REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1214/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Josipa Turkalja vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Mia Holjar, odvjetnica u Matuljima, te III- tužiteljice GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji III-tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1802/2022-3 od 27. ožujka 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku br. P-502/2021-12 od 25. ožujka 2022., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija III-tužiteljice GČ se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da I, II i III-tužitelji stekli svaki u 1/3 dijela pravo vlasništva nekretnine gr. č. [katastarska čestica], kuća, g.t.3, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], po novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], zgrada mješovite uporabe, ukupne površine 56 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa], te su isti ovlašteni po pravomoćnosti prvostupanjske presude zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika (toč. I., II. i III.). Naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 31.651,76 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenje do isplate (toč. IV.).
2. Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženika, te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja, kao zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. 1.). Naloženo je tužiteljima da tuženiku naknade troškove prvostupanjskog postupka i sastav žalbe od 27. listopada 2009. u iznosu od 2.111,79 eura/15.911,26 kn, kao i trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 261,71 euro/1.971,88 kn, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, a isto tako odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (toč. 2.).
3. Rješenjem ovoga suda br. Revd-3145/2025-2 od 22. srpnja 2025. dopuštena je revizija III-tužiteljici zbog pravnog pitanja:
„Je li za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, u smislu pretpostavke poštenja, nužno da posjednik tijekom cijelog posjedovnog razdoblja zna za zemljišnoknjižno stanje i konkretno zna tko je formalno upisan kao vlasnik, ili je za poštenje posjeda dostatno da posjednik nema razloga sumnjati u svoje vlasništvo, posebice kada postoji dugotrajna obiteljska uporaba nekretnine kroz više generacija?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju III-tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 385. a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud pobijanu nižestupanjsku odluku ukine, te predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova postupka, te troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije i same revizije.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Stoga navodi III-tužiteljice u reviziji da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) nisu uzeti u obzir, budući da joj radi tog razloga nije niti dopuštena revizija.
9. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev svo troje tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na spornoj nekretnini zaključujući da prednici tužitelja nisu bili pošteni posjednici sporne nekretnine, jer je na istoj bilo upisano založno pravo u korist prednika tuženika, te obzirom na činjenicu da je u svezi tog založnog prava vođena i dražba, te je nekretnina prodana na javnoj dražbi predniku tuženika, a nakon čega je isti i bio upisan u zemljišnoj knjizi. Nakon upisa prednika tuženika NČ, uknjižio se na istoj i njegov sljednik ĐČ, a nakon njega i tuženik. Drugostupanjski sud smatra da su prednici tužitelja znali i mogli znati da nisu vlasnici sporne nekretnine, radi čega nije prihvatljivo utvrđenje suda prvoga stupnja da tužitelji nisu imali razloga sumnjati u poštenje svojih prednika.
10. Točni su navodi revidentice da se poštenje presumira, odnosno da se nepoštenje mora dokazati, kao i da sama činjenica da je upis u zemljišnim knjigama izvršen ne utječe na poštenje posjednika, kao i da znanje posjednika za stanje u zemljišnoj knjizi samo za sebe nema utjecaja na kvalitetu posjeda.
11. Međutim, u konkretnom slučaju osnovano je drugostupanjski sud zaključio da su prednici tužitelja bili nepošteni. U situaciji kada je na spornoj nekretnini bilo upisano založno pravo, u situaciji kada je radi realizacije tog založnog pravo došlo do dražbe nekretnine, te kada je nekretnina u postupku ovrhe (prisilnog izvršenja) prodana predniku tuženiku, te kada se na temelju odluke suda prednik tuženika upisao u zemljišnu knjigu, sve to jasno ukazuje na pravilnost zaključka drugostupanjskog suda da prednici tužitelja nisu bili pošteni, odnosno da su znali ili mogli znati da nisu vlasnici sporne nekretnine.
12. Stoga je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbio, odnosno kada je utvrdio da se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na spornim nekretninama ne može računati vrijeme posjedovanja od njihovih prednika.
13. Odgovor na postavljeno pitanje bi bio da za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, u smislu pretpostavke poštenja, nije nužno da posjednik tijekom cijelog posjedovnog razdoblja zna za zemljišnoknjižno stanje i zna tko je upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, već je bitno da posjednik nema razloga sumnjati u svoje vlasništvo. U okolnostima konkretnog slučaja prednici tužitelja imali su, kao to pravilno zaključuje drugostupanjski sud, razloga sumnjati u svoje vlasništvo sporne nekretnine, radi čega se vrijeme njihova posjedovanja ne može računati tužiteljima u vrijeme potrebno za stjecanja prava vlasništva dosjelošću.
14. Radi navedenog valjalo je reviziju III-tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
