Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-61/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužiteljice HCZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Nikoli Horvatu i Deanu Radišiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Nikola Horvat i Dean Radišić u Karlovcu, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Zagrebu, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri u Zagrebu, radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom izravna naplata pokrenuta pred Financijskom agencijom na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika od dana 16. rujna 2024. godine, protiv tužiteljice, a na temelju zadužnice, od dana 4. travnja 2013. godine, koja je potvrđena od strane javnog bilježnika Tomislava Matijevića, u Zagrebu, dana 8. travnja 2013. godine, pod brojem OV-2261/2013, u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa zatezne kamate, u ukupnom iznosu od 9.015,29 EUR.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.398,20 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od 16. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem i zaključkom Općinskog suda u Karlovcu, od dana 8. siječnja 2025., poslovni broj Ovr-919/2024-4, odbijen je prijedlog ovršenice, ovdje tužiteljice, za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te je ovršenica, ovdje tužiteljica, upućena u pokretanje parnice radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim, zbog razloga iz članka 50., stavka 1., točke 11., Ovršnog zakona, sve u roku od petnaest dana od dostave zaključka. Pojašnjava da je tuženik dana 16. rujna 2024., Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu, na temelju zadužnice, od dana 4. travnja 2013. koja je potvrđena od strane javnog bilježnika Tomislava Matijevića, dana 8. travnja 2013., pod brojem OV-2261/2013. Navedenim zahtjevom za izravnu naplatu, tuženik je od tužiteljice potraživao iznos od 265,45 € na ime troškova, iznos od 272,09 €, na ime daljnjeg troška, iznos od 14.567,32 € na ime glavnice i iznos od 9.015,29 € na ime kamate. Po istoj osnovi – zadužnici OV-2261/2013, pravni prednik tuženika je pokrenuo izravnu naplatu pred Financijskom agencijom protiv tužiteljice i dana 1. listopada 2014., a koji zahtjev je tuženik opozvao dana 28. prosinca 2018. Od dana 28. prosinca 2018. godine – kao dana opoziva izravne naplate po zadužnici OV- 2261/2013 pa do dana 16. rujna 2024. kao dana kada je ponovno podnesen zahtjev za izravnu naplatu, proteklo je više od pet i pol godina, u kojem razdoblju tuženik protiv tužiteljice nije pokretao nove postupke izravne naplate niti je pokretao druge ovršne postupke na drugim predmetima i sredstvima ovrhe. Na navedeni način, zastara je ispočetka počela teći dana 29. prosinca 2018. i tekla je sve do 16. rujna 2024. Tužiteljica ukazuje na pravnim shvaćanje zauzeto na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dana 21. studenog 2019., kojim je utvrđeno da potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava, slijedom čega tužiteljica smatra da je s obzirom da je od opoziva ranijeg zahtjeva za izravnu naplatu – dana 28. prosinca 2018. pa do ponovnog podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu – dana 16. rujna 2024. proteklo više od tri godine, točnije proteklo je preko pet godina, a u kojem periodu nije nastupio prekid zastare, time je sukladno pravnom shvaćanju VSRH, nastupila zastara tražbine tuženika po osnovi zatezne kamate te predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev osporio u cijelosti ističući da je osnova tuženikova potraživanja Ugovor o kreditu br. 9017389959 koji je tužitelj sklopio s prethodnim vjerovnikom PBZ d.d. 04.04.2013., a koji je otkazan 29.09.2014., a tražbina po navedenoj osnovi osigurana je ovršnom ispravom – Zadužnicom potvrđenom od strane javnog bilježnika Tomislava Matijevića pod posl. br. OV- 2261/2013. 08.04.2013. Tuženik navodi da je sukladno mjerodavnom pravu, solemnizirana zadužnica izjednačena je s pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi, odnosno sa sudskom odlukom te se na istu sukladno čl. 233. st. 1. ZOO-a primjenjuje desetogodišnji zastarni rok. Nadalje ističe da je odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, u konkretnom slučaju od otkaza ugovora o kreditu 29.09.2014. Nadalje, tuženik ukazuje kako je odredbom čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. U svezi s navedenim tuženik naglašava da je prethodni vjerovnik 17.06.2016. podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice FINA-i. Podnošenjem navedenog zahtjeva za naplatu sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a došlo je do prekida zastare. Zadužnica je bila aktivirana do 28.12.2018. kada je FINA zaprimila tuženikov zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu, koji je tuženik podnio s obzirom da su tužitelj i tuženik 21.08.2016. sklopili Sporazumu o plaćanju (dijela duga). Potpisom tog sporazuma tužitelj je priznao dug te prekinuo zastaru. S obzirom da tužitelj nije podmirio dug u cijelosti, tuženik je 16.09.2024. FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu predmetne zadužnice čime je sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a ponovno prekinut desetogodišnji zastarni rok. U odnosu na navode tužiteljice da je u odnosu na tražbinu zakonskih zateznih kamata nastupila zastara tuženik je ukazao na odredbu čl. 223. ZOO-a kojom je propisano da kada zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne, a primjena odredbe čl. 266. ZOO-a moguća je tek nakon što je glavnica potraživanja zastarjela ili je ista prestala postojati, odnosno tek kada zakonske zatezne kamate postanu samostalno potraživanje. Tuženik ističe kako u konkretnom slučaju glavno potraživanje nije zastarjelo te da ono i dalje postoji, što tužitelj niti ne spori. Prema tome nije moglo zastarjeti ni potraživanje s osnove pripadajućih ugovornih i zakonskih zateznih kamata. Dakle, ima se primijeniti odredba čl. 233. st. 1. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 223. ZOO-a iz koje je razvidno da se na tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti odnosno javnobilježničkim aktom, primjenjuje desetogodišnji zastarni rok.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u rješenje i zaključak Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-919/2024-4 od 08. siječnja 2025. godine (list 5-10 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 11-12 spisa), potvrdu Grada Zagreba (list 13 spisa), zahtjev za provedbu ovrhe (list 14-15 spisa), zadužnicu (list 16-21 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje (list 22-29 spisa), zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu (list 30 spisa), sentencu Visokog trgovačkog suda (list 39 spisa), otkaz ugovora o kreditu (list 40 spisa), sporazum o plaćanju (list 41 spisa), zahtjev za postupanje po zadužnici (list 42 spisa), ugovor o kreditu (list 43-48 spisa), sentencu Visokog trgovačkog suda (list 49 spisa), odluku Županijskog suda u Osijeku (list 50-52 spisa), odluku Vrhovnog suda (list 58-61 spisa), odluku Županijskog suda u Puli (list 62-68 spisa), sudsku praksu dostavljenu po tuženiku (list 74-83 spisa), te spis Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr- 919/2024. Sud nije proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine utuženog potraživanja iz razloga što visina istog nije sporna između stranaka.

4. Temeljem provedenih dokaza sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tuženik dana 16. rujna 2024. pred Financijskom agencijom pokrenuo postupak izravne naplate protiv tužiteljice temeljem zadužnice potvrđenom od strane javnog bilježnika Tomislava Matijevića pod poslovni broj OV-2261/2013. od 08. travnja 2013. radi naplate između ostalog i zakonskih zateznih kamata na neplaćenu glavnicu u ukupnom iznosu od 9.015,29 EUR.

6. Među strankama je sporno pitanje je li u odnosu na potraživanje tuženika s osnove zakonskim zateznih kamata u ukupnom iznosu od 9.015,29 EUR nastupila zastara.

7. Uvidom u dokumentaciju dostavljenu na spis predmeta po strankama sud je utvrdio kako slijedi:

- tužiteljica i prednik tuženika PBZ d.d. su dana 04. travnja 2013. sklopili ugovor o kreditu broj: 9017389959, a koji je otkazan 29. rujna 2014.,

- tražbina po navedenoj osnovi osigurana je ovršnom ispravom – Zadužnicom potvrđenom od strane javnog bilježnika Tomislava Matijevića pod poslovni broj OV- 2261/2013. dana 08.04.2013.,

- prednik tuženika je dana 17. lipnja 2016. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem naprijed navedene zadužnice te je ista bila aktivna do 28. prosinca 2018. kada je Financijska agencija zaprimila tuženikov zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženik podnio s obzirom da su tužitelj i tuženik 21.08.2016. sklopili Sporazumu o plaćanju (dijela duga),

- tuženik je ponovno dana 16. rujna 2024. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu predmetne zadužnice,

- nakon što je tuženik podnio naprijed navedeni zahtjev za izravnu naplatu tužiteljica kao ovršenica je dana 04. prosinca 2024. Općinskom sudu u Karlovcu podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopušten iz razloga što je za tražbinu tuženika kao ovrhovoditelja koja se odnosi na kamatu nastupila zastara,

- odlučujući o prijedlogu tužiteljice kao ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopušten Općinski sud u Karlovcu je donio zaključak poslovni broj Ovr- 919/2024-4 od 08. siječnja 2025. kojim je uputio tužiteljicu kao ovršenicu da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona,

- postupajući po predmetnom zaključku tužiteljica je dana 31. siječnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika o kojoj se odlučuje u ovom predmetu.

8. Odredbom čl. 233. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

9. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj dana 21. studenog 2019. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi:

"Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava."

10. Dakle, u skladu sa odredbom čl.233. st.1. ZOO sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina (st. 2.).

11. U ovom predmetu radi se o tražbini zakonske zatezne kamate, koja je potječe iz ovršne isprave i to Zadužnice potvrđene od strane javnog bilježnika Tomislava Matijevića pod poslovnim brojem OV-2261/2013 od 08. travnja 2013., a koja je izjednačena sa pravomoćnim rješenjem o ovrsi odnosno sa sudskom odlukom te se na istu sukladno odredbi čl. 233. st. 1. OZ – a primjenjuje desetogodišnji zastrani rok.

12. Međutim naprijed navedene zakonske zatezne kamate su povremena tražbina u smislu odredbe čl. 226. st.1. ZOO pa se stoga, sukladno odredbi čl. 233. st.2. ZOO zastara takve tražbine procjenjuje primjenom roka od tri godine, pri čemu, sukladno naprijed navedenom stavu VSRH, nije odlučno što glavna tražbina nije prestala.

13. U skladu sa naprijed navedenim pravnim shvaćanjem VSRH navedeni rok zastare od tri godine računa se od dana ovršnosti odluke kojom je utvrđena tražbina zakonske zatezne kamate. (tako i ŽS u Bjelovaru u odluci poslovni broj Gž-687/2023- 2 od 17. siječnja 2024. doneseno primjenom naprijed navedenog shvaćanja VSRH).

14. Odredbom čl. 241. ZOO – a pripisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

15. Nadalje, sukladno odredbi čl. 242. st. 1. i st. 2. ZOO – a prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

16. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je pravni prednik tuženika, društvo PBZ d.d., protiv tužiteljice pokrenuo ovršni postupak pred Financijskom agencijom, dana 1. listopada 2014., te je tom radnjom u smislu naprijed citiranih zakonskih odredaba prekinuta zastara i zastara nije tekla do 28. prosinca 2018. kada je tuženik opozvao zahtjev za izravnu naplatu. Nakon što je tuženik opozvao zahtjev za izravnu naplatu, odnosno od dana 29. prosinca 2018. počela je ispočetka teći zastara i zastara je tekla sve do ponovnog podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, odnosno do dana 16. rujna 2024., kada je novim zahtjevom tuženika za naplatu potraživanja prekinuta zastara.

17. Kako iz naprijed utvrđeno dakle proizlazi da je zastara tražbine tuženika prema tužiteljici tekla od 29. prosinca 2018. do 16. rujna 2024., odnosno više od pet godina, a sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama za zastaru kamata je predviđen rok zastare od tri godine, to je u odnosu na potraživanje tuženika po osnovi zakonskih zateznih kamata nastupila zastara potraživanja tuženika prema tužiteljici te je ovrha u tom dijelu nedopuštena, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP), a trošak je odmjeren primjenom odredbi Tarife o nagradama za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje – Tarifa).

19. Tužitelj koji je u cijelosti uspio u ovom postupku ima pravo na troškove kako slijedi: sastav prijedloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife, sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 07. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu održanom 24. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, pristup na ročište radi objave odluke u izbosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, PDV – a na naprijed odmjerene iznose u ukupnom iznosu od 225,00 EUR sukladno Tbr. 46 Tarife, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 136,60 EUR za svaku.

20. Dakle ukupan trošak tužitelja iznosi 1.398,20 EUR kako je odlučeno u toč. II. izreke.

U Karlovcu, 16. prosinca 2025.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Dean Radišić, odvjetnik u Karlovcu

2. Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri, Zagreb