REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-454/2024-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec, kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja RG iz [adresa], Dr. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Plavec, odvjetnik u Zagrebu protiv tužene SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica ZG, odvjetnica u [adresa], radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nakon zaključene glavne i javne rasprave 30. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja RG, punomoćnika tužitelja, odvjetnika Dražena Plavec i punomoćnice tužene, odvjetnice ZG, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.

Raskida se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ( javnobilježnički solemniziran pod poslovnim brojem: OV-1291/2019 od 01.02.2019.g.), zaključen između tužiteljice ŠG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 01.02.2019.g., zbog ne izvršenja.

2.

Vlasništvo uknjiženo na nekretnini u korist tuženice SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a radi se o nekretnini, stanu, koji je upisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i nalazi se u stambenoj zgradi u [adresa] (katastarska čestica [katastarska čestica] ), i vodi se kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), u naravi stan na I katu, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini 30,34 čm, i koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, briše se sa imena tuženice BANKE IVANOVIĆ ( upis pod brojem Z-2845/2019 ), te se ponovno upisuje kao vlasništvo tužiteljice ŠG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. 3.

Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju LG naknaditi tuženoj SG parnični trošak u iznosu od 2.050,00 EUR (dvijetisućepedeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Ovom je sudu 26. lipnja 2023. tužbu podnijela ŠG protiv tužene SG u kojoj je navela da je sa tuženom 1. veljače 2019. sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, da je na temelju tog ugovora stan na adresi u [adresa], I. kat, površine 30,34 m2 postao vlasništvo tužene, a da tužena od samog sklapanja navedenog ugovora o njoj nije brinula, iako se to tim ugovorom obavezala već da je grubo zanemarila tu brigu i skrb o njoj te da joj je tu brigu i skrb pružio njen sin RG. Još je navela da joj tužena ne želi niti ubuduće pomagati niti o njoj skrbiti pa da stoga smatra da se ugovor koji je sa tuženom sklopila ne izvršava te je slijedom navedenog predložila da sud presudom raskine navedeni ugovor i da odredi da se u zemljišnim knjigama upisano pravo vlasništva tužene prethodno navedenog stana izbriše te ponovno upiše pravo vlasništva tužiteljice kao i da tuženoj naloži da joj naknadi trošak ovog postupka.

2. Tužiteljica ŠG preminula je dan nakon podnošenja navedene tužbe uslijed čega je ovaj postupak prekinut, a nastavljen je pravomoćnom odlukom ovog suda poslovni broj P-600/2023 od 28. ožujka 2024. u odnosu na RG kao njenog nasljednika i sada u ovom postupku tužitelja.

3. Tužena SG podnijela je odgovor na tužbu u kojem je navela da tužbu i tužbeni zahtjev osporava, da sumnja da je ŠG bila svjesna što čini kada je potpisala punomoć odvjetniku za podnošenje tužbe u ovom postupku, a jer je u to vrijeme bila teško bolesna te je uslijed toga i preminula, no da je svjesna da je RG ovlašten podnijeti tužbu poput ove koja je podnesena. Dalje je navela da su netočni i neistiniti navodi iz tužbe da nije ispunjavala svoje obveze iz ugovora koji je sa ŠG sklopila, da je ŠG bila njena majka sa kojom je živjela u stanu koji se u tužbi navodi, da je brinula o liječenju svoje majke te da ju je za vrijeme njene bolesti njegovala. Još je navela da je RG svoju majku ŠG sve do kraja 2019. vrlo rijetko posjećivao odnosno samo za blagdane i kada ju je nešto trebao, a da je potom počeo redovitije dolaziti, a od kada je ŠG oboljela da ju je znao povremeno odvesti u svoj stan na nekoliko dana, no da je ona o majci prvenstveno brinula. Navela je da je RG njihovu majku u njenoj bolesti obilazio, da ju je vozio liječniku i da joj je povremeno pomagao, no da nije u cijelosti preuzeo brigu o njoj. Također je navela da je RG ranije prema njoj i prema njihovoj majci bio nasilan pa da je majka nju od toga htjela zaštititi i osigurati da ju RG neće oštetiti zbog čega je u tijeku svoje bolesti 2020. godine sačinila pisanu izjavu u kojoj je navela da RG prijeti da će SG u vezi ugovora koji su njih dvije sklopile tužiti i da će tražiti svoj dio, a da ona smatra da za to nema razloga te da je tu izjavu ostavila u teki uz upute za slučaj njene smrti. Slijedom navedenog predložila je da sud tužbeni zahtjev odbije te da tužitelju naloži da joj naknadi trošak ovog postupka.

4. Tužitelj RG je tijekom prethodnog postupka još naveo da je tužena u posljednje tri godine života ŠG svu brigu i skrb o njoj prepustila njemu i da je on majci tu skrb i brigu pružio, da ta skrb i briga nije bila povremena već apsolutna, a da joj je i novčano pomagao. Naveo je i da je od studenog 2022. do svoje smrti ŠG živjela u njegovom stanu u [adresa], a da je tužena u tom razdoblju svoju majku vidjela svega dva puta kao i da je ŠG tuženu htjela viđati i češće i da ju je k sebi pozivala, a da je to činio i on, no da im se tužena nije javljala i da ih je ignorirala. Naveo je i da tužena nije prisustvovala niti majčinom sprovodu niti je na bilo koji način u istome sudjelovala. Također je naveo da se ŠG osjećala zanemareno i napušteno od svoje kćeri u najtežim trenucima i da je zato i podnijela predmetnu tužbu.

5. Tužena je tijekom prethodnog postupka još navela da je tužitelj psihički bolestan, da je uslijed te bolesti bio prema njoj i njihovoj majci ŠG agresivan i da ga se ona zbog toga bojala. Još je navela da joj je ŠG ovdje predmetan stan darovala prije nego je sa njom sklopila ovdje predmetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku izjave i uputa (list 30 i 31 spisa), presliku potvrde (list 39 spisa), presliku uplatnice (list 40 spisa), presliku izjave (list 42 spisa), presliku računa (list 43 spisa), presliku zaključnice (list 44 spisa), presliku medicinske dokumentacije (list 41, 48 do 50 spisa), preslike fotografija (list 60 do 85 spisa), presliku rješenja (list 88 do 96 spisa), presliku dopisa (list 97 spisa), presliku presude (list 98 spisa), presliku podneska (list 99 spisa), presliku tužbe (list 100 spisa) i presliku ugovora (list 112 do 114 spisa), saslušao je svjedoke ZG (list 119 do 121 spisa), ŽG (list 121 spisa), AG (list 123 spisa), OG (list 124 do 126 spisa), DG (list 145 i 146 spisa), PG (list 146 spisa), KG (list 147 do 151 spisa), CG (list 161 spisa), VG (list 190 do 192 spisa), GG (list 244 spisa) i NG (list 261 spisa) te tužitelja RG (list 164 do 168 spisa) i tuženu SG (list 169 do 173 spisa). Primjenom odredaba čl. 226. ZPP-a sud u dokaznom postupku nije na prijedlog tužene saslušao svjedokinju MG obzirom se ista više puta nije odazvala na pozive suda da pristupi na ročište za glavnu raspravu radi njenog saslušanja te svoje izostanke nije opravdala uslijed čega je sud odredio rok za izvođenje ovog dokaza koji je protekao.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Tužitelj RG tužbenim zahtjevom zahtijeva raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je ŠG **.**.2019. kao primateljica uzdržavanja sklopila sa svojom kćerkom, ovdje tuženom SG kao davateljicom uzdržavanja, a iz razloga neispunjavanja ugovorenih obveza tužene.

9. Odredbom čl. 589. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) je propisano da se na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog zakona o ugovoru o doživotnom uzdržavanju dok je odredbama čl. 583. st. 3. istog zakona propisano da svaka strana Ugovora o doživotnom uzdržavanju može zahtijevati raskid tog ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

10. Pravo, pak, zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako druga strana ne ispunjava svoje obveze je imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike primatelja uzdržavanja, a kako među ovdje strankama nema spora da je RG kao sin ŠG pozvan na zakonsko nasljeđivanje iste, a to proizlazi i iz sadržaja rješenja donesenog u ostavinskom postupku iza pokojne ŠG (list 13 do 16 spisa), on je i aktivno legitimiran za ovo zahtijevanje i to neovisno o tome je li ŠG kao stranka ovog ugovora to prethodno zahtijevala, a o čemu među ovdje strankama postoji spor o kojem stoga sud ovom odlukom nije presuđivao.

11. Uvidom u sadržaj predmetnog ugovora (list 112 do 114 spisa) sud je utvrdio da su ŠG i njena kći, ovdje tužena SG ugovorile sljedeće obveze tužene prema svojoj majci (čl. 2.):

- da se za nju redovito skrbi,

- da joj u dogovoru sa njom i prema potrebi obavlja nabavku hrane, lijekova i drugih potrepština,

- da joj obavlja poslove u kući i van kuće koje majka nije u stanju obavljati,

- da joj osigurava pomoć u održavanju osobne higijene i čistoće stambenih prostorija,

- da se o njoj brine u slučaju bolesti i

- da ju po njenoj smrti pokopa u skladu sa mjesnim običajima.

12. ŠG je kao tužiteljica sudu navela da tužena o njoj nije brinula, da je brigu i skrb o njoj grubo zanemarila te da o njoj ni ubuduće ne želi skrbiti dok je RG sudu kao tužitelj naveo da je tužena u posljednje tri godine života ŠG svu brigu i skrb o njoj prepustila njemu te da joj je on tu brigu i skrb sveobuhvatno i apsolutno pružio, a da tužena u tom razdoblju ŠG gotovo nije ni viđala te da je ignorirala njene pozive da se vide i čuju ubog čega se ŠG osjećala od nje zanemareno i napušteno.

13. Saslušan kao stranka RG je sudu iskazao da je majka stranaka ŠG u ljeto 2019. počela abnormalno mršavjeti, da je izgubila 25 kg, a da se tužena na to nije obazirala, iako je sa majkom živjela pa da je on preuzeo brigu i da je majku odvezao u bolnicu. Iskazao je da je i prije majku vozio kada joj je to trebalo, primjerice stomatologu, oftalmologu i u druge gradove te kod njega, a da tužena treba reći zašto ona to nije činila. Iskazao je dalje da je majka operirana krajem 2019., no da je potom pretrpjela moždani udar, a da tužena uz nju nije bila dok je on nakon majčinog izlaska iz bolnice o njoj preuzeo potpunu brigu, vozio ju na preglede te ju odvezao s sebi u stan. Iskazao je i da je majku na par dana bio vratio u njen stan jer njegova zgrada nije imala lift pa je majci bilo teško penjati se, no da ju je tada svaki dan posjećivao, brinuo o njenim obrocima i lijekovima, a da je tužena govorila majci da je u dobrim rukama misleći na njegove. Iskazao je da je radi majčine bolesti kontaktirao brojne liječnike i terapeute koje je poznavao preko svoje supruge i da se njegova majka zbog toga dobro oporavila. Iskazao je da je majka do svoje smrti živjela u njegovom stanu, da je dugo bila samostalna i pokretna pa da je stoga ponekad odlazila i u svoj stan u kojem je živjela tužena i tamo prespavala, a da ju je on ponekad vozio u posjet njenim prijateljicama, da je manje bolesti preležala ili kod njega u stanu ili u svom stanu ili u slučaju potrebe u bolnici, da je on uvijek bio uz nju dok tužena nikada nije razgovarala sa njenim liječnicima niti ju posjećivala u bolnici. Iskazao je da je po uputi liječnika majka morala jesti određenu hranu koju je bilo potrebno pripremiti, no da je jela sve što je htjela. Iskazao je i da svoj stan nije mogla koristiti u cijelosti već samo njen mali dio, a jer je tužena koristila ostali dio, da tužena nije radila te da je dugo po danu spavala pa da njegova majka nije mogla ući u kuhinju i napraviti si doručak jer je tužena u njoj spavala dok se majka bojala da ju ne probudi. Iskazao je da je majci donosio ručak u taj stan, a da ga tužena nije puštala da uđe pa da je taj ručak ostavljao pred vratima ili da ga je majci po špagi preko prozora davao te da je milion puta sa majkom otišao na ručak u restoran. Iskazao je i da tužena nikada nije radila, da je uzimala novac od majke, da ga je potom posuđivala drugima, da je tužena naglog temperamenta, da je majku ucjenjivala za novac koji će joj ostaviti kada ide na more i da je se majka zbog toga bojala. Iskazao je i kako smatra da je motiv tužene za sklapanje predmetnog ugovora bila njena pohlepa za novcem te da je tužena novac imala, a da majci nije ništa kupovala niti je sudjelovala u troškovima. Iskazao je i da je tuženu pitao zašto mu ne pomaže u brizi oko majke, a da mu je ona rekla da mora misliti na sebe , na svoje zdravlje i da ne može pomagati jer joj je to preveliki teret. Iskazao je i da je on imao znanje i iskustvo sa takvom pomoći jer je radio u domu za starije i nemoćne, no i da smatra da je to bila normalna briga za majku, nikakva posebna. Iskazao je da mu je tužena rekla kako smatra da majci nema pomoći te da on smatra da je bila uvjerena da će umrijeti pa da ju je zato tražila da joj napiše izjavu koju je sudu predala, no da on zbog gramatičkih pogrešaka u toj izjavi smatra da je tužena majci diktirala što da piše, a jer je njihova majka bila nagrađivana za svoj književni i pjesnički rad više puta u životu te je pisala pjesme na više narječja i da takve greške sama ne bi učinila. Iskazao je i da je tužena u travnju 2023. došla u njegov stan u posjetu majci, no da ga je tada tražila novac te da on smatra da je bila došla samo zbog novca i kako bi vidjela je li majka svjesna i može li rasuđivati, a da joj ovdje predmetan stan ne bi izmaknuo. Iskazao je da je tužena tada posljednji puta vidjela majku živu, a i čula obzirom se kasnije na majčine i njegove pozive nije javljala, a i da je sa majkom deset dana prije njene smrti bio pred zgradom u kojoj je stan u kojoj stanuje tužena jer je majka tuženu htjela vidjeti, a da im se tužena nije javljala niti je otvorila vrata stana. Iskazao je i da je on majci uplaćivao novac na račun da ga ima, još od prije njene bolesti, a da je tužena sav novac sa majčinog računa bila podigla prije odlaska majke na operaciju 2019. i da ga nikada nije vratila odnosno da je moguće da je njemu njegov novac vratila, no da majci njen nije te da majka potom tuženoj više nije htjela davati ni novac ni karticu. Iskazao je i da tužena nije bila na majčinom sprovodu, a da je za majčinu smrt znala jer joj je poslao poruku i na njenu zgradu stavio partu i to dva puta jer je prva bila strgnuta, a da smatra da je to učinila upravo tužena te da su susjedi iz te zgrade na sprovod došli. Iskazao je i da tužena nije nikako sudjelovala da se majci pomogne, da on ne zna razlog tome i da u odnos tužene i njene majke ne može ulaziti. Također je iskazao da mu je bilo normalno da tužena brine za njihovu majku jer je sa njom živjela, a i da mu je bilo normalno da tužena stoga dobije i ovdje predmetan stan pa da mu ovdje predmetan ugovor nije bio važan kada je za njega saznao.

14. Saslušana kao stranka tužena SG je sudu iskazala da je sa majkom sklopila ovdje predmetan ugovor na majčin prijedlog da se tako zaštiti njeno pravo na ovdje predmetni stan, da joj je majka ovaj stan bila darovala ranije, no da je tužitelj majci govorio da on želi taj stan za sebe i da ga želi prodati pa da ju je majka htjela dodatno zaštititi i da je za to potražila pomoć odvjetnice koja im je predložila sklapanje ovog ugovora. Iskazala je i da je majka prije operacije htjela neki dokument za tu sigurnost te da je sastavila izjavu i stavila ju u tekicu u kojoj je pisala pjesme te joj za to rekla i zamolila da to pospremi, a i da joj je rekla da je ovu izjavu dva puta potpisala da se zna da je to njen potpis.

15. Tužena je još iskazala da je sa majkom živjela cijeli svoj život i da su si međusobno pomagale, da ju je tako savjetovala da pričeka sa operacijom koljena koju su joj liječnici bili preporučili i da joj se koljeno oporavilo, da je majci pomagala nakon što ju je udario auto u zimi 2019. kada je sve za nju obavljala, da joj je doslovno čašu vode davala, a da majka nije bila ozlijeđena, no da je pretrpjela strah zbog kojeg joj je teško bilo izaći iz stana pa da ju je poticala na izlazak i pomagala joj da dođe do dućana i da su ju uspjele oporaviti, da je majka tijekom 2020. gubila kile i da liječnici nisu znali tome uzrok pa da su ustanovili da ima rak gušterače i da je operirana, da je iz bolnice izašla nepokretna i da je ona o njoj brinula, a da ju je tužitelj vozio jer je imao auto. Iskazala je i da je majku dvorila, da joj je kuhala prema uputama liječnika i sa interneta, no da je majka bila svojeglava i da je jela što nije smjela, da ju je podizala jer je bila nepokretna i to sigurno 50 puta dnevno. Iskazala je da se njena majka oporavila, da je 2021. već bila u rutini, da joj je nabavljala namirnice, da ju je prala, da joj je plaćala račune, a da majka nije bila zahtjevna, no da je u koordinaciji bila nesigurna. Iskazala je da je šest i pol mjeseci prije smrti rak kod majke metastazirao, da je ona još bila dobro, da je 2022. prije Božića otišla u posjet tužitelju na par dana i da je tamo dobila temperaturu i da joj je javila da nije dobro, da je potom u siječnju došla k njoj u stan sa hodalicom, da joj je rekla da je imala gripu, da je ostala kod nje u stanu, a da ju je tužitelj vodio na kavu u kvartu. Iskazala je da je tužitelj majku potom u veljači zatvorio kod sebe u stanu, a da ju je pustio nakon tjedan dana te da su nastavile živjeti zajedno sve do Uskrsa kada je otišla k tužitelju na vikend i nije joj se više javila, a da joj je rekla kada ju je dobila na telefon da je pretrpjela moždani udar. Iskazala je da je zbog toga došla k njoj, da je primijetila da majka otežano komunicira te da ju je tužitelj nakon dva dana vratio k njoj u stan. Iskazala je i da je tužitelj njihovu majku prije njene smrti odveo k sebi nakon što je rekao da će ju provozati po kvartu te da ju nije obavijestio da je majka umrla. Iskazala je i da je za majku apsolutno brinula, da je plaćala hranu iz svoje ušteđevine, da je povremeno radila pomažući starijim osobama i tako zarađivala, da su majka i ona dijelile troškove te nešto stavljale i na stranu, da je nakon majčine operacije bila njen fizioterapeut, da je sa njom vježbala da može ustati i hodati, da je trebalo voditi ju na wc, posjesti, odrezati joj nokte, obući ju, skuhati joj i oprati joj te biti uz nju da bude sigurna da neće pasti kada ustane, da je sa majkom kontaktirala mobitelom kada je ona bila u bolnici, da je majka pred kraj života zbog tableta bila uspavana, da nije izlazila, da je najčešće bila doma u kolicima, da se kretala po stanu držeći se za namještaj, da je trebala pomoć pri podizanju i da joj je ona tu pomoć pružala, a da ju je tužitelj povremeno vodio k sebi te ju vozio doktoru jer je imao auto dok ona i majka auto nisu imale te nisu ni vozačice. Iskazala je i da je majku zadnji puta vidjela u lipnju odnosno u svibnju kod nje doma kada ju je tamo dovezao tužitelj.

16. Tužena je još iskazala da tužitelj ima dijagnozu paranoidne šizofrenije, da su mu socijalni radnici htjeli oduzeti poslovnu sposobnost, a da majka nije htjela biti njegov skrbnik, da niz godina nije bio u kontaktu ni sa njom ni sa njihovom majkom, a da je potom majku nagovarao da sa njim sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju jer je htio uzeti predmetni stan, da je zbog toga znao na majku i nju vikati, da su ga se obje bojale, da je majka znala da on svoju ćud nikada neće promijeniti, da je znao majci prijetiti da će ju ubiti, a da je nju fizički napadao. Iskazala je i da ju je napao nakon majčine operacije, u njihovom stanu, da ju je bio tražio da mu da majčinu odjeću i ručnike, iako majka nije željela da joj on to u bolnicu nosi, da je na nju krenuo bacati ukrasnu staklenu kuglu, da ju je udario šakom u bradu, da ju je vukao u namjeri da ju izbaci iz stana da joj je rekao da će ju izbaciti i da je kurva, da ju je udarao po ruci kojom se bila primila za štok. Iskazala je da joj je majka rekla da to prijavi policiji, no da nije smatrala da će od toga što imati, no da tužitelja potom, u vrijeme dok se majka oporavljala od operacije, nije dva mjeseca puštala u stan, a da ga je potom pustila kako bi si majka i on radili društvo jer su oboje bili bolesni. Iskazala je i da je tužitelj znao govoriti da mora istjerati sotonu iz svog stana, da je majci kada je bila kod njega branio da telefonira pa tako i da se njoj javi, da joj se majka od tamo javljala kada njega nije bilo u stanu, da ju je i u to vrijeme psovao, nazivao kurvom, da ju je udarao i htio izbaciti iz njenog stana. Iskazala je i da je tužitelj majku puno puta znao zatvoriti i reći da istjeruje vraga, da joj je znao uzeti karticu pa da ga je tražila da joj ju vrati i da je rekao da će kontrolirati kako majka troši novac. Iskazala je i da ju je tužitelj u svibnju pokušao zadaviti u hodniku njenog stana, da ju je primio za vrat i rekao da će ju skršiti, da se ona bojala da će ju ubiti, da se izmicala i samo mu klimala, a da je majka na to rekla da ne može ništa jer umire te da je tome svjedočila i majčina prijateljica OG. Iskazala je i da joj je doktor rekao da je bolest od koje tužitelj boluje bomba i da ju sutra može ubiti. Iskazala je i da su ona i jaka odvjetnici rekle da je tužitelj nasilan i da ima povijest kaznenih djela pa da zato majka želi sklopiti predmetni ugovor. Iskazala je i da je njena majka pred kraj života rekla da je tužiteljeva lutkica i neka on odluči što će sa njom. Iskazala je i da ju je tužitelj izudarao i rekao joj da nema prava, da je uzeo svu majčinu dokumentaciju, da je tužitelj bolestan, da je manevrirala između njega i majke i da se nekada morala i povući pa da stoga nije znala za sve doktore koji su majku liječili. Iskazala je i da je tužitelju plaćala za to što je majku vozio autom, a da mu je to plaćala i majka.

17. Prethodno opisani iskazi stranaka su prema ocjeni ovog suda u bitnom suglasni o tome je li ŠG u razdoblju od sklapanja predmetnog ugovora 1. veljače 2019. do svoje smrti 27. lipnja 2023. bila zbrinuta u smislu odredaba čl. 2. ovdje predmetnog ugovora obzirom su i tužitelj i tužena sudu iskazali da se o majci skrbilo, da joj se kada je za to bilo potrebe nabavljala hrana i lijekovi i da joj se pomagalo u osobnoj higijeni, prehrani te liječenju i opravku od bolesti pa je sud, uvažavajući i da je iskaze stranaka o tome ocijenio jasnima i životnima te da niti iz ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi drugačije, na temelju istih nedvojbeno utvrdio da ŠG u brizi i skrbi kakva je ugovorena odredbama čl. 2. ovdje predmetnog ugovora nije oskudijevala.

18. Prethodno opisani iskazi stranaka su, međutim, bitno različiti o tome je li ŠG ovu skrb i brigu u ovdje predmetno vrijeme pružala tužena SG.

19. Na prijedlog tužitelja sud je kao svjedoke saslušao ŽG, AG, DG, PG i GG. ŽG je iskazala da je kao liječnica sudjelovala u liječenju ŠG zadnjih mjeseci njenog života i da su tijekom tog liječenja liječnici od njene obitelji kontaktirali samo sa RG, a da nije niti čula da ŠG ima kćer te da i nju kao liječnicu nitko treći nije tražio informacije o tom liječenju. AG je iskazao da je ŠG upoznao kao njen liječnik te da ju je u tom svojstvu posjetio desetak puta u proljeće i ljeto 2023. u njenom domu u [adresa] kada bi se tamo sa medicinskom sestrom zadržao oko pola sata, da se sa tužiteljem u tom razdoblju bio i čuo telefonom u vezi tog liječenja, a da za tuženu nikada nije čuo te da ne može svjedočiti o brizi tužene za ŠG. DG je iskazao da je 17, 18 godina poznavao ŠG, da je sa njom posljednje dvije godine njenog života imao intelektualan odnos, da su se nalazili na piću i razgovoru, no da mu ona nije nikada spominjala svoju kćer i da ne zna ništa o njenom odnosu na njenom kćeri. Iskazao je i da je primijetio da je ŠG bilo neugodno pričati na temu odnosa u obitelji, a da on u to i nije htio ulaziti. Iskazao je i da 30 godina poznaje tužitelja RG te da je od njega čuo da nije imao potporu svoje sestre u brizi za njihovu majku. PG je iskazao da tuženu ne poznaje, da ju nikada nije vidio, no da mu je tužitelj kao njegov prijatelj pričao da ona uopće ne brine o njihovoj majci ŠG. Iskazao je i da je ŠG vidio dva puta u životu i to pri susretu u kvartovskom parku kada je šetala sa tužiteljem te da je sa njom razgovarao samo o tome kako je ona i da će sve biti dobro. GG je iskazala da je bila liječnica ŠG u razdoblju od 2021. do njene smrti, da joj je ŠG dolazila na redovne kontrole u polikliniku svaka tri do četiri mjeseca i to u pratnji sina RG, a da nije znala da ona ima kćer sve dok joj to tužitelj nije rekao nakon njene smrti te da ju nikada nije upoznala. Iskazala je i da joj se ŠG nije povjeravala o svojim obiteljskim i osobnim odnosima, da su razgovarale samo o njenoj bolesti te da je imala dojam da je zadovoljna sa skrbi koju prima od sina.

20. Sud je opisane iskaze svjedoka ocijenio jasnima, logičnima, životnima i stoga uvjerljivima pa je na temelju istih utvrdio da su svjedoci ŽG, AG i GG sa ŠG proveli ograničeno vrijeme kao njeni liječnici prilikom liječničkih pregleda (ŽG, AG samo posljednjih mjeseci njenog života) i da su tom prilikom isključivo svjedočili brizi koju je ŠG pružao njen sin RG dok nikakvom odnosu tužene sa njenom majkom ŠG nisu neposredno svjedočili. Ovi su iskazi svjedoka tako prema ocjeni suda potvrdili prethodno utvrđenu činjenicu da je ŠG u bolesti bila zbrinuta, no stav je ovog suda da ovi iskazi ne dokazuju izostanak ovdje predmetne ugovorene skrbi i brige tužene za majku ŠG obzirom sadržaj iste ne obuhvaća isključivo skrb i brigu u bolesti o kakvoj su ovi svjedoci iskazivali dok ovi svjedoci potpunom opsegu i sadržaju života ŠG u ovdje predmetnom razdoblju nisu svjedočili. Na temelju opisanih iskaza svjedoka sud je utvrdio i da su prijatelj ŠG DG i prijatelj RG PG od ovdje tužitelja RG i to dosta šturo čuli da je skrb ovdje tužene za svoju majku izostala dok izostanku te skrbi nisu samostalno i neposredno svjedočili. Uvažavajući, pak, da su već sami navodi ovdje stranaka, a i njihovi iskaz o izostanku ove skrbi od strane tužene potpuno različiti sud je ocijenio da ovakva saznanja svjedoka, ostvarena isključivo na temelju navoda jedne od ovih stranaka, među njima spornu činjenicu ne mogu vjerodostojno dokazivati. Sud je stoga ocijenio da opisani iskazi svjedoka saslušanih na prijedlog tužitelja ovdje spornu činjenicu da tužena SG u ovdje predmetno vrijeme ŠG nije pružala skrb i brigu kakvu se ugovorom sa njom obavezala, ne dokazuju.

21. Na prijedlog tužene sud je kao svjedoke saslušao ZG, OG, KG, CG, VG i NG. ZG je iskazala da joj se kao odvjetnici obratila za pomoć ŠG, da joj je rekla da živi sa kćerkom i da jedna drugoj pomažu, da je potom razgovarala i sa ovdje tuženom i da joj je ona rekla da je ŠG pretrpjela moždani udar, da je imala operaciju, da je nepokretna i da ona o njoj brine te da joj mora mijenjati pelene jer leži, a da joj je u kasnijem kontaktu gospođa ŠG rekla da se oporavlja, a da joj ovdje tužena kuha. OG je iskazala da je kao dugogodišnja prijateljica ŠG poznavala i njenu djecu, da joj se ŠG nikada nije žalila da joj kći SG ne pomaže, da si je, međutim, ŠG dok je bila pokretna sve obavljala sama, a da nije mogla hodati tek dva do tri mjeseca prije smrti. Iskazala je i da si je ŠG kuhala sama, da joj je hranu donosio i sin RG i ona kada ŠG nije mogla hodati, a i da zna da je ovdje tužena obavljala kupovinu i kuhala za nju i majku, no da ne zna je li to ŠG pasalo obzirom je SG jela nekakvu bio hranu. Iskazala je i kako smatra da se ovdje tužena i ŠG nisu nikako slagale, a da smatra da je to stoga što ovdje tužena nije psihički dobro, a što je zaključila jer nikada nije radila, iako je njena majka nastojala da to započne, jer je po cijele dane bila u kući, jer nije imala ni prijatelja ni dečka, a sve to za nju nije normalno. Iskazala je i da je svega dva puta bila u predmetnom stanu te da je sa ŠG radije šetala i odlazila na kavu, a jer je SG koristila veću sobu, a ŠG samo kuhinju preuređenu u sobu. Iskazala je i da tužena nije imala auto i da majku nije mogla voziti, no da si je ŠG prijevoz mogla platiti, a i da ju je sin mogao voziti. KG je iskazala da joj je ŠG kao prijateljica znala pričati o svojoj kćeri pa tako i da je njihov odnos dobar, a i da se nekada svađaju, da je tuženu vidjela svega par puta, da zna da je ona vegetarijanka pa da joj se ŠG znala žaliti da joj smeta kada joj kuha, a joj znala reći i da joj skuha čaj, da joj pomaže kada ne može ustati, da joj ode u dućan, da kupuje stvari na akciji, a i da je ŠG bila više fokusirana na sina RG i to osobito jer ju je on mogao odvesti doktoru, a kći SG je bila zatvorena u kući i ne toliko aktivna. CG je, pak, iskazao da je bio liječnik ŠG, da ovdje tuženu ne poznaje i da ne zna ništa o njenom odnosu sa majkom te da mu ŠG nije spominjala svoje obiteljske odnose. Iskazao je i da je vidio da samo njen sin RG dolazi k njemu po ono što je za liječenje ŠG bilo potrebno. VG je iskazala da je kao dugogodišnja prijateljica ovdje tužitelja dobro poznavala ŠG, da stoga zna i da ovdje tužena o svojoj majci u zadnjim godinama njenog života i kada je ona to zbog bolesti trebala nije brinula, da zna da se ŠG znala žaliti da joj je bljutavo ono što joj kćer skuha, a i kada joj je sin skuhao povrće, da joj se znala žaliti da joj je teško jer je kćer prema njoj emocionalno hladna, no da je takva jer je takav bio i njen otac te da je svjedočila da se tužena nije javljala na telefon kada ju je majka zvala, a jednom i da nije otvarala vrata stana što je ŠG teško palo. Iskazala je i da nije nikada vidjela da bi tužena majku posjetila u bolnici. IG je, konačno, iskazala da je bila poznanica ŠG, no da sa njom nikada nije razgovarala o njenim obiteljskim odnosima, da tuženu ne poznaje te da joj je ŠG samo bila spomenula da ju ima.

22. Sud je opisane iskaze svjedoka CG i NG ocijenio jasnima, logičnima i stoga uvjerljivima te je na temelju istih zaključio da oni o ovdje spornom odnosu tužene i njene majke te brizi i skrbi tužene za njenu majku nemaju nikakvih saznanja pa stoga i da njihov iskaz činjenice odlučne za ovaj spor ne dokazuje.

23. Sud je i opisane iskaze svjedokinja ZG, OG i KG ocijenio jasnima, životnima, logičnima te stoga, uvažavajući da su u bitnome i suglasni, uvjerljivima pa je na temelju istih utvrdio da je ovdje tužena SG svojoj majci ŠG dok je ona uslijed bolesti i operacije bila nepokretna, u stanu kojem su zajedno živjele sveobuhvatno pomagala pri čemu primjerice pri ustajanju, kretanju i obavljanju higijene, a da je i inače tijekom njihovog zajedničkog života majci, kada i sebi, povremeno kuhala obroke te nabavljala hranu, čemu su ove svjedokinje kao prijateljice i odvjetnica ŠG svjedočile na način da im je ona o tome govorila. Na temelju iskaza svjedokinja OG i KG sud je utvrdio i da je tužena rijetko izlazila iz stana u kojem je sa majkom živjela te da majku nije vozila kamo joj je bilo potrebno, a jer nije znala voziti automobil te ga nije niti imala, no da je za ŠG to činio njen sin RG, čemu su ove svjedokinje svjedočile također na način da im je ŠG o tome govorila, a i neposredno.

24. Opisanom iskazu svjedokinje VG sud je povjerovao u dijelu da je tužena svojoj majci kuhala, a da se njenoj majci to kuhanje nije sviđalo jer su tako iskazivale i svjedokinje OG i KG. Dio njenog iskaza, međutim, da tužena o majci nije brinula sud je ocijenio kao proizvoljan i nelogičan zaključak ove svjedokinje koji je kontradiktoran sa njenim iskazom da je tužena majci kuhala, pa makar i kako se to majci nije sviđalo. Da je, pak, tužena prema majci bila emocionalno hladna, kako je ova svjedokinja još iskazala da joj se ŠG požalila, nije iskazao nitko od ostalih saslušanih svjedoka pri čemu niti dugogodišnje i bliske prijateljice ŠG, OG i KG koje su o odnosu tužene i njene majke imale neposredna saznanja pa je sud i ovaj iskaz svjedokinje ocijenio kao nelogičan i neuvjerljiv osobito uvažavajući i da iz iskaza ove svjedokinje jasno proizlazi da odnosu tužene i njene majke nikada nije neposredno svjedočila. Pri tome, međutim, valja reći, da i eventualna emocionalna hladnoća ovdje tužene prema svojoj majci ŠG dokaz ovdje predmetnog izostanka skrbi i brige za istu ne predstavlja.

25. Sud je tako na temelju iskaza svjedokinja koje je saslušao na prijedlog tužene utvrdio da je tužena svojoj majci, kada su zajedno stanovale, u bolesti pomagala pri kretanju i osobnoj higijeni, a i inače u nabavci hrane i kuhanju dok ju nije vozila kamo ju je trebalo, a obzirom nije imala automobil i nije znala voziti. Sa ovim je utvrđenjem, prema ocjeni ovog suda, u bitnom suglasan i iskaz tužene saslušane kao stranke da je o svojoj majci nakon operacije uslijed dijagnoze raka, a kada je bila nepokretna, brinula na način da ju je dvorila, da ju je podizala, pomagala joj da ustane i hoda, vodila ju na wc, posjedala, rezala joj nokte, oblačila, prala joj stvari i da joj je kuhala dok ju je tužitelj vozio jer je imao auto, a i da je majka oko jela bila svojeglava i nije pratila upute liječnika pa je sud i tom iskazu povjerovao, a iskaz tužitelja da tužena nije bila uz majku nakon što je uslijed bolesti operirana i da je potpunu brigu o njoj preuzeo on ocijenio neuvjerljivim i nelogičnim te stoga neistinitim osobito uvažavajući da je tužitelj jasno te suglasno prethodnom utvrđenju suda iskazao da je majka stranaka u razdoblju liječenja nakon operacije određeno vrijeme boravila u stanu sa tuženom (jer nije mogla po stepenicama do njegovog stana) dok ju je on vozio liječnicima i u bolnicu te činjenicu da iskazi svjedoka saslušanih na prijedlog tužitelja istinitost ovog njegovog iskaza nisu potvrdili. Sa ovim je utvrđenjem suda, valja reći, suglasan i sadržaj isprave koju je sudu dostavila i predložila čitati kao dokaz tužena (list 30 spisa) obzirom iz istoga proizlazi da je sama ŠG u listopadu 2020. i tako u ovdje predmetnom vremenskom razdoblju zapisala da se ovdje tužena za nju čitav život brine i pomaže joj, a tužitelj istinitost svog navoda da je ŠG ovo zapisala prema diktatu tužene nije dokazao dok je njegova ocjena da to dokazuju gramatičke pogreške iz teksta ove izjave, a jer ih ŠG kao pjesnikinja sama nikada ne bi činila, prema stavu ovog suda nejasna, nelogična i stoga neuvjerljiva obzirom iz ostalih na prijedlog stranaka izvedenih dokaza ne proizlazi niti da je ovdje tužena sklona činiti gramatičke pogreške pri sastavljanju izjava niti da je ŠG za života postupala prema naredbama svoje kćeri, ovdje tužene.

26. Među strankama nije sporno da je ŠG pokopana prema mjesnim običajima, a tužena nije izričito osporila niti činjenicu da je ovaj pokop organizirao tužitelj RG o kojoj su i on i na njegov prijedlog saslušana kao svjedokinja VG suglasno iskazali. Tužena je, međutim, saslušana kao stranka iskazala da ju tužitelj nije obavijestio o majčinoj smrti te da nije znala za njen sprovod dok je tužitelj kao stranka iskazao da je tuženu apsolutno o tome obavijestio te da je to učinio tako što ju je pokušavao dobiti na telefon, no nije se javljala, slao joj je poruke i u dva je navrata na ulaz zgrade u kojoj stanuje stavio partu. Opisani je iskaz tužitelja, međutim, prema ocjeni ovog suda nelogičan obzirom iz njega jasno proizlazi da sa tuženom izravan kontakt radi obavijesti o smrti majke i njenom sprovodu nije ostvario. Kako su, pak, saslušane kao svjedokinje OG i KG bile iskazale da su kao prijateljice ŠG znale da tužena rijetko izlazi iz stana, a sud je tim iskazima povjerovao uvažavajući i da iz ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi suprotno, sud je na temelju navedenog utvrdio da je upravo uslijed rijetkog izlaska tužene iz svog stana sasvim životno moguće da ista partu na vratima zgrade sa obavijesti o smrti i sprovodu svoje majke nije vidjela te da tako, obzirom ju, kako je sam iskazao, tužitelj nije uspio dobiti na telefon da joj o tome javi, za majčinu smrt, a niti za potom sprovod nije znala.

27. Tužena je, pak, prema ocjeni suda, jasno i logično kao stranka iskazala da ju je tužitelj stalno tukao, da joj je više puta prijetio da će ju ubiti, da ga zbog toga u svoj stan neko vrijeme nije puštala te da on boluje od psihičke bolesti za koju joj je njen liječnik rekao da je kao bomba i da ju sutra može ubiti pri čemu je detaljno opisala situaciju u kojoj ju je u njenom stanu šakom udario u bradu, vukao u namjeri da ju izbaci iz stana, lupao po ruci kojom se držala za štok i govorio joj da je kurva. Uvažavajući i da je saslušana kao svjedokinja OG iskazala da je neposredno svjedočila situaciji u kojoj su se ovdje stranke tukle u stanu tužene u koji je bila došla posjetiti ŠG, a saslušana kao svjedokinja KG da joj je ŠG pričala da se njen sin i njena kćer tuku te da iz sadržaja isprava koje je sudu dostavila i predložila čitati tužena (list 88 do 100 spisa) jasno proizlazi da je sudskom odlukom ovdje tužitelju bila izrečena mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi jer je 1992. u ovdje predmetnom stanu u stanju trajne duševne bolesti s umišljajem započeo, ali nije dovršio ubojstvo ovdje tužene davljenjem iste i da je sudskom odlukom ovdje tužitelju, a na zahtjev njegove majke ŠG bilo naloženo da iz ovdje predmetnog stana iseli dok iz ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi suprotno, sud je opisanom iskazu tužene povjerovao i na temelju istog utvrdio da je tužitelj prema tuženoj unatrag dugi niz godina više puta postupio iznimno nasilno, koja činjenica prema stavu ovog suda predstavlja sasvim jasan, logičan i životan razlog izbjegavanja tužene budućih susreta i komunikacije sa tužiteljem. U takvoj je, pak, situaciji, prema stavu ovog suda logično i životno da tužena nije primila informaciju koju joj je (telefonom ili porukom) dostavljao tužitelj (o majčinoj smrti i sprovodu) što potvrđuje pravilnost utvrđenja da tužena za navedeno nije znala.

28. Valja još reći i da je sud povjerovao iskazu tužitelja da je on o svojoj majci brinuo i to kako dok je stanovala sa tuženom, donoseći joj obroke, vozeći je na preglede liječnicima te kontaktirajući sa njenim liječnicima u vezi njenog liječenja, a i dok je stanovala kod njega, osiguravajući joj obroke, liječničku pomoć i sveobuhvatnu skrb, uvažavajući da su istu potvrdili i svi na prijedlog stranaka saslušani svjedoci te da da ju je tužitelj pružao proizlazi i iz sadržaja isprava koje je sudu dostavio i predložio čitati kao dokaz (list 39, 41, 42, 49 i 50 spisa), no da takva briga i skrb, koju je i tužitelj u svom iskazu opisao kao normalnu, a koju da je majci pružio ni tužena nije zanijekala, sama po sebi ne dokazuje da je briga i skrb tužene SG za njenu majku izostala osobito uvažavajući da su svi članovi obitelji slijedom odredaba čl. 4. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) dužni međusobno se pomagati pa je sin ŠG svojoj majci, neovisno o ovdje predmetnim ugovorenim obvezama tužene, bio dužan u njenoj potrebi pomoći. Tužitelj, pak, nikakvim drugim dokazima, kako je već prethodno navedeno, sudu nije dokazao da je briga i skrb tužene prema njenoj majci izostala pri čemu valja naglasiti i da prema stavu ovog suda za uspjeh sa tužbenim zahtjevom za raskid predmetnog ugovora ne bi bilo dovoljno dokazati samo da je ova briga i skrb tužene izostala već da je tužena svjesno izbjegavala izvršavati svoje ugovorne obveze prema majci sa namjerom da se tih obveza oslobodi, a da je tako postupala iz dokaza izvedenih na prijedlog tužitelja, kako je to već prethodno obrazloženo, ne proizlazi. U situaciji, pak, kada je zbog prethodnog opetovanog te prema ocjeni ovog suda iznimno nasilnog postupanja tužitelja prema tuženoj prema stavu ovog suda bilo sasvim očekivano da tužena izbjegava svaki kontakt sa tužiteljem, nije ni logično ni životno da bi na mjestima i u trenucima kada tužitelj kao sin ŠG za nju brinuo i skrbio, tužena svoju brigu i skrb za majku nametala.

29. Ni iskaz, pak, tužitelja da se majka stranaka ŠG bojala reakcija tužene vezanih uz novac, da tužena svoj novac nije zarađivala već da je živjela od majčinog, da je tužena znala spavati dugo i tako zauzeti kuhinju u stanu u kojem je sa majkom živjela pa si majka nije mogla pripremiti doručak, da tužena majku u bolnici nije posjećivala i da nije kontaktirala sa njenim liječnicima, a i da tužena nije htjela otvoriti vrata stana kada su joj u posjetu (i donijeti joj pjesmu) stigli on i majka što je njihovu majku rastužilo, prema stavu ovog suda ne predstavlja dokaz svjesnog izbjegavanja tužene da izvrši ovdje predmetne ugovorne obveze prema majci sa namjerom da se tih obveza oslobodi. Naime, tužena predmetnim ugovorom nije preuzela obvezu financijski uzdržavati majku, a da to i ne bi imalo smisla proizlazi iz o tome u bitnom suglasnih iskaza stranaka i svjedokinja OG i KG da tužena redovnih primanja nije imala dok je ŠG imala dobru mirovinu. Svjedokinja OG je, pak, iskazala da je ŠG u ovom stanu koristila za sebe preuređenu kuhinju koji iskaz je opisanom iskazu tužitelja suprotan dok iz ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužena ikada na način koji je opisao tužitelj onemogućila majci da doručkuje. Tužena je, pak, saslušana kao stranka iskazala da se sa majkom kada je ona boravila u bolnici bila čula preko mobitela, no i da detalje o majčinom liječenju i liječnicima ne zna jer je tužitelj uzeo svu tu dokumentaciju i vozio majku, a majka nakon drugog moždanog udara nije mogla koristiti mobitel, koji je iskaz sud pored prethodnog utvrđenja da tužena nije znala voziti automobil, da je iz stana rijetko izlazila te da je sa tužiteljem bila u iznimno poremećenim odnosima ocijenio životnim i istinitim te je na temelju istog zaključio da predmetnim ugovorom obveza tužene da majku vozi na liječenje nije ni ugovorena dok u okolnostima postupanja tužitelja prema njihovoj majci te njenog odnosa sa njime obvezu skrbi i brige za majku ugovorene obveze nije zanemarila propustom da osobno kontaktira majčine liječnike. Tužena, konačno, predmetnim ugovorom nije preuzela obvezu odazvati se na svaki majčin poziv za druženje dok je u situaciji kada je majka bila u društvu tužitelja, obzirom na prethodno utvrđen iznimno loš odnos između ovdje stranaka, bilo očekivano i opravdano da tužena kontakt isključivo radi druženja nastoji izbjeći.

30. Na temelju svega navedenog sud je, dakle, nedvojbeno utvrdio da tužena nije propustila izvršiti obveze koje je ovdje predmetnim ugovorom sklopljenim sa majkom ŠG preuzela obzirom je u razdoblju od sklapanja ovog ugovora do smrti majke u vrijeme kada su zajedno živjele u ovdje predmetnom stanu brinula (skrbila) o majčinom oporavku od bolesti na način da joj je pomagala ustati i hodati, održavati osobnu higijenu, nabavljala joj hranu i pripremala obroke. Činjenica da tužena majku nije vozila automobilom kamo je trebalo prema stavu ovog suda ne dokazuje da tužena obveze koje je ovdje predmetnim ugovorom sklopljenim sa majkom ŠG preuzela nije ispunila obzirom tužena automobil nije znala voziti pa je ovaj sud stava i da stranke ovog ugovora kao majka i kći koje zajedno žive te stoga sasvim notorno znaju za izostanak ove vještine tužene, tu obvezu tužene kao vrstu skrbi za majku nisu niti ugovorile. Ni činjenica da tužena nije organizirala pokop svoje majke prema stavu ovog suda ne dokazuje da tužena u smislu odredaba čl. 583. st. 3. ZOO-a obveze koje je ovdje predmetnim ugovorom sklopljenim sa majkom ŠG preuzela nije ispunila obzirom je sud utvrdio da tužena za smrt majke po nastupu iste, a obzirom je ovaj pokop organiziran i proveden, ni neko vrijeme po istoj nije niti saznala. Ni činjenica, konačno, da je o ŠG istovremeno sa tuženom skrbio i brinuo njen sin RG, ne dokazuje da tužena obveze koje je ovdje predmetnim ugovorom sklopljenim sa majkom ŠG preuzela nije ispunila, a to ne dokazuju niti uslijed ove istovremene brige i skrbi djece ŠG za nju sasvim notorni povremeni i privremeni prekidi iskazivanja te brige i skrbi od strane tužene osobito uvažavajući utvrđene iznimno narušene odnose između sina i kćeri ŠG, a ovdje tužitelja i tužene.

31. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredaba čl. 583. st. 3. ZOO-a sud je tužbeni zahtjev tužitelja da predmetni ugovor raskine jer tužena svoje ugovorene obveze ne ispunjava te da kao posljedicu toga odredi da se u zemljišnim knjigama upisano pravo vlasništva tužene stana koji je predmet tog ugovora izbriše te ponovno upiše pravo vlasništva ŠG ocijenio neosnovanim te je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude, a istom stoga i nije utvrđivao daljnju među strankama spornu pretpostavku osnovanosti dijela istog, da je tužena upravo na temelju predmetnog ugovora postala vlasnica predmetnog stana.

32. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog postupka ocijenjen je neosnovanim jer isti u ovom sporu nije uspio pa je također odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude. Tuženoj, je, pak, obzirom je u ovom sporu uspjela, kao potreban za ovu parnicu priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici i odmjeren prema dostavljenom troškovniku, u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, u daljnjem tekstu: OT) pa tako trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištu 2.7.2024. od 25 bodova (tbr. 9/5) te trošak zastupanja na ročištima 13.9.2024., 28.11.2024., 18.2.2025., 19.3.2025., 3.4.2025., 4.4.2025., 1.7.2025. 14.10.2025. i 30.10.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) pa tako sveukupno 1025 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR iznosi 2.050,00 EUR. Tuženoj je tako dosuđen trošak ove parnice u navedenom iznosu pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju RG po punomoćniku

2. Tuženoj SG po punomoćnici