REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1149/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u OD Musulin i suradnici u Zagrebu, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., OIB:39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, zastupan po punomoćnici CGĆ, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 20. studenoga 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja KG te punomoćnice tuženika, dana 16. prosinca 2025. godine

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 12. svibnja 2025. i 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 6.636,14 eura od 08. rujna 2020. do isplate te sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 363,86 eura od 12. svibnja 2025. i to po stopi do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate  za  referentno  razdoblje  koje  prethodi  tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.460,00 eura sa zateznim kamatama tekućima od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.300,00 eura sa zateznim kamatama tekućima od 08. rujna 2020 do isplate, kao

neosnovan.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 363,86 eura iz točke I. izreke ove presude tekućih od 08. rujna 2020. do 11. svibnja 2025., kao neosnovan.

V. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.460,00 eura iz točke II. izreke ove presude tekućih od 08. rujna 2020. do 15. prosinca 2025., kao neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.933,88 eura sa zateznim kamatama tekućima od 16. prosinca 2025.  do  isplate  po  stopi  određenoj  za  svako  polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa  koju  je  Europska  središnja  banka  primijenila  na  svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.455,16 eura sa zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude do isplate, kao neosnovan.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 12. veljače 2020., oko 06,25 sati, na željezničkoj stanici u [adresa], ozlijeđena prilikom odlaska na posao, na način da je pala na zaleđenom drvenom prijelazu preko željezničkog kolosijeka, dok se kretala prema peronu gdje je stajao vlak. Svjedok predmetnog događaja je ZG koja se kretala istim pravcem kao i tužiteljica. Odgovornost tuženika proizlazi iz činjenice da je do nezgode došlo zbog ne posipanja i neodržavanja drvenih prijelaza preko željezničkog kolosijeka, a za čije održavanje i čišćenje je nadležan tuženik. Obzirom tuženik nema zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema trećima, tužiteljica od istog potražuje naknadu štete. U predmetnoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć u KB „Sveti Duh“. Zbog zadobivenih ozljeda trpjela je fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njezine opće životne i radne sposobnosti zbog čega trpi duševne boli, zaostalo joj je naruženje te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se radi naknade štete za zadobivene ozljede u cilju mirnog rješenja spora dana 08. rujna 2020. obratila tuženiku odštetnim zahtjevom, međutim tuženik nije dostavio ponudu. Slijedom, tužiteljica je radi zaštite svojih prava prisiljena ustati tužbom te potražuje i naknadu za sastav odštetnog zahtjeva u skladu s odvjetničkom tarifom. Tužiteljica potražuje od tuženika iznos naknade štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha kako slijedi: po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli iznos od 11.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 11.000,00 kn, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 20.000,00 kn, za zaostalo naruženje iznos od 8.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.000,00 kn. Predlaže sudu presudom naložiti tuženiku isplatu naknade štete u iznosu od 53.500,00 kn/7.034,31 eura sa zateznim kamatama koje teku od 08. rujna 2020. do isplate te troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude do isplate.

2. Podneskom od 12. svibnja 2025. i 18. lipnja 2025. tužiteljica je konačni tužbeni zahtjev postavila na način da je zatražila naknadu štetu u iznosu od 9.760,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 08. rujna 2020. do isplate. Dakle, učinila je preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, kojoj preinaci se tuženik protivio, međutim dopuštena je preinaka tužbe, tj. daljnje raspravljanje po tako postavljenom tužbenom zahtjevu, stoga što je tužitelj tek po izvedenom medicinskom vještačenju povećao tužbeni zahtjev, pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo povišenje tužbenog zahtjeva, dakle, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP).

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti osporavajući istu kako u osnovi tako i u visini te poriče odgovornost za predmetni štetni događaj. Tuženik prije svega ističe kako nema nikakvog saznanja o predmetnom štetnom događaju te da tužiteljica nije dokazala da je spornog dana bila putnik u vlaku. Nadalje, tuženik poriče odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja i ističe da je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužiteljice koja se kritične zgode kretala krajnje nepažljivo (navodno) prema peronu u željezničkoj stanici [adresa] po drvenom prijelazu preko željezničkog kolosijeka. Tuženik ističe da u konkretnom slučaju kriterij odgovornosti nije objektivan iz razloga što djelatnost tuženika u odnosu na održavanje perona, kolosijeka i prijelaza između istih nije opasna djelatnost, niti je prijelaz preko kolosijeka opasna stvar, zbog čega se eventualna odgovornost temelji na krivnji koju tužiteljica treba dokazati. Ukoliko je tužiteljica nastradala na način kako opisuje u tužbi, označeni tuženik ističe kako su netočni navodi da je uzrok pada tužiteljice zaleđen drveni prijelaz preko kolosijeka. Naime tuženik uredno održava sve površine koje služe za kretanje putnika te se iste redovito tretiraju solju protiv smrzavanja te čiste od snijega i leda. Konkretno predmetni drveni prijelaz kritične zgode nije bio zaleđen da bi predstavljao opasnost za kretanje putnika i željezničkih radnika. Nadalje, uz tužbu priložena dokumentacija ne dokazuje tužbene navode o načinu stradavanja tužiteljice, niti se predloženi svjedoci navode kao očevidci predmetne nezgode. Konkretno, u prijavi o ozljedi na radu uopće nije naveden uzrok ozljede niti je navedeno ime očevidca, a iz priloženih fotografija ne proizlazi da su iste bile zaleđene i neočišćene. Stoga a s obzirom da tužiteljica nije dokazala bitne činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, niti dostavila dokaze o odgovornosti označenog tuženika, tužba je neosnovana. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim u cijelosti.

4. U nastavku postupka tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata na imovinsku štetu.

5. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem prijave o ozljedi na radu (list 5-8 spisa), pisane izjave svjedoka ZG (list 9 spisa), razgledavanjem fotografija (list 11-12, 52-55 spisa), pribavljanjem podataka o vremenu DHMZ-a (list 80-84 spisa), zamolbenim uviđajem na licu mjesta (list 46-47 spisa), saslušanjem tužiteljice (list 90 spisa), saslušanjem svjedoka ZG (list 89 spisa), zamolbenim saslušanjem ĐG, EG, IG i ŽG (list 47-50 spisa) te pregledom medicinske dokumentacije po medicinskom vještaku te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku Augustu Mijiću.

6. Na temelju ocjene dokaza te rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 12. veljače 2020.

8. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna niti pasivna legitimacija kao ni da je dana 08. rujna 2020. podnesen odštetni zahtjev.

9. Između stranaka je sporno mjesto nastanka štetnog događaja, uzrok nastanka štetnog događaja, odgovornost za nastanak štetnog događaja te osnova i visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

10. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da se tužiteljica ozljedila dana 12. veljače 2020. između 06,00-06,59 sati na željezničkoj stanici [adresa].

11. Iz pisane izjave ZG proizlazi da se tužiteljica ozlijedila dana 12. veljače 2020. na željezničkoj stanici u [adresa] te da se i ona tog dana oko 06,20 sati okliznula na drvenom prijelazu preko željezničkog kolosijeka koji nije počišćen i posipan sa solju te je bio zaleđen zbog niske temperature, ali je uspjela zadržati ravnotežu, dok je tužiteljica pala i ozlijedila se.

12. Iz fotografija, koje su snimljene nakon štetnog događaja proizlazi da na željezničkoj stanici u [adresa] postoji drveni prijelaz preko željezničkog kolosijeka koji je namijenjen prelasku pješaka preko kolosijeka, dok je na dan uviđaja utvrđeno da se između kolosijeka nalazi gumeni prijelaz te je isti fotografiran i vidi se na fotografijama.

13. Na uviđaju je utvrđeno kako je gore navedeno da se između kolosijeka sada nalazi gumeni prijelaz te je tužiteljica pokazala mjesto pada sredinu prijelaza na drugom kolosijeku i navela da je to tada bio drveni prijelaz.

14. Iz pribavljenih podataka DHMZ-a dostavljenih sa dvije mjerne postaje Šibice i Samobor na dan 11. veljače i 12. veljače 2020. proizlazi slijedeće:

-dan prije štetnog događaja 11. veljače 2020. padala je kiša te je temperatura zraka na dan štetnog događaja 12. veljače 2020. u 7,00 sati bila 1,4 (Šibice) i 1,0 (Samobor) te relativna vlažnost 85% (Samobor).

15. Iz saslušanja svjedoka EG proizlazi kako o predmetnom štetnom događaju i eventualnim ozljedama tužiteljice nema neposrednih saznanja, pa ga sud nije posebno ni cijenio, osim u dijelu u kojem je iskazao da je uvidom u arhivu evidencije za dan 12. veljače 2020. utvrdio da je taj dan bilo oblačno te temperature između 0 i 1 stupnja. Također, svjedok navodi da mu nitko nije prijavio štetni događaj, međutim to nije ni sporno, jer tužiteljica nije tuženiku prijavila štetni događaj niti je to bila obvezna.

16. Iz iskaza svjedoka IG proizlazi kako o predmetnom štetnom događaju i eventualnim ozljedama tužiteljice nema neposrednih saznanja, pa ga sud nije posebno ni cijenio, osim u dijelu u kojem je iskazao da taj dan nije padala kiša te da je to jutro posolio prijelaze koji su tada bili drveni i da je to njegov posao. U odnosu na dio iskaza da mu nitko nije prijavio štetni događaj, to nije ni sporno, jer tužiteljica nije tuženiku prijavila štetni događaj niti je to bila obvezna.

17. Iz iskaza svjedoka ŽG proizlazi kako o predmetnom štetnom događaju i eventualnim ozljedama tužiteljice nema neposrednih saznanja, pa ga sud nije posebno ni cijenio.

18. Iz iskaza svjedoka ĐG supruga tužiteljice proizlazi da nema neposrednih saznanja o načinu nastanka predmetnog štetnog događaja, osim da je tog dana išao kod brata te je na klupici ispred željezničke stanice vidio tužiteljicu kako sjedi te se držala za nogu. Tužiteljica i susjeda ZG rekle su mu da je pala tako da se poskliznula na drvenom prijelazu prema peronu i da je tako izokrenula nogu. Odmah je otišao po auto i odvezao je na Sveti Duh gdje su ustanovili da ima dva loma na mjestu zgloba. S teškim ozljedama je bila 4 d o5 mjeseci u gipsu i često ju je vozio na kontrole. Taj dan je bilo više ljudi koji su se poskliznuli. Bilo je hladno. Nije obraćao pažnju da li prijelaz bio posoljen, ali misli da nije.

19. Iz iskaza svjedoka ZG proizlazi da je tog dana u 2. mj. bila zima, srela je tužiteljicu koju zna po nadimku C. Požurila je naprijed, a tužiteljica je ostala iza nje. Radi se o drvenom prijelazu, kada se okrenula odnosno možda je i čula nešto, vidjela ju je na podu. Vratila se nazad do nje i ona je već sjedila na podu, pomogla joj je da se digne, ona je šepala i rekla je da ju boli noga. Otišle su do klupice gdje je ona sjela, bila je sa njom dok nije rekla da joj dolazi muž. Uvijek je tamo puno ljudi i ujutro je gužva. Bilo je još ljudi koji su vidjeli da je pala, a tko je bio ne može reći. Ljudi su pitali da li je dobro, da li je sve u redu. Toga dana išla je na posao, a vlak je stajao na peronu. Put kojim je išla je uobičajen put do perona, to je prijelaz. Bila je udaljena od tužiteljice oko metra. Prijelaz je uvijek klizav kada je ovako vlaga, uvijek na njemu moraš biti oprezan. Od nastanka štetnog događaja prijelaz se renovirao, a umjesto drveta je sada guma. Suprug tužiteljice je bio negdje u blizini, nije ga vidjela prilikom prelaska prijelaza. Tamo je uvijek ljudi, da li je bio ispred ili iza, nije vidjela. U to vrijeme tužiteljica inače ide na taj vlak i prelazi tim prijelazom. Skoro je sigurna da je prijelaz bio mokar, jer je drvo bilo tamno.

20. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u veljači 2020. tog jutra kada je išla na posao, na željezničkom prijelazu poskliznula se i pala. U tom trenutku ju je noga jako zaboljela, jer je sjela na nju, kako je noga ispod nje došla i nije se mogla dići. Do nje je došla ZG, svjedokinja i pomogla joj dići se i odvesti je do klupe gdje je nazvala supruga, koji je već u međuvremenu dolazio na isti vlak i vidio je da sjedi na klupi. Rekla mu je neka se vrati po auto da je odveze u bolnicu. Onda su joj na Svetom duhu snimali nogu, pregled i ustanovili prijelom zgloba na dva mjesta. Taj prijelaz je bilo klizak, bilo je vlažno, zima, hladno i ljudi su se klizali. Misli da nije bio taj željeznički prijelaz osposobljen za prijelaz putnika, obično posipaju sol, ali u tom trenutku nije osjetila sol kada je hodala. Kada je hodala prema peronu nije primijetila da je prijelaz sklizak, kada je pala onda je osjetila da je sklisko. Hodala je sa svjedokinjom i drugim putnicima, te su onda zastali kada su vidjeli da je pala. Nikada ne nosi visoku petu, imala je adekvatnu ravnu obuću za putovanje, jer svaki dan putuje. Vlak je stajao na peronu kada je išla prema njemu. Suprug je taman dolazio kada ga je nazvala i vidio da sjedi na klupici, drži se za nogu te je otišao po auto da je odveze u bolnicu, jer su oni blizu stanice. Bila je neka prometnica kojoj je rekla da zašto nisu posipali sol, da je pala i da je vjerojatno slomila nogu, ali nije nikome formalno prijavljivala nezgodu. Svaki dan ide na taj vlak. 39 godina putuje na posao vlakom i nikada se nije poskliznula, a tog jutra je baš bilo klisko. Bila joj je potrebna tuđa pomoć za vrijeme liječenja, jer je imala longetu 3-4 tjedna, a kasnije i toliko još i gips, a tuđu pomoć i njegu joj je pružao suprug.

21. Iskaze svjedoka ZG i tužiteljice sud prihvaća istinitima, jer nisu u međusobnoj suprotnosti te je u skladu s ispravama u spisu (Izvješćem DHMZ-a i pisanom izjavom ZG).

22. Iz iskaza svjedoka ZG i iskaza tužiteljice koje sud ocjenjuje istinitima utvrđeno je da se štetni događaj dogodio na drvenom prijelazu preko kolosijeka namijenjenom pješacima, pa je neosnovano tuženikovo osporavanje mjesta nastanka štetnog događaja. Također svjedok ĐG, čiji iskaz sud također ocjenjuje istinitim, se našao na mjestu štetnog događaja neposredno po nastanku i odvezao tužiteljicu u bolnicu Sveti Duh, što samo potvrđuje mjesto nastanka štetnog događaja.

23. U odnosu na tuženikovo osporavanje iskaza svjedoka ĐG, jer je u suprotnosti sa iskazom tužiteljice, sud ne nalazi suprotnosti niti nelogičnosti u iskazu, jer je tužiteljica zvala svjedoka na mobitel da je odvede u bolnicu, a on je taman dolazio kada ga je nazvala i vidio da sjedi na klupici.

24. Iz iskaza svjedoka ĐG, ZG, EG i tužiteljice utvrđeno je da je taj dan bilo hladno blizu nula stupnjeva, što je u skladu s izvješćem DHMZ-a.

25. Također, sud prihvaća iskaz svjedoka IG, koji je zaposlenik tuženika, da tada nije padala kiša te da je posolio prijelaz, što je njegov posao. Međutim, sud prihvaća iskaze svjedoka ZG i tužiteljice da je drveni prijelaz bio klizav zbog vlage i hladnoće, što je u skladu s izvješćem DHMZ-a, jer je noć prije padala kiša i vlaga je bila 85%, pa sud zaključuje da je moglo doći do zaleđivanja, a isto potvrđuje i svjedok IG, jer je to jutro posolio prijelaz, pa ga ne bio solio da nije postojala mogućnost zaleđivanja.

26. Dakle, sud prihvaća iskaz svjedoka IG da je to jutro posolio drveni prijelaz, iako tužiteljica te svjedoci ĐG i ZG u pisanoj izjavi navode da nije posoljen, ali očito je bio nedovoljno posoljen, jer je isti bio klizav, što je utvrđeno iz iskaza tužiteljice te svjedoka ZG i ĐG.

27. Dakle, utvrđeno je da je prijelaz kritične zgode bio sklizak zbog vlage i hladnoće te temperature blizu ništice što je uzrok poskliznuća i pada tužiteljice. Da je prijelaz na mjestu štetnog događaja bio održavan na pravilan način, tada ne bi bio klizav te do štetnog događaja ne bi došlo. Takav klizav drveni prijelaz sud smatra opasnom stvari za kretanje pješaka.

28. Nadalje, za klizav drveni prijelaz zbog vlage i niske temperature ne postoji siguran način kretanja, pa na strani tužiteljice ne postoji doprinos nastanku predmetne prometne nezgode niti je tuženik, na kojem je teret dokaza, dokazao njezin doprinos. Da je tuženik održavao predmetni prijelaz za prolaz pješaka u skladu za svojim obvezama, a da je to obveza tuženika potvrđuje svojim iskazom svjedok IG koji je djelatnik tuženika, i to prije svega kako bi omogućio sigurno hodanje, odnosno da je poduzeo sve potrebne radnje kako bi upozorio pješake na opasnost, do štetnog događaja ne bi došlo.

29. Sukladno čl. 1063. i 1066. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari, smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, što tuženik nije dokazao. Umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu.

30. Dakle, tuženiku je povjereno upravljanje i održavanje prijelaza preko kolosijeka, što nije sporno, a isto potvrđuje svojim iskazom i svjedok IG koji je iskazao da mu je posao posipanje solju prijelaza, pa tuženik kao osoba kojoj je stvar povjerena na održavanje odgovora za nastanak štete tužiteljici.

31. Sukladno čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

32. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Augustu Mijiću.

33. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom donjeg dijela desne lisne kosti i maleolu desne lisne kosti s minimalnim pomakom. Trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 10% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana u srednjem 7 dana, a u manjem 2 mjeseca. Bol jakog intenziteta je trajala oko 5 dana, srednjeg oko 15 dana, manjeg još oko 60 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženosti nema. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće od 12.02.2020. do 25.03.2020. po 4 sata dnevno, nakon toga, kroz 60 dana po 2 sata dnevno. Tužiteljica je morala mirovati i nije mogla raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba.

34. Na ročištu za glavnu raspravu odgovarajući na primjedbe tužitelja vještak je, nakon što je tužiteljica ponovno pokazala vještaku mjesto ozljede, naveo da može kao kirurg istaknuti da zamjećuje jedva primjetnu oteklinu desnog gležnja. Isto apsolutno može povezati sa predmetnim događajem. Tužiteljica navod da pri kraju dana oteklina bude veća, ovo može potvrditi svojim kliničkim iskustvom za ovakav vid ozljeđivanja te pri kraju dana kada ne nosi čarape i hlače se može zamijetiti ta oteklina. Tada bi bila manjeg stupnja. Navečer bi bila lakog stupnja, uočljiva kada ne nosi čarape i hlače.

Ovog momenta nema otekline.

35. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio vještačenje stalnog sudskog vještaka Augusta Mijića, to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužiteljice te je na ročištu za glavnu raspravu vještak argumentirano odgovorio na primjedbe tužiteljice i korigirao naruženost tužiteljice.

36. Dakle, utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom donjeg dijela desne lisne kosti i maleolu desne lisne kosti s minimalnim pomakom. Trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 10% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana u srednjem 7 dana, a u manjem 2 mjeseca. Bol jakog intenziteta je trajala oko 5 dana, srednjeg oko 15 dana, manjeg još oko 60 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženost na desnom gležnju se vidi pri kraju dana kada ne nosi čarape i hlače te se može zamijetiti oteklina. Tada bi bila manjeg stupnja. Navečer bi bila lakog stupnja, uočljiva kada ne nosi čarape i hlače. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće od 12. veljače 2020. do 25. ožujka 2020. po 4 sata dnevno, nakon toga, kroz 60 dana po 2 sata dnevno. Tužiteljica je morala mirovati i nije mogla raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba.

37. Na temelju gore navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje: za fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti i naruženost, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

38. Nadalje, notorna je činjenica da je u proteklih pet godina od kada je došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske u lipnju 2020. porasla stopa inflacije, a prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku od lipnja 2020. do listopada 2025. zbirna odnosno kumulativna stopa inflacije iznosi preko 32%. Nadalje, ističe se činjenica da navedeni podaci, osobito oni o pojačanim inflatornim kretanjima, nipošto i ni na koji način ne mogu realno i stvarno opisati, u činjeničnom smislu, koliki je stvarni porast troškova života kojeg stope inflacije ne mogu prikazati na objektivan način. Dakako, sve navedeno se odrazilo i na gubitak vrijednosti iznosa pravičnih novčanih naknada koje se oštećenicima isplaćuju za popravljanje pretrpljene neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti. Drugim riječima, sud smatra da se iznosima pravičnih naknada koji su povećani prije pet godina danas na tržištu roba i usluga ne može kupiti odnosno priuštiti niti polovica roba i usluga na tržištu koje su se za povećane iznose pravičnih novčanih naknada, mogle kupiti nakon povećanja navedenih novčanih naknada.

39. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda te notornu činjenicu povećanih troškova života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 2.400,00 eura, no tužiteljica je potraživala iznos od 2.000,00 eura (list 103 spisa) pa joj sud ne može dosuditi više od traženoga.

40. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužiteljice te povećane troškove života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.700,00 eura, no tužiteljica je potraživala iznos od 1.500,00 eura (list 103 spisa).

41. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno umanjenje opće životne i radne aktivnosti u opsegu od 10%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (54 godine), njezino zanimanje (sudski zapisničar) kao i način ozljeđivanja, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 2.500,00 eura.

42. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno naruženje lakog stupnja, uslijed otekline na desnom gležnju koja se vidi pri kraju dana kada ne nosi čarape i hlače, obzirom na lokaciju te dob (59 godina) i ženski spol tužiteljice te povećane troškove života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.000,00 eura.

43. S obzirom na sve izloženo te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 7.000,00 eura.

44. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tuđa pomoć tužiteljici bila potrebna u trajanju ukupno 292 sata. Cijenu sata tuđe pomoći i njege, koju je pružao suprug tužiteljice, što je utvrđeno iz iskaza tužiteljice, sud je utvrdio po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a od 5,00 eura. Obzirom na cijenu sata od 5,00 eura, na ime naknade štete, sud smatra da tužiteljici pripada iznos od 1.460,00 eura.

45. Dakle, tužiteljici pripada ukupan iznos od 7.000,00 eura s naslova neimovinske štete i iznos od 1.460,00 eura s naslova imovinske štete, pa je isti iznos i dosuđen u točkama I. i II. izreke presude, dok je za ostatak tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena.

46. Obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev dana 08. rujna 2020. valjalo je dosuditi zateznu kamatu od 08. rujna 2020., ali samo na iznos od 50.000,00 kuna/6.636,14 eura koliko je potraživala tužbom za neimovinsku štetu. Naime, tužiteljica je podneskom od 12. svibnja 2025. preinačila tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu (na 8.300,00 eura), pa za ostatak dosuđenog iznosa do 7.000,00 eura odnosno na iznos od 363,86 eura tužiteljici pripada zatezna kamata od dana preinake odnosno od 12. svibnja 2025. Naime, tuženik može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva ako je tužitelj odštetnim zahtjevom i(li) tužbom već bio zahtijevao preinačeni dio tužbenog zahtjeva, što u konkretnom predmetu nije slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-54/2023-3 od 10.04.2024.).

47. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a u konkretnom slučaju tužiteljici su tuđu pomoć i njegu pružali ukućani pa se radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti čija se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega i zatezna kamata na taj vid štete tužiteljici pripada od dana donošenja prvostupanjske presude (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1963/13 od 20. siječnja 2016.), dakle od 16. prosinca 2025., a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

48. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. ZOO-a.

49. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

50. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a s obzirom na zahtjev postavljen u tužbi, tužitelj uspio s oko 87% svog zahtjeva. U odnosu na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove, uspjeh tužitelja je 100%. Stoga sud ocjenjuje da je ukupno gledano tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 93,50%. Tuženik je uspio u omjeru od 6,50%. Kad se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku dobije se omjer od 87%.

51. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva i sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT), sastava obrazloženih podnesaka od 17. lipnja 2021., 18. siječnja 2024., 12. svibnja 2025. i 18. lipnja 2025. (Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištima 23. ožujka 2022., 28. rujna 2023. (uviđaj), 07. studenoga 2024. i 20. studenoga 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Zatim, trošak sastava podnesaka od 09. listopada 2024. i 05. lipnja 2025. (Tbr. 8./3. OT), za svaku radnju po 25 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu (Tbr. 9./3. OT) od 50 bodova. Dakle ukupno 1.100 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 2.750,00 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak dostave podataka od DHMZ-a u iznosu od 106,18 eura te sudske pristojbe na tužbu od 58,40 eura i presudu u iznosu 72,03 eura, jer može platiti polovinu sudske pristojbe ako je plaćena u roku od tri dana od nastanka obveze. Dakle, ukupno 2.986,61 eura, pa s obzirom na uspjeh od 87%, tužitelju pripada iznos od 2.598,35 eura.

52. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma uviđaja u iznosu 85,53 eura te trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 eura, jer je bilo neophodno za postupak bez obzira na uspjeh.

53. Međutim, nije priznat kao potreban trošak sastava podnesaka od 01. listopada 2021., 10. lipnja 2022., 16. rujna 2022., 10. ožujka 2023., 05. travnja 2023., 07. svibnja 2024., 14. lipnja 2024. i 17. srpnja 2025. , jer se sadržajno radi o požurnicama te iste nisu bile potrebne za postupak. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 17. ožujka 2021., 17. travnja 2023. i 23. kolovoza 2023., jer istih nema u spisu. Također nije priznat trošak sastava podneska od 03. prosinca 2024., jer istim dostavlja potvrdu o uplati predujma, što sud može sam provjeriti u računovodstvu suda niti je sud tražio da dostavlja potvrdu u spis, pa nije bio potreban za postupak.

54. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 2.933,88 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen (zahtijevan ukupan trošak od 4.389,04 eura).

55. Obzirom na tuženikov neuspjeh u sporu isti je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška.

56. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu dana 16. prosinca 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana