REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:P-100/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku iz Požege, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića br. 10., OIB:92963223473, zastupan po OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o, Lapašićeva br. 6, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, v.p.s. 5.695,50 EUR, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 29. listopada 2025. godine u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika stranaka, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se, da su ništetne odredba članka 1. i 7 Ugovora o kreditu broj 476/2005, koji je tužitelj VĐ, [adresa], zaključio sa tuženikom, Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, dana, 28.06.2005 godine, koje glase:

„Članak 1. Kreditor odobrava i stavlja Korisniku kredita na raspolaganje kredit, u kunskoj protuvrijednosti od 46.140,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i način utvrđen ovim Ugovorom.“

Članak 7. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 476,19 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske banke važećem za CHF na dan plaćanja.

II Nalaže se tuženiku, Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Jelačića 10, da tužitelju CĐ iz [adresa], isplati iznos od 5.695,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 10.1.2009. godine do dana 31. 07. 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01. 08. 2015. godine pa do dana 31. 12. 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od dana 01. 01. 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena a koja teče na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi za:

- iznos od 7,11 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2009. do ispl.

- iznos od 9,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2009.do ispl.

- iznos od 18,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2009.doispl.

- iznos od 5,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2009.do ispl.

- iznos od 5,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2009.do ispl.

- iznos od 3,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2009.do ispl.

- iznos od 4,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2009.do ispl.

- iznos od 1,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2009.do ispl.

- iznos od 3,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2009.do ispl

- iznos od 0,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2009.do ispl.

- iznos od 2,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2009.do ispl.

- iznos od 2,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2009.do ispl.

- iznos od 9,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2010.do ispl.

- iznos od 13,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2010.do ispl.

- iznos od 10,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2010.do ispl.

- iznos od 18,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2010.do ispl.

- iznos od 21,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.05.2010.do ispl.

- iznos od 31,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2010.do ispl.

- iznos od 37,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2010.do ispl.

- iznos od 29,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2010.do ispl.

- iznos od 54,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2010.do ispl.

- iznos od 43,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2010.do ispl.

- iznos od 45,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2010.do ispl.

- iznos od 55,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2010.do ispl.

- iznos od 71,90 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2011.do ispl.

- iznos od 54,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2011.do ispl.

- iznos od 59,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2011. do ispl.

- iznos od 52,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2011. do ispl.

- iznos od 67,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2011. do ispl.

- iznos od 81,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2011.do ispl.

- iznos od 84,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2011 .do ispl.

- iznos od 143.57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2011.do ispl.

- iznos od 88,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2011.do ispl.

- iznos od 81,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2011.do ispl.

- iznos od 81,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2011.do ispl.

- iznos od 82,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2011 .do ispl.

- iznos od 89,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2012 .do ispl.

- iznos od 94,02 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2012 .do ispl.

- iznos od 94,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2012 .do ispl.

- iznos od 91,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2012.do ispl.

- iznos od 93,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2012 .do ispl.

- iznos od 96,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2012 .do ispl.

- iznos od 92,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2012 .do ispl.

- iznos od 92,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2012 .do ispl.

- iznos od 86,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2012 .do ispl.

- iznos od 88,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2012 .do ispl.

- iznos od 93,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2012 .do ispl.

- iznos od 91,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2012 .do ispl.

- iznos od 94,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2013 .do ispl.

- iznos od 87,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2013 .do ispl.

- iznos od 86,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2013 .do ispl

- iznos od 92,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2013 .do ispl.

- iznos od 87,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2013 .do ispl.

- iznos od 85,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2013 .do ispl.

- iznos od 78,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2013 .do ispl.

- iznos od 83,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2013 .do ispl.

- iznos od 85,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2013 .do ispl.

- iznos od 89,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2013..do ispl.

- iznos od 89,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2013..do ispl.

- iznos od 92,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2013 .do ispl.

- iznos od 87,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2014..do ispl.

- iznos od 93,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2014 .do ispl.

- iznos od 95,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2014.do ispl.

- iznos od 93,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2014.do ispl.

- iznos od 91,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2014.do ispl.

- iznos od 91,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2014.do ispl.

- iznos od 93,04 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2014.do ispl.

- iznos od 96,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2014.do ispl.

- iznos od 97,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2014.do ispl.

- iznos od 96,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2014.do ispl.

- iznos od 100,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2014.do ispl.

- iznos od 101,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2014.do ispl.

- iznos od 101,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2015.do ispl.,

- za iznos od 906,19 EUR za z.z. kamatom počevši od 15.1.2015., sve to u roku od 15 dana

III Nalaže se tuženiku, Zagrebačkoj banci d.d., iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1461,40 EUR, s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, a koja teče od na taj iznos od 16. prosinca 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. VĐ podnio je tužbu protiv Zagrebačke banke d.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Ističe da je s tuženikom 28.6.2005. godine zaključio Ugovor o kreditu br. 476/2005 te je isti 10.9.2005. ovjeren kod Javnog bilježnika Nike Bagarića pod brojem OU-433/2005, a temeljem kojeg ugovora je kod tuženika ishodio kredit u iznosu od 46.140,00 CHF u protuvrijednosti u kunama na rok otplate kredita od 10 godina.

1.1. Ističe da je člankom 1. navedenog ugovora ugovoreno da kreditor odobrava i stavlja korisniku kredita na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 46.140,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a, a korisnik kredita se obvezao navedeni iznos vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

1.2. Tužitelj ističe da je sklopio predmetni ugovor te pri tome pristao i na opće akte tuženika, a da se sa istima nije upoznao niti razumio. Navodi da je tuženik na takav način povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača zaključivši sa istim navedeni ugovor o kreditu, koristeći u istom ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je u istom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja te u vrijeme zaključenja ugovora tuženik nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Smatra da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.3.Tužitelj navodi da je navedeno potvrđeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH od 3.9.2019. u odluci br. Rev-2221/2018-11 gdje je nesporno zaključeno da su banke, a tako i tuženik, u navedenom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnike kredita, koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe – ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF (valutna klauzula) a da se pri tome nije pojedinačno pregovaralo.

1.4. Tužitelj navodi da je nesporno, a sve temeljem navedene presude, da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora zaključenog između stranaka ništetne.

1.5. Nadalje ističe, pozivajući se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017-2, da se na individualne restitucijske zahtjeve primjenjuje zastarni rok od 5 godina, te da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

1.6. Tužitelj također ukazuje na odredbu čl. 3. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, dok se prema čl.4. sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

1.7. Držeći da je jednostranim i protuzakonitim postupanjem tuženika oštećen, predlaže da sud utvrdi ništetnom odredbu čl. 1. Ugovora o namjenskom kreditu br. 476/2005 od 28. lipnja 2005. te da naloži tuženiku isplatu novčanog iznosa čija će se visina utvrditi nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list br. 25-35) ističe prigovor dvostruke litispedencije jer se vodi postupak pod brojem P-241/2019 u kojem predmetu kao niti u ovom, nije jasno da li tužitelj zahtjeva utvrđenje ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i u jednom i u drugom predmetu.

2.1. Nadalje ističe kako je tužba nerazumljiva jer nije jasno koje točno odredbe ugovora o kreditu predlaže utvrditi ništetnim.

2.2. Ističe da je tužitelju tijekom trajanja uovornog odnosa dostavio sve isprave koje se odnose na tužiteljev zahtjev, tako da tužitelj ničim ne dokazuje pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe s manifestacijskim zahtjevom.

2.3. Tuženik smatra da je potraživanje tužitelja zastarilo, jer se na zahtjev tužitelja ima primijeniti trogodišnji zastarni rok. Ističe, naime, da se u postupcima koje potrošač osobno pokrene, radi o postupcima o naknadi štete, imajući u vidu pri tome čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača.

2.4. Tuženik ističe da su Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 2221/2018 te Odluka Visokog Trgovačkog suda RH br. PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. nepravilne i nezakonite, a što da osobito potvrđuje Odluka suda EU u predmetu C-81/2019. Iz navedene Odluke proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti /nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima.

2.5. Kako je valutna klauzula dispozitivna odredba hrvatskog prava da je isključena kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu kao ugovorne odredbe koja odražava dispozitivnu odredbu hrvatskog prava.

2.6. Smatra da time otpada kako deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti valutne klauzule tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule.

2.7.Tuženik također ističe da je tužitelj, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, tako i za CHF. Ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa, pristali na rizik promjenjivosti tečaja.

2.8. Rizik promjenjivosti tečaja odnosi se i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF, a razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti.

2.9. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik svojim postupanjem prouzročio bilo kakvu štetu tužitelju.

Ističe da tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje.

2.10. Podneskom od 2.2.2022. godine (list br. 111) tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristi isključivo za potrošačke svrhe. Smatra da je na tužitelju teret dokaza potrošačke svrhe ugovora u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača.

2.11. Vezano za zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, da je takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek z.z. kamata neosnovan. Poziva se na odredbu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91,) te na odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 125/11 i 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) kojim odredbama je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa z.z. kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

2.12. Stoga smatra da bi tužitelj eventualno imao pravo na z.z. kamate od podnošenja tužbe, jer tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten, te da ga sukladno shvaćanju Republike Hrvatske u Odluci br. Rev-2781/2011 treba smatrati savjesnim.

2.13. Tuženik ističe da ukoliko sud nađe da je tužbeni zahtjev osnovan, da je dužan uzeti u obzir iznose odnosno razdoblja kada je tužitelj plaćao manje anuitete jer je tečaj CHF bio niži od početnog.

3. Na pripremnom ročištu održanom 16. rujna 2021. godine (list br. 74) tužitelj je ispravio tužbeni zahtjev u odnosu na točku I tako da se utvrđuje da je ništetna odredba čl. 1 a ne čl. 2. Ugovora o kreditu ističući da u ovom predmetu traži samo utvrđenje ništetnosti razlike na ime valutne klauzule.

4. Neprijeporno je da su stranke sklopile ugovor o namjenskom kreditu 28.6.2005. pod brojem 476/2005 prema kojem je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 46.140,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, te da se korisnik kredita obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

5. Prijeporan je osnov, visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja te svojstvo tužitelja kao potrošača, odnosno da li se radi o potrošačkom kreditu.

6. Sud je donio prvostupanjsku presudu 29. lipnja 2022. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Ista Odluka je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Gž- 1365/2022.

6.1. Županijski sud je ukinuo presudu pozivajući se na Odluku Ustavnog suda br. U- III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. naloživši da sud radi nepotpunog činjeničnog stanja, sukladno Odluci Ustavnog suda, sasluša službenicu banke koja je potpisala ugovor, a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio.

7. Stoga je sud u nastavku dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu Plan otplate, promet po kreditu. Izvršen je uvid u nalaz i mišljenje Borisa Belunjaka od 15.1.2022. (list br. 83-103) u ostale priloge u spisu te je saslušan tužitelj. Sud nije saslušao zaposlenicu banke AĐ, obzirom da je tuženik na glavnoj raspravi održanoj 18. prosinca 2023., povukao prijedlog za saslušanjem navedene bankarice.

7.1. Tužitelj je podneskom od 1.10.2023. (list 310-312) uskladio svoj tužbeni zahtjev na način da je isti izrazio u EUR-ima, potražujući iznos od 5.695,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te je pored zahtjeva za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 1 zahtijevao i utvrđenje ništetnom odredbe čl. 7. predmetnog Ugovora.

8. Sud je ponovno donio odluku 17.1.2024. pod brojem P-418/20023-6., kojom je prihvatio tužbeni zahtjev, koju odluku je međutim ukinuo Županijski sud u Osijeku rješenjem br. Gž-355/2024-2 uz obrazloženje da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na iznos od 5.695,50 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznos do isplate, no koji iznos premašuje pojedinačno navedene iznose.

8.1. Nakon ukidbene, odluke tužitelj je podneskom od 23.5.2025. (list 486-488) uredio tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 5.695,50 EUR te zakonsku zateznu kamatu na iznose pobliže opisane u točki II izreke presude s time da zbroj pojedinačnih iznosa odgovara ukupnom zbroju od 5.695,50 EUR.

9. U ponovljenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu Plan otplate, promet po kreditu. Izvršen je uvid u nalaz i mišljenje Borisa Belunjaka od 15.1.2022. (list br. 83-103) u ostale priloge u spisu te je pročitan iskaz tužitelja dan na raspravi od 18. 12.2023. (list 316)

10. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

10.1 Po ocjeni suda, predmetni ugovor predstavlja potrošački ugovor. Naime tužitelj je u trenutku sklapanja ugovora imao status potrošača jer je isti zaključio kao fizička osoba u svrhu dogradnje kuće. Iz samog ugovora proizlazi da je isti sklopljen izvan profesionalne djelatnosti tužitelja s ciljem zadovoljenja vlastite (privatne) potrebe tužitelja koja se ogleda u zadovoljavanju stambenih potreba.

10.2. Prema čl. 23 E predmetnog ugovora kreditor je imao pravo kontrolirati namjensko korištenje kredita pregledom kreditiranog objekta, te je mogao utvrditi u koju svrhu je kredit iskorišten.

10.3. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit digao u svrhu gradnje kuće koju je izgradio na starim temeljima prije 12-13 godina te u toj kući i danas živi s obitelji. Radi u policiji i nikad nije imao prijavljen obrt niti je iznajmljivao kuću koju koristi isključivo za svoje stambene potrebe.

11. Što se tiče prigovora u odnosu na ispunjenje pretpostavki za podnošenje stupnjevite tužbe te da je točka II tužbenog zahtjeva neodređena odnosno da tužitelj ne može postaviti visinu tužbenog zahtjeva nakon provođenja knjigovodstveno- financijskog vještačenja, sud isti prigovor drži neosnovanim.

11.1. Naime, u konkretnom slučaju radi se o prosječnom potrošaču te je razumljivo da isti nije mogao znati da će mu u svezi predmetnog kredita u budućnosti biti potrebna dokumentacija za podnošenje tužbe te je logično da tu dokumentaciju nije niti čuvao.

11.2. Osim navedenoga, tužitelj ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem da bi bez financijsko-knjigovodstvenog vještačenja izračunao razliku iznosa po osnovi valutne klauzule tako da je jedino mogao na navedeni način i postaviti tužbeni zahtjev, a tužitelj je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 22.1.2022.(list br. 108),potražujući iznos od 42.912,79 kuna dok je podneskom od 1.10.2023. i podneskom od 23.10.2025. navedeni iznos precizirao u EUR-ima potražujući iznos od 5.695,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznose pobliže opisane u izreci presude.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2018., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

13. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

14. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

15. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

16. Uvidom u navedeni Ugovor o namjenskom kreditu od 28.6.2005. utvrđeno je da je prema čl. 1. Ugovora kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita, kredit za dogradnju kuće u kunskoj protuvrijednosti od 46.140 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, a čl. 7. Ugovora o kreditu korisnik kredita se obvezao navedeni kredit otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 476,19 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja.

17. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu to je dakle ništava odredba čl.1. i 7. predmetnog Ugovora u kojem članku je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

17.1. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

18. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio klijent Zagrebačke banke ,te da je htio dići kredit za adaptaciju kuće. Otišao je kod osobne bankarice koja ga je savjetovala da digne kredit u CHF iz razloga što je to bio najpovoljniji kredit. Ističe da ga nitko u banci nije informirao o rizicima promjene tečaja. Vjerovao je bankarici koja mu je davala savjete i koja mu je rekla da je najpovoljniji kredit u CHF. U banci su sačinili ugovor koji je potpisao. Navodi da je vjerojatno pročitao ugovor, da nije mogao shvatiti svaki detalj, osim što je znao koliko mu iznosi rata i da je to najpovoljniji ugovor o kreditu, što mu je i odgovaralo. Navedenu ratu u ugovoru je mogao podnijeti i otplaćivati. Nakon 2-3 godine rate su znatno porasle, tako da ne bi sklopio ugovor da su mu rate od početka bile takve, a smatra da ni banka ne bi odobrila kredit obzirom na kasnije iznose rata koje su bile veće nego njegova cijela plaća.

18.1. Iz iskaza tužitelja, kojem iskazu sud poklanja u cijelosti vjeru, proizlazi da tuženik nije potrošaču objasnio razloge i iznio točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredbi. Po ocjeni suda tuženik je propustio informirati potrošača o općem riziku uz svaku valutnu klauzulu, a osobito da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezano za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezano za EUR, a budući se tečajna politika HNB-a temelji na održavanju stabilnog, nominalnog tečaja une prema EUR-u, dok tečaj ostalih valuta u odnosu na kune nije bio pod kontrolom HNB-a.

18.2. Tužitelj je dobio unaprijed sastavljen ugovor koji je sadržavao unaprijed od strane banke formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik nije dokazao da je tužitelju dao dostatne informacije kako bi mogao donijeti informiranu odluku.

18.3. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti članka 1. i 7. Ugovora kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF i način otplate, odlučivši kao u točki I izreke presude.

19. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a.

19.1. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a ( „Narodne novine“ 35/05,41/08,125/11,78/15) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

20. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, te je tužitelj sukladno istom i specificirao određeni tužbeni zahtjev.

20.1. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka od 17.1.2021.. (list br. 83-103) proizlazi da iznos ukupno preplaćenog po kreditu samo za više plaćeno zbog primjene valutne klauzule za CHF za kune ukupno iznosi 42.912,79 kuna. Primjenom konverzije navedeni iznos u EUR-ima iznosi 5.695,50.

20.2. Prihvaćajući u cijelosti nalaz vještaka sud je utvrdio da je tužitelj na ime razlike više plaćene glavnice kredita zbog povećanja tečaja (ništetne odredbe) platio više iznos od 5.695,50 EUR te je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu, odlučivši kao pod točkom II izreke presude.

20.3. Napominje se da sud nije pozivao vještaka da usmeno obrazloži nalaz, jer stranke nisu imale primjedbi na nalaz vještaka.

21. Sud je tijek zakonskih zateznih kamata odredio počev od plaćanja mjesečnih iznosa a ne od podnošenja tužbe jer je tuženik koristio nepoštenu ništetnu odredbu prilikom sklapanja ugovora tako da se isti može smatrati nesavjesnim stjecateljem.

22. Sud nije uzeo u obzir manje plaćene iznose tužitelja po kreditu te izvršio prijeboj potraživanja na ime negativnih razlika jer tuženik nije određeno naveo za koje iznose treba izvršiti prijeboj i kada ti iznosi dospijevaju.

23. Napominje se da se sud nije posebno referirao na navode vezano za promjenjivu kamatnu stopu, jer tužitelj u ovom predmetu potražuje razliku zbog primjene valutne klauzule za CHF za kune, a u predmetu br. P-241/2019 potražuje razliku na ime pretplaćenog po kreditu zbog promjene redovne kamatne stope.

23.1. Slijedom navedenog neosnovan je prigovor dvostruke litispendencije.

24. Prigovor zastare nije osnovan.

24.1. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 14. lipnja 2018.). Rok zastare dakle počinje teći od 14. lipnja 2018. godine, a kako je predmetna tužba podnesena 30. srpnja 2020. godine, to prigovor zastare nije osnovan.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. ZPP-a, a sud je tužitelju priznao na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.911,40 EUR. Sud je priznao opunomoćeniku tužitelja nagradu za sastav tužbe u iznosu od 199,08 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu u iznosu od 99,54 EUR,, nagradu za sastav podneska od 22. siječnja 2021. u iznosu od 199,08 EUR, nagradu za zastupanje na ročištu od 26. travnja 2022. godine u iznosu od 49,77 EUR, nagradu za zastupanje na ročištu od 25. svibnja 2022. u iznosu od 199,08 EUR, nagradu za zastupanje na ročištu od 18. prosinca 2023. u iznosu od 199,08 EUR i nagradu za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 EUR.

25.1. Ukupno je na ime zastupanja priznat iznos od 1.306,46 EUR u koji iznos je uključen i PDV-a.

25.2. Nadalje, priznat je trošak vještačenja u iznosu od 398,16 te trošak sudske pristojbe u iznosu od 206,78 EUR, tako da ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka iznose 1.911,40 EUR.

26. Sud nije priznao tužitelju daljnje troškove nastale nakon ukidbene odluke Županijskog suda u Osijeku br. Gž-355/2024 od 20. ožujka 2025. jer daljnji trošak je nastao krivnjom opunomoćenika tužitelja koji nije tužbeni zahtjev specificirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka odnosno propustio je unijeti pojedinačni iznos od 906,19 EUR na koji teku zakonske zatezne kamate od 15.1.2015. pa do isplate.

27. Sud je priznao tuženiku trošak zastupanja na glavnoj raspravi od 29.10.2025. u iznosu od 200,00 EUR te trošak žalbe u iznos od 250,00 EUR. Tuženiku su ukupno priznati troškovi postupka u iznos od 450,00 EUR

28. Sud je izvršio prijeboj dosuđenih troškova parničnog postupka te naložio tuženiku da tužitelju na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 1.461,40 EUR

29. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 16. prosinca 2025.

S u d a c:

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Velimir Galić, odvjetnik iz Požege

2. OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o, Lapašićeva br. 6, Zagreb