Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-183/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NI, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja K-121/2022- 21 od 15. srpnja 2022., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba optuženog NI, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačava se prvostupanjska presuda na način da se, na temelju članka 452. točke 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19 , 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08),
protiv optuženog NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina N i UI rođ. U, rođenog **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, sa završenom srednjom trogodišnjom školom, po zanimanju kuhar, nezaposlen, oženjenog, otac dvoje djece, osuđivanog
o d b i j a o p t u ž b a
da bi 18. prosinca 2019. u Slatini, u namjeri da se nepripadno materijalno okoristi, neistinito predočio LI da će mu za iznos od 15.000,00 kn do 1. ožujka 2020. izraditi i isporučiti željeznu dvorišnu ogradu dimenzije 5,5 metara x 1,250 metara pa nakon što mu je oštećenik povjerovao i pristao na ponudu i isplatio 18. prosinca 2019. iznos od 7.500,00 kn, zatim 5.976,70 kn dana 11. veljače 2020. i 513,50 kn dana 13. veljače 2020., koji novac je zadržao za sebe i nije mu do današnjeg dana isporučio ogradu, niti vratio novac, čime si je pribavio nepripadnu materijalnu korist od 13.990,20 kn a za isti iznos oštetio LI,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11.
Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećeni LI, OIB [osobni identifikacijski broj] upućuje se u parnicu radi ostvarenja imovinsko pravnog zahtjeva.
Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika, kao i nagrada i nužni izdaci njegove braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Virovitici optuženog NI proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 pa je na temelju te odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22– dalje u tekstu: ZKP/08-22) optuženi EI, dužan je oštećenom LI, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplatiti iznos od 13.990,20 kuna (slovima: trinaest tisuća devetsto devedeset kuna i dvadeset lipa) u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u vidu paušalne naknade u visini od 300,00 kuna (slovima: tristo kuna) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi EI, po braniteljici Marijani Tomić, odvjetnici u Zagrebu zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se odbije optužba protiv njega jer se radi o pravomoćnoj odlučenoj stvari, a ako je stav drugostupanjskog suda da se ne radi o produljenom kaznenom djelu, onda da se presuda preinači u odluci o kazni na način da mu se izrekne uvjetna osuda.
3. Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici podnijelo je odgovor na žalbu optuženika u kojem se predlaže da se ta žalba odbije kao neosnovana.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08-22 pa je nakon obavljenog uvida vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.
5. Optuženik u žalbi navodi kako je kazneno djelo, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, "obuhvaćeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 18. veljače 2021. poslovnog broja K-387/19-79" pa da se radi o presuđenoj stvari. Na ovaj način optuženik pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08-22.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda, ali u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08 utvrđeno je kako je prvostupanjski sud doista počinio povredu kaznenog zakona iz 469. točke 3. ZKP/08 budući da postoji okolnost koja isključuje kazneni progon jer je stvar već pravomoćno presuđena. Naime, prema ocjeni ovog suda, s pravom optuženik tvrdi da je djelo koje je predmet optužbe u ovom postupku već pravomoćno presuđeno presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 19. veljače 2021. poslovnog broja K-387/2019-79.
6.1. Za ocjenu radi li se doista o presuđenoj stvari, kao okolnosti koja isključuje kazneni progon u smislu članka 469. točke 3. ZKP/08, odlučna je usporedba radnje zbog koje je osuđenik pobijanom presudom proglašen krivim s onim radnjama zbog čijeg je počinjenja proglašen krivim ranijom pravomoćnom presudom. Upravo o odgovoru na pitanje predstavljaju li sve te radnje zajedno jedno produljeno kazneno djelo u smislu članka 52. stavka 1. KZ/11 ovisi i zaključak je li stvar (predmet na koji se odnosi pobijana presuda) već pravomoćno presuđena pa ako radnje iz pobijane i ranije pravomoćne presude predstavljaju jedno produljeno kazneno djelo, riječ je o presuđenoj stvari.
6.2. Prema odredbi članka 52. stavka 1. KZ/11, produljeno kazneno djelo počinjeno je kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako ona s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, a što i jest u ovom slučaju.
6.3. Naime, optuženik je i pobijanom presudom i ranijom pravomoćnom presudom proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela prijevare iz članka 236. KZ/11, dakle, i radnjama iz pobijane presude i radnjama iz ranije pravomoćne presude ostvario je bića istog kaznenog djela. Razlika je jedino u visini pribavljene imovinske koristi pa je pobijanom presudom optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11., a ranije pravomoćnom presudom, koja se sastoji od više radnji u okviru produljenog kaznenog djela, proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.
6.4. Prostorna povezanost radnji iz pobijane presude, s onima iz ranije pravomoćne presude, proizlazi iz okolnosti da ih je optuženik, prema činjeničnom opisu iz izreke ranije pravomoćne presude, počinio na području Republike Hrvatske i Republike Slovenije (prema ranijoj pravomoćnoj presudi), a to onda obuhvaća i područje mjesta Slatine, na čijem području je počinjeno djelo iz pobijane presude.
6.5. Vremenska povezanost svih tih radnji proizlazi iz činjenice da je ranijom pravomoćnom presudom optuženik proglašen krivim za djelo počinjeno "u vremenu od neutvrđenog dana u prvoj polovini siječnja 2018. do 1. lipnja 2020.", a pobijanom presudom proglašen je krivim za djelo koje je počinio 18. prosinca 2019., a što ulazi u vremenski okvir u kojem su činjene radnje kaznenog djela iz ranije pravomoćne presude. Dakle, postoji i vremenski kontinuitet činjenja ovog kaznenog djela.
6.6. Zaključak da radnje optuženika zbog kojih je pobijanom, kao i ranijom pravomoćnom presudom, proglašen krivim predstavljaju jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, proizlazi i iz drugih sjedinjavajućih okolnosti, kao što su okolnosti da su sve radnje počinjene na isti način, iako su počinjene na štetu različitih oštećenika, s kojima je optuženik zaključivao poslove izvođenja bravarskih radova (izrada i montaža kovanih ograda, balkonskih ograda, nadstrešnica), pri čemu je uzimao određeni dio novca kao predujam, a ugovorene poslove nije odradio i novac koji mu je predan nije vratio, nego ga je prema unaprijed stvorenoj namjeri zadržao za sebe.
6.7. U odnosu na propisani uvjet da kazneno djelo, da bi bilo pravno označeno kao produljeno, mora biti počinjeno s namjerom, potrebno je naglasiti kako se postojanje jedinstvene namjere počinitelja odnosi ne samo na prvu radnju, nego i na sve kasnije radnje tog djela. Radi se, dakle, o takozvanoj produljenoj namjeri, odnosno o stvaranju nove odluke počinitelja da takvu radnju ponovi, to jest, riječ je o više namjera koje se sukcesivno stvaraju na način da se svaka novostvorena namjera nastavlja na staru.
6.8. Osim toga, ni odnos visine imovinske koristi pribavljene radnjama opisanim u pobijanoj i u ranijoj pravomoćnoj presudi ne može biti osnova za zaključak da je radnja iz pobijane presude novo kazneno djelo jer u ovom inkriminiranom slučaju ostvarena protupravna imovinska korist iznosi 13.990,20 kuna, a takva korist iz ranije pravomoćne presude iznosi 170.333,00 kuna. Optuženik je, dakle, pobijanom presudom proglašen krivim zbog prisvajanja znatno manje imovinske koristi od one koju je pribavio počinjenjem kaznenog djela iz ranije pravomoćne presude.
6.9. Slijedom toga, radnje optuženika zbog kojih je pobijanom presudom proglašen krivim, zajedno s radnjama zbog kojih je već proglašen krivim ranijom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 19. veljače 2021. poslovnog broja K-387/2019-79 čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu pa se u konkretnoj situaciji radi o presuđenoj stvari, kako to s pravom tvrdi optuženik u svojoj žalbi.
7. Oštećeni LI postavio imovinsko pravni zahtjev tijekom postupka pa je bilo nužno o njemu odlučiti i to na način da ga se na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 upućuje u parnicu radi ostvarenja tog zahtjeva.
8. Kako je optužba protiv optuženika odbijena bilo je potrebno odlučiti i o troškovima kaznenog postupka i na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odrediti da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika, kao i nagrada i nužni izdaci njegove braniteljice, padaju na teret proračunskih sredstava.
9. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu optuženika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, kako neosnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.
Split, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
