, tužena prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio fiksnu kamatnu stopu na predmetni ugovor o kreditu. Nesporno je da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužena ističe prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, otplatni plan, Aneks broj

1. Ugovora o kreditu, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke.

3.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka JIZ i VI, jer navedeni svjedoci nemaju bitna i konkretna saznanja o ugovaranju predmetnog Ugovora o kreditu od 8. ožujka 2004. i Aneksa br. 1. od 18. svibnja 2005., dok je od saslušanja svjedoka TI tužena odustala.

4. Tuženica se podneskom od 16. prosinca 2021. usprotivila preinaci tužbe učinjenoj podneskom tužiteljice od 20. rujna 2021.

5. Prema članku 190. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Nadalje, prema članku 186.b stavku 3. ZPP-a u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građansko-pravnoga odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavkom 4. istoga članka propisano je da je tužitelj dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

5.1. Tužiteljica je u tužbi postavila tužbeni zahtjev u skladu s člankom 186.b stavkom

3. ZPP-a navodeći da će zahtjev precizirati nakon izvedenog financijskog vještačenja, a isto je ponovila u podnesku od 29. siječnja 2020. kojim je određeno postavila novčani dio tužbenog zahtjeva na isplatu 70.000,00 kuna. Po provedenom financijskom vještačenju tužbeni zahtjev uskladila je s rezultatima toga vještačenja zahtijevajući isplatu iznosa od 19.633,80 eur s osnova promjene tečaja CHF te iznos od 3.779,18 eur s osnove promjenjive kamatne stope pa je takva preinaka dopuštena, jer je tužiteljica nije mogla učiniti prije nego što je izveden dokaz financijskim vještačenjem, a i svrsishodna je za konačno uređenje odnosa između stranaka.

6. U predmetu je dana 17. svibnja 2022. donijeta presuda poslovni broj P-726/19-26 koja je povodom žalbi tužiteljice i tuženika ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2593/22 od dana 15. srpnja 2025. U rješenju se u bitnome navodi da se Presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž- 7129/13-4 i odlukom Vrhovnog suda RH Poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., ne primjenjuje na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR) niti je tim odlukama odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u EUR ili HRK valuti, a Ugovor o kreditu od 8. ožujka 2004. vezan je za valutu EURO, a anex br. 1. Ugovora o kreditu za valutu CHF. Nadalje, da je sud prvog stupnja odbijajući dokazni prijedlog tužene za saslušanjem svjedokinje ČI počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a što je bilo od utjecaja na pravilnost pobijane presude te da je navedeno postupanje posljedično dovelo i do toga da je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno tako da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pogrešan je i stav suda prvog stupnja da je za tražbine dospjele do 4. travnja 2007. nastupila zastara tražbine jer da je tužba podnesena 9. svibnja 2014., a sve obzirom na Objedinjeno pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenog 1. ožujka 2022.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8. Među strankama ovoga postupka nije sporno da su dana 08. ožujka 2004. zaključile Ugovor o kreditu za iznos kredita od 60.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, da su dana 18. svibnja 2005. sklopile Aneks br. 1. uz Ugovor o kreditu broj 326-43/2004, kojim aneksom se provela konverzija glavnice kredita na način da se glavnica kredita izražena u EUR preračunava u novu glavnicu izraženu u CHF na dan pisanja Anexa i iznosi 91.146,47 CHF, stranke su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, koja je u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu iznosila 7,25% godišnje, dok je čl. 4. Anexa Ugovora o kreditu ista izmijenjena na visinu od 5,25% kao i da se kamatna stopa mijenjala, da je otplata kredita po Anexu Ugovora o kreditu vezana uz valutu CHF. Iz članka 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita bila dovršetak obiteljske kuće.

9. Među strankama je sporno da li su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu i Anexa o jednostranoj promjeni kamatne stope te odredbe Anexa broj 1. o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka ništetne i bez pravnog učinka za ugovorne strane, a vezano uz navedeno valja utvrditi i je li tužena obvezna (i u kojem iznosu) isplatiti tužiteljici novčane iznose koje tužiteljica potražuje. Također, sporno je i da li se presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, VTS-a Pž-7129/13 i presuda Vrhovnog suda RH Revt-249/14 mogu primijeniti u ovom postupku odnosno da li je istima odlučeno o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva tužiteljice, dakle tužena i dalje osporava ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom sa tužiteljicom. Isto tako je sporno da li je primjenjiva odluka Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. u pogledu ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe prema kojoj je glavnica kredita vezana uz tečaj švicarskog franka dakle ugovorena valutna klauzula. Sporna je i zastara potraživanja tužiteljice.

10. U postupku je utvrđeno da je tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjana te da se u tijeku otplate kredita kontinuirano mijenjao i tečaj CHF.

11. Tužiteljica je u iskazu navela da je kredit uzela za izgradnju obiteljske kuće gdje i danas živi. U navedenoj kući nije obavljala nikakvu djelatnost niti ju je iznajmljivala. Kredit je uzela u valuti chf jer joj je takav kredit bio najpovoljniji s obzirom na njezzina mala primanja, još joj je i brat bio sudužnik po tom kreditu. U banci je nisu upozorili na nikakav rizik u kreditu chf, to su bili najpovoljniji krediti i kao takav joj je bio ponuđen. Bila je povoljna i kamatna stopa. Nije joj objašnjeno kako će se kamatna stopa mijenjati. Banka je pripremila i napisala ugovor. Ugovor je pročitala. Banka je imala svoje uvijete i bilo je ili uzmi ili stavi i ništa se nije moglo pregovarati, a njoj je bila bitna visina rate da je može od svoje plaće plaćati. Pojasnila je da je izvorno imala kredit u valuti euro, a onda su se pojavili švicarci, kako je imala mala primanja, a u švicarcima joj je rata bila manja 541,00 kunu uzela je kredit u chf, a zatvorila onaj u eurima. Početna rata kredita je bila oko 2.700,00 kuna, a kasnije je narasla na skoro preko 50% njezine plaće. U jednom trenutku je rata i prešla cijelu njezinu plaću. Nikakva pojašnjenja oko ugovornih odredbi nije tražila jer joj je bila bitna visina rate i da će je moći plaćati. Poštom je dobivala obavijesti o promjeni kamatne stope koje je banka mijenjala, a ne zna radi čega je mijenjala. Nije tražila izračunu kredita u nekoj drugoj valuti jer joj je bio potreban kredit, a ovaj je bio najbolji koji je mogla dobiti.

11.1. Iskaz tužiteljice sud prihvaća, jer je iskazivala iskreno i uvjerljivo, a njezini su navodi realni i proizlaze iz dokumentacije koja je dostavljena u spis. Iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima, pa tako niti s tužiteljicom, niti je tužiteljici dano objašnjenje valutne klauzule i načina promjene kamatne stope.

11.2. Valja također napomenuti da tužena u tijeku postupka nije navodila činjenice iz kojih bi proizlazilo da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarala o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora o kreditu i Anexa, a od dokaznog prijedloga za saslušanje osobne bankarice tužitelja, tužena je odustala.

U odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanoj u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR kojega u stranke zaključile dana 08. ožujka 2004.

12. U odnosu na navedeni Ugovor o kreditu, nema mjesta primjeni utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, VTS-a Pž-7129/13 i presude Vrhovnog suda RH Revt-249/14. koji postupci su vođeni u odnosu na Ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Naime, sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, nije vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude ukoliko se u takvoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze) koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a ZPP-a (Rev-647/2021).

12.1. U konkretnom Ugovoru o kreditu kamatna stopa u trenutku sklapanja Ugovora je ugovorena u visini od 7,25%, koja kamatna stopa je fiksna 5 godina, a nakon toga promjenjiva sukladno čl. 6. Ugovora, prema kojem nakon isteka 5 godina kamatna stopa na zahtjev korisnika može biti fiksna ili promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke. Sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Takva ugovorna odredba o kamati, je prema ovome sudu uočljiva, ali ovaj sud smatra da njezin sadržaj nije lako razumljiv, odnosno nije dovoljno određen i precizan (čl. 99. ZZP/07), te je dopušteno ocjenjivati je li ona nepoštena ili nije.

12.2. Pri razmatranju je li ona nepoštena ili nije mora se imati u vidu da su prema čl. 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove, a da je odredbom čl. 270. ZOO-a određeno da je ugovor ništetan kad je činidba neodređena ili neodrediva.

13. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, a prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

14. Glava IX ZZP/07., koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, nosi naslov POTROŠAČKI ZAJAM, te je u čl. 71. st. 1. tog zakona dana definicija pojma potrošačkog zajma, a ta odredba glasi: (1) Ugovorom o potrošačkom zajmu obvezuje se zajmodavac da potrošaču stavi na raspolaganje određeni iznos novca, a potrošač se obvezuje da mu plaća određenu kamatu i dobiveni iznos vrati u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

14.1. Odredbom čl. 74. st. 1. ZZP/07., propisan je sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu,a ona glasi: Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a između ostalog, poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena, ukupan iznos tih uplata, a u slučaju kada nije moguće izraziti efektivnu kamatnu stopu, pisani ugovor, prema st. 2. te odredbe, mora sadržavati odgovarajuću obavijest potrošaču koja mora sadržavati najmanje obavijest o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu izmijeniti.

14.2. Prema odredbi čl. 77. ZZP/07., zajmodavac (zajam je vrsta ugovora o kreditu) je dužan, u primjerenom roku prije sklapanja ugovora, u pisanom obliku, obavijestiti potrošača o najvišem iznosu zajma, ako takav postoji, o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi te pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o pretpostavkama i postupku raskida ugovora.

14.3. Člankom 96. st.1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavak 3. istoga članka propisuje da ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, a st. 4. propisuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. U članku 97. propisane su pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, a to su između ostalih:

"– odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom,

– odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga,

– odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

14.4. Prema odredbi čl. 98. ZZP/07., prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Člankom 102. propisane su posljedice nepoštene ugovorne odredbe, te je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, s tim da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

15. Imajući u vidu navedene odredbe, a uzimajući u obzir činjenice da:

- je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženica i da ga treba tumačiti, primjenom čl. 320. ZOO-a, u korist tužiteljice,

- tužiteljica nije mogla pregovarati o odredbama Ugovora koji se tiče promjenjive kamatne stope, da nije upoznata s uvjetima i kriterijima za promjenu kamatne stope niti su ti uvjeti bili određeni,

- je tuženica visoko specijalizirana novčarska ustanova čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima nudeći im svoje usluge, bila je dužna maksimalno odgovorno postupiti svakom pojedinom potrošaču, pa tako i tužiteljici u smislu da je istu morala ozbiljno i precizno informirati o smislu i sadržaju te ekonomskom značaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a da to nije učinila u ovom slučaju,

- da je u ugovoru navela nedorečenu i nerazumljivu formulaciju o promjenjivosti kamatne stope koristeći se pritom unaprijed formuliranim standardnim ugovorom, te je time uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, prema shvaćanju ovoga suda, odredbom predmetnog ugovora kojom promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno tuženice, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, tuženica jednostrano određuje obvezu tužiteljice, koja promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, zbog čega tužiteljica nije ni mogla znati zašto se uopće mijenja kamatna stopa (jer su odredbe Ugovora o kreditu -o tome bile nerazumljive i neprecizne) da bi uopće mogla istaknuti prigovor pa ni zatražiti prestanak ugovornog odnosa (s obzirom da zbog same nerazumljivosti razloga zbog čega se mijenja kamatna stopa ne mora tužiteljica automatski zatražiti prestanak ugovora), navedenu odredbu čini ništetnom. Tužiteljici je prema ovome sudu trebalo ponuditi - objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način joj omogućiti, kao klijentu-potrošaču, da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa.

15.1. Primjenom predmetne ugovorne odredbe tuženica je izbjegla utjecaj druge ugovorne strane na ''cijenu'', što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena, s tim da kamate neizostavno predstavljaju cijenu. Takva jednostrana određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužiteljica) ima obvezu vratiti banci, a time i cijena.

15.2. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženice, na koju odredbu tužiteljica nije mogla utjecati jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, kako je to sud utvrdio iz iskaza tužiteljice, tužena suprotno nije dokazala, a u ugovoru nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja, a nije postojala ni mogućnost da tužiteljica predloži da određena točka ugovora glasi drugačije od onoga što je ponuđeno.

16. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 8. ožujka 2004. koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu sadržane u čl. 3. i 6. Ugovora i odlučio kao u točki I izreke presude.

U odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz Aneksa broj 1. Ugovora o kreditu kojega u stranke zaključile dana 18. svibnja 2005.

17. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je, između ostalih, tamo tužena Addiko Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tužena Addiko Bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena Addiko Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštitit potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17.1. Istom presudom utvrđeno je da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda je trajala i u trenutku donošenja predmetne presude, tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužena Addiko Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena Addiko Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužena Addiko Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena Addiko Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17.2. Navedena presuda je, u pogledu odluke o promjenjivoj kamati, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. je odbijena revizija protiv te odluke. U pogledu valute presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a revizija protiv te presude odbijana je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

17.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače. Pri tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske uzeo u obzir da su takvi ugovori, iako tipizirani, pisani stručnom terminologijom, nerazumljivom i nepoznatom prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja odnosno sklapanja ugovora o kreditu objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja. Ocijenio je da su jedino na taj način potrošači mogli spoznati ekonomske učinke koji će za njih u budućnosti proizlaziti iz osporenih ugovornih odredaba. Vrhovni sud Republike Hrvatske je prihvatio i bitno stajalište o relevantnosti i primjenjivosti na ovaj slučaj stajališta koje je Sud Europske unije prihvatio u presudi poslovni broj C-26/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, prema kojem se članak 4. stavak 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način „da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.“ Sud je zaključio da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih proizvoda, dužne maksimalno odgovorno pristupati svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

17.4. Odlukom Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske je prihvatio razloge drugostupanjske presude u pogledu ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u vezi s čime je utvrđeno da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka, pa između ostaloga i tuženice iz ovog postupka, bile nerazumljive za klijente jer da im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi za klijente kao potrošače, da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima te da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

18. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju članka 502.a – 502.h ZPP-a. Prema članku 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. istog Zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da su one proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štite udruge za zaštitu potrošača koji su podnijeli tužbu.

18.1. Anex br. 1. od 18. svibnja 2005. sklopljen je u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Tužiteljica je nesporno potrošač pa se u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz te presude i presuda suda višeg stupnja prema kojima su povrijeđeni njeni interesi time što su na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule u CHF vršene isplate većih anuiteta u odnosu na početno ugovorene. Pritom je nebitno što se u odredbi članka 502.c ZPP-a spominju parnice radi naknade štete, jer je jasno da se odredba odnosi na slučajeve kakav je predmetni kada potrošač otklanja posljedice primjene nepoštenih ugovornih odredbi.

Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i čl. 138.a ZZP/07) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

18.2. Međutim, tužena je u pojedinačnom potrošačkom sporu (kakav je i ovaj) ovlaštena predlagati izvođenje dokaza s ciljem dokazivanja da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, u predugovornoj fazi, pregovarala s tužiteljicom, odnosno tužiteljici kao potrošaču dala odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je ona, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristala na sklapanje takvog ugovora.

18.3. Upravo na te okolnosti, a u skladu sa uputom višeg suda je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, dok je od saslušanja svjedoka TI tužena odustala.

18.4. Iz iskaza tužiteljice, sud je zaključio da komunikacije tužiteljice s tuženom u predugovornoj fazi nije ni bilo te da tužiteljica u odnosu na predmetni kredit nije dobila potrebne i potpune obavijesti.

18.5. Nebitna je činjenica što je kredit otplaćen, jer se tužbenim zahtjevom iz ovog predmeta zahtijeva saniranje posljedica koje su nastale sklapanjem takvog ništetnog ugovora, odnosno uspostava stanja kakvo bi bilo da nije bilo ništetnih odredbi.

18.6. Iz predmetnog Anexa br.1. proizlazi da osporene odredbe, o kojima se nesporno nije pojedinačno pregovaralo, odgovaraju sadržaju odredbi koje su analizirane i utvrđene ništetnima u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Zbog učinaka presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, tužiteljica nije ni trebala postavljati deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Anexa br. 1. Međutim, kada je takav tužbeni zahtjev postavljen (u vidu svojevrsnog tzv. deklaratornog preambula) nije bilo zapreke da sud o njemu i meritorno odluči budući da formalno ne postoji objektivni identitet tužbenih zahtjeva iz kolektivnog spora i ove parnice iako se subjektivne granice pravomoćnosti postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača protežu i na ovu parnicu.

19. Odredbom članka 81. stavka 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora o kreditu („Narodne novine“ broj 96/03., dalje: ZoZP/03), bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 84. Zakona o zaštiti potrošača bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a stavkom 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe. Nadalje, prema članku 324. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Predmetni Anex može opstati i bez ništetnih odredaba prema kojima se redovne kamatne stope mijenjanju sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora te kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF.

20. Ništetni dio odredbi Anexa br. 1. koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci banke, ima se načelno smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala. Isto vrijedi za ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF iz članka 4. Anexa br. 1. Ugovora o kreditu za koju valja uzeti kao da nije ugovorena. Naime, izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora. U postupku nije utvrđeno da je u odnosu na predmetni ugovor uspostavljen zakoniti mehanizam promjene kamatne stope po nekoj od navedenih osnova kojim bi se dopunom ugovora nadomjestile ništetne odredbe ugovora, i na temelju kojega bi tuženica bila ovlaštena u razdoblju nakon sklapanja ugovora obračunati i naplatiti redovnu kamatu po stopi višoj od 5,25% godišnje. S obzirom na to da su stranke predmetnog ugovora načelno iskazale suglasnu volju da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu ista je iznosila 7,25% i do sklapanja Anexa br. 1. nije mijenjana, a Anexom br.1. ista je iznosila 5,25%, na ugovorni odnos se nakon sklapanja Anexa br.1. primjenjuje odredba o kamati po stopi u visini od 5,25%, s obzirom na to da na zakonom propisani način nije nadomješten dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavljen zakonit mehanizam promjene kamatne stope.

21. Naplatom kamate u utuženom razdoblju po stopi višoj od 5,25% i kunske protuvrijednosti anuiteta po tečaju većem od važećeg tečaja na dan isplate kredita dio imovine tužiteljice je bez valjane pravne osnove prešao u imovinu tuženice. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Člankom 1111. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

22. Sudskom vještaku financijske struke Goranki Šmer Maraš povjeren je zadatak utvrditi preplaćenu razliku između iznosa koje je tužiteljica isplatila tuženici na temelju predmetnog Ugovora o kreditu i Anexa br.1. i iznosa koji je rezultat primjene početno ugovorene kamatne stope i kunske protuvrijednosti srednjeg tečaja CHF na dan realizacije kredita.

22.1. Stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica dana 08. ožujka 2004. godine s tuženom sklopila Ugovor o kreditu broj 326-43/2004 kojim je u čl. 2. ugovoren je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 60.000,00 EUR prema srednjem tečaju banke kreditora važećem na dan korištenja kredita, u čl. 3. ugovoreno je da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 60.000,00 EUR zaračunavaju kamate od 7,25% dekurzivno, godišnje, kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, počevši od 30.04.2004. godine. Ugovoreno je trajanje kredita do 31. ožujka 2029. godine. Dana 18. svibnja 2005. godine zaključen je Aneks broj 1. kojim je regulirana konverzija kredita te je u čl. 1. utvrđeno da glavnica kredita na dan 30. travnja 2005. godine iznosi 59.040,34 EUR u kunskoj protuvrijednosti, u čl. 2. ugovoreno je da se na zahtjev korisnika kredita provodi konverzija glavnice kredita na način da se glavnica kredita izražena u EUR preračunava u glavnicu izraženu u CHF na dan pisanja Aneksa, te se sukladno toj izmjeni valutna klauzula mijenja i veže uz CHF. U čl. 3. ugovoreno je da banka odobrava moratorij na otplatu glavnice od 30.04.2005. godine do 31. svibnja 2005., uz plaćanje kamata. U čl. 4. ugovoreno je da stranke Aneksom sporazumno mijenjaju članak 3. osnovnog Ugovora na način da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 91.146,47 CHF zaračunavaju kamate od 5,25% dekurzivno godišnje. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 559,22 CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju kreditora za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, počevši od 30. lipnja 2005. Dana 01. siječnja 2014. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čije odredbe su regulirale kamatnu stopu na stambene kredite nominirane u valuti CHF, čime po predmetnom kreditu kamatna stopa od 01. siječnja 2014. iznosi 3,23% do dana obračuna konverzije kredita u valutu EUR. Dana 18. svibnja 2005. srednji tečaj tužene za CHF iznosio 1 CHF= 4,727426 HRK. U Tabeli br. 1 vještak daje prikaz tečajne liste tuženika br. 96 važeće na dan 18. svibnja 2005. godine. Temeljem podataka iz dokumenta Otplatni plan (list 96-98 spisa) i Pregled prometa za klijenta (list 111-123 spisa) vještak je utvrdio da je kredit prijevremeno otplaćen u cijelosti dana 08. svibnja 2014. godine. Radi usporedivosti i ispravnog vrednovanja podataka o obračunu obveza po kreditu po početnim uvjetima vještak je u početnom otplatnom planu CHF kredita simulirao prijevremenu otplatu na način na koji je stvarno realizirana – obračunom redovne kamate po proporcionalnoj metodi formulom za dane kamatnog razdoblja: stvarni broj dana / 360 dana u godini. Temeljem podataka iz dokumenta Otplatni plan od 24. svibnja 2005. (list 33-41, 99- 107 spisa) u Tabeli br. 2 vještak daje projekciju početnog otplatnog plana kredita za razdoblje do prijevremene otplate kredita u cijelosti – 08. svibnja 2014. U Tabeli br. 3 vještak daje pregled kamatnih stopa s razdobljima njihova važenja, te iznose obračunavanih anuiteta s datumima njihove primjene. Slijedom neuredne otplate vještak je u izračunima u nastavku prikazao svaku pojedinu uplatu za podmirenje obveza redovne kamate i glavnice po svakoj pojedinoj uplati temeljem knjigovodstvenih podataka tužene. Tijek poslovnih događaja u izračunu prikazan je kronološkim redoslijedom. Predmetni kredit je ugovoren s valutnom klauzulom i vodi se u valuti kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos anuiteta i u anuitetu se mijenja odnos kamate i otplatne kvote. Kada kamatna stopa raste u anuitetu se otplaćuje više kamate, a manje otplatne kvote u odnosu na početni otplatni plan, i obrnuto. Iz tog razloga u slučaju promjene kamatne stope i promjene tečaja valute kunska razlika anuiteta koji je uplaćen i kunskog anuiteta po početnom planu obračunat po tečaju na dan isplate kredita predstavlja zbroj razlike kamate u CHF (između plaćene i kamate po početnom otplatnom planu) obračunate po tečaju na dan isplate kredita i razlike otplatne kvote (između plaćene i otplatne kvote po početnom otplatnom planu) obračunate po tečaju na dan isplate kredita, te tečajne razlike između stvarno plaćenog anuiteta u valuti kredita obračunatog po tečaju na dan plaćanja i stvarno plaćenog anuiteta u valuti kredita obračunatog po tečaju na dan isplate kredita. Usporedbu realiziranog otplatnog plana CHF kredita i početnog otplatnog plana sa simulacijom prijevremene otplate kredita vještak daje u Tabeli br. 4. Prema realiziranom otplatnom planu obveza tužiteljice s osnova redovne kamate ukupno je iznosila 43.828,66 CHF, dok bi prema početnom otplatnom planu iznosila 38.175,22 CHF. Izračunom je vještak utvrdio razliku preplaćene kamate, odnosno razliku između stvarno naplaćene kamate po kreditu (dakle, kamate koja se tijekom otplate uvećavala jednostranom odlukom banke) u odnosu na početnu ugovorenu kamatu koju je tužiteljica trebala plaćati prema ugovoru i početnom otplatnom planu CHF kredita u ukupnom iznosu od 6.023,21 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti 28.474,28 HRK (3.779,19 eur) kako je specificirano u stupcu 16 Tabele br. 4. Izračunom je vještak utvrdio razlike preplaćenog CHF tečaja, odnosno po mjesecima preplatu koja je nastala na ime tečajne razlike u svakom mjesečnom anuitetu za koji je banka teretila korisnika kredita, u odnosu na CHF anuitete ugovorene prema početnom otplatnom planu i srednjem tečaju švicarskog franka koji je na dan sklapanja Aneksa br. l bio važeći prema tečajnoj listi banke u ukupnom iznosu od 147.930,71 HRK (19.633,80 eur) kako je specificirano u stupcu 11 Tabele br. 5.

22.2. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka te je na temelju istoga uredila tužbeni zahtjev, dok je tuženica prigovorila nalazu i mišljenju ali isključivo iz razloga što je sudski vještak postupio po uputi suda koja, po stajalištu tuženice, nije zakonita. Tužena smatra kako se za potrebe ovoga postupka može koristiti isključivo izračun koji prikazuje sve anuitete, tj. pozitivne i negativne anuitete, uslijed čega je vještak pogrešno prikazao izračun u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu. Međutim, u odnosu na primjedbe tužene, valja istaći kako sud postupa i odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, u skladu s kojim je i dana uputa vještaku. Također, plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila.

22.3. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručan i objektivan, jer je vještak sačinio nalaz i mišljenje u skladu s uputom suda i stajalištima iznesenima u ovoj odluci.

23. Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, kako je propisno člankom 1115. ZOO-a. Tuženica je u konkretnom slučaju nepošteni stjecatelj, što jasno proizlazi iz prethodnih utvrđenja ove presude i pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi, pa je tužiteljici dužna vratiti preplaćene iznose od plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa.

24. Tuženica je istaknula prigovor zastare. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o institutu stjecanja bez osnove, primjenjuje se opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a. Člankom 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim dijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema članku 245. stavku 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a prema stavku 3. istoga članka kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan. Po stajalištu ovoga suda, u konkretnom slučaju došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. kada je podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/12, a ponovo je počela teći u pogledu zahtjeva za restituciju vezano za ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 13. lipnja 2014., a u pogledu zahtjeva za restituciju vezano za ništetno ugovaranje valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018. Takvo stajalište proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018., kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. lipnja 2019. prigovor zastare nije osnovan.

25. Slijedom navedenoga, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu iz Ugovora o kreditu i ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF Anexa br.1. Ugovora o kreditu te je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa s osnova valutne klauzule u iznosu od 19.633,80 eur te za isplatu iznosa od 3.779,19 eur s osnova promjenjive kamatne stope sa zateznim kamatama koje teku od uplate svakog pojedinog iznosa (kao datuma dospijeća tražbine tužiteljice prema tuženici) do isplate, a kako je to navedeno u izreci presude.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavak 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Odvjetnička tarifa).

26.1.Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku za sastav tužbe, sastav podneska od 26. studenog 2019., 27. ožujka 2020. kojim se očitovala na odgovor na tužbu i zastupanje na raspravi od 22. rujna 2020. za svaku radnju po 100 bodova, za sastav podneska od 20. rujna 2021. kojim se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka, za zastupanje na ročištu 6. travnja 2022. i 14. studenog 2025. za svaku radnju po 250 bodova, za sastav žalbe 31,25 bodova te za pristup na dva ročišta za objavu presude po 50 bodova, odnosno ukupno 1281,25 bodova, što sa PDV-om iznosi 3.203,13 eur.

26.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 10. siječnja 2022. obzirom sastav istoga nije bio nužan za vođenje ovoga postupka, kao ni zatraženi materijalni trošak obzirom nije razvidno na što se isti odnosi i da je opravdan u zatraženom iznosu.

26.3. Tužiteljici je priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 139,36 eur, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 280,58 eur, sudsku pristojbu na žalbu 13,27 eur te trošak predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 331,81 eur.

26.4. Slijedom navedenoga, ukupni trošak tužiteljice iznosi 3.968,15 eur.

U Puli, 16. prosinca 2025.

Sudac

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužiteljici po punomoćnici

- tuženoj po punomoćnicima