Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-219/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Arijani Bolanča, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice tužiteljice UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Mirku Kovač, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu Zagreb, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3280/2019-35 od 29. travnja 2025., 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženice te se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3280/2019-35 od 29. travnja 2025. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, građansko-upravni odjel, da tužiteljici UA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 217,11 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 13,39 EUR od 16. listopada 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 20,77 EUR od 16. studenog 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,76 EUR od 16. prosinca 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,31 EUR od 16. lipnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,66 EUR od 16. srpnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,69 EUR od 16. rujna 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,68 EUR od 16. siječnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,57 EUR od 16. travnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-10,01 EUR od 16. kolovoza 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-41,93 EUR od 16. rujna 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-4,32 EUR od 16. prosinca 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-17,10 EUR od 16. listopada 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,32 EUR od 16. studenog 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-26,02 EUR od 16. prosinca 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-2,73 EUR od 16. siječnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-8,55 EUR od 16. veljače 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 10,30 EUR od 16. travnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana nadoknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 412,50 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je naloženo tuženiku da joj isplati na ime razlike plaće iznos od 217,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom (točka I.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.090,38 eura (točka II.).

2. Protiv ove odluke žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači podredno, ukine.

Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženice dostavio je na odgovor tužiteljici.

Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženice.

Žalba tuženice je osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja, radnika tuženice na radnom mjestu pravosudnog policajca u Upravi za zatvorski sustav, za isplatu iznosa od 217,11 EUR- a/30. na ime razlike u plaći s osnova neiskorištenih odmora (stanki) u utuženom razdoblju.

4. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u okviru propisanom odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske oduke iz razloga kako slijedi.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad u Zatvorsku bolnicu i to na radno mjesto pravosudnog policajca u Odjelu osiguranja.

5.1. Među strankama je sporno je li tužitelj u utuženom razdoblju uopće koristio svoje pravo na stanku te je li mu bilo omogućeno korištenje slobodnih dana s osnova neiskorištenih stanki ukoliko je takvih bilo.

6. Prvotno je za navesti da, suprotno žalbenim navodima tuženice, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a potrebno je da je izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Međutim, u pravu je tuženica kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i, posljedično, pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Naime, pošavši od utvrđenja da nije evidentirano tužiteljevo odjavljivanje s rada koje bi se moglo povezati s korištenjem stanki te utvrđenja da tužitelju nije ponuđeno korištenje slobodnih dana kao zamjena za neiskorištene dnevne stanke, prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev specificiran sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke.

9. Takvu odluku prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća, a sve iz razloga kako slijedi.

9.1. Odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 12/17., 98/19.,151/22 i 64/23 dalje: ZR-a) propisano je da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

9.2. Odredbom članka 10. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17., 12/18. i 2/19.; dalje: KU-a) propisano je da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a da ga koristi u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. Stavak 2. istog članka propisuje da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, dok je stavkom 3. propisano da se vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja u radno vrijeme i da se ne može odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

9.3. Naglašava se da je odredbom članka 42. KU-a propisano slijedeće: "Ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane."

9.4. Nadalje, članak 8. stavak 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (dalje: Pravilnika) propisuje minimalan sadržaj evidencije o radnom vremenu. Sukladno spomenutom Pravilniku evidencija o radnom vremenu, u bitnom, sadrži podatke o početku rada (točka 3.), završetku rada (točka 4.), ukupnom dnevnom radnom vremenu (točka 6.) i vremenu nenazočnosti na radu (točka 9.). U odnosu na vrijeme nenazočnosti na radu, predviđeno je evidentiranje sati korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg), neradnih dana i blagdana utvrđenih posebnim propisom, sati spriječenosti zbog privremene nesposobnosti za rad, sati plaćenog dopusta, sati nenazočnosti i u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika u kojima radnik svojom krivnjom ne obavlja ugovorene poslove, sati provedenih u štrajku i sati isključenja s rada (lockout).

9.5. Za apostrofirati je da iz potonjeg jasno proizlazi da poslodavac nije dužan voditi evidenciju o korištenju stanke radnika.

10. U opisanim okolnostima u kojima je, dakle, naprijed citiranim odredbama KU-a predviđeno da radnik ima pravo tražiti da vrijeme neiskorištenog dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane i u kojima Pravilnik ne nameće obvezu vođenja evidencije o stankama radnika poslodavcu, ne može se prihvatiti shvaćanje prvostupanjskog suda da je tuženica (poslodavac) trebala dokazati da je tužitelj koristio dnevnu stanku dostavom evidencije iz koje bi bilo vidljivo vrijeme odjave s rada radi korištenja stanke i ponovne prijave na rad nakon završetka iste kao ni shvaćanje da je tuženica trebala dokazati je radniku ponudila korištenje slobodnih dana kao zamjenu za neiskorištene dnevne stanke.

10.1. Upravo suprotno, imajući u vidu citirane materijalnopravne odredbe, da bi tužbenom zahtjevu moglo biti udovoljeno, tužitelj je u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a morao dokazati koliko ga je točno puta tuženica onemogućila u korištenju njegovog prava na stanku, a nakon čega je morao dokazati i to da je u odnosu na te neiskorištene stanke zahtijevao korištenje slobodnih dana, a kojem zahtjevu nije bilo udovoljeno.

10.2. S obzirom da tužitelj tijekom postupka navedeno nije s uspjehom dokazao (primjerice predlaganjem saslušavanja svjedoka na okolnost propusta tuženice u organizaciji rada zbog čega da je bio onemogućen u korištenju stanke točno određenih dana ili dostavom tuženici upućenog zahtjeva za korištenje slobodnih dana), ne može se prihvatiti njegov tužbeni zahtjev specificiran sukladno nalazu i mišljenju vještaka koji je utemeljen na pretpostavci da tužitelj u utuženom razdoblju od pet godina baš nijednom nije koristio stanku, a koja se pretpostavka zasniva na nepostojanju evidencije o korištenju stanki u predmetnom razdoblju.

11. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 373. a ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u dijelu pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

12. S obzirom da je odluka o glavnoj stvari preinačena, sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a trebalo je odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

13. Imajući u vidu uspjeh tužene u postupku primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine 138/23, u daljnjem tekstu Tarife") a imajući u vidu popis troška tužene (list 6008 spisa), tuženoj je priznat troška za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 12. svibnja 2020., te zastupanje na pet ročišta, za svaku navedenu radnju po 25 bodova što daje zbroj od 175 bodova koji iznos treba pomnožiti s vrijednosti od 2 eura što daje iznos od 350,00 eura, kojem iznosu se pridodaju i troškovi sastava žalbe u visini od 62,50 eura, pa bi ukupno trošak na koji tužena ima pravo iznosio 412,50 eura kako je i odlučeno u izreci odluke ovog suda.

U Splitu, 16. prosinca 2025.

SUDAC

Arijana Bolanča