REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-580/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv prvooptuženog BČ i drugooptuženog LČ, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1679/2025-17 od 17. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025. godine
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se prvooptuženom BČ prihvaćaju utvrđene pojedinačne kazne u pobijanoj presudi, i to za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i 3. te člankom 52. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa se prvooptuženi BČ na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K- 1679/2025-17 od 17. listopada 2025., proglašeni su krivima prvooptuženi BČ i drugooptuženi LČ zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine, i to djelima opisanim pod točkom 1) teška krađa iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavka 2. KZ/11 u vezi s člankom 228. stavkom 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavku 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 52. KZ/11, djelom opisanim pod točkom 2) krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11, te prvooptuženi BČ – sam, djelom opisanim pod točkom 3) teškom krađom
– opisano po članku 229. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavku 1. KZ/11 te djelom opisanim pod točkom 4) krađom
– opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11.
1.1. Prvooptuženom BČ je, na temelju članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i 3. te člankom 52. KZ/11 za djelo pod točkom 1) utvrđena kazna zatvoru u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 za djelo pod točkom 2) utvrđena je kazna zatvoru u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11 za djelo pod točkom 3) utvrđena je kazna zatvoru u trajanju od 6 (šest) mjeseci i na na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 za djelo pod točkom 4) utvrđena je kazna zatvoru u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa je na temelju članka 51. KZ/11 prvooptuženi BČ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena je djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju je prvooptuženi BČ osuđen izvršava 10 (deset) mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine se neće izvršiti ako u roku provjeravanja 5 (pet) godina od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 229. stavka 1. i 2. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i 3. te člankom 52. KZ/11 drugooptuženom LČ za djelo pod točkom 1) utvrđena je kazna zatvoru u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 za djelo pod točkom 2) utvrđena je kazna zatvoru u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa je na temelju članka 51. KZ/11 drugooptuženi LČ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseci i na temelju članka 57. KZ/11 izrečena je djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju je drugooptuženi LČ osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju 8 (osam) mjeseci se neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.3. Na temelju članka 54. KZ/11 drugooptuženom LČ se u neuvjetovani dio kazne uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. srpnja 2025. pa dalje.
1.4. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08), oštećeni BČS, i PČ, te oštećeno društvo TSG CROATIA d.o.o., INTEGRAM-TECH d.o.o., LED ART d.o.o., EUROMARINE CHARTER d.o.o., LEGENDA PROMET d.o.o. i TERMORAD d.o.o., se s imovinskopravnim zahtjevom upućuju u parnicu.
1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08, prvooptuženi i drugooptuženi su oslobođeni dužnosti podmirenja troškova postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, dok se drugooptuženi oslobađa i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni u odnosu na prvooptuženog BČ s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači na način da se prvooptuženom BČ izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci bez da se na tako izrečenu kaznu primijene odredbe o djelomičnoj uvjetnoj osudi. Državno odvjetništvo smatra da je sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti i nije u dovoljnoj mjeri vrednovao težinu otegotnih okolnosti. Državno odvjetništvo ne spori po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti priznanje svih kaznenih djela još u prethodnom postupku, da je otac šestero maloljetne djece te da je dio predmeta vraćen, doduše zbog policijskog postupanja, kao i utvrđene otegotne okolnosti i to ranija osuđivanost zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, kao i brojnost radnji (pet protupravnih radnji) u odnosu na djelo pod 1). Okolnost priznanja svih kaznenih djela po državnom odvjetniku nije se trebala cijeniti posebno olakotnom i okolnost priznanja nije smjela biti od tolikog utjecaja na izricanje sankcije jer su protiv okrivljenika ionako postojali dokazi, a izraženo kajanje i žaljenje državni odvjetnik ne smatra iskrenim već izraženim u cilju postizanja povoljnijeg položaja u svrhu dobivanja blaže kazne. Okolnost da je prvooptuženi otac šestero djece po državnom odvjetniku nije se trebala cijeniti kao okolnost koja iziskuje blažu sankciju već upravo suprotno ta bi okolnost od prvooptuženika trebala iziskivati da se kao životni uzor svojoj djeci o kojoj treba skrbiti i odgajati ih ponaša u skladu s pozitivnim propisima te društvenim normama te da sredstva za život svoje obitelji kao radno sposobna osoba, kada postoji potreba za radnom snagom koja se uvozi iz trećih zemalja pribavi na legalan način, a ne činjenjem kaznenih djela. U odnosu na okolnost da je dio otuđenih predmeta vraćen zbog policijskog postupanja nije jasan stav prvostupanjskog suda zašto je toj okolnosti pridao značaj olakotne okolnosti kada predmete nije sam optuženik samoinicijativno vratio. Državni odvjetnik nadalje smatra da utvrđenu otegotnu okolnosti ranije kaznene osuđivanosti zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11 prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio jer premda se na radi o istovrsnom kaznenom djelo radi se o kaznenom djelu koje se čini radi pribavljanja nepripadne materijalne koristi tako da je prvooptuženi pokazao visok stupanj kriminalne volje te upornost u činjenju kaznenih djela, posebno kada se uzme u obzir visina štete pričinjena na štetu više trgovačkih društava u kratkom vremenskom razdoblju kada je djelovao zajedno sa drugooptuženim LČ. Smatra da se izrečenom sankcijom (djelomičnom uvjetnom osudom) za predmetna kaznena djela neće ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno da se neće ostvariti specijalna prevencija, a neće se postići niti generalna prevencija.
3. Odgovor na žalbu podnio je prvooptuženi BČ u kojoj navodi da je priznao kaznena djela, izrazio je kajanje i žaljenje, zaposlio se i želi zaraditi novac kako bi financijski osigurao obitelj dok bude u zatvoru, te moli da mu se kazna ne povisuje, stoga predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika.
4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.
5. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je osnovana.
6. Treba istaknuti da su žalbeni navodi državnog odvjetnika o potrebi drugačije ocjene olakotnih i otegotnih okolnosti irelevantni jer se državni odvjetnik ne žali u odnosu na utvrđene pojedinačne i izrečenu jedinstvenu kaznu s obzirom na to da žalbom traži isključivo izricanje bezuvjetne kazne zatvora, osporava izricanje djelomične uvjetne osude, a olakotne i otegotne okolnosti nisu pretpostavke od kojih bi zavisilo izricanje djelomične uvjetne osude.
6.1. No u pravu je državni odvjetnik kada ukazuje da nisu ispunjene pretpostavke za izricanje djelomične uvjetne osude okrivljeniku. Prema članku 57. stavku 1. KZ/11 pretpostavka za izricanje djelomične uvjetne osude je postojanje visokog stupanja vjerojatnosti da i bez izvršenja dijela kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela. Ovdje ispravno državni odvjetnik ukazuje da je prvooptuženi BČ pravomoćno bio osuđen za kazneno djelo iz koristoljublja (kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11) po pravomoćnoj presudi iz 2021. godine, a sada je nepravomoćno osuđen za kaznena djela protiv imovine (krađa, teška krađa, produljeno kazneno djelo teške krađe) dakle kaznena djela koja za cilj imaju stjecanje nepripadne materijalne koristi. Očito je da je činjenjem kaznenih djela prvooptuženi BČ imao za cilj doći do financijskih sredstava za život a što nije ni društveno prihvatljivo ni zakonito. Unatoč ranijoj kaznenoj osuđivanosti za kazneno djelo iz koristoljublja, upustio se u činjenje imovinskih delikata, što ukazuje da ranija osuđivanost nije utjecala na njega da ubuduće ne čini kaznena djela. Osnovano stoga državni odvjetnik ukazuje da ga očito izricanje djelomične uvjetne osude ne bi odvratilo od činjenja kaznenih djela u budućnosti, a s obzirom na okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje je sada nepravomoćno osuđen a to je da je u supočiniteljstvu sa drugom osobom u kratkom vremenskom razdoblju na području Zagreba kroz isti modus operandi provaljivao u vozila trgovačkih društava i otuđivao razne alate i duhanske proizvode koji se, s obzirom na svoju dostupnost i potrošnost, lako mogu unovčiti, što sve upućuje na zaključak o progresiji njegovog kriminalnog postupanja s ciljem stjecanja nepripadne materijalne koristi. Stoga djelomična uvjetna osuda doista nije adekvatna sankcija za prvooptuženika i njegova kaznena djela, već istoga valja osuditi na kaznu zatvora i to upravo jedinstvenu kaznu zatvora kakva mu je izrečena pobijanom presudom, uz prethodno prihvaćanje utvrđenih pojedinačnih kazni iz pobijane presude. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijanu presudu preinačiti u odluci o kaznenoj sankciji, kako je navedeno u izreci ove presude na temelju odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da će izricanjem i izvršenjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci biti ostvarena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odgovarajućim utjecajem na javnost, druge potencijalne počinitelje istovrsnih kaznenih djela i konkretnim djelovanjem na optuženika da neće ubuduće činiti kaznena djela.
7. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08 s tim što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio koju od povreda iz tih zakonskih odredbi.
U Slavonskom Brodu, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
