REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3762/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja ŠĐG, rođenog **.**.1987., državljanina Demokratske Republike Nepal, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/25-06/3788, URBROJ: 511-01-212-25-9 od 23. rujna 2025. te za rješavanje stvari.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/25-06/3788, URBROJ: 511-01-212-25-9 od 23. rujna 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je odlučeno da tužitelj mora u roku od 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je pobijano rješenje nezakonito, te ga pobija, jer krši njegova prava. Dodaje da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Iznosi da je rok ostavljen za napuštanje EGP-a bespotrebno kratak u odnosu na daljinu zemlje njegovog podrijetla te nepostojanja opasnosti za javni poredak i nepostojanja suprotnosti s javnim interesom. Nastavlja da je tuženik pogrešno ovaj predmet svrstao na način da je njega odredio kao ekonomskog migranta, a da pri tome nije od njega uspio dobiti prave razloge. Ističe da se ustvari radi o političkim razlozima zbog kojih je napustio zemlju podrijetla te slučaju teške diskriminacije i izostanka reakcije države njegovog podrijetla. Nadalje, ističe da nije imao povjerenja u tuženika nakon što su ga austrijske vlasti bez valjanog i opravdanog razloga smjestile u zatvor, po njegovom mišljenju, iako za tako nešto nije bilo ni najmanjeg razloga. Naglašava da se to nepovjerenje stvorilo kod više državljana Nepala, a koji nisu vjerovali, koji su doživjeli isto, te se proteglo i na sekundarne postupatelje po zahtjevima za međunarodnu zaštitu, pa je tako bilo i kada je on došao u Republiku Hrvatsku, prilikom i tijekom postupka međunarodne zaštite. Pojašnjava da se kod njega stvorilo ogromno nepovjerenje u sve postupatelje po postupcima međunarodne zaštite i strah da se ustvari otvoreno govori o problemima u njegovoj zemlji podrijetla, zbog kojih je našao izlaz u pribavljanju dozvole za boravak i rad, sve kako bi se maknuo iz svoje zemlje. Navodi da se ovakvo stanje nepovjerenja nije stvorilo samo kod njega, već i kod još nekoliko tražitelja iz Nepala, a koji su u Republici Hrvatskoj već dulje vrijeme, te su se ponašali zakonito, kao i što su poštivali sve zakone Republike Hrvatske, a s druge strane su od strane tuženika ostali nezaštićeni, s obzirom da su ih u Republici Hrvatskoj poslodavci prevarili na način da su im jedno obećavali, a drugačije se ponašali, pri tome im ne isplaćujući ono što su im po zakonu dužni platiti. Dodaje da je sa svojom obitelji živio u [adresa], da je njegova obitelj živjela od poljoprivrede, da je imala svoju zemlju od koje je živjela i uspjela se prehranjivati. Iznosi da su on i njegova obitelj imali svoju zemlji u blizini granice s Kinom te da su živjeli od njezina obrađivanja. Ističe da je regija Dolakha na granici s Kinom, a što se geografski može lagano istražiti. Opisuje da Narodna Republika Kina u konstantnim pokušajima da se proširi, a Nepal je svakako jedna od meta, konstantno pomiče svoje granice, miče granične stupove prema unutrašnjosti Nepala, te je na taj način prisvojila i ušla u dubinu Nepala već i više od kilometar i pol. Nastavlja da je Kina ušla u te granice, a u tim granicama se nalazila i zemlja koju su on i njegova obitelj obrađivali i živjeli od iste. Pojašnjava da više nije mogao pristupiti svojoj zemlji te da je stoga on i njegova obitelj ostala bez zemlje. Napominje da je pokušao prosvjedovati kod nepalskih vlasti, ali da oni nisu ni na koji način reagirali, već su mu rekli da prestane praviti probleme, te su dalje ignorirali sve njegove pokušaje kako bi došao do zemlje. Dodaje da su štoviše čak mu i zaprijetili da će ga poslati u zatvor ukoliko nastavi praviti probleme. Naglašava da je u nekoliko navrata pokušao pristupiti svojoj zemlji, na što su ga spriječili kineski vojnici, koji su mu rekli da će pucati na njega, a potom su ga udarili i nepalski graničari koji su mu rekli da ne pravi probleme, te da ne radi incidente na granici, da oni ne žele nikakve sukobe s Š, a ukoliko još jednom dođe da će ga staviti u zatvor. Ističe da postoje i publikacije na internetu koje govore o tom događaju, te da je razvidno da se ovo što se navodi u tužbi doista i dogodilo i predstavlja realnost u Nepalu koji se svakodnevno susreće s teritorijalnim pretenzijama svojeg susjeda Kine. Navodi da je to njega toliko istraumatiziralo, te je bio toliko ustrašen da je odlučio da će napustiti Nepal, jer tamo više za njega nema života, te da mu se tamo prijeti da ukoliko se nastavi boriti za svoju imovinu, da će ga strpati u zatvor. Napominje da je bio šokiran postupanjem austrijskih vlasti koje su ga stavile u zatvor na 70 dana, što on nikako nije očekivao, a još uz to istraumatiziran od događanja u svojoj zemlji podrijetla nije osvijestio što je ustvari razlog koji on evidentno ima kako bi isto prezentirao u svom zahtjevu za međunarodnom zaštitom. Predlaže poništiti osporavano rješenje, da mu se odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj te besplatna pravna pomoć uz isplatu troškova besplatne pravne pomoći pružatelju besplatne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužba neosnovana u cijelosti. Dodaje da je tijekom cijelog postupka nastojao utvrditi stvarne i istinite činjenice te pravo stanje stvari i da je tijekom cijelog postupka prikupljao i razmatrao sve relevantne činjenice. Iznosi da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. Nastavlja da je u konkretnoj situaciji zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen kako bi se odgodilo ili otežalo izvršenje odluke o povratku u zemlju podrijetla nakon što je utvrđeno da je tužitelj nezakonito boravio na području Republike Hrvatske. Napominje da je i tužitelj sam rekao da je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio kako bi nakon tri mjeseca mogao podnijeti zahtjev za rad. Smatra da je tijekom postupka odlučivanja o zahtjevu za međunarodnu zaštitu tužitelju bila dana mogućnost da iznese sve relevantne okolnosti, uključujući i navode o navodnom oduzimanju zemlje. Ističe da, međutim, tužitelj te okolnosti nije spominjao ni u zahtjevu ni tijekom saslušanja, iako je bio jasno upoznat sa svrhom postupka i pravom da slobodno iznese sve činjenice od značaja za odlučivanje. Navodi da s obzirom da navedene tvrdnje iznosi tek sada, nakon donošenja rješenja, iste ocjenjuje kao naknadno konstruirane i nevjerodostojne, te ih u cijelosti odbacuje. Smatra da je tužba neosnovana te predlaže odbiti tužbeni zahtjev iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tijekom spora razgledan je spis, spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal te da je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li tuženik pravilno i zakonito odbio navedeni zahtjev.

8. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. toga Zakona.

9. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje, dok je člankom 21. istoga Zakona propisano da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. toga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (stavak 1.), s time da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba (stavak 2.).

10. Iz obrazloženja osporavanog rješenja utvrđeno je da je tuženik u bitnome obrazložio da je tužitelj na zahtjevu naveo da je zemlju podrijetla napustio isključivo iz ekonomskih razloga odnosno da je Nepal napustio kako bih pronašao posao. Dodao je da je opisao da mu je otac bolestan, a sestra udana te da se on mora skrbiti za svoju obitelj. Nastavio je da je izjavio da je u Nepalu imao malu plaću i dugove te da nema niti jedan drugi razlog za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, osim financijskih dugova koje ima zbog toga što je posudio novac. Istaknuo je da je tužitelj saslušan 9. rujna 2025. te da je potvrdio razloge napuštanja zemlje podrijetla iz zahtjeva. Zaključio je da je tužitelj napustio svoju zemlju podrijetla zbog ekonomskih razloga, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Istaknuo je da ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite.

11. Imajući u vidu iskaze tužitelja dane u upravnom postupku sud utvrđuje da je pravilno tuženik utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pri čemu kod tužitelja ne postoji osnovani strah od proganjanja niti opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde. Naime, pravilno je tuženik utvrdio da na području Nepala na kojem je tužitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo.

12. Sud nije saslušao tužitelja na ročištu održanom 11. prosinca 2025. budući da je iz službene bilješke Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu KLASA: UP/I-216-03/25-06/3788, URBROJ: 511-01-213-25 od 21. studenog 2025. utvrđeno da je tužitelj 17. studenog 2025. napustio Prihvatilište, da se nije vratio u Prihvatilište te da nije prijavio novo boravište u određenom roku.

13. Nadalje, pravilno je tuženik u točki II. izreke osporavane odluke odlučio o mjeri osiguranja povratka u skladu s člankom 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

14. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točci I. izreke presude.

15. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 27 t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema navedenom Pravilniku te trošak zastupanja na raspravi 7. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema istom Pravilniku, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335

3. U spis