Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-32/2025-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA KOPRIVNIČKI IVANEC, Matije Gupca 12, Koprivnički Ivanec, OIB: 06545869317, zastupanog po punomoćniku Zoranu Švacu, odvjetniku iz Koprivnice protiv tuženika GRAD VARAŽDIN, Trg kralja Tomislava 1, Varaždin, OIB: 13269011531, zastupanog po punomoćnicima Željki Brlečić i Predragu Brlečiću, odvjetnicima iz Varaždina, nakon održane glavne rasprave 30. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja MB i punomoćnika tuženika Predraga Brlečića, radi naplate novčane tražbine, 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega od 30. kolovoza 2022. poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 75/2022 kojim je naloženo tuženiku da tužitelju na temelju vjerodostojne isprave i to: računa 76, namiri tražbinu u iznosu od 56.463,39 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, tekućim od 11. veljače 2022. godine do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 1.485,54 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od dana donošenja Rješenja o ovrsi 30.08.2022. godine do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.909,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od 16. prosinca 2025., kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega od 30. kolovoza 2022. poslovni broj Ovrv-899/2022 naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos 56.463,39 eura / 425.423,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.485,54 eura/11.192,79 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Rješenje o ovrsi doneseno je temeljem vjerodostojne isprave – računa tužitelja.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor pobijajući ga u cijelosti. U bitnome navodi da je iz utuženog računa broj P 76 od 1. veljače 2022. razvidno kako se utužena od 56.463,39 eura / 425.423,43 kn odnosi na naknadu za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec u razdoblju od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. Tražbina je u potpunosti neosnovana jer tuženik nije bio u pravnom ili drugom odnosu s tužiteljem u razdoblju od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. za koje je obračunata naknada za korištenje odlagališta otpada i izdan račun. Tuženik je tek 20. listopada 2021. zaprimio dopis tužitelja KLASA: 363-01/21- 03/01, URBROJ: 2137/09-21-10, od 19. listopada 2021. kojim je tuženiku predloženo sklapanje Ugovora o iznosu, rokovima i načinu plaćanja naknade za korištenje odlagališta komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec za razdoblje od 16. veljače 2019. do 23. srpnja 2021. Tuženik nije pristupio sklapanju ponuđenog ugovora, držeći ga suprotnim Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (NN br. 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019) kojim je pravo na naknadu za odlaganje komunalnog otpada u utuženom razdoblju, propisano u članku 41. stavcima 5. do 7. Mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate naknade propisani su čl. 8. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave (NN br. 59/2006, 111/2006, 109/2012, 94/2013, 93/2016) u kojem je između ostalog propisano da jedinica lokalne samouprave u provedbi odredbi iz ovog članka ugovorom s drugom jedinicom lokalne samouprave uređuju međusobne odnose. Ugovor kojim se uređuju međusobni odnosi između jedinica lokalne samouprave, ovdje stranaka, nije sklopljen, pa tužitelj nema pravne osnove za prisilnu naplatu tražbine.

3. Budući je tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, Općinski sud u Varaždinu donio je rješenje poslovni broj Povrv-212/2022-2 od 17. listopada 2022. kojim se oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje o prigovoru ovršenika protiv rješenja o ovrsi, te je po pravomoćnosti rješenja predmet ustupio Trgovačkom sudu u Varaždinu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, ovaj sud je rješenje o ovrsi stavio izvan snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U podnesku od 3. veljače 2023. tužitelj u bitnome navodi kako je predmet spora potraživanje tužitelja prema tuženiku s osnova računa 76 od 1. veljače 2022. radi isplate naknade za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec, odnosno odlagalištu Piškornica sanacijsko odlagalište d.o.o. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u periodu od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. u ukupnom iznosu od 425.423,43 kn prema priloženoj specifikaciji. U razdoblju od 15. veljače 2019. pa do 30. srpnja 2021. s područja Grada Varaždina dovožen je komunalni otpad na prostor Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. na području tužitelja, u količinama prema specifikaciji uz račun 76 od 1. veljače 2022. U utuženom razdoblju od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. bio je na snazi Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19.) koji je nakon izmjena iz 2019. godine (NN broj 14/19) stupio na snagu 15. veljače 2019., u članku 41. propisao pravnu osnovu za isplatu novčane naknade za korištenje odlagališta otpadom. Temeljem zakonske odredbe članka 41. stavka 5. i 6. tada važećeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom, Općina Koprivnički Ivanec ima pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada (Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o), a također jasno je propisano da je obveznik plaćanja naknade jedinica lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada, a to je tuženik Grad Varaždin. Ovime je tužitelj dokazao pravnu osnovu utuženog potraživanja prema tuženiku koja proizlazi iz naznačenih zakonskih odredaba članka 41. stavka 5. i 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, važećeg u utuženom razdoblju. Visina naknade za korištenje odlagališta otpada bila je propisana čl. 8. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave (NN 59/06 i 109/12). Naznačeni Pravilnik donesen temeljem Zakona o otpadu (NN 178/04) ostao je na snazi i nakon prestanka važenja Zakona o otpadu, budući je u prijelaznim i završnim odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13), u članku 183. propisano da će se predmetni Pravilnik, primjenjivati do stupanja na snagu propisa iz članka 182. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, odnosno do stupanja na snagu Pravilnika koje donosi ministar, između ostalog i temeljem članka 41. st. 5. Zakona. Prema tome, visina utužene novčane tražbine proizlazi iz citirane odredbe čl. 8. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave. U tom smislu tužitelj Općina Koprivnički Ivanec donijela je Odluku o mjerilima, postupku i načinu utvrđivanja naknade vlasnicima nekretnina kao i Općini Koprivnički Ivanec na čijem se području nalazi građevina kojoj je isključiva namjena zbrinjavanje otpada, koja je objavljena u Službenom glasniku Koprivničko-križevačke županije broj 14 od 28.12.2007. kojom je u članku 5. propisana visina naknade za korištenje odlagališta otpada upravo na način kako je propisano čl. 8. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave (NN 59/06 i 109/12). Tužitelj smatra, a o tome se izjasnila i sudska praksa, da se Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave (NN 56/06 i 109/12), primjenjuje i u utuženom periodu, s obzirom da je izrijekom propisano njegovo važenje i nakon prestanka važenja Zakona o otpadu (prema članku 183. Zakona o održivom gospodarenju otpadom NN 94/13), a uz navedeno prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: U-II-4094/2005, prestankom važenja zakona, kao pravne osnove za donošenje drugog propisa (podzakonskog akta za provedbu zakona) prestaju važiti i drugi propisi doneseni u svrhu provedbe zakona, osim ako u prijelaznim i završnim odredbama novog zakona nije drugačije određeno. Međutim, u prijelaznim i završnim odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (čl. 183.) određeno je da ostaje u primjeni Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinica lokalne samouprave (NN 59/06 i 109/12) pa se naznačeni Pravilnik primjenjuje i u utuženom razdoblju, a s obzirom da je prema članku 41. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19.) ustanovljeno i propisano pravo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi građevina namijenjena zbrinjavanju otpada na novčanu naknadu. Dakle, s obzirom na prethodno izloženo, nije od utjecaja da nadležni ministar nije donio novi pravilnik u smislu čl. 22. st. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 14/2019) jer se u utuženom periodu primjenjuje Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinica lokalne samouprave (NN 59/06 i 109/12) kako je to propisano odredbom čl. 183. Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Međutim, neovisno od toga, propust nadležnog ministra da u skladu sa zakonom donese pravilnik (podzakonski propis), nikako ne može ići na štetu pravnih subjekata kada je pravo na plaćanje naknade utvrđeno Zakonom i to člankom 41. stavkom 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, a mjerila za određivanje te naknade bila su utvrđena Pravilnikom o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinica lokalne samouprave (NN 59/06 i 109/12). Smatra da je neodlučno da tuženik nije prihvatio sklapanje ugovora s tužiteljem u skladu čl. 8. st. 6. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinica lokalne samouprave jer takav propust tuženika u sklapanju ugovora kako je propisano podzakonskim aktom ne oslobađa tuženika obveze plaćanja naknade koja obveza je pripisana člankom 41. stavkom 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

6. U podnesku zaprimljenom na sud 17. ožujka 2023. tuženik se očitovao na podneske tužitelja od 3. veljače 2023. i 13. veljače 2023. te je u bitnome naveo kako je iz utuženog računa vidljivo da se utužena tražbina odnosi na naknadu za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec u razdoblju od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021., a tražbina je u potpunosti neosnovana, obzirom tuženik u utuženom razdoblju nije bio niti u ugovornom, niti u pravnom, niti u drugom odnosu s tužiteljem. Da bi tužitelj eventualno mogao ostvarit svoje pravo na naplatu potraživanja s osnova naknade iz čl. 41. st. 5-7.ZOGO, trebao je prethodno s tuženikom sklopiti ugovor u kojem bi se uredili međusobni odnos i odnosno iznos naknade, način uplate i isplate naknade itd. U pogledu Odluke o mjerilima, postupku i načinu utvrđivanja naknade vlasnicima nekretnina koju je Općina Koprivnički Ivanec donijela 28. prosinca 2007., a koja je odluka objavljena u Službenom glasniku Koprivničko-križevačke županije broj 14 od 28. prosinca 2007., ističe kako se tužitelj ovdje poziva na svoju odluku koju je donio 12 godine prije nego li su na snagu stupile odredbe čl.41 st. 5. -7. ZOGO koje postavlja kao zakonsku osnovu svojeg potraživanja (stupile su na snagu 15.02.2019. godine), te da takav ugovor, u utuženom razdoblju, uopće ne može zamijeniti nikakva odluka predstavničkog tijela tužitelja, kao niti sudska presuda, obzirom takva mogućnost, u utuženom razdoblju, zakonski nije bila predviđena, već je predviđena tek Zakonom o gospodarenju otpadom koji je stupio na snagu 31.07.2021.godine (NN 84/2021) u članku 103. pod naslovom „Naknada za korištenje odlagališta otpada na području druge jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba. Osim toga, tuženik osporava u cijelosti i visinu tužbenog zahtjeva ističući kako je TD ČISTOĆA d.o.o. na odlagalište „Piškornica“, u utuženom razdoblju, odvozila ne samo miješani komunalni otpad Grada Varaždina, već i otpad ukupno 12 jedinica lokalne samouprave, dok se upravo samo tuženiku Gradu Varaždinu ovim tužbenim zahtjevom nalaže podmiriti predmetno navodno dugovanje po računu broj P 76. Smatra kako iz dostavljenih pratećih listova s vagarinkama ne proizlazi da bi predani komunalni otpad bio isključivo otpad Grada Varaždina, ovdje tuženika, niti proizlazi, a s obzirom na navedenih 12 jedinica lokalne samouprave za koje je TD ČISTOĆA d.o.o. odvozila otpad, da bi obračun vaganja i cijene bio ispravan.

7. Presudom Povrv-121/2022-16 od 31. svibnja 2023. Trgovački sud u Varaždinu je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega te je odbio tužbeni zahtjev smatrajući da ne postoji pravna osnova temeljem koje bi tužitelj imao pravo od tuženika naplatiti navedenu naknadu obzirom tužitelj s tuženikom nije imao sklopljen ugovor kojim uređuje međusobne odnose u razdoblju od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021., a ne radi se o ugovoru iz čl. 248. ZOO. Pri tome smatra kako pravnu osnovu naplate utuženog iznosa ne predstavlja sama zakonska odredba čl. 41. obzirom je tom zakonskom odredbom samo regulirano pravo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada (a koje je pravo dispozitivnog karaktera) dok s druge strane nije propisana obveza jedinice lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada druge jedinice lokalne samouprave već je u skladu s Pravilnikom takvim jedinicama lokalne samouprave ostavljena mogućnost sklapanja ugovora (ne radi se o ugovoru iz čl. 248. ZOO) obzirom iz samog Zakona o održivom gospodarenju otpada ne proizlazi obveza sklapanja takvog ugovora.

8. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-3350/2023-6 od 14. siječnja 2025. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Varaždinu Povrv-121/2022- 16 od 31. svibnja 2023, te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

9. Iz odluke VTSRH Pž-3350/2023-6 od 14. siječnja 2025. u bitnome proizlazi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da je odredba članka 41. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, dispozitivne naravi. Iz stilizacije navedene zakonske odredbe proizlazi da ona nema dispozitivni karakter budući da je stavkom 5. propisano da Grad Zagreb i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada imaju pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada, a stavkom 6. da je obveznik plaćanja te naknade jedinica lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada druge jedinice lokalne samouprave. Okolnost da je u stavku 7. određeno kako će mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate naknada propisati ministar pravilnikom, kao ni sadržaj članka 8. tog Pravilnika ne daju dispozitivni karakter tim vrlo jasnim zakonskim odredbama. Nadalje člankom 8. Pravilnika, također je jasno propisano da Grad Zagreb odnosno jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi građevina namijenjena zbrinjavanju otpada imaju pravo na novčanu naknadu i tko su obveznici te naknade, kao i njena visina. Stavkom 3. tog članka je, naime, propisano da naknada iznosi 30% iznosa po toni zbrinutog otpada, a stavkom 5. propisano je kako Grad Zagreb odnosno jedinica lokalne samouprave može svojom odlukom u cijelosti ili djelomično osloboditi druge jedinice lokalne samouprave od plaćanja te naknade. Okolnost da je stavkom 6. članka 8. Pravilnika propisano da Grad Zagreb odnosno jedinica lokalne samouprave u provedbi odredbi iz ovog članka ugovorom s drugom jedinicom lokalne samouprave uređuju međusobne odnose, nikako ne može značiti da obveza plaćanja naknade za korištenje odlagališta otpada nastaje tek sklapanjem takvog ugovora. Takav zaključak prvostupanjskog suda doista nema uporišta u sadržaju navedenih odredbi, budući da je zakonom propisana obveza plaćanja, pravilnikom njena visina i mogućnost oslobođenja od te obveze, a samo o provedbi tih odredba jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište i jedinica lokalne samouprave koja koristi to odlagalište, sklapaju ugovor kojim uređuju međusobne odnose. Stoga, ako takav ugovor nije sklopljen, kao što je to slušaj u ovom predmetu, to ne znači da tuženik nije bio dužan platiti naknadu za korištenje odlagališta otpada na području tužitelja, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

10. Uvažavajući stav i uputu drugostupanjskog suda ovaj sud je u ponovljenom postupku izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu te je saslušao svjedoka FB i proveo knjigovodstveno financijsko vještačenja po vještaku dr. sc. Dunji Dobrinić radi utvrđenja količine dovezenog otpada Grada Varaždina u razdoblju od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. na područje Općine Koprivnički Ivanec – prostor Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. te visinu naknade za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec, u razdoblju od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021., time da je visinu naknade bilo potrebno utvrditi s obzirom na cjenike usluga za zbrinjavanje otpadom PSO Piškornica sanacijskog odlagališta d.o.o. u predmetnom razdoblju, u vezi sa postotkom naknade koji propisuje čl. 8. st. 1.-3. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave ("Narodne novine" br. 59/06, 111/06, 109/12, 94/13, 93/16) koji glase: 1) Grad Zagreb odnosno jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi građevina namijenjena zbrinjavanju otpada imaju pravo na novčanu naknadu. (2) Obveznici plaćanja naknade iz stavka 1. ovog članka su jedinice lokalne samouprave koje koriste građevinu namijenjenu zbrinjavanju otpada na području Grada Zagreba ili druge jedinice lokalne samouprave. (3) Naknada iz stavka 1. ovog članka iznosi 30% iznosa po toni zbrinutog otpada.

11. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 84/0, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u nastavku ZPP), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, uvažavajući stav Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izražen u rješenju Pž-3350/2023-6 od 14. siječnja 2025. sud je utvrdio da tuženik duguje tužitelju utuženi iznos te da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Čl. 41. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019) regulirana je naknada zbog blizine neusklađenog odlagališta te je stavcima 5. do 7. propisano kako Grad Zagreb i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada imaju pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada. Obveznik plaćanja naknade je jedinica lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada druge jedinice lokalne samouprave. Mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate naknade propisuje ministar pravilnikom.

13. Pravilnikom o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne uprave i samouprave (NN 59/2006, 111/2006, 109/2012, 94/2013, 93/2016) u čl. 8. regulirana je naknada jedinicama lokalne samouprave te je određeno kako Grad Zagreb, odnosno jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi građevina namijenjena zbrinjavanju otpada imaju pravo na novčanu naknadu. Obveznici plaćanja naknade su jedinice lokalne samouprave koje koriste građevinu namijenjenu zbrinjavanju otpada na području grada Zagreba ili druge jedinice lokalne samouprave. Naknada iznosi 30% iznosa po toni zbrinutog otpada. Grad Zagreb, odnosno jedinica lokalne samouprave u provedbi odredbi iz ovog članka ugovorom s drugom jedinicom lokalne samouprave uređuje međusobne odnose.

14. Iz citiranih odredaba Zakona o održivom gospodarenju otpadom i Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne uprave i samouprave, te iz odluke VTSRH Pž-3350/2023-6 od 14. siječnja 2025., čijim je pravnim stavom u pogledu pravnih pitanja vezan ovaj sud, proizlazi da tužitelju pripada naknada zbog blizine neusklađenog odlagališta u skladu s pravilnikom.

15. Iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi visina naknade za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec u razdoblju od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021 u iznosu od 61.943,83 eura i to u razdoblju od 15. veljače do 31. prosinca 2019. 12.990,40 EUR (97.876,14 HRK), u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. 43.473,00 EUR (327.547,29 HRK), te u razdoblju od 1. siječnja do 30. srpnja 2021. 5.480,44 EUR (41.292,36 HRK). Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je jasan i potpun te nije u proturječnosti sam sa sobom niti s izviđenim okolnostima, a stranke nisu imale nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje.

16. Nakon primitka nalaza tužitelj je podneskom od 18. srpnja 2025. obavijestio sud da su tužitelj i tuženik 25. lipnja 2021. sklopili Ugovor o uređenju međusobnih odnosa vezano uz plaćanje naknade za zbrinjavanje otpada kojim su u članku 3. odredili da se tuženik Grad Varaždin obvezuje jednokratno platiti naknadu otpada u iznosu od ukupno 41.400,00 kn/5.494,72 EUR. No, nakon obračuna stvarno dovezenih količina izračunata je nešto niža cijena, u iznosu od 41.292,36 kn/5.480,44 EUR, koju je Grad Varaždin platio Općini Koprivnički Ivanec. Slijedom navedenog, tužitelj je od ukupnog obračunatog iznosa vještaka oduzeo iznos od 5.480,44 EUR pa ukupna tražbina tužitelja iznosi 56.463,39 EUR.

17. Temeljem svega iznesenog valjalo je tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 41. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019) usvojiti, te održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a, kao pod točkom I. izreke presude.

18. Sud je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održao na snazi i za ovršni trošak u iznosu od 1.485,54 eura (11.192,79 kn) budući tužitelju pripada pravo na navedeni trošak temeljem čl. 154 st.1. i čl. 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 656,02 eura te trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 829,52 eura.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tuženika obvezao da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 12.909,68 eura, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav podneska od 3. veljače 2023. u iznosu 1.000,00 eura zastupanje na raspravi održanoj 20. travnja 2023. u iznosu od 1.000,00 eura, za zastupanje na ročištu za objavu presude 31. svibnja 2023. u iznosu od 100,00 eura, sastav žalbe od 15. lipnja 2023. u iznosu od 1.250,00 eura, sastav prigovora protiv rješenja od 23. kolovoza 2023. u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na raspravi održanoj 10. travnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura, zastupanje na raspravi održanoj 5. svibnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 18. srpnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura, zastupanje na raspravi održanoj 30. listopada 2025., sve uz pripadajući PDV u iznosu od 1.987,50 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te na predujam za knjigovodstveno-financijsko vještačenje 1.875,00 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 611,09 i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 611,09 eura a sve sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od 16. prosinca 2025., kao dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

20. Sud tužitelju nije priznao trošak:

- sastava podneska od 13.veljače 2023. u iznosu od 1.000,00 eura jer je sve izneseno u tom podnesku i dostavljeno uz taj podnesak tužitelj mogao iznijeti i dostaviti uz podnesak od 3. veljače 2023., a čiji je sastav sud priznao tužitelju

- sastava podneska od 9.veljače 2024. u iznosu od 1.000,00 eura jer nije bio potreban za vođenje ove parnice jer se u istom analizira sudska praksa trgovačkih sudova u RH i dostavljaju odluke iz činjenično i pravno istih postupaka, u trenutku kada je prvostupanjski sud presudu već donio, a drugostupanjski sud je upoznat sa sudskom praksom

- sastav podneska od 20. lipnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eura jer nije bio potreban za vođenje ove parnice jer se u istom analizira sudska praksa trgovačkih sudova u RH i dostavljaju odluke iz činjenično i pravno istih postupaka, u trenutku kada je prvostupanjski sud presudu već donio, a drugostupanjski sud je upoznat sa sudskom praksom

- sastav podneska od 23. listopada 2024. u iznosu od 1.000,00 eura jer isti nije dostavljen u ovaj spis niti se nalazi u spisu

- sastav podneska od 22. studenog 2024. u iznosu od 1.000,00 eura jer isti nije dostavljen u ovaj spis niti se nalazi u spisu

- sastav podneska od 11. prosinca 2024. u iznosu od 1.000,00 eura jer isti nije dostavljen u ovaj spis niti se nalazi u spisu.

- zastupanje na ročištu za objavu presude 16. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 eura, obzirom tužitelj nije pristupio na ročište za objavu presude.

21. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 16. prosinca 2025.

Sudac

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a koja se podnosi se putem ovog suda u roku od petnaest (15) dana, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

- tužitelj, po pun. MB

- tuženik, po pun. Željki Brlečić