REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kzd-73/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji za mladež Nataši Đaković, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tihane Petrović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IL, zbog kaznenih djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023 i 36/2024 - dalje KZ/11), članka 177. stavka 2. i članka 139. stavka 3 i 2. KZ/11, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KOz-DO-82/2025 od 26. rujna 2025., zaprimljene kod ovog suda 29. rujna 2025, izmijenjene podneskom – optužnicom istog broja i datuma zaprimljenim kod ovog suda 30. rujna 2025. i na raspravama 26. studenog 2025. i 12. prosinca 2025., nakon nejavne rasprave održane 10. studenog 2025., 26. studenog 2025., 3. prosinca 2025. i 12. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice u Zadru Kerol Sablić Radman, okrivljenog IL, branitelja okrivljenika odvjetnika Tomislava Gambiraže i opunomoćenika oštećenog djeteta žrtve OL odvjetnika TL, dana 16. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. I i pok. O rođene IL, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, umirovljenik, s mjesečnim primanjima od 830,00 eura, oženjen, otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, sudionik Domovinskog rata, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Oluja, s činom narednika, neosuđivan, u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zadru od 1. rujna 2025.

k r i v  j e

što je u razdoblju od početka 2022. do 13. kolovoza 2025., u [adresa], u svojoj obiteljskoj kući, u kojoj je živio zajedno sa suprugom oštećenicom žrtvom BL, te djetetom žrtvom OL, rođenim **.**.2009., protivno načelu solidarnosti, uzajamnog poštovanja i pomaganja članovima svoje obitelji iz čl. 4. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15), a u vezi sa čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21), gotovo svakodnevno se dovodio u alkoholizirano stanje, iako svjestan da takvim ponašanjem ponižava i omalovažava svoju suprugu BL, te joj nanosi psihičke boli, pa pristajući na to, kada bi u večernjim satima u pijanom stanju došao kući istu učestalo verbalno napadao i to u nazočnosti njihovog sina djeteta žrtve OL, iako svjestan da time ugrožava pravilan psihofizički razvoj svog sina, pa pristajući na to, pa je tako supruzi govorio da joj jebe majku, da je glupa, da ništa ne zna, da nije dobra žena, da je za ništa, da će joj stući televiziju i mobitel, a kada bi njegova supruga oštećenica žrtva UL pokušala s njim razgovarati jer je inače ignorirala sve gore navedene uvredljive riječi koje joj je govorio, to bi vikao na nju da neka muči jer da ništa ne zna, da bi dana 13. kolovoza 2025. iza 12,00 sati kada ga je supruga oštećenica žrtva UL vidjevši da je u pijanom stanju i da nešto drži u džepu hlača pitala što to drži u hlačama, na što je u cilju da ustraši svoju suprugu i sina OL koji je bilo prisutan izvadio pištolj na stol i rekao da će s tim pištoljem ubiti prvo suprugu, zatim sina OL, a na kraju sebe, a potom stavio prst na svoju glavu oponašajući repetiranje pištolja u glavu, a koje njegove izgovorene riječi i konkludentne čini su kod njegove supruge oštećenice žrtve BL i djeteta žrtve OL izazvale osjećaj straha, ugroženosti i nesigurnosti zbog straha da bi izgovorene riječi mogao i ostvariti, pri čemu je kod supruge oštećenice žrtve BL izazvao osjećaj ugroženosti, poniženosti, povrijeđenosti njezinog dostojanstva kao supruge, a svom djetetu OL ugrozio pravilan psihofizički razvoj,

dakle, grubo i učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time člana obitelji doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, zlostavio dijete, te drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a kaznena djela su počinjena prema bliskim osobama,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11), kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11 i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisane u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjive po članku 139. stavku 3. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. KZ/11.

II. Na temelju članka 179. a KZ/11 okrivljenom IL se za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, počinjeno na štetu oštećene BL

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

III. Na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 okrivljenom IL se za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava, počinjeno na štetu djeteta žrtve OL,

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljenom IL se za kazneno djelo prijetnje, počinjeno na štetu oštećene BL

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

V. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljenom IL se za kazneno djelo prijetnje, počinjeno na štetu djeteta žrtve OL

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

VI. Na temelju članka 51. KZ/11 okrivljeni IL se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE I 4 (ČETIRI) MJESECA

VII. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca okrivljenom IL se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 1. rujna 2025. pa nadalje.

VIII. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljenom IL se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG LIJEČENJA OD OVISNOSTI O ALKOHOLU

koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju članka 69. st. 2. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu izrečena uz kaznu zatvora će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom.

IX. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenici UL i dijete žrtva OL se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom od 70.000 eura u cijelosti upućuju u parnicu.

X. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni IL djelomično se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08, te troška na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti, dok je dužan naknaditi troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenog djeteta, u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu broj KOz-DO-82/2025 od 26. rujna 2025. zaprimljenu kod ovog suda 29. rujna 2025. protiv okrivljenog IL, zbog četiri kaznena djela i to dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - nasilja u obitelji iz čl.179. a KZ/11 i povrede djetetovih prava iz čl. 177 st. 2. KZ/11 i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

2. Optužnica je izmijenjena u pisanom obliku podneskom - optužnicom istog broja i datuma zaprimljenim kod ovog suda 30. rujna 2025. na način da je u istoj dodan zakonski opis kaznenih djela, te usmeno na raspravama održanim 26. studenog 2025. i 12. prosinca 2025. na način da je na raspravi 26. studenog 2025. zastupnica optužbe u činjeničnim opisima djela, dodala riječi "pa pristajući na to" i to 8. retku nakon riječi "te joj nanosi psihičke boli" kao i u 11. retku nakon riječi "razvoj svog sina", dok je na raspravi održanoj 12. prosinca 2025. zastupnica optužbe iz činjeničnog opisa djela ispustila riječi "a kojim riječima se je obraćao i svom sine djetetu žrtvi OL".

3. Oštećena UL je na raspravi održanoj 3. prosinca 2025. postavila imovinskopravni zahtjev za sebe i kao zakonska zastupnica djeteta - žrtve OL, u ukupnom iznosu 70.000,00 eura s osnova naknade za duševne boli i pretrpljeni strah.

4. Okrivljeni IL se očitovao se da ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret, a obranu je iznosio na završetku dokaznog postupka.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke HL (l.s.162-164) i JL (l.s.164-166), vještaka psihijatrijske struke dr. Arlenu Sabljar (l.s. 170-171), uz suglasnost stranaka pročitan je pisani nalaz i mišljenje dr. Arlene Sabljar (l.s. 92- 100), uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici te su pregledane DVD snimke ispitivanja oštećenika BL (l.s.106-107) i djeteta – žrtve OL (l.s.103-104) ispitanih putem audio-video uređaja na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Zadru, pregledana je i pročitana slijedeća dokumentacija u spisu: dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad (l.s. 9), preslik fotografije (l.s. 12), preslik poruka (l.s. 15-25), zapisnik o prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za okrivljenika (l.s. 27), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01527229, 00290581 (ls. 28, 35,41), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora (l.s. 31- 34), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa (l.s. 38-40), izvaci iz kaznene evidencije i prekršajne evidencije za okrivljenika (l.s.178-181), ispitan je okrivljeni IL (l.s. 183-185), te su pročitani zapisnici i pregledane DVD snimke ispitivanja okrivljenika u prethodnom postupku i to zapisnik o ispitivanju IL u svojstvu osumnjičenika s DVD snimkom ispitivanja (l.s. 42-46 i 48) i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika IL s DVD snimkom ispitivanja (l.s. 71-73).

6. Okrivljeni IL je na raspravi 12. prosinca 2025. iznio obranu s tim da je odgovarao samo na pitanja svog branitelja, te je iskazao da nije počinio ništa što mu se stavlja na teret. Naveo je da su odnosi u obitelji bili normalni, da je on suprugu vozio na posao i s posla, a sin OL da je kad bi došao kući uvijek bio uz njega. OL da ga je uvijek branio, nije nikome dao da kažu riječ protiv njega. Kad je u nedjelju došao s posla iz pečenjare u kojoj pomaže bratu da je zatekao OL u suzama, a kada je pitao OL što mu je i tko ga dira, isti je jecao na kauču i rekao "mater i brat". On je nazvao suprugu koja mu je rekla da što ga briga i prekinula, nakon čega je nazvala OL, a on je čuo da je ista pitala OL "jesi što govorio ćaći". U ponedjeljak ujutro da je došla policija, ali njega nisu zatekli, već njegovog brata koji im je rekao da on radi kod keramičara. Naime, iako je u mirovini radi dodatne poslove kako zaradio i sinu omogućio bolji život. Dodaje da je njegov stariji sin AL došao iz Irske tjedan dana prije nego je on uhićen, te da je AL u ponedjeljak vozio suprugu u policiju i dao joj "naputke", ali se Matino ime ne spominje nigdje. Napominje i da on ima trajnu dozvolu za oružje i da nije istina da konzumira alkohol tri godine jer da toliko vremena pije ne bi mogao raditi u Hrvatskoj vojsci. Supruga da ga nikad ne bi ispratila kada je išao na teren, niti bi ga dočekala, niti pitala kako je. Smatra da ga je supruga prijavila jer je mislila da neće imati gdje živjeti, te da će i ona, kao i njena sestra dobiti kuću od općine. Na upit branitelja zašto bi AL nagovarao majku da ga prijavi odgovorio je da on s AL ne razgovaram već pet godina, od kada je AL otišao u Irsku. Naime, AL da je rekao da ima prijatelja, na što da je on rekao da su za njegovu djecu vrata kuće otvorena, odnosno da AL može doći ali ne i njegov prijatelj, te misli da je AL rekao majci da ga prijavi jer je on rekao da AL ima dečka. Na upit branitelja zašto bi njegova supruga i OL rekli da on pije, da im je prijetio i da ih vrijeđa, okrivljenik je odgovorio da je on jeste pio, ali ih nije vrijeđao te misli da njegov supruga i AL nešto obećali OL i prisilili ga da kaže što su mu oni rekli. Na upit branitelja vezano za odnos sa suprugom od 2022 do 2025., okrivljenik je naveo da on i supruga u tom periodu nisu imali intimne odnose i da supruga od Antonijeve četvrte godine ne spava s njim, ali da su u tom periodu on i supruga imali interakciju, komunicirali su vezano za kućanske poslove, potrebe djece, vezano za školu, oko hrane i slično i zajedno odlazili vani i u kupovinu. Na upit branitelja da li je supruzi i sinu u kolovozu pokazivao pištolj, stavljao prste na čelo i prijetio okrivljenik je odgovorio da on svoje legalno oružje barem dva puta mjesečno čisti jer je to naučio u vojsci, a supruga i sin bi prolazili dok bi ga on čistio. Zaključno navodi da bi on za svoje dijete ''izgorio'', a ne prijetio mu.

7. U obrani koju je iznio pred policijskim službenicima okrivljenik je izjavio da 75% onog što mu se stavlja na teret nije istina. Negirao je da često konzumira alkohol, te naveo da kad ruča popije pivo ili vino, a kod kuće da ne pije da mu supruga ne prigovara. Kod brata u pečenjari da popije, ovisi što pojede, dva piva za ručak, onda radi pet-šest sati i popije možda dva piva, a za večeru dvije-tri čaše vina te da za njega to nije pijanstvo. Negira da bi suprugu psovao i govorio joj da je glupa. Samo jedanput da joj je rekao da je glupa, ali da je i ona njemu isto rekla. Supruga da je sebe dobro opisala i sve to lijepo ''složila''. Nema pištolj već legalno ima pušku, a ima i plinski pištolj koji je pronašao u kući koju su rušili, a to da je bilo prije 10 dana, 17. ili 18. Negira da bi supruzi prijetio, niti je supruzi i sinu pokazivao pištolj, niti je rekao da će ubiti njih i sebe.

8. Prilikom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru okrivljenik je iskazao da je krivo optužen, da nije napravio niti rekao ono što mu se stavlja na teret, niti je znao da su ga prijavili, te da je 95% onog šte je rekla njegova supruga laž. Ne zna zašto bi ista lagala, ali da laže. Sin OL da ne laže ali da su ga ''nanukali'' supruga i drugi sin. Navodi da je u mirovini od srpnja 2024. da je bio prvi dočasnik i da u vojsci nije pio alkohol. Negira da bi 13. kolovoza 2025. stavio pištolj na stol. On i supruga da su u braku od 1998., žive u prizemlju kuće koju je naslijedio od oca, s tim da supruga s njim ne spava već 11 godina. Navodi da pije ali ne previše i da mu se ruke ne tresu, odnosno da mu se tresu ako ne zapali cigaru jer puši tri kutije.

9. Tijekom postupka nije bila sporna činjenica postojanja bračne zajednice između okrivljenika IL i oštećene BL, niti da je dijete žrtva OL njihovo zajedničko dijete, koje je tijekom inkriminiranog razdoblja kao i danas maloljetno jer je rođen **.**.2009., kao i da su svi zajedno živjeli u prizemlju obiteljske kuće u [adresa]. Sve ostalo je bilo sporno, budući je okrivljenik osporavao navode optužnice da bi počinio inkriminirana kaznena djela.

10. Prethodno je cjelovito izložena okrivljenikova obrana, koju je iznio na raspravi i u dva navrata u prethodnom postupku. Okrivljenik je u bitnom iskazivao identično. Kategorički je negirao sva djela koja mu se stavlja na teret, obiteljske je odnose opisao kao normalne, te potvrdio je da pije i opisao kada i koliko, ali je negirao da bi bio ovisan o alkoholu i da bi alkohol konzimirao dok je radio u Hrvatskoj vojsci, s tim da je u mirovini od srpnja 2024. Suština njegovog iskazivanja je da ga supruga UL lažno tereti, da mu pripisuje svoje osobine, te da su supruga i njihov stariji sin AL koji posljednjih pet godina živi u [adresa] nagovorili OL da lažno svjedoči protiv njega i obećali mu nešto zauzvrat. Vezano za oružje izjavio je da legalno posjeduje lovačku pušku, da je pronašao plinski pištolj ali nakon događaja od 13. kolovoza 2025., a pred suprugom i sinom da je znao čistiti oružje jer je tako naučio u vojsci.

11. Iskazi oštećenika BL i djeteta žrtve OL koji su u svojstvu svjedoka ispitani na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Zadru putem audio-video uređaja, u prisutnosti okrivljenika i njegovog branitelje, uz suglasnost stranaka, na temelju čl. 431. st.1. toč. 6. ZKP/08 pročitani su, odnosno pregledani na raspravi.

12. Ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage oštećena UL iskazala je kako je do 1. rujna živjela sa suprugom i maloljetnim sinom OL, i to u dijelu kuće koju je okrivljenik naslijedio od oca, s tim da je njihov stariji sin AL odselio u Irsku. Brak im nije bio dobar zbog suprugovog alkoholizma i posvećenosti društvu. Ona da je u svemu bila sama, okrivljenika nikad nije bilo briga imaju li djeca što za jesti, obući i za školu. Vezano za period od 2022. do 13. kolovoza 2025. navodi da je okrivljenikova konzumacija alkohola prešla sve granice. Kritične prigode da je došao kući i da je džepu je nosio nekakav mali pištolj, a na njeno pitanje što mu je to da je pištolj izvadio na stol i rekao da će prvo ubiti nju, pa OL, pa sebe na što da su ona i OL ostali prestravljeni i u šoku. Kada se malo smirila da je okrivljenik pitala kakav je to pištolj i što će mu, na što je on stavio prste na čelo i ponovo tri puta da će počiniti samoubojstvo. Kada ga je sljedeće jutro pitala što će mu pištolj okrivljenik da joj je rekao da je to plinski pištolj, za samoobranu. Dodaje da je prijetnje shvatila ozbiljno, prestrašila se i da ju je još uvijek strah, a OL da je isto bio u šoku, prestravljen. Opisuje da ju je okrivljenik izazivao na sukob, svađu, prigovarao, a ona da je šutjela i distancirala se. U pijanom stanju da joj je često znao prijetiti da će je udariti, psovao ju je, govorio da joj jebe mater, da nije dobra supruga, da ne zna ništa, vrijeđao da je glupa i slično. Ona da nikada nije tražila pomoć, ne zna zašto, vjerojatno zbog straha, ali za njene probleme da je znala njena sestra. Posljednje tri godine okrivljenik da svakodnevno pije alkohol od jutra do sutra. Okrivljenikova braća da taj problem ne smatraju tako strašnim, prema njima je okrivljenik malo nestašan te se nisu htjeli miješati u njihov odnos, navodi da okrivljenik nije razbijao stvari po kući već je prijetio da će joj razbiti mobitel, „stući“ televiziju i razbiti svjetlo. Nada se da će njen suprug potražiti pomoć kako bi riješio problem s alkoholom i započeti novi život jer ona više s njim ne želi živjeti. Nada se i da će okrivljenik potražiti psihološku pomoć kako bi preuzeo odgovornost u odnosu na mlađeg sina. Okrivljenikov brat koji živi na katu kuće da je vjerojatno čuo viku ali ih nikad nije pitao što se događa niti su o tome razgovarali. S okrivljenikom da ne spava u istoj sobi već 10 godina. Razmišljala je da odseli ali je čekala da sin odraste s tim da ni financijski nije bila samostalna.

13. Iskaz oštećene BL u suglasju je s iskazom oštećenika djeteta žrtve OL koji je ispitan na dokaznom ročištu vezano za ponašanje njegovog oca od 2022. godine izjavio da mu je žao to reći, ali da je njegov otac ovisnik o alkoholu i kada bi u takom stanju dolazio kući da je znao izazivati majku a ponekad i njega a radilo se o psihičkom izazivanju. Otac da bi majku pitao zašto je na mobitelu, da se okani toga, a pred njim da je otac majci govorio da je glupa, da nema ništa u glavi. Njega da je otac zanemarivao, bio je površan, nije financijski brinuo o njemu ali da ga nije direktno maltretirao. Očeva djela da su ga psihički rušila, bio bi ljut, tužan, i to je sve išlo na gore zbog čega da se loše osjećao. Na pitanje koliko često bi se otac na takav način ponašao prema majci naveo je da ne baš svakodnevno, otprilike svaki treći dan. Takve situacije da bi završile tako što bi ih majka ignorirala a potom bi svatko otišao na svoju stranu. Primijetio je da je majci bilo teško i da nije psihički dobro. Njega otac uglavnom nije vrijeđao. Dana 13. kolovoza 2025. da je otac došao u alkoholiziranom stanju i pokazao mu pištolj, a kada je kući došla majka s posla dok su bili za ručkom da je otac rekao da će ubiti majku, sebe i njega. Navodi da se on nije uplašio ali da se začudio i da mu je bilo čudno što majka nije reagirala. Pištolj da je bio pravi, mali, imao je cjevčicu koja je izgledala kao prigušivač. Navodi da mu otac nedostaje da bi volio da isti potraži pomoć i da mu se pruži pomoć, te da on i dalje voli oca. Na snimci ispitivanja, vidljivo je da je dijete žrtva tijekom davanja iskaza plakalo. Naveo je i da je otac, dok je radio u Hrvatskoj vojsci prema njemu bio bolji, a ne zna kakav je bio prema majci. Kada bi otac dolazio kući pijan da majka ne bi reagirala, s tim da je ranije majka ocu govorila da potraži pomoć ali je otac nije slušao, a onda da je prestala reagirati na očeve provokacije. Majka da je pokušavala razgovarati s ocem ali bi otac promijenio temu jer nije želio pričati o tome. U kući u [adresa] da su živjeli on majka i otac, u blizini da žive stričevi bratići i rodice, međutim on im se nikad nije požalio, a moguće je da su isti čuli viku. On ide u osmi razred, ocjene mu nisu bile dobre ali ih je popravio, išao je na repeticije koje mu je uglavnom plaćao brat koji je u Irsku odselio prije pet godina, kad je imao 20 godina.

14. Iskazima oštećene BL i djeteta žrtve OL sud je u cijelosti povjerovao kao istinitim. Naime, ovi svjedoci su bili osobno prisutni u vrijeme svih inkriminiranih događaja, a po viđenju ovog suda isti su iskazivali vrlo uvjerljivo, životno logično i podudarno. U njihovim iskazima nije bilo nikakvih kontradiktornosti i nelogičnosti. Nadalje, sud nije našao niti jedan razlog zbog kojeg bi lažno teretili okrivljenika. Tim više, oba oštećenika apostrofirali su okrivljenikov problem s alkoholom i naglasili potrebu i njihovu želju da se okrivljeniku pomogne. Posebno emotivno iskazivalo je dijete žrtva OL koji je zaplakao tijekom davanja iskaza i naglasilo da voli oca i da mu isti nedostaje. Dakle, iskaze ova dva svjedoka – oštećenika sud smatra ujednačenim i vjerodostojnim.

15. Nasuprot tome, sud nije povjerovao obrani okrivljenika koji je nastojao diskreditirati oštećenike tvrdnjom da je oštećenica UL želi dobiti kuću od općine i da je sa starijim sinom nagovorila dijete žrtvu OL da oca tereti, pri čemu okrivljenik za takve tvrdnje nije znao dati bilo kakav logičan razlog. Svojom obranom okrivljenik nije ni približno doveo u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenika.

16. Na raspravi su, na prijedlog obrane ispitani svjedoci HL i ĆL. S obzirom da se radi o okrivljenikovoj braći svakako se radi o osobama potencijalno zainteresiranim za ishod ovog postupka. Oba svjedoka nisu imala neposrednih saznanje o samim događajima, potvrdili su da im se oštećenici nisu povjeravali, međutim dali su svoje viđenje o odnosima u obitelji okrivljenika, te nastojali umanjiti okrivljenikov problem s alkoholom.

17. Tako je ispitan na raspravi svjedok HL u bitnom naveo da živi na katu iste kuće kao i okrivljenikova obitelj, te da nikad nije čuo nikakvu viku ili svađu niti mi je poznato da bi njegov brat RL sa suprugom i sinom OL imao problema, niti mu se OL ikad žalio na oca, dok sa oštećenom BL već 30 godina ne razgovora. RL da je financijski brinuo o obitelji, kupovao je hranu, razne potrepštine, a isto to čini i otkako je u mirovini, otprilike dvije godine. AL je Jurin stariji sin koji živi u inozemstvu, te misli da AL s ocem ne razgovara. Njegova supruga da je sa BL u dobrim odnosima, a ista mu nikada nije rekla da bi joj se BL žalila na RL. Poznato mu je da RL zna popiti, ali ne znam koliko to često čiti, međutim RL kad popije nije agresivan. Na upit zastupnice optužbe iskazao je da je on sa OL jako dobar, ali da se u međuvremenu, od kada je okrivljenik završio u istražnom zatvoru nije čuo s istim. On OL nije pitao kako mu se roditelji slažu, a niti bi mu isti to rekao. Poznato mu je da je RL imao pušku, ali ne zna da bi isti imao pištolj.

18. Svjedok ĆL izjavio je da o odnosu svog brata RL i njegove supruge i djece može reći da su isti živjeli normalno, imali solidan život. RL da je zarađivao i trošio koliko je mogao. Prema CL i djeci, sinovima T i RL da je bio dobar, nikad nije vikao na njih, niti je "digao ruku" na djecu koju je držao "kao kap mlika na dlanu". Naveo je da su RL, BL i OL često dolazili u njegovu kuću, barem 5 puta tjedno, skupa bi jeli, pili i njemu da je sve izgledalo normalno, a njegova i Jurina kuća da su udaljene 200 metara BL i OL da mu se nikada nisu žalili na RL niti je primjećivao da bi isti bili tužni ili depresivni. Zadnji put da je kod RL bio u 6. mjesecu ove godine kada je bila krizma OL. Poznato mu je da RL zna popiti, kada su zabave, večere i slično, ali da isti nije alkoholičar, a kada popije alkohol RL bude "kao kruh". Nakon što je RL završio u istražnom zatvoru da se čuo sa BL, pitao ju je kako je, međutim da je nije pitao ništa vezano za prijavu jer mu je bilo neugodno. RL da je lovac i ima lovačku pušku za koju ima dozvolu, a da nikad nije čuo a niti vidio da bi RL imao pištolj. Kada su ga RL, OL i BL posjećivali isti su dolazili nekad zajedno, a nekad i pojedinačno, s tim da su i tri dana prije nego je RL uhićen svo troje zajedno bili u njegovoj kući.

19. Sud je suprotno obrani okrivljenika i iskazima svjedoka HL i ĆL, prihvatio istinitim iskaze oštećenika BL i djeteta žrtve OL i u dijelu u kojem isti iskazuju da se okrivljenik tijekom inkriminiranog razdoblja gotovo svakodnevno dovodio u alkoholizirano stanje, što je u suglasju i s nalazom i mišljenjem dr. Arlene Sabljar koja je zaključila da su kognitivna oštećenja kod okrivljenika nastala prvenstveno zbog dugogodišnje svakodnevne konzumacije alkoholnih pića.

20. Naime, iz pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Arlene Sabljar, dr. med., spec. psihijatra proizlazi da okrivljenik ima poremećaje alkoholizma, depresije i poremećaj ličnosti i ponašanja vezano uz alkohol. U vrijeme događaja da se nalazio u dekompenzaciji navedenih poremećaj pod utjecajem alkohola. Kod okrivljenika da je zamjetno oštećenje kognitivnog funkcioniranja, te apstinencijski simptomi. Isti da ima i paranoidne obrade realiteta na granici psihotičnosti. Alkohol da konzumira svakodnevno u većim količinama, smanjene je mogućnosti tolerancije frustracije i općenito kontrole svog ponašanja, a alkohol kao takav samo dodatno smanjuje prag impulzivnog i agresivnog reagiranja. Tempore criminis da je bio smanjeno ubrojiv i to bitno, što znači da mu je mogućnost vladanja svojom voljom i postupcima te shvaćanje značenja svojih postupaka bila smanjena i to bitno. Okrivljenikovo zdravstveno stanje da bi moglo poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela, te preporuča provesti sigurnosnu mjeru liječenja od alkoholne ovisnosti u bolničkim uvjetima.

Okrivljenik da je raspravno sposoban.

21. Dr. Arlena Sabljar ispitana je na raspravi 3. prosinca 2025. na kojoj je navela da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, te je odgovarajući na pitanja navela da je kognitivno oštećenje kod okrivljenika nastalo prvenstveno zbog dugogodišnje svakodnevne konzumacije alkoholnih pića, a tijekom egzamena je zamijećeno određeno oštećenje viših kortikalnih funkcija tipa pamćenja, prisjećanja, koncentracije, orijentacije, slabo se snalazio u prostoru. Kontakt se uspostavljao međutim često su bila potrebna usmjeravanja u određenom pravcu pa da je stekla dojam da se ipak radi o jednoj kognitivnoj deterioraciji odnosno kognitivnoj disfunkciji koje bi odgovaralo kriterijima blago do srednjeg kognitivnog poremećaja. U odnosu na stanje kada je vršila egzamen 11. rujna 2025. da se zamjećuju određena poboljšanja stanja koje je nastalo prisilnom apstinencijom budući je okrivljenik u pritvoru. Navela da je da se ne notira aktualna apstinencijska simptomatologija koja je bila uočena u vrijeme prvog egzamena, a što se tiče okrivljenikovog kognitivnog funkcioniranja da taj oporavak ne ide tom brzinom. Potrebna je značajno duža apstinencija da se oporavi i njegovo kognitivno funkcioniranje Na upit branitelja da li psihijatrijski poremećaji koje je utvrdila u zaključnoj ocjeni imaju veze sa sudjelovanjem okrivljenika u Domovinskom ratu, vještakinja je odgovorila da isti svakako mogu biti povezani sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu budući da je on bio uključen odnosno da je u ratu bio gotovo cijelo vrijeme te je procjenjivala da li isti ima PTSP simptomatologiju koju je okrivljenik tijekom egzamena negirao, pa s tim u vezi nije niti mogla postaviti tu dijagnozu budući da je izričito negirao smetnje koje bi povezivala sa PTSP-om. Navela je da je okrivljenik tijekom egzamena verbalizirao potus, no spram istog da je bio nedostatno kritičan i bez pravog uvida zbog čega mu je i preporučeno bolničko liječenje od alkoholne ovisnosti, a ne ambulantno. Okrivljenik nije bio neiskren, ali da je bio nedostatnog uvida.

22. Sud u provedenom psihijatrijskom vještačenju nije utvrdio postojanje nejasnoća, nelogičnosti ili proturječja. Naprotiv, sud je ocijenio da je dr. Arlena Sabljar dala stručnu i uvjerljivu argumentaciju za svoje zaključke. Nije nevažno navesti da stranke na nalaz i mišljenje dr. Arlene Sabljar nisu imale primjedbi. Iz tih razloga sud je u cijelosti prihvatio ovo vještačenje.

23. Analizom psihijatrijskog vještačenja okrivljenika sud je utvrdio da su kod okrivljenik razvijeni poremećaji alkoholizma, depresije i poremećaj ličnosti i ponašanja vezano uz alkohol, te da je isti u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv.

24. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika od 1. rujna 2025. kao dana kada je isti uhićen (l.s. 27) proizlazi kako je ispitivanje obavljeno u 14,25 sati uporabom uređaja Drager ARRL 0408 kojom prilikom je kod istog utvrđena koncentracija od 1,38 g/kg alkohola u organizmu.

25. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (l.s. 28) proizlazi da su dana 1. rujna 2025. od okrivljenika oduzeta lovačka puška, oružani list i plinski pištolj.

26. Pregledom fotografije na l.s. 12. koju je oštećena UL predala policijskim službenicima prilikom podnošenja kaznene vidljivo je da ista predstavlja fotografiju pištolja.

27. Iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora od 2. rujna 2025. (l.s. 31-34) proizlazi da je prilikom pretrage okrivljenikovog doma isti dobrovoljno izručio policijskim službenicima zračnu pušku, te da su prilikom pretrage pronađeni vojni nož i više komada različitog streljiva.

28. Analizom provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, te dovođenjem tih dokaza u vezu s obranom okrivljenika ovaj sud nalazi dokazanim da je da je okrivljeni IL počinio četiri kaznena djela i to dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - nasilja u obitelji iz čl.179. a KZ/11 i povrede djetetovih prava iz čl. 177 st. 2. KZ/11 i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

29. Za navesti je kako je sud iz činjeničnog opisa kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11 počinjenog na štetu oštećenice BL ispustio riječi „jer da ne obraća pažnju na njega, da on može što god hoće jer da ima svugdje svoje veze i poznajete ljude“, te riječi „i da je ona kriva za sve njegove pogreške“ budući o ovim okolnostima oštećena nije iskazivala niti to proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka niti obrane okrivljenika. Također, u odnosu na inkriminirano postupanje 13. kolovoza 2025. sud je iz činjeničnog dijela ispustio sljedeće riječi: „došla kući, to je njegov sin dijete žrtva OL počeo razgovarati s majkom, na što mu je on rekao da šuti, zbog čega je njegova supruga sjela za stol“ te riječi „upitala ga što se to događa obzirom da je tek podne, ujedno je vidjela“ te riječi „koje riječi je ponovio tri puta“ s obzirom da takav opis djela ne proizlazi iz iskaza ispitanih oštećenika kao svjedoka niti iz okrivljenikove obrane.

30. Kazneno djelo nasilje u obitelji iz članka 179. a KZ/11 čini onaj tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili druge bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.

30.1. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), nasilje u obitelji je primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci i zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

30.2. Sukladno odredbi članka 4. stavka 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) solidarnost je temeljno načelo obiteljskog života. Svi članovi obitelji moraju se uzajamno pomagati i poštovati i jedan drugome pomagati. Stavkom 2. istog članka, nasilje u obitelji predstavlja posebno tešku povredu načela iz stavka 1. ovoga članka. Prevencija, suzbijanje i sankcioniranje svih vrsta nasilja u obitelji uređuje se posebnim zakonom.

30.3. Ono što je bilo sporno i što je u ovom kaznenom postupku trebalo utvrditi jest, je li okrivljenik u inkriminiranom periodu učestalo, grubo ili na drugi način teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, potom ukoliko se navedeno utvrdi, je li time kod člana obitelji, supruge BL izazvao strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je doveo u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje.

30.4. Utvrđujući prethodno navedene sporne okolnosti sud je analizirao iskaze oštećenika BL i djeteta žrtve OL. Iskaz svjedokinje BL (pod toč. 12. obrazloženja) sud prihvaća istinitim, u suglasju s iskazom svjedoka djeteta žrtve OL (pod toč. 13. obrazloženja), te nema nikakve dvojbe da je okrivljenik postupao upravo na način kako mu se to stavlja na teret. On je oštećenicu, koja mu je kao supruga nedvojbeno bliska osoba, tijekom razdoblja duljeg od tri godine i osam mjeseci, pod utjecajem alkohola gotovo svakodnevno provocirao, vrijeđao i psovao, govorio joj da joj jebe majku, da je glupa, da ništa ne zna, da nije dobra žena, da je za ništa, da će joj razbiti televiziju i mobitel. Zbog takvog postupanja okrivljenika oštećenica je navela da je od istog osjećala strah zbog kojeg nije tražila pomoć. Navedeno potvrđuje dijete žrtva OL koji je iskazao da je otac u alkoholiziranom stanju psihički izazivao majku, a pred njim da je otac majci govorio da je glupa, da nema ništa u glavi. Naveo je da je on primijetio je da je majci bilo teško i da nije psihički dobro, a takve situacije da su se događale svaki treći dan.

30.5. S druge strane sud nije prihvatio kao istinitu obranu okrivljenika da ga oštećenici lažno terete držeći da je ista usmjerena isključivo ka izbjegavanju kaznene odgovornosti, te je očito da okrivljenik ovakvim iskazom želi umanjiti posljedice svog negativnog ponašanja.

30.6. U postupku je nesporno utvrđeno da je okrivljenik ovakvim ponašanjem teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, a težina kršenja ogleda se ponajprije u intenzitetu odnosno ustrajnosti nasilničkog ponašanja spram člana obitelji koja svakako prelazi okvire prekršajne odgovornosti.

30.7. Naime, ponavljajući događaji, predstavljaju obrazac ponašanja okrivljenika i svakako doprinose ocjeni ozbiljnosti štetnog ponašanja i učinak na žrtvu. U postupku je nesporno utvrđeno da je okrivljenikovo kontinuirano verbalno nasilje kod oštećenice izazvalo osjećaj straha za vlastitu sigurnost i da ovakvo okrivljenikovo ponašanje kroz dulji period svakako je težak oblik psihičkog nasilja prema oštećenici koje istu dovodi u stanje dugotrajne patnje.

30.8 Slijedom navedenog sud zaključuje da su se u prethodno opisanom postupanju okrivljenika ostvarila kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11 u odnosu na oštećenu BL.

30.9. Što se tiče krivnje okrivljenika valja navesti da je sud utvrdio da je okrivljenik bio ubrojiv, ali ipak bitno smanjeno ubrojiv. Ovu činjenicu sud je utvrdio analizom psihijatrijskog vještačenja koje je u cijelosti prihvatio. Shodno tome, bez obzira što je okrivljenik u vrijeme inkriminiranog događaja bio bitno smanjeno ubrojiv, on je ipak bio ubrojiv te je, iako reducirano, bio sposoban upravljati svojim postupcima te je mogao shvatiti da svojim ponašanjem, teško krši propise iz područja zaštite od nasilja u obitelji i takvim ponašanjem ponižava i ugrožava svoji suprugu, pa je na to pristao, dakle djelo je počinio s neizravnom namjerom.

31. Kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, čini onaj tko zlostavi dijete ili ga prisili na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava.

31.1. Nema nikakve dvojbe da je okrivljenik prethodno opisane radnje kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11 pod utjecajem alkohola činio na štetu BL ujedno majke djeteta žrtve OL u kojim situacijama je dijete žrtva bilo prisutno i promatralo što se među njima događa. Iako niti jednu radnju koja je činjenično opisana u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11 na štetu supruge okrivljenik nije direktno usmjerio prema djetetu žrtvi, sud ipak drži da su postupanjem okrivljenika ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 upravo na štetu djeteta žrtve.

31.2. Svatko tko svjesno poduzima radnje iz činjeničnog opisa predmetnog optužnog akta prema svom supružniku, majci djeteta, pred tim istim djetetom jest svjestan da time djetetu čini nešto što ga psihički uznemirava. Učestalo vrijeđanje majke djeteta pred djetetom da je glupa, da nema ništa u glavi, provokacije majke i to sve u alkoholiziranom stanju svakako uznemiravaju to dijete, utječu emocionalno na njega i ne mogu biti prihvatljive. Ne moraju te radnje na dijete ostaviti psihičke posljedice, dovoljno je da one izazovu akutno viši stupanj psihičke boli. Dovoljno je da one pojedinačno ili u svojoj ukupnosti prelaze granicu koja bi se mogla smatrati određenom vrstom bezosjećajnosti. Predmetne radnje koje se stavljaju okrivljeniku na teret, koje su popisane u optužnom aktu te koje su dokazane, doista prelaze tu granicu intenzitetom i trajanjem i time postaju psihičko zlostavljanje. Za naglasiti je da je dijete žrtva u svom iskazu decidirano opisao kako ga je očevo ponašanje prema majci, koje da se ponavljalo svaki treći dan, psihički rušilo, da je zbog toga bio ljut i tužan, da je sve je išlo na gore zbog čega da se loše osjećao.

31.3. Ne može se reći da je okrivljenik ciljano tim radnjama htio (psihički) zlostaviti svog sina, međutim brojnost i učestalost tih radnji jasno ukazuje da on nije mario hoće li biti posljedica po njegovog sina, a samim time je na te posljedice pristao. Bez obzira što je okrivljenik u vrijeme inkriminiranog događaja bio bitno smanjeno ubrojiv, on je ipak bio ubrojiv te je, iako reducirano, bio sposoban upravljati svojim postupcima te je mogao shvatiti posljedice svog ponašanja. Iz navedenih razloga sud drži da je okrivljenik ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, koje djelo je počinio s namjerom, ali s neizravnom namjerom.

32. Kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako je kazneno djelo iz stavka 2. počinjeno, između ostalog, prema bliskoj osobi počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

32.1. U konkretnom slučaju okrivljeniku se stavlja na teret učin dva kvalificirana oblika prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. jer su djela počinjena na štetu njemu bliskih osoba, supruge i djeteta.

32.2. Da je okrivljeni IL dana 13. kolovoza 2025. pod utjecajem alkohola stavio pištolj (pritom nije odlučno da li se radilo o plinskom ili pravom pištolju) na stol i oštećenoj BL i djetetu žrtvi OL rekao da će ubiti suprugu, zatim sina OL, a na kraju sebe, a potom stavio prst na svoju glavu oponašajući repetiranje pištolja proizlazi iz suglasnih iskaza navedenih oštećenika koje je sud ocijenio kao istinite jer su navedeni svjedoci iskazivali na temelju osobnih saznanja vrlo uvjerljivo, životno logično i podudarno bez preuveličavanja ili posebnog isticanja. U njihovim iskazima nije bilo nikakvih kontradiktornosti i nelogičnosti. Nadalje, sud nije našao niti jedan razlog zbog kojeg bi oštećenici lažno teretili okrivljenika.

32.3. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj je upitan vezano za događaj u kolovozu 2025. iskazao da on oružje čisti pred sinom i suprugom jer je to naučio u vojsci držeći istu nelogičnom i neuvjerljivom, te usmjerenom isključivo na otklanjanje kaznene odgovornosti.

32.4. Da se radi o ozbiljnoj prijetnji, proizlazi prvenstveno iz riječi koje je okrivljenik uputio oštećenicima - da će ubiti suprugu, zatim sina OL, a na kraju sebe, koje su nedvojbeno objektivno podobne ustrašiti oštećenike i svaku drugu osobu. Tako je oštećena UL iskazivala da je zbog izrečenih prijetnji ostala prestravljena, u šoku, kao i dijete žrtva, dok je dijete žrtva OL iskazao da se nije prestrašio već da se začudio.

32.5. Što se tiče krivnje valja navesti da je sud utvrdio da je okrivljenik unatoč tome što je u vrijeme inkriminiranog događaja bio bitno smanjeno ubrojiv, ipak je bio ubrojiv te je bio sposoban upravljati svojim postupcima te je mogao shvatiti značenje svoga postupanja. Naime, sam okrivljenik je, s obzirom na riječi koje je upotrijebio, bio svjestan da riječi koje je uputio oštećenicima, kod istih moraju izazvati strah i uznemirenost, te je upravo i postupao s tom namjerom. Postupio je evidentno s ciljem da kod oštećenika izazove učinak zastrašivanja. Ne postoji nikakav racionalan razlog da se one upute osim u prethodnom navedenom cilju. Iz tih razloga sud drži da je tim riječima okrivljenik ostvario zakonska obilježja kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, koje djelo je počinio s izravnom namjerom.

33. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih su kaznena djela počinjena, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu, a sukladno dužnosti koju propisuje odredbe članka 47. stavka 1. KZ/11.

34. Iz uvjerenja iz kaznene evidencije i potvrde iz prekršajne evidencije proizlazi kako je okrivljenik kazneno i prekršajno neosuđivan.

35. Na strani okrivljenika sud je olakotnim okolnostima cijenjeno korektno držanje pred sudom, dosadašnju kaznenu i prekršajna neosuđivanost, da je isti sudionik Domovinskog rada, odlikovan, te okolnost da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv i da je narušenog psihičkog zdravlja. Sud okrivljeniku nije kao olakotnu cijenio okolnost što je otac maloljetnog djeteta obzirom da je dva kaznena djela počinio upravo na štetu tog djeteta.

36. Otegotnim je sud cijenio okrivljenikov znatan stupanj nekritičnosti. Naime, iako se okrivljenik ima pravo braniti kako hoće, sud ne može zanemariti negativan stav okrivljenika naspram supruge koju tereti za sve što se zbivalo, kao i njegovu nekritičnost u odnosu na problem s alkoholom, što svakako govori o ličnosti okrivljenika.

37. Uzimajući u obzir naprijed utvrđene okolnosti te cijeneći način i težinu počinjenih djela, sud je okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11 počinjeno na štetu supruge BL utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta žrtve OL utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi 2. KZ/11 počinjeno na štetu CL utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta žrtve OL utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Primjenjujući odredbu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca

38. Sud je okrivljeniku izrekao, držeći je objektivnom i primjerenom, jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca. Ova jedinstvena kazna viša je od svake od navedenih pojedinačnih kazni, ali je manja od njihovog zbroja. Pri njenom odmjeravanju sud se sukladno čl. 51. st. 1. KZ/11 rukovodio ličnošću okrivljenika i ocjenom počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti. Pri tome je sud imao na umu i međusobni odnos tih kaznenih djela s obzirom na vrstu i vrijeme njihova počinjenja te svrhu kažnjavanja. Radi se o četiri kaznena djela koja su međusobno prostorno i vremenski povezana. Radi se o praktički jednom jedinstvenom djelovanju oca prema majci, pa posredno, a potom i izravno prema djetetu, kroz jedno te isto razdoblje. To je ono što sva ova četiri kaznena djela u njihovoj ukupnosti povezuje. Uvažavajući te okolnosti, kao i sve elemente koji čine svrhu kažnjavanja, sud procjenjuje da se okrivljeniku treba izreći jedinstvena kazna u prethodno navedenom trajanju.

38.1. Izrečena jedinstvena kazna po mišljenju ovog suda je primjerna utvrđenom stupnju krivnje i posljedicama nastalim za zaštićena pravna dobra te će ista ostvariti svrhu specijalne i generalne prevencije, odnosno utjecati će kako na okrivljenika tako i na sve druge građane da ne čine kaznena djela te da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske.

39. Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od trenutka lišenja slobode 1. rujna 2025. pa nadalje.

40. Slijedom rezultata psihijatrijskog vještačenja okrivljenika izloženih pod toč. 20.-23. obrazloženja, okrivljeniku je na temelju članka 69. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu jer proizlazi da je isti predmetna kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, a postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

40.1. Na temelju članka 69. st. 2. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu izrečena uz kaznu zatvora će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, a može trajat do prestanka izvršenja kazne zatvora.

41. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 sud je oštećenike BL i dijete žrtvu OL sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom od 70.000 eura u cijelosti uputio u parnicu. Naime oštećena UL za sebe i sina potražuje navedeni iznos u na ime naknade za duševne boli i pretrpljeni strah. Obzirom da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje, a utvrđivanje tih okolnosti i provođenje dokaza u tom smislu utjecalo bi na trajanje ovog postupka, koji je hitan obzirom da je okrivljenik u istražnom zatvoru, sud je oštećenike s imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu.

42. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na članku 148. stavku 1. i 6. ZKP/08, prema kojoj u odluci kojom rješava o troškovima sud može optuženika osloboditi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

42.1. Uvažavajući navedenu odredbu i okolnost da je okrivljenik umirovljenik s mjesečnim primanjima od 830,00 eura, da je trenutno u istražnom zatvoru, te da će se dogledno vrijeme nalaziti na izdržavanju kazne, te da ima obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta, sud je na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenika oslobodio svih troškova kojih ga po ZKP/08 može osloboditi i to troškova iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti. Kako je svaki okrivljenik dužan naknaditi troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 na ime nužnih izdataka oštećenika i njegova zakonskog zastupnika te nagrade i nužnih izdataka njegova opunomoćenika, neovisno o svojim imovnim i obiteljskim prilikama, sud je odredio da je dužan naknaditi troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenog djeteta sve u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem.

43. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 16. prosinca 2025.

Sutkinja za mladež

Nataša Đaković

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- Općinsko državno odvjetništvo u Zadru na broj: KOz-DO-82/2025

- okrivljeni IL – putem Zatvora u Zadru

- branitelj okrivljenika Tomislav Gambiraža, odvjetnik u Zadru

- opunomoćenik djeteta žrtve, TL, odvjetnik u [adresa]

- oštećena UL

- u spis