Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
Poslovni broj Pn-89/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić u pravnoj stvari tužitelja EJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Viktor Barbir, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, sa sjedištem u [adresa], zastupan po punomoćniku Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave zaključene dana 14.listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 16. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik platiti tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 1.294,05 EUR-a sa zateznom kamatom koja od 07.03.2017.godine do 31.12.2022.godine teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.03.2023.godine do 31.12.2023.godine, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.godine do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Dužan je tuženik platiti tužitelju na ime pretrpljene imovinske štete zbog uništene odjeće iznos od 298,62 EUR-a sa zateznom kamatom koja od 07.03.2017.godine do 31.12.2022.godine teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.03.2023.godine do 31.12.2023.godine, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.godine do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IV. Dužan je tuženik platiti tužitelju na ime imovinske štete zbog uništenog motocikla iznos od 3.252,18 EUR-a sa zateznom kamatom koja od 07.03.2017.godine do 31.12.2022.godine teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.03.2023.godine do 31.12.2023.godine, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.godine do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
V. Dužan je tuženik platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.929,40 eura sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 14.srpnja 2016. teže povrijeđen u prometnoj nezgodi u Drnišu. Nadalje, da se tužitelj kretao desnom stranom kolnika ulice Ivana Meštrovića kao vozač vozila motocikla " Piaggio Beverly" reg oznake [registarska oznaka], dok se iz suprotnog pravca kretao vozilom "Renault Megane" reg oznake [registarska oznaka] ĆJ koji je naglim skretanjem u lijevo presjekao pravac kretanja tužitelju, oborio ga na kolnik, uslijed čega je tužitelj zadobio brojne tjelesne ozljede, a njegov motocikl je teže oštećen. Nadalje, da je u vrijeme štetnog događaja vozilo štetnika bilo osigurano kod Triglav osiguranja A.D.O. Beograd, slijedom čega da je tuženik odgovoran na sve štete na području RH. Nadalje, da je tužitelj zadobio brojne povrede po tijelu i udovima (kontuziju donjeg dijela kralježnice, uganuće desnog stopala, otvorenu ranu desne potkoljenice te otvorenu ranu sa stranim tijelom na lijevoj potkoljenici, površinske ozljede trbušne šupljine, donjeg dijela leđa i zdjelice, udarac u desno rame uz jake bolove i ograničene kretnje, te trnjenje desne šake, slijedom čega potražuje naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 20.000,00 kuna nadalje, za tuđu njegu i pomoć iznos od 1.500,00 kuna te za uništenu odjeću ( kožnu jaketu) iznos od 2.250,00 kuna. Nadalje, potražuje za uništeni motocikl iznos od 20.000,00 kuna.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost za predmetni štetni događaj, dok osporava visinu zatražene naknade štete mimo nesporno isplaćenog iznosa.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom spisa štete broj 2016/0012604 E i 2016/12604/002E, zapisnika o očevidu, zapisnika o prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova, odštetnog zahtjeva, medicinske dokumentacije, prometno tehničkim vještačenjem po vještaku Neven Kralj, medicinskim vještačenjem po vještaku ortopedu Ivica Ruić, neurologu Irena Pintarić te psihijatru Časlav Lončar, te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
4. U predmetnom postupku tužitelj zahtijeva od tuženika naknadu imovinske i neimovinske štete.
5. Između parničnih stranaka nije sporna pasivna legitimacija, odgovornost tuženika za štetu te predstavlja li težina povreda i okolnosti slučaja osnovu za dosuđenje tužitelju pravične novčane naknade, ali sporna je visina naknade kako neimovinske tako i imovinske štete.
6. Podneskom od 9.svibnja 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev.
7. Odredbom čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a odredbom čl. 1046 ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
8. Odredbom čl 19.st.2 ZOO propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema odredbi čl. 1100 stavka 1 ZOO sud će u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2) pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
9. Na okolnost nastanka i visine neimovinske štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima ortopedu dr. Ivica Ruić, neurologu dr. Irena Pintarić te psihijatru dr. Časlav Lončar.
10. Iz nalaza i mišljenja vještaka ortopeda dr. Ivica Ruić proizlazi da je tužitelj padom sa motora zadobio tjelesne ozljede koje su zbrinute na HKP gdje je postavljena dijagnoza kontuzija donjeg dijela zdjelice i ogrebotine i lacerokontuzna rana lijeve potkoljenice, terapija mirovanje i analgetici. Nakon toga odlazi na redovne kontrole 25.7. 2016. tuži se na bol i ograničene kretnje u desnom ramenu, bol u lumbalnom dijelu kralježnice, 16.8. 2016.tuži se na bol u desnom ramenu te terminalno ograničene pokrete, hematom desnog kuka, 24.8.2016. bol u desnom ramenu abdukcija ide do 70 stupnjeva vanjska rotacija terminalno ograničena bol na palpaciji i 9.9.2016. EMNG trnjenje desne šake. U zdravstvenom kartonu prije ove ozljede nije naišao na probleme s desnim ramenom. Dakle, ove tegobe se mogu svesti na ovu ozljedu koju je doživio. Zbog ograničene pokretljivosti desnog ramena lakšeg stupnja, vještak procjenjuje umanjenje životne aktivnosti 5 %, te navodi da je trpio jake bolove jedan dan, srednjeg intenziteta dva tjedna i još mjesec dana slabog intenziteta. Tuđu njegu i pomoć pri oblačenju i obavljanju osobne higijene cijeni na jedan sat dnevno kroz jedan tjedan.
11. Iz nalaza i mišljenja vještaka neurologa Irena Paintarić proizlazi da ne može dovesti u vezu trnjenje šake sa predmetnom nezgodom jer da je u vezi sa kronični oštećenjem sedmog vratnog korijena lijevog.
12. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Časlav Lončar proizlazi da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći 14. srpnja 2016. godine, a na način kako je to opisano u spisu. Nadalje, da prema nalazu Opće bolnice u Kninu isti dan se javio na pregled, a kao ozljede su opisane udarac u stražnji dio leđa, oguljotine donjih ekstremiteta i udarno gnječna rana lijeve potkoljenice. Kasnije je uslijedilo liječenje po kirurgu. Nadalje, da je u trenutku ozljeđivanja tužitelj pretrpio "primarni strah" jakog intenziteta u trajanju od 2 do 3 minute, nastavio se "sekundarni strah" jakog intenziteta koji je mogao potrajati iduća 2 dana pa prvi dan je podržavan i trpljenje boli jakog intenziteta. Strah srednjeg intenziteta tužitelj je mogao trpjeti iduća 2 do 3 tjedna, a blagog intenziteta 1 do 2 mjeseca. Zbog ograničenja u pokretljivosti desnog ramena opisanog od strane vještaka ortopeda tužitelj će cijeli život ulagati dodatne napore u svakodnevnom funkcioniranju tako da je došlo i do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje što procjenjujem da je lakog stupnja do 5 %.
13. Tužitelj ni tuženik nisu isticali primjedbe na dati nalaz i mišljenje vještaka, pa je ovaj sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje istih budući je sačinjeno stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke. Naime, vještak ortoped i psihijatar su vrlo detaljno opisali sve ozljede koje je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda i pretrpljenih boli te straha dana ocjena trajnih posljedica, slijedom čega su predmetna vještva u cijelosti objektivna i prihvatljiva.
14. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno da je isti pretrpio neimovinsku štetu iz čl.19. st. 2.u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima - ZOO, slijedom čega utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100 st.1.ZOO-a), a pri određivanju visine neimovinske štete sud je vodio računa o jačini i trajanju boli ( fizičkih i duševnih) i straha (čl.1100 st.2. ZOO).
15. Tako je vještak ortoped utvrdio da se kod tužitelja radilo o tjelesnoj ozljedi uslijed koje je trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, zatim srednje jaku bol 14 dana te blagu bol jedan mjesec. Na kraju vještak zbog ograničene pokretljivosti u desnom ramenu kao posljedice prometne nezgode procjenjuje umanjenje životne aktivnosti od 5 %.
16. Nadalje, vještak psihijatar je naveo da je tužitelj nakon prometne nezgode pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od oko 2-3 minute, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana te strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2-3 tjedna te strah blagog intenziteta 1-2 mjeseca. Konačno vještak zaključuje da je kod tužitelja nastala trajna povreda duševnog integriteta od 5%.
17. Sud je prihvatio konačni postotak zaostalih trajnih posljedica po zdravlje tužitelja u ukupnom iznosu od 5 % obzirom se vještak psihijatar u svom nalazu i mišljenju izjasnio da bi predmetni postotak uklapao u procjenu vještaka ortopeda odnosno da se navedeni postoci ne zbrajaju.
18. Cijeneći stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužitelja, trajnost posljedica te njihove brojne pojavne oblike i to kako u fizičkoj sferi života gdje je tužitelj uslijed nezgode ostao ograničenih kretnji u desnom ramenu, tako i u psihičkoj sferi života što se očituje u posljedicama koje ometaju tužitelja u svakodnevnom funkcioniranju, a zbog ulaganja napora zbog navedenih ograničenja koje do nezgode nije morao ulagati, a koje posljedice će tužitelj trpjeti cijeli život zbog predmetne nezgode koju je doživio, a obzirom je osoba mlađe životne dobi ( u trenutku nezgode 36 godina) koja će po prirodnom tijeku stvari dulje patiti zbog smanjenja životnih aktivnosti to isti daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti po tom kriteriju u iznosu od 822,88 eura (6.200,00 kuna) temeljem čl.1100 ZOO.
19. Odlučujući o visini pravične novčane naknade s osnova pretrpljenih bolova tužitelja, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, te sve aspekte liječenja, osobito činjenicu da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 24 sata, zatim srednjeg intenziteta 14 dana te blagu bol jedan mjesec, to sud smatra primjerenom naknadom za taj vid štete iznos od 1.194,51 euro (9.000,00 kuna) temeljem čl.1100 ZOO-a.
20. Cijeneći vrstu, intenzitet i opseg pretrpljenog straha, tužitelju s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, imajući u vidu da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta 2-3 minute, sekundarni strah jakog intenziteta od dva dana koji je podržan trajanjem boli, strah srednjeg intenziteta koji je tužitelj trpio dva do tri tjedna te strah blagog intenziteta koji u trajanju 1-2 mjeseca to sud smatra da tužitelju pripada iznos od 962,24 eura (7.250,00 kn) temeljem čl.1100 ZOO-a.
21. Slijedom navedenog, utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema citiranoj odredbi čl. 1100 ZOO. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je ovdje slučaj povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi, dakle, fizičku bol, umanjenje životne aktivnosti i strah, kao kvalifikatorne okolnosti, koje zajedno s drugim okolnostima iz čl. 1100 ZOO opravdavaju u konkretnom slučaju dosuđenje pravične novčane naknade u jednom iznosu.
22. Slijedom navedenog, tužitelju bi pripadao iznos pravične novčane naknade za utvrđenu neimovinsku štetu u vezi predmetne prometne nezgode zbog povrede prava osobnosti sukladno odredbi čl. 1100 ZOO u jedinstvenom iznosu od 2.979,63 eura (22.450,00 kuna). Obzirom je tuženik isplatio nesporno iznos od 12.700,00 kuna na ime nematerijalne štete ( list 51 u spisu) to je valjalo tužitelju dosuditi preostali iznos od 1.294,05 eura (9.750,00 kuna), dok je za više zatražen iznos od 0,38 centi valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
23. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103 sukladno kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim kao je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena kamata od 7.ožujka 2017., pa do isplate sa pripadajućom zakonskom kamatom koju propisuje odredba čl. 29 ZOO.
24. Što se tiče visine štete na vozilu u ovoj pravnoj stvari je određeno vještačenje po vještaku Neven Kralj koji je procijenio da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta u iznosu od 3.252,18 eura.
25. Budući je tuženik prigovarao nalazu vještaka sud je istog dopunski saslušao na ročištu od 14.listopada 2025. te je vještak naveo ( u pogledu metodologije obračuna vrijednosti totalne štete) da je osnova svakog obračuna totalne štete određivanje, odnosno približavanje tržišne vrijednosti oštećenog vozila u trenutku provođenja vještačenja. Sukladno navedenom novo nabavna vrijednost uvijek se usvaja iz kataloga CVH u trenutku provođenja vještačenja, a nikako u trenutku kako to kaže tuženik kada je predmetno vozilo proizvedeno, jer na taj način se ne bi moglo doći do stvarne tržišne vrijednosti oštećenog vozila. Nadalje, da je tuženik dobro primijetio da je prilikom određivanja tržišne vrijednosti promatran novi model predmetnog motocikla, što je sukladno svemu ranije navedeno potrebno iz razloga što je predmetno vještačenje rađeno 2025. godine, a prometna nezgoda se dogodila 2016. godine, dakle, vještačenje je rađeno 9 godina nakon prometne nezgode za motocikl koji je bio u trenutku nezgode star 6 godina pa je jednostavnom matematikom lako utvrditi da se analizom tržišta treba promatrati motocikl iz 2018. ili 2019. godine, a koji je naslijedio po svojoj marki i tipu predmetni motocikl, a sve to kako bi se dobila stvarna tržišna vrijednost predmetnog motocikla što je u ovom slučaju uz primjenu amortizacijskih stopa i dobiveno te da sukladno svemu navedenom ostaje kod osnovnog nalaza i mišljenja.
26. Budući je vještak otklonio prigovor tuženika, a sud je nalaz i mišljenje istog prihvatio kao stručno i argumentirano, to je utvrđena šteta na vozilu tužitelj u iznosu od 3.252,18 eura.
27. Tužitelju pripadaju kamate na taj iznos sukladno čl. čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09 - nastavno: ZOOP), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, a propisana je obveza odgovornog osiguratelja da u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećenoj osobi dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete ako su odgovornost za naknadu štete i visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni, dok je u st. 4. iste odredbe propisano da, ako osiguratelj ne izvrši obvezu isplate naknade štete u roku iz st. 1., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Slijedom navedene odredbe tužitelju kamata na dosuđeni iznos teče od datuma navedenog u tužbi odnosno 7.ožujka 2016.
28. Naime, po shvaćanju ovog suda, a što je potvrđeno u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 1131/14 od 18. rujna 2018.) ovakva obveza tuženika (kao osiguravatelja štetnika) dospijeva podnošenjem odštetnog zahtjeva, a to temeljem članka 12. stavka 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 15/05., 35/09., 75/09., 76/13., 152/14.) koji Zakon je za predmetno pravnu stvar lex specialis, pa se ne primjenjuje Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO).
29. Budući se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 9.svibnja 2025. te istakao prigovor zastare na povišeni dio tužbenog zahtjeva glede materijalne štete na vozilu ( na ročištu od 12.svibnja 2025. ) navodi se prema odredbi čl.190.stav.1. ZPP-a (koja je novelirana Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2013.g. i stupila na snagu 01.travnja 2013.g.) tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a sukladno odredbi čl.191.stav.1. istog Zakona preinaka tužbe je - između ostalog - i povećanje postojećeg zahtjeva. Međutim, obzirom se tijekom postupka na temelju iste činjenice i pravne osnove, a nakon provedenog vještačenja ( kada je tužitelj objektivno upoznat s visinom štete) potražuje veća svota novca, tuženik se navedenoj preinaci ne može protiviti u smislu odredbe čl. 191. stavak 2) ZPP-a. Slijedom toga, preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvobitni zahtjev podnošenjem kojeg je došlo do prekida zastarijevanja ove tužiteljeve tražbine, pa je bespredmetan i prigovor zastare u odnosu na povišeni dio.
30. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ( na povišeni dio) navodi se da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 27. svibnja 2024. u pogledu tijeka zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva zauzeto slijedeće pravno shvaćanje koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“
31. Podneskom od 9.svibnja 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev pa potražuje iznos od 1.294,43 eura, umjesto prvobitno 2.654,46 eura ( 20.000,00 kuna), a tuženik navodi da ne pristaje na povlačenje tužbe.
32. Prema čl. 154. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (st. 1.); ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (st. 2.).
33. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 26. travnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje broj:
Su-IV-16/2021-8 koje glasi: ''Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“ Navedeno pravno shvaćanje reflektira se na odluku o troškovima postupka uzrokovanim povlačenjem dijela tužbe.
34. Tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja u ovom postupku, a isto je bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, pa sud smatra da tužitelju pripada trošak vještačenja u punom iznosu neovisno o uspjehu stranaka u postupku. Osim toga, okolnost da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev koji se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe na koje tuženik nije pristao ( niti je zahtijevao trošak do momenta djelomičnog povlačenja) ukazuje na to da do navedenog procesno nije niti došlo, nadalje isti nema pravo na trošak postupka uzrokovan povlačenjem tužbe sukladno čl. 158. ZPP-a jer isti nije niti popisan, pa je za obračun parničnog troška mjerodavan uspjeh stranaka u parnici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
35. Nadalje, tužitelj potražuje na ime naknade štete za uništenu odjeću (kožnu motociklističku jaketu) iznos od 298,62 eura te navodi da se radilo o jaketi marke " Alpinestars" koja je u trenutku nezgode bila nova odnosno kupljena 2015., a plaćena 2.500,00 kuna. Nadalje, tužitelj navodi da se jaketa u predmetnoj nezgodi potpuno pocijepala te uništila zbog čega ju je morao baciti.
36. Imajući u vidu da je isti vozeći motocikl u predmetnoj nezgodi izazvanoj skrivljenim ponašanjem osiguranika tuženika bio oboren na kolnik uslijed čega je zadobio ozljede tijela odnosno ramena, te imajući na umu kontekst nezgode i posljedice, sud je polazeći od pravila logičnog mišljenja i životnog iskustva utvrdio da je navedena jaketa za koju tužitelj navodi da je imao na sebi uništena, što nitko to nije posebno osporavao tijekom postupka, te uslijed sudara i pada u nezgodi oštećena, a čiju je vrijednost sud utvrdio po slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a te dosudio iznos od 298,62 eura koliko je tužitelj i zatražio.
37. Na taj iznos teku zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1086 ZOO od dana nastanka štete, koji je svakako raniji od datuma kojeg tužitelj navodi.
38. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak sastava odštetnog zahtjeva 100 bodova, sastava tužbe 100 bodova, zastupanje na ročištu od 29.listopada 2019. 50 bodova ( Tbr 9.toč.2.), sastav podneska od 21.veljače 2020. 100 bodova, ročištu od 24.veljače 2020. 100 bodova, ročištu od 3.lipnja 2024. 100 bodova, ročište od 2.listopada 2024. 100 bodova, ročištu od 25.studenog 2024. 100 bodova, ročištu od 11.ožujka 2025. 100 bodova, sastav podneska od 9.svibnja 2025. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 12.svibnja 2025. 100 bodova, ročištu od 14.listopada 2025. 100 bodova odnosno ukupno 1150 bodova, što pomnoženo sa vrijednosti boda Tbr 54 OT iznosi 2.300,00 eura uvećano za pdv 25 % 575,00 eura sveukupno iznosi 2.875,00 eura, uvećano za trošak vještačenja iznosi 845,50 eura sveukupno iznosi 3.720,50 eura uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 104,45 te pristojbe na presudu u iznosu od 104,45 eura sveukupno iznosi 3.929,40 eura. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 9.svibnja 2018. 6.ožujka 2025. 24. ožujka 2025. jer su istima dostavljeni dokazi o uplati te nisu sukladno čl. 155 ZPP-a bili potrebni za vođenje parnice kao niti trošak za zastupanje tužitelja na ročištu od 10.prosinca 2019. jer je krivnjom tužitelja isto odgođeno zbog nedostatka dokaza, pa je odlučeno da će trošak tog ročišta pasti na teret tužitelja sukladno čl.156 ZPP-a .
Split, 16. prosinca 2025.
Sutkinja
Maja Anušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.
Dna:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis