Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva29a
Poslovni broj: Kž-277/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KT, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog i Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru podnesenima protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja K- 460/2020- 86 od 8. veljače 2023., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog KT te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik, zbog produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, a na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine pa mu se na temelju članka 57. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda na način da se dio od izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako navedeni u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme provjeravanja, dok se dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti.
Na temelju članka 54. KZ/11, u dio kazne zatvora koju optuženi KT ima izdržati, uračunava se vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. lipnja 2016. do 28. lipnja 2017. te od 11. travnja 2017. do 10. srpnja 2017.
II. Djelomično se prihvaća žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o imovinsko pravnom zahtjevu na način da, n a temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25– dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi s člankom 559. ZKP/08, od optuženog KT oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 52. KZ/11 u visini od 4.008,23 EUR. Utvrđuje se kako iznos od 4.008,23 EUR predstavlja imovinu Republike Hrvatske. Nalaže se optuženom KT da iznos od 4.008,23 EUR uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.
III. U preostalom dijelu odbijaju se žalbe optuženog KT i Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru optuženog KT proglasio je krivim počinjenja zbog produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11 te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. Potom na temelju članka 57. KZ/11 prvostupanjski sud optuženom KT, izrekao je djelomičnu uvjetnu osudu, na način da se 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci izrečene kazne zatvora neće izvršiti, ako navedeni u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme provjeravanja, dok će se 1 (jedna) godina izrečene kazne zatvora izvršiti.
1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora uračunato je vrijeme oduzimanja slobode od 8. lipnja 2016. do 28. lipnja 2017. te od 11. travnja 2017. do 10. srpnja 2017.
1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 u vezi s člankom 190.stavkom 8. KZ/11 od optuženika su oduzete dvije drobilice s tragovima zelene biljne materije nalik na konoplju tipa droga, namijenjene preradi droge radi daljnje prodaje, bijela pvc posuda s tri pvc smotuljka s ukupno 110 komada sjemenki nalik na konoplju tipa droga, PVC paketić u kojem se nalazi zelena biljna materija nalik na drogu marihuanu težine 4,6 grama, sve prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Službe kriminalističke policije pod brojevima 1021507, 1021504 i 1021505 od 8. lipnja 2016.
1.3. Na temelju članka 181. stavka 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22– dalje u tekstu: ZKP/08-22) odlučeno je da će se oduzeti predmeti uništiti. Provedba uništenja povjerena je Policijskoj upravi Krapinsko-zagorskoj, Službi kriminalističke policije i Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Zagreb, Ilica 335.
1.4. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog KT oduzeti su mobitel marke „Samsung“, model GT-S5312, IMEI broja [IMEI broj] i IMEI broja [IMEI broj], bez baterije s umetnutom SIM TOMATO karticom serijskog broja [serijski broj], mobitel marke „MEANIT“ model TWIN F18, IMEI brojeva [IMEI broj] s umetnutom SIM „BON BON“ karticom serijskog broja [serijski broj], sve prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Službe kriminalističke policije brojeva 1021504 i 1021505 od 8. lipnja 2016., a koji predmeti će se po članku 181. stavku 7. ZKP/08-22 uništiti. Provedba uništenja povjerena je Policijskoj upravi Krapinsko-zagorskoj, Službi kriminalističke policije.
1.5. Na temelju članka 560. ZKP/08-22 od optuženog KT oduzeta je imovinska korist na način da je utvrđeno kako iznos od 300,00 kn, i to "tri novčanice od 200,00 kn i jedna novčanica od 100,00 kn", privremeno oduzete od optuženika prema potvrdi o oduzimanju predmeta Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Službe kriminalističke policije broj 1021506 od 8. lipnja 2016., predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz članka 190. stavka 2. KZ/11. Potom je utvrđeno da je iznos od 39,82 EUR/300,00 kn imovina Republike Hrvatske, koji će se u visini od 39,82 EUR-a uplatiti u korist Državnog proračuna RH, u roku 3 dana od pravomoćnosti presude, a što će provesti računovodstvo prvostupanjskog suda.
1.5.1.Na temelju članka 560. ZKP/08-22 u vezi s člankom 559. ZKP/08-22 od optuženog KT oduzeta je i imovinska korist, na način da je utvrđeno kako iznos od 2.734,00 EUR/20.600,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je optuženi KT ostvario kaznenim djelom iz članka 190. stavka 2. KZ/11, a koji iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske. Potom je naloženo optuženom KT da iznos od 2.734,00 EUR/20.600,00 kn uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
1.6. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 ZKP/08-22 optuženi KT je dužan platiti troškove kaznenog postupka u visini od 200,00 EUR/1.506,90 kn, troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08-22 u visini od 3.721,16 EUR/ 27.969,17 kn, u roku od 6 (šest) mjeseci.
1.6.1.Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08-22 optuženi KT je dužan platiti i troškove branitelja po službenoj dužnosti, a visina tih troškova odmjerit će se posebnim rješenjem po pravomoćnosti postupka, nakon što se pribave potrebni podaci.
2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli optuženi KT po branitelju Hrvoju Pezelju, odvjetniku u Zagrebu i Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru.
2.1. Optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, a u žalbi predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.2. Državni odvjetnik pobija presudu zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženom KT "izrekne stroža kazna", a u odluci o oduzimanju imovinske koristi da se presuda preinači na način da se od optuženika naloži oduzimanje točnog (većeg) iznosa, sukladno žalbenim navodima.
3. Ujedno optuženi KT, po branitelju Hrvoju Pezelju, odvjetniku u Zagrebu, podnio je i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, u kojem se predlaže da se ta žaba odbije kao neosnovana .
4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.
5. Žalbe optuženog KT i državnog odvjetnika su djelomično osnovane.
6. Optuženi KT pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-22 koju nalazi u tome što se prvostupanjski sud uopće "nije osvrnuo na navode završne riječi" njegovog branitelja. Doista se točno navodi u žalbi kako prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama koje su iznesene u završnom govoru branitelja optuženika, no ne može se prihvatiti zaključak u žalbi kako se zbog toga prvostupanjska presuda ne može ispitati. Naime, sud je u svojoj presudi dužan dati razloge o svim odlučnim činjenicama, iznijeti analizu provedenih dokaza kao i njihovu ocjenu. Međutim, završni govor bilo koje stranke u kaznenom postupku nije dokaz pa sud nije ni dužan dati ocjenu navoda bilo čijeg završnog govora koji je na raspravi iznesen. Osim toga, izreka pobijane presude je jasna i neproturječna, o svim odlučnim činjenicama sud je dao jasne i neproturječne razloge, o odlučnim činjenicama ne postoji znatno proturječje između onoga što se navodi o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza pa se pobijana presuda može ispitati. Ostali žalbeni navodi kojima optuženik obrazlaže istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka odnose se na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a u okviru koje žalbene osnove će se ocijeniti.
6.1. Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti te nije našao da bi bila počinjena ni koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka sadržana u članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08, a nije ni povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08
7. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi iznosi analizu provedenih dokaza koja je sasvim suprotna analizi dokaza prvostupanjskog suda te donosi zaključke koji su suprotni zaključcima prvostupanjskog suda, a sve u cilju izbjegavanja krivnje. Međutim, prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i za svoja utvrđenja je u presudi dao jasne, logički obrazložene i uvjerljive razloge, koje kao valjane prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Optuženik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije na nedvojben način utvrdio je li materija koju bi on, prema navodima optužnice prodao drugim osobama, doista droga marihuana s više od 0,03% tetrahidrokanabinola, a što je odlučna okolnost za ostvarenje bića kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 jer da se može raditi i o biljnoj materiji koja sadrži 0,02% tetrahidrokanabinola, u kojem slučaju kazneno djelo ne bi bilo počinjeno. U žalbi optuženika se zaključuje kako zbog takvog nedostatka nije niti dokazano da bi počinio inkriminirano kazneno djelo, pogotovo što svjedoci ispitani na raspravi negiraju da bi od optuženika kupili drogu marihuanu.
8.1. Doista su točni navodi u optuženikovoj žalbi, kako u odnosu na dio biljne materije koju bi prema navodima iz optužnice navedeni istu prodao drugim osobama, nije provedeno odgovarajuće vještačenje, koje je relevantno za utvrđenje odlučne činjenice je li se u konkretnim slučajevima radi o drogi marihuani s više od 0,03% tetrahidrokanabinola. No, to ne znači da je zaključak prvostupanjskog suda o tome kako je optuženik prodavao drogu marihuanu drugima, pogrešan. Naime, u pobijanoj presudi izneseni su vrlo uvjerljivi i logični razlozi o tome na koji je način prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik ipak u više navrata prodavao drogu marihuanu PV, BV, OV,DV, FV, MV, PVA, NV, ZV, GV, CV, KV, VV, ŽV i ĐV. Naime, iz saslušanih razgovora (audio zapisa) optuženika, prikupljenih provođenjem posebnih dokaznih radnji utvrđeno je kako je optuženik bio u kontaktima s navedenim osobama. S obzirom na sadržaj i način razgovora, prvostupanjski sud je ispravno zaključio kako je predmet razgovora prodaja droge, a što je detaljno obrazloženo u odlomcima od 10.3.3. do 10.7. obrazloženja presude. Tijekom postupka nije bilo dvojbeno kako optuženik konzumira drogu marihuanu, osim toga kod njega je pronađena i oduzeta droga marihuana, a također je pronađena i drobilica s tragovima marihuane, a što upućuje na zaključak kako se navedeni bavio prodajom droge marihuane. Iz iskaza svjedoka PV, BV, OV, DV, IV, LV, BVA, NV, ZV, GV, CV, KV, ĆV i JV, pred policijskim istražiteljima, proizlazi kako su od optuženika kupili drogu marihuanu u vrijeme, na mjestu, u količini i za točno određeni novac kako je navedeno u izreci pobijane presude. Svi ti svjedoci su decidirano iskazali kako su od optuženika kupili upravo drogu marihuanu pa nema razloga ne prihvatiti njihove iskaze.
8.2. Osim toga iskazi navedenih svjedoka izneseni pred policijskim istražiteljem nisu jedini dokazi na kojima je prvostupanjski sud utvrdio odlučne okolnosti, već je činjenična utvrđenja prvostupanjski sud utemeljio i na rezultatima provedenih dokaznih radnji koje su bile naložene protiv optuženika, iskaza svjedoka AV, koji je iznesen na raspravi, zapisnika o provedenom toksikološkom vještačenju (u odnosu na prodaju droge marihuane RV i BV), zapisnicima o pretrazi doma i drugih prostorija i vozila optuženika i ĐV.
8.3. Ovaj sud, imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, također zaključuje kako je optuženik postupio na načine pobliže opisane i činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci pobijane presude, čime je ostvario zakonska obilježja produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno je prvostupanjski sud primijenio kazneni zakon kada ga je za to kazneno djelo proglasio krivim.
9. Optuženik i državni odvjetnik pobijaju presudu zbog odluke o kazni. Tako državni odvjetnik smatra kako sud prvog stupnja "nije pravilno odmjerio kaznu izrečenu optuženiku, a s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja pa je u konkretnom slučaju izrečena kazna preblaga i kao takva ne ostvaruje svrhu kaznenopravnih sankcija". U žalbi državnog odvjetnika posebno se naglašava kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio otegotne okolnosti na strani optuženika, ali ih "nije cijenio u dovoljnoj mjeri", naročito kada se uzme u obzir dugi period počinjenja djela kao i raniju osuđivanost optuženika, izricanje djelomične uvjetne osude nije svrhovito niti može utjecati na počinitelja da više ne čini kaznena djela već da je "istome potrebno izreći isključivo bezuvjetnu kaznu zatvora". Optuženik u žalbi posebno ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu.
9.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odluci o kazni ovaj sud je utvrdio kako je sasvim ispravno prvostupanjski sud utvrdio olakotnu okolnost u vidu proteka vremena od počinjenja kaznenog djela u kojem se navedeni nije javljao kao počinitelj novih kaznenih djela, dok mu je kao otegotnu okolnost ispravno utvrdio dosadašnju osuđivanost između ostalog i zbog istog kaznenog djela, kao i duže razdoblje u kojem je činio kazneno djelo. Ne može se prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda, a što ispravno ističe državni odvjetnik u žalbi, kako olakotnu okolnost predstavlja činjenica što je optuženik prodavao drogu marihuanu, koja je "laka droga" jer je svaka vrsta droge može biti pogubna za zdravlje ljudi, a i droga marihuana može dovesti do ovisnosti. Također ovaj sud ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kao je otegotna okolnost to što je optuženik prodavao drogu mladim osobama, budući da su sve osobe koje su od optuženika kupile drogu marihuanu ipak punoljetne, a to što je BV u vrijeme kada mu je optuženik prodao drogu marihuanu, živio u nepovoljnim obiteljskim odnosima, s obzirom na narav i zakonska obilježja inkriminiranog djela, ipak se ne može cijeniti kao otegotna.
9.2. Stoga je ovaj sud, ocjenjujući vrstu i mjeru izrečene kazne, prije svega vrednovao stupanj krivnje s kojim je optuženik počinio kazneno djelo, stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra, pri tome je posebno vodio računa i o općoj i posebnoj svrsi kažnjavanja. Potom je ocijenio značaj olakotne okolnosti da je od počinjenja djela prošlo više od devet godina, u kojem razdoblju optuženik nije činio kaznena djela, uz okolnost koju je prvostupanjski sud propustio vrednovati kao olakotnu, a to je da se u međuvremenu zaposlio odnosno da radi "sezonski" i tako se uzdržava, što po stavu ovog suda ukazuje kako je optuženik ustrajan u tome da promijeni način života tako da ne čini kaznena djela. Bez obzira na otegotnu okolnost ranije optuženikove osuđivanost, zaključak je ovog suda kako je optuženika primjereno osuditi na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. No, vodeći računa o načelu individualizacije kazne, svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može se ostvariti i bez izdržavanja cjelokupne kazne zatvora, već se ista svrha može ostvariti izricanjem djelomične uvjetne osude. Dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine koji se ima izvršiti sasvim je dostatan da utječe na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, a dodatnom prijetnjom izvršenja preostalog dijela kazne zatvora u trajanju od jedne godine, s rokom provjeravanja od tri godine, a koji ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, ostvarit će se daljnja kontrola ponašanja optuženika. Kazna zatvora izrečena u ovakvom trajanju i na ovaj način je dovoljna ne samo da utječe na optuženika na način da ne čini nova kaznena djela, već i na ostale da se klone činjenja kaznenih djela, a ujedno njome se ukazuje na pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Zbog svega navedenog prijedlog državnog odvjetnika za strožim kažnjavanjem optuženika je neosnovan, dok je osnovana žalba optuženika u pogledu odluke o kazni zbog čega ju je u tom dijelu bilo potrebno prihvatiti.
10. Državni odvjetnik s pravom pobija presudu zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi pribavljene počinjenjem kaznenog djela, pravilno smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio imovinsku korist koju je optuženik ostvario prodajom droge ŽV i BV. Sasvim je ispravan navod žalbe državnog odvjetnika kako je pogrešno u odnosu na kupca ŽV prvostupanjski sud utvrdio da se radi o iznosu od 10.000,00 kuna, s obzirom da se radi o iznosu od 1.000,00 kuna jer uzimajući u obzir navode iz činjeničnog opisa optuženik je najmanje 10 puta prodao ŽV drogu marihuanu za iznose od po 100,00 kuna. U odnosu na SV imajući u vidu navode činjeničnog opisa kaznenog djela iz izreke pobijane presude, prema kojima je optuženik od 1. lipnja 2015. do 8. lipnja 2016. jednom tjedno prodavao SV po 5 g marihuane za iznos od po 250,00 kuna, ostvarena imovinska korist ukupno iznosi 12.000,00 kuna. Stoga ispravno državni odvjetnik zaključuje kako je ukupno od optuženika trebalo oduzeti 29.900,00 kuna (3.968,67 EUR) uz dodatni iznos od 300,00 kuna, koji je od optuženika oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta po djelatnicima Policijske uprave krapinsko-zagorske, Službe kriminalističke policije od 8. lipnja 2016. pa je i u tom dijelu bilo potrebno preinačiti pobijanu presudu i od optuženika oduzeti 30.200,00 kuna (4.008,23 EUR) kao imovinsku korist pribavljenu počinjenjem kaznenog djela.
11. Neutemeljeno optuženik pobija presudu zbog odluke o troškovima, a na koju žalbenu osnovu ukazuje u obrazloženju svoje žalbe, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu troškova koji su nastali tijekom postupka, imajući u vidu imovinske prilike optuženika, a osim toga optuženik je radno sposoban, prema vlastitom kazivanju radi sezonski, što ukazuje na to da plaćanjem troškova postupka ipak neće biti dovedena u pitanje njegova egzistencija, budući da je neoženjen i bez djece to nema drugih osoba koje je dužan uzdržavati.
12. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci, u suglasju s člankom 486. stavkom 1. i 482. ZKP/08.
Split, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj