REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 83 Psp-152/2023-29

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužiteljice TĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II tužitelja VĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po zastupane po punomoćnici Kristini Rakuša, odvjetnici u Zagrebu, protiv I tuženice EĐ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Luki Buratoviću, odvjetniku u Zagrebu i II tuženice ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku RĐ, odvjetniku u [adresa], nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. rujna 2025., u prisutnosti I tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja Ive Komljenović, odvjetnice, zamjenika punomoćnika I tuženice i punomoćnika II tuženice RĐ, odvjetnika, radi smetanja posjeda, dana 16. prosinca 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužene BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetale tužitelje TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u posljednjem mirnom posjedu 11. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) - dvosobni stan s nusprostorijama u II (drugom) katu desno, koji je izgrađen na zkč. br. [katastarska čestica] u naravi KUĆA POPISNI BROJ 1943 DVORIŠTE I VRT U PRIMORSKOJ ULICI BR. 15 ukupne površine 115,9 čhv odnosno 417 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999901, GRAD ZAGREB tako što su dana 08.11.2023. godine provalile u stan na način da su obile bravu na ulaznim vratima stana, zamijenile dotadašnja ulazna vrata stana za druga, protuprovalna vrata sa drugačijim cilindrom te time onemogućile tužiteljima pristup u predmetni stan.

II. Nalaže se tuženima uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja na način da predaju tužiteljima posjed i ključeve stana opisanog u toč. I. te im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženima naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka od 1.540,48 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate počev od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna P o s l . b r . 8 3 P s

poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbijaju se tuženici sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da su tužitelj i posjednici koji vrše zadnji, mirni i faktični posjed nekretnine upisane u posjedovni list 2518, katastarske općine [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], PRIMORSKA površine 407 m2, ZGRADA površine 5 m2, KUĆA, [adresa] površine 216 m2, DVORIŠTE površine 186 m2, ukupne površine 407 m2. Navedena nekretnina je unutar Izvatka iz zemljišne knjige opisana kao: - 11. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) dvosobni stan s nusprostorijama u II (drugom) katu desno koji je sastavni dio kč. br. [katastarska čestica], KUĆA POPISNI BROJ 1943 DVORIŠTE I VRT U PRIMORSKOJ ULICI BR. 15, površine 115,9 čhv, odnosno 417 m2, ukupne površine 115,9 čhv, odnosno 417 m2, sve upisano u zk uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Pravo vršiti posjed na navedenoj nekretnini I. i II. tužitelj je stekao na sljedeći način: PĐ je 1965. godine zajedno sa svojim mužem uživala stanarsko pravo na predmetnoj nekretnini, te je po smrti svoga muža ona jedina nastavila uživati navedeno stanarsko pravo. Nakon proteka određenog vremena, PĐ udala se za VĐ - II. tužiteljem te su zajedno uživali stanarsko pravo na predmetnoj nekretnini. Po smrti [adresa]. godine, VĐ, kao njezin suprug, jedini je ostao koji je uživao navedeno stanarsko pravo. Nedugo nakon smrti PĐ, II. tužitelj VĐ oženio se sa TĐ, ovdje I. tužiteljem, i do dana današnjeg uživaju stanarsko pravo, odnosno TĐ prijavljena je na adresi predmetne nekretnine, [adresa], te Gradu Zagrebu redovito plaća određeni joj iznos zaštićene najamnine. Nadalje, tužitelj ističe kako se je gospođa Erna Baršić 1961. godine bez ikakvog vjerodostojnog pravnog osnova upisala na predmetnu nekretninu, te je navodno prema tužiteljevim saznanjima od spomenute gospođe stan kupio LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] Gornji okrug, koji je zatim Ugovorom o darovanju nekretnine bez prave predaje u neposredan posjed od dana 14.05.2021. godine darovao predmetnu nekretninu ovdje tuženicima. Tužitelj uživa stanarsko pravo odnosno posjednik je koji vrši zadnji, mirni i faktični posjed nekretnine već duže od 20 godina te za istu plaća zaštićenu najamninu Gradu Zagrebu i podmiruje sve dospjele račune vezane za komunalije i ostale troškove za predmetnu nekretninu. Tužitelj je u posjedu navedene nekretnine od 1998. godine. i to na način da je izvršio velika ulaganja u vidu renovacije navedene nekretnine, promijenio nove brave, angažirao razne majstore te vršio svakodnevno nadzor nad istima, a sve kako bi stvorio uvjete za normalan život. Sukladno članku 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje ZV) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda, dok prema članku 22. istog zakona posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje posjeda. Tuženici su dana 08.11.2023. P o s l . b r . 8 3 P s

godine tijekom dana iskoristili priliku dok tužitelj TĐ nije bila kod kuće, a njen suprug – II. tužitelj bio u dnevnoj bolnici, te su provalili u stan I. i II. tužitelja i to na način da su nasilno obili bravu te istu i zamijenili kao i ulazna vrata koja su bila drvena zamijenili su protuprovalnim vratima. Nedugo nakon provale, I. tužitelja su kontaktirali susjedi obzirom da su čuli kako netko provaljuje u stan, te je tužitelj došavši u stan zatekao nepoznate osobe u pratnji policijskih službenika. Na pitanje tužitelja, s kojim pravom se te osobe nalaze u stanu u kojem tužitelj uživa stanarsko pravo, određene osobe počele su „mahati“ nekakvim papirom govoreći kako na temelju tog papira oni imaju pravo ulaska u predmetni stan. Nadalje, u cjelokupnoj situaciji nitko od prisutnih nepoznatih osoba nije uručio I. tužitelju nekakvo pismeno / dokument na temelju kojeg bi oni imali pravo ulaska u predmetni stan. Isto tako, policijski službenici koji su bili prisutni navedenom događaju, govorili su tužitelju kako ona nema pravo biti u ovom stanu, iako također nisu imali nikakvo pismeno / dokument koji bi uručili tužitelju. Nakon tog događaja, prisutne osobe i policijski službenici natjerali su I. tužitelja da napusti predmetni stan, u kojem živi već duže od 20 godina i za koji plaća zaštićenu najamninu gradu Zagrebu i podmiruje ostale troškove stana, te je tužitelj tako završio na ulici bez da je zaprimio ikakvo pismeno / dokument na temelju kojeg bi morao izaći iz predmetnog stana i bez svojih vlastitih osobnih stvari. Dakle, I. i II. tuženici su samovlasno smetali posjed tužitelja kada su bez dozvole ušli u posjed nekretnine na gore opisan način. Slijedom svega gore navedenog nedvojbeno je da na gore opisan način tužitelju bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, stoga su ispunjene sve pretpostavke za sudsku posjedovnu zaštitu sukladno ZV-u, pa slijedom navedenog, a prema konačnom zahtjevu iz podneska od 09.02.2024. traže da sud utvrdi da su tuženici počinili čim smetanja opisan u točci I izreke ovog rješenja, da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja posjeda na način da predaju tužiteljima posjed i ključeve stana opisanog u toč. I. te im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće, kao i da nadoknade tužiteljima oarnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate

2. U odgovoru na tužbu koji su sadržajno jednaki, iako zastupani po različitim punomoćnicima tuženici navode kako prije upuštanja u raspravljanje o navodima iz tužbenog zahtjeva, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, obzirom da je punomoćnik tužitelja dostavio punomoć samo za tužitelja ad1). Sukladno tome, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu, obzirom se cijeli temelj tužbenog zahtjeva odnosi na isticanje da je upravo tužitelj ad2) posljednji mirni posjednik. Činjenica da nije dostavljena punomoć za tužitelja ad2) predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka sukladno čl. 354. st.2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP). Ukoliko ne usvoji prijedlog tuženika ad1), predlaže se naslovnom sudu da sukladno odredbi čl. 98. st. 2. ZPP-a pozove punomoćnika tužitelja ad2) na dostavu punomoći ili da pozove tužitelja ad2) na naknadno odobrenje poduzetih radnji. Osim toga svaka stranka (u ovom slučaju svaki suposjednik) je dužan dokazati postojanje aktivne legitimacije u postupku. Tako je odlučio i Županijski sud u Varaždinu, u presudi posl.br. Gž-4080/14-5, od dana 02.09.2016. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe kako su navodi tužitelja iz historijata tužbe paušalni, neosnovani i neistiniti. Slijed događaja i činjenično stanje kako ga opisuju tužitelji je proizvoljno i nije u korelaciji sa stvarnim činjeničnim i posjedovnim stanjem, kao ni vlasničkopravnim ovlaštenjima. Tužitelji navode kako su oni zadnji posjednici koji su vršili posljednji, mirni i faktični posjed nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica], ZK. UL. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to na 11. P o s l . b r . 8 3 P s

suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), u naravi dvosobni stan s nusprostorijama u II (drugom) katu desno. Naime, tužitelji navode da su tuženici dana 8. studenog 2023. tijekom dana provalili u navedeni stan na adresi [adresa] Zagreb, iskoristivši situaciju dok tužitelji nisu bili u istom te da su nasilno obili bravu i zamijenili drvena vrata protuprovalnima, a što ničime nisu dokazali. II Tužitelj je zaista u predmetnom stanu živio na temelju stanarskog prava pokojne PĐ, a koje pravo je naslijedio njezin suprug VĐ. Nakon smrti nositeljice stanarskog prava, tužitelji su sklopili i brak. Međutim, I tužiteljica je od 2000. godine prijavljena na predmetnoj adresi ([adresa]), ali na stanu koji se nalazi neposredno ispod predmetnog (na I katu), a na kojoj adresi je i dalje adresa njezinog prebivališta što dodatno dovodi u pitanje njezinu aktivnu legitimaciju kod podnošenja ove tužbe. Tuženik ističe kako su zaista tuženici navedenog datuma ušli u posjed predmetne nekretnine, ali ne u trenutku dok su tužitelji “nakratko” izašli iz stana, čime bi ih ograničili u izvršavanju faktične vlasti. Naime, između pravne prednice tuženika i tužitelja su godinama bili u tijeku parnični postupci u vezi predmetne nekretnine te su tuženici jedini stvarni vlasnici predmetne nekretnine, a što je razvidno i iz zemljišnoknjižnog izvatka. Tužitelji, suprotno njihovim navodima, ne plaćaju duže od 20 godina Gradu Zagrebu zaštićenu najamninu niti su je plaćali pravnoj prednici tuženika te je sukladno tome i Županijski sud u Zagrebu presudom posl.br. Gž- 2566/20, od dana 14. prosinca 2020. odbio žalbe ovdje tužitelja i potvrdio ovosudnu presudu posl.br. P-5196/18 temeljem koje je tužiteljima naloženo isplatiti pravnoj prednici tuženika iznos na ime neisplaćenih iznosa najamnine od 516.412,89 kn sa zakonskim zateznim kamata, a koje pravo su također naslijedili upravo tuženici. Tužitelji nisu do danas ni djelomično podmirili predmetno dugovanje, stoga su ovdje tuženici ad1) i ad2) dostavili predmetnu presudu zahtjevom za izravnu naplatu na provedbu Financijskoj agenciji. Ranije navedenom presudom pod posl. br. Gž- 2566/20, također je pravomoćno odbijen protužbeni zahtjev tuženika-protutuženika a u ovome postupku označenog tužitelja VĐ, kojim traži sklapanje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom i to iz razloga što je isti utvrđen kao suvlasnik useljive nekretnine upisane pred Općinskim sudom u Bjelovaru, ZK ODJEL ČAZMA, označene kao čest. zem. [katastarska čestica], KUĆA, DVOR I ORANICA U SELU, površine 1907 m2, ZK. UL. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Tuženik ad1) ističe kako po njegovim saznanjima tužiteljica ad1) živi u [adresa]. Ista je naime suvlasnica nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica], ZK. UL. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi zgrada, kuća i dvorište, i to 2. suvlasničkog dijela za 2/6, te je ista osnivač i jedini član Dorian Pij j.d.o.o. -a, sa sjedištem na adresi [adresa]. Na okolnost da tužitelji ne bi bili u posjedu predmetnog stana tuženik ističe kako je isto notorna činjenica koju potvrđuju i predstavnik stanara i ostali stanari. Također je neistinita činjenica da bi tužitelji ulagali u stan obzirom je stan u derutnom stanju, zapušten, s razbijenim prozorima i vidljivim oštećenjima od potresa koje nitko nije sanirao. O tome svjedoči i Nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 15.12.2023., a koje je tuženik naručio radi utvrđenja stanja predmetnog stana kao i iznosa neophodnih ulaganja radi stanovanja u istome. S obzirom da su posjednici napustili posjed, tuženici kao vlasnici nisu u obvezi čuvati prazan stan u njihovu korist u situaciji kad oni i nisu vlasnici istoga, a posebice jer imaju legitimnu pravnu osnovu za stupiti u posjed stana u svom vlasništvu. Tako je odlučio i Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom posl.br. U-III-2019/06, od dana 7. srpnja 2009. godine. Naime, odredba čl.19. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) propisuje da posjed traje dok traje faktična vlast posjednika nad stvari te ne prestaje ukoliko je smetnja ili propuštanje P o s l . b r . 8 3 P s

izvršavanja iste bilo samo privremeno. Također, odredba čl. 22. st.2. propisuje da pravo na sudsku zaštitu posjeda sud pruža prema posljednjem stanju posjeda. Osim toga, odredba čl. 28. st. 1. propisuje da posjed stvari prestaje ako posjednik samovoljno napusti stvar. S obzirom da je na temelju osobnog uvida tuženika, iskaza drugih stanara u zgradi, kao i zatečenog stanja u stanu razvidno da je navedeni posjed bio napušten te da u stanu nije bilo nikoga, tužitelji nisu ovlašteni na podnošenje predmetne tužbe, a s obzirom da nisu posljednji mirni posjednici. Tako je odlučio i Županijski sud u Rijeci, presudom posl.br. Gž 664/2021-2, od dana 1. travnja 2021. godine. Članak 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06, u nastavku: Konvencija) propisuje da svaka osoba ima pravo na zaštitu i mirno uživanje svog prava vlasništva. Također i Ustav Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) u čl.48. st.1. propisuje da se jamči pravo vlasništva, kao i da vlasništvo obvezuje. Nadalje, čl.8. Konvencije propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog doma, međutim u trenutku podnošenja ove tužbe, predmetni stan se ne može smatrati domom u smislu čl.8. Konvencije, a kako ni tužitelj ad1) ni ad2) nisu stanovali niti se koristili predmetnim stanom već je isti bio napušten. Slijedom navedenog, tužitelji nisu posljednji mirni suposjednici stana te ne ispunjavaju uvjet za podnošenje tužbe za smetanje posjeda, a s obzirom da je teret dokaza na tužiteljima, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te naložiti tužiteljima da naknade tuženicima nastali trošak postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku osobne iskaznice I tužiteljice (list 5 spisa), neslužbeni zk izvadak za zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 28.11.2023. (list 8-10, 154 spisa), prijepis posjedovnog lista broj 2518 od 28.11.2023. (list 11-59 spisa), presliku ugovora od 26.8.1966. (list 60-62 spisa), presliku vjenčanog lista tužitelja od 28.11.2023. (list 63 spisa), presliku vjenčanog lista tužitelja i PĐ od 28.11.2023. (list 64 spisa), presliku zahtjeva za izdavanje potvrde MUP-a od 28.11.2023. (list 65 spisa), izvod iz sudske prakse (list 81-91, 144-146, 153-163, 206-209 spisa), presliku zahtjeva za izravnu naplatu od 20. prosinca 2023. (list 92-99 spisa), presliku dopisa punomoćnika I tuženika Fini sa zahtjevom za izravnu naplatu od 20.12. 2023. (list 100-110, 164-176 spisa), neslužbeni zk izvadak za zk.ul1311 k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 12.1.2024. (list 112-114 spisa), izvadak iz sudskog registra za Dorijan Pij j.d.o. od 11.1.2024. (list 116-123, 178-185 spisa), presliku izjava AĐ od **.**.2023. MĐ i TĐC od **.**.2024. te NĐ od 10.1.2024. (list 124-128, 186-190 spisa), presliku nalaza stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina mr. Zlatka Omerhodžića (list 130-143, 192-205 spisa), presliku ponude AP interijeri (list 219 spisa), presliku ponude Hoffer od 7.9.2023. (list 220 spisa), presliku računa HEP ELEKTRE i A1, te Vodoopskrbe i odvodnje na ime I tužiteljice (list 221-231 spisa), izjava DĐ (list 232-233 spisa), dopis KBC Sestre Milosrdnice od 1.4.2025. (list 260 spisa), e mail poruke od 1.4.2025. i 4.4.2025. (list 261-265 spisa), presliku očitovanja KBC Sestre Milosrdnice od 2. travnja 2025 (list 266 spisa), fotografiju I tužiteljice (list 271 spisa), presliku otpusnog pisma II tužitelja od 21.11.2023. (list 277-279 spisa).

4. Nadalje proveden je dokaz saslušanjem I tužiteljice TĐ (list broj 248- 249 spisa), I tuženice EĐ (list broj 249-250 spisa), II tuženice ČĐ (list broj 250 spisa), te svjedoka IĐ (list 252-253 spisa), GĐ (list broj 253 spisa), KĐ (list broj 254 spisa), DĐ (list broj 268- P o s l . b r . 8 3 P s

269 spisa), ĐĐ (list 269 spisa), SĐ (list 274-275 spisa), i HĐ (list 280-281 spisa).

5. U parnici radi smetanja posjeda utvrđuju se dvije činjenice, posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje, te u tom smislu sud i pruža posjedovnu zaštitu. Na okolnost navedenih činjenica ovaj sud je izvršio uvid u navedenu dokumentaciju, te prove dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka.

6. Među strankama je nesporno kako je pok PĐ ugovora od 26.8.1966. (list 60-62 spisa) u koji je sud izvršio uvid stekla stanarsko pravo na predmetnu stanom koji je zajedno sa svojim suprugom uživala od 1965 godine, a da je nakon smrti istog isto stanarko pravo nastavio uživati II tužitelj koji je sa istom zaključio brak 10.04.1966.,. a kako to proizlazi iz preslike vjenčanog lista MU Sesvete od 28.11.2023. (list 64 spisa) u koji je sud izvršio uvid.

7. Nadalje je nesporno kako je II tužitelj nakon smrti pok. [adresa]. nastavio uživati stanarsko pravo na predmetnom stanu, te da je potom 23.05.1998. zaključio brak sa I tužiteljicom, a kako to proizlazi iz vjenčanog lista MU Medvešćak od 28.11.2023. u koji je sud izvršio uvid (list 64 spisa), dok iz preslike osobne iskaznice I tužiteljice (list 5-6 spisa) proizlazi kako ista ima prijavljeno prebivalište u [adresa], a da je osobna iskaznica izdana 10.10.2013.

8. Kao prijeporno u ovom postupku ostalo je za raspraviti da li su se tužitelji nalazili u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu predmetnog stana obzirom na navod tuženika kako u trenutku promjene brave na predmetnom stanu koju činjenicu tuženici ne sporne, tužitelji nisu stanovali niti se koristili predmetnim stanom već su isti dobrovoljno napustili, slijedom čega tužitelji nisu posljednji mirni suposjednici stana pa stoga čin promijene brave od strane tuženika se ne može smatrati samovlasnim smetanjem suposjeda tužitelja, a promjena brave izvršena je jer tuženici kao vlasnici nisu u obvezi čuvati prazan stan korist tužitelja u situaciji kad oni i nisu vlasnici istoga.

9. Također sporno je i pitanje aktivne legitimacije I tužiteljice obzirom na navod tuženika kako I tužiteljica je od 2000. godine prijavljena na predmetnoj adresi ([adresa]), ali na stanu koji se nalazi neposredno ispod predmetnog (na I katu), a na kojoj adresi je i dalje adresa njezinog prebivališta što dodatno dovodi u pitanje njezinu aktivnu legitimaciju kod podnošenja ove tužbe

10. Donoseći odluku u konkretnom slučaju sud je polazio od odredbi čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01. i 79/06 i 38/09 - dalje: ZV) kojim je određeno da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

11. Odredbom čl. 24. st. 1. ZVDSP propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štiti suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih posjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, pa je stoga irelevantan navod tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja obzirom isti nije jednini posjednik predmetne nekretnine, budući da sukladno citiranim odredbama tužitelj kao suposjednik uživa posjedovnu zaštitu i pojedinačno.

P o s l . b r . 8 3 P s

12 . Predmetno shvaćanje već ranije je zauzela relevantna sudska praksa, pa tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rješenju pod poslovnim brojem Rev- 672/09- 2 od dana 01.06.2011. godine u kojoj navodi sljedeće: „Prema ocjeni ovog suda pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita a to je tražiti utvrđenje čin smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjena i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZV-a (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV-a.“

13. Također, isti sud u Rješenju pod poslovnim brojem Rev 249/14-2 od dana 05.05.2015. godine navodi sljedeće: „Dakle, kad je riječ o posjedovnoj parnici, predmet raspravljanja je ograničen samo na dvije pravno relevantne činjenice i to činjenicu posljednjeg stanja posjeda i činjenicu nastalog smetanja, a sve u smislu čl. 22. st. 2. ZVDSP-a, odnosno čl. 441. ZPP-a. Ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 22. st. 2. ZVDSP-a, a to su posljednji miran posjed i nastalo smetanje (koje su u konkretnom slučaju nesporno ostvarene), posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu zatraženu sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP-a.“

14. Člankom 20. istog Zakona je propisano da je samovlast zabranjena te da bez obzirom na to kakav je posjed nitko ga nema pravo samovlasno smetati, iako smatra da ima jače pravo na posjed, a u stavku 4. istog članka navedeno je da nije samovlasno smetanje posjeda ako čin ili smetanje posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda, odnosno drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta . No samovlasno je kad je čin ili smetanje posjeda učinjeno u nekom javnom, društvenom ili sl. interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

15. U svom iskazu I tužiteljica TĐ navodi da je u predmetnoj nekretnini živjela od 1998. godine do 8.11.2023. godine. Ona je u tom stanu živjela sa svojim suprugom, ovdje II tužiteljem i sinovima EĐ i T. Njen suprug je zaštićeni najmoprimac, te su oni kao članovi njegovog domaćinstva živjeli u tom stanu po toj osnovi. Oni su mirno uživali posjed navedenog stana sve do mjesec dana prije datuma 8.11.2023. kada je pun. I tuženika kontaktirao njenog sina EĐ, rekavši mu da ako ne izađu na miran način iz stana, da će morati izaći silom. Ona je predmetnog dana otišla kod svog nećaka u [adresa] budući mu obavlja poslove knjigovodstva, II tužitelj se nalazio na liječenju u bolnici, dok su njezini sinovi u to vrijeme bili u Kanadi i Irskoj. Toga dana susjed Gavrilović je njenom sinu EĐ putem mobitela poslao fotografiju stana u kojem su živjeli, te ga je pitao da li mijenja vrata na stanu, na što mu je njezin sin odvario da se nalazi u Irskoj i da kontaktira nju. Na fotografiji je bilo vidljivo kako su na stanu postavljena nova vrata te ju je sin odmah kontaktirao pitavši ju da li su ona i suprug promijenili vrata na što je odgovorila da nema pojma. Ona je odmah nazvala policiju te je zamolila svoju sestru da ju odveze u stan. Kada je došla na lice mjesta stan je bio otvoren, a u stanu su se nalazili pun. I tuženika i tuženici. Njoj su tom prilikom tuženici rekli da izađe van iz stana jer da stan nije njezin. Rekli su joj da je policija bila i otišla te je ponovno pozvala policiju, te su joj djelatnici rekli tom prilikom da je u fiktivnom braku sa II tuženikom i da napusti stan. Nije imala priliku niti uzeti svoje osobne stvari, dokumente, te je potom otišla kod nećaka. Od 2002. godine, tuženici protiv nje i II tužitelja vode postupak za iseljenje. Ona osobno ne vodi protiv tuženika nikakav postupak, a koliko zna niti njezin suprug. Nekoliko dana nakon ovog događaja kontaktirao ju je pun. I tuženice, te joj je rekao da može doći u stan po nešto malo svojih starih stvari, a što je odbila rekavši da ne želi po stvari bez odvjetnika i P o s l . b r . 8 3 P s

policije. Ona i suprug su uredno podmirivali režijske troškove za predmetni stan, a kada joj se predočavaju režijski troškovi u prilogu podneska od 15.03.2024. sa lista 221-231 spisa, navodi kako su to računi koji su izdani na ime njenog supruga ovdje II-tuženika i koji su uredno plaćeni. Računi su izdani za potrošnje režijske troškove za vrijeme boravka nje i supruga u tom stanu. Ona nikada svojevoljno kao niti njen suprug nije napustila posjed ovog stana. Protiv nje i supruga je pokrenuta ovrha radi plaćanja stanarine za predmetni stan. U stanu su se grijali na struju. Ona i suprug su sudjelovali u zajedničkom održavanju zgrade. II tužitelj se nalazi u bolnici od 27.10.2023., zbog problema sa krvi te se tamo nalazi na dugotrajnom liječenju. II tužitelj se lijeći u Vinogradskoj bolnici. II tužitelj je nakon ovog događaja, a po izlazu iz bolnice je otišao u dom. Protiv II tužitelja postoji nepravomoćna presuda u kojoj je utvrđeno da isti nema status zaštićenog najmoprimca. Njoj je nakon smrti majke pripala 1/3 suvlasništva obiteljske kuće u [adresa], 2021. godine.

16. U svom iskazu I tuženica BĐ iskazuje da ne poznaje II tužitelja dok je I tužiteljicu prvi puta vidjela 8.11.2023. u predmetnom stanu. Ona je zajedno sa ovdje II tuženicom, suprugom i pun. I tuženika toga dana došla u predmetni stan i zamijenila bravu ulaznih vrata na istom. Ona ranije nije bila u tom stanu kao niti II tuženica, ali je u nekoliko navrata od 2020. godine zajedno sa pun. I tuženika bili ispred i okolo zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan. U svibnju 2021. ona i II tuženica su stekle vlasništvo predmetno stana temeljem ugovora o darovanju od svoje pok. bake. Njima je baka za života govorila da su njoj rekli da od 2020 nakon potresa u stanu nema više nikoga, da je II tužitelj iznio iz stana svoje stvari, te da ona i II tuženica odu u stan i provjere stanje. Oni su tek u studenom 2023. godine otišle u taj stan, zato što je od 2020. nastupila korona, sestra je rodila dijete i jednostavno se taj odlazak prolongirao, a nisu niti imale financijskih mogućnosti da se bave sa stanom u [adresa]. Predmetnog dana kada je ušla u stan, zatekla je za njene pojmove užasno stanje nekretnine. U jednom ormaru nalazili su se popluni i nekakva odjeća. Frižider je bio prazan i pun mušica, te su bila razbijena 3 prozora, balkonska vrata. Što se tiče režijskih troškova postoji ovrha na ime II tužitelja na iznos od 6.000,00 eur, plin, ali ne zna u kojem iznosu, a koji trošak je podmirila II tuženica, a za vodu ne zna jer je bila prijavljena na drugog korisnika kao i struja. Toga dana na lice mjesta došli su djelatnici policije s obrazloženjem da su dobili dojavu o provali. Pregledali su sve prostorije u stanu i utvrdili su da nema tragova provale i da u stanu već dugo nitko ne živi. Kod dolaska I tužiteljice u stan, policija je došla drugi put na poziv II tuženice i ponudila I tužiteljici da uzme svoje stvari, a što je ista odbila. Isto tako je utvrđeno da I tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na stanu ispod predmetnog stana. Tom prilikom I tužiteljica im je rekla da su joj ukrali 50.000,00 eur i sat, a na upit djelatnika policije gdje se te stvari nalaze I-tužiteljica nije znala pokazati. Zatečena odjeća je po njenom mišljenju bila iznimno stara tako da je zaključila da dugo nije korištena. Ona nema saznanja od kuda su nastali režijski troškovi. 2021. godine jednom prilikom predstavnica stanara ju je kontaktirala rekavši joj da jedino u predmetnom stanu nije provjereno stanje dimnjaka jer nitko ne otvarao vrata. 2022. godine bio je još incident kada je s balkona predmetnog stan otpao dio betona koji je pao na vozilo ispred zgrade, te niti tom prilikom predstavnica stanara nije mogla ući u predmetni stan kako bi izvršila sanaciju, jer nitko nije otvarao. Početkom 2023. zbog curenja u predmetnom stanu, nastala je poplava u stanu ispod, te se tada također nije moglo ući u stan jer nitko nije otvarao. Protiv II tužitelja postoji pravomoćna odluka kojim je utvrđeno da isti nema status zaštićenog najmoprimca.

P o s l . b r . 8 3 P s

17. U svom iskazu II tuženica ČĐ iskazuje da se u cijelosti pridružuje navodima I tuženice time da napominje da je za period u kojem su predmetnom stanu navodno boravili tužitelji platila trošak režija od ccc 100,00 eur.

18. U svom iskazu svjedok IĐ navodi da poznaje tužitelje dok ne zna tko su tuženici. On zna da su tužitelji živjeli u predmetnoj nekretnini do prije cca 2 god. dok netko nije provalio u tu nekretninu. Njemu je ovdje I tužiteljica knjigovođa te po njezinom saznanju zna nešto o činjenicama vezano za ovaj postupak. On je prije ovog postupka mislio da je I tužiteljica vlasnica predmetnog stana no kada je pročitao ovu tužbu shvatio je da ista na tom stanu ima stanarsko pravo. Ona je u stanu živjela sa ovdje II tužiteljem. On zna da ona nije dragovoljno napustila predmetni stan nego da je netko u taj stan provalio i promijenio bravu na ulaznim vratima nakon čega tužitelji više u taj stan nisu mogli ući. On je inače svaki mjesec odlazio u taj stan jer je I tužiteljici donio papire za knjigovodstvo. Navodi kako nije ulazio u stan već je dolazio ispred ulaza u zgradu. Ne bih rekao da je ona u toj zgradi koristila i neki drugi stan, i nikad o tome nije pričala. Njemu je o promjeni brave rekla osobno tužiteljica te je u svezi toga nastao problem jer se u stanu nalazi i njegova knjigovodstvena dokumentacija. Njemu nije poznato da li se između predmetnih stranaka vode i neki drugi postupci. Od 11. mjeseca 2023. on više nije dolazio na predmetnu adresu jer I tužiteljica tamo više nije živjela, već joj papire nosi na različite adrese drugih stanova, zavisno gdje trenutno živi. On zna da su tužitelji neprekidno živjeli na predmetnoj adresi od 2015. sigurno jer je od tada odlazio na tu adresu. Ne zna da li su sa njima u tom stanu živjela i njihova djeca. On je znao doći na drugi kat na kojem se nalazi predmetni stan.

19. U svom iskazu svjedok OĐ iskazuje da poznaje tužitelje, a I tužiteljicu poznaje još iz škole za primalje u kojoj su zajednički radile. Ona zna da je već 2005 ovdje I tužiteljica živjela na predmetnoj adresi sa ovdje II tužiteljem svojim suprugom, sve do 2023. Na jednom zajedničkom ručku I tužiteljica joj je rekla da su neki ljudi ušli u taj stan i da oni više tamo ne žive. Ona je više puta posjećivala I tužiteljicu u tom stanu no ne zna dali su sa tužiteljima u tom stanu živjela njihova djeca. Mislila je da I tužiteljica vlasnik stana, obzirom su ona i II tužitelj uvijek bili u tom stanu pa nije imala razloga drugo misliti. Zadnji puta je tužitelje posjetila u predmetnom stanu na Svih Svetih 2023. Stan se nalazi na drugom katu. U stanu su se nalazile osobne stvari tužitelja. Stan je bio za uredno stanovanje. Nije primijetila da bi nešto bilo u lošem stanju. Primijetila je samo pukotine od potresa iznad vrata.

20. U svom iskazu svjedok JĐ iskazuje da poznaje I tužiteljicu budući da su od 2005. zajednički radile u školi za primalje. Ona zna da je ona već tada živjela na predmetnoj adresi sa II tužiteljem. Ona joj je rekla da se u studenom 2023. dogodio jedan nemili događaj, a da je došla pred vrata predmetnog stana i da u isti nije mogla ući. Ona je bila šoku jer su se u stanu nalazile njezine osobne stvari. Ona je u tom stanu tužitelje redovno posjećivala, družili su se, ručali zajedno i provodili vrijeme. Stan je bio u vrlo urednom stanju, namješten i pogodan za stanovanje. Ona zna da tužitelji danas žive u iznajmljenom satnu u Blajfasevoj ulici u Zagrebu. I tužiteljica nije spominjala nikakva imena ljudi koji bi napravili opisani čin. Ona ne zna da li je I tužiteljica bila vlasnica predmetnog stana, a nikad nisu razgovarali o nikakvim imovinsko pravnim odnosima. Ona je zadnji puta I tužiteljicu posjetila predmetnom stanu za Svisvete 2023. Primijetila je da su u stanu oštećenja od potresa iznad ulaznih vrata i vrata na ulazu u boravak. Zna da se stan nalazi na drugom katu 21. U svom iskazu svjedok DĐ navodi da zna tužitelje još iz vremena 80 godina jer je bila radna kolegica sa I tužiteljicom, dok tuženike ne poznaje. Ona zna da su tužitelji do prije 2 godi živjeli u [adresa], u [adresa], budući da sam ih u toj nekretnini redovito posjećivala. Koliko zna I tužiteljica na tom stanu ima P o s l . b r . 8 3 P s

stanarsko pravo međutim nije vlasnica istog. Ona je zadnji puta u predmetnom stanu posjetila tužitelje tjedan dana nakon Svi Svetih 2023. Nakon tjedan dana nju je I tužiteljica obavijestila da je netko provalio u stan i da je više u tom stanu ne može posjećivati. Zna da je tužiteljica nakon toga počela živjeti kod nećaka u [adresa] i tamo je boravila nekoliko mjeseci, nakon toga se sa II tužitelj preselila u stan na Ribnjaku, to je bilo u ljetno vrijeme 2024.Meni I tužiteljica nije rekla tko je provalio u prvotni stan. Zadnji put kad je bila u stanu vidjela je samo oštećenje jednog zida iznad vrata, a drugih oštećenja nije bilo. Ona posjeduje jednu fotografiju koju je sačinila kod zadnjeg posjeta tužiteljici. I tužiteljica je bila šefica računovodstva u školi za primalje. Dokumente sa posla I tužiteljica je držala u [adresa]. U listopada i studenom 2023 II tužitelj je bio hospitaliziran. Trenutno se nalazi u Vrapču, a u kojoj bolnici je bio u to vrijeme ne sjećam se. Do 2012 u predmetnom stanu živio je i njihov sin T dok je BĐ cijelo vrijeme živio s njima. Kod zadnjeg posjeta u stanu su bile stvari tužitelja. Imali su 3 televizora, traku za trčanje, škrinju i sve ostale stvari za stanovanje.

22. U svom iskazu svjedok ĐĐ navodi da pozna I tužiteljicu budući je ona njegov knjigovođa dok je II tužitelj njen suprug. Dok tuženike ne poznaje. On zna da su tužitelji živjeli u predmetnom stanu do 10. mj 2023., a to zna budući da je i sam tužiteljici nosio papire za knjigovodstvo. Oni su živjeli u tom stanu te su u stanu bile njihove osobne stvari, a stan je bio kompletno namješten. Nakon toga vremena on je I tužiteljici papire nosio u stan u [adresa], te mu je ona rekla da je izbačena iz predmetnog stana. U predmetnom stanu I tužiteljica je imala status zaštićenog najmoprimca. Njemu je I tužiteljica rekla da su je iz stana izbacili vlasnici, no on se ne sjeća imena tih vlasnika. U stanu je živjela sa II tužiteljem i svoja dva sina time da je stariji sin s vremenom otišao u Kanadu. U stanu je primijetio sitna oštećenja od potresa, a primijetio sam ispucale zidove i oštećenja balkona na način da je opala žbuka. Prozori su bili u normalnom stanju. Njegova knjigovodstvena dokumentacija se nalazila u predmetnom stanu, a što je danas sa tom dokumentacijom nije mu poznato. Ne zna da li je II tužitelj bio hospitaliziran i kada. Predmetni stan se nalazi na drugom katu.

23. U svom iskazu svjedok HĐ navodi da I tužiteljicu poznaje dugi niz godina, kako poslovno tako i prijateljski, dok tuženike ne poznaje. Ona zna da je I tužiteljica sa suprugom živjela na adresi u [adresa], sve dok tuženici na stanu nisu promijenili bravu, a to znam prema kazivanju I tužiteljice. Ona je I tužiteljicu redovno posjećivala na navedenoj adresi najmanje dva puta mjesečno budući da o se družile i poslovno posjećivale. To je bio normalno uređen stan u kojem su se nalazile njezine osobne stvari i stvari njezinog supruga, kao i poslovna dokumentacija. U 11. mj. 2023. tužiteljica više nije boravila na navedenoj adresi, već se preselila u stan u [adresa], te ju je ja tamo nastavila posjećivati. Ona joj je rekla da su tuženici nasilno promijenili bravu, da je pozvala policiju i da će protiv tuženika pokrenuti sudski spor jer je stan njezino vlasništvo, a na koji način je stekla vlasništvo tog stana nije mi poznato. Ona je u stanu u [adresa] uočila neka oštećenja od potresa iznad ulaznih vrata u dnevni boravak, te iznad vrata u spavaćoj sobi. Radi se o pukotinama dužine cca par metara. Zna da je ta zgrada imala žutu naljepnicu. Stan se nalazi na 2 katu. Druga oštećenja nije uočila. Jedno vrijeme je sa I tužiteljicom i njezinim suprugom u stanu živjela i majka i tužiteljice jer je bila bolesna, no ne sjeća se kada je to bilo. Isto tako jedno vrijeme s njima je živio i njihov sin BĐ koji je također boravio u stanu do promjene brave. I tužiteljica nikada nije dobrovoljo napustila stan u [adresa].

24. Ovaj sud je poklonio vjeru iskazu I tužiteljice i saslušanih svjedoka budući da su isti životni i logični i u međusobnom suglasju, te sukladni priležećoj dokumentaciji i to prije svega u pogledu činjenice da su tužitelji nesmetano koristili predmetni stan do P o s l . b r . 8 3 P s

08.11.2023. da je II tužitelj je ranije živio u predmetnom stanu sa svojom pokojnom suprugom, međutim naknadno se isti oženio s I tužiteljicom te se ista uselila u predmetni stan nakon čega su oboje u njemu živjeli do trenutka kada im je posjed oduzet, a što u svojim iskazima potvrđuju saslušani svjedoci ĐĐ koji navodi da j I tužiteljica njegov knjigovođa te je I tužiteljici nosio papire za knjigovodstvo na predmetnu adresu, a da su se u stanu nalazile njihove osobne stvari, dok svjedok UĐ navodi kako je I tužiteljicu redovno posjećivala na navedenoj adresi najmanje dva puta mjesečno budući da su se družile i poslovno, a da je predmetni stan bio normalno uređen, te su se u stanu nalazile njezine osobne stvari i stvari njezinog supruga, kao i poslovna dokumentacija, dok svjedok JĐ navodi kako je u predmetnom stanu tužitelje redovno posjećivala, družili su se, ručali zajedno i provodili vrijeme, da je stan je bio u vrlo urednom stanju, namješten i pogodan za stanovanje, dok na isti način svjedoče i DĐ i OĐ. Slijedom navedenog sud ne poklanja vjeru iskazu tuženica kada navode kako je nemoguće da su tužitelji živjeli u predmetnom stanu jer je isti u derutnom stanju, obzirom je u tom dijelu njihov iskaz neživotan i suprotan iskazu I tužiteljice i saslušanih svjedoka.

25. Osim toga sve i da je točna činjenica da je stan bio derutnom stanju kako to opisuju tuženice, navedeno ne dokazuje da netko ne živi u stanu. Naime, potrebno je uzeti u obzir logično i životno objašnjenje da ljudi nemaju mogućnosti, a vrlo češće niti resurse za obnovu ili selidbu u drugi stan pa nastavljaju živjeti u postojećim uvjetima.

26. Iz ponude za renovaciju predmetnog stana društva AP INTERIJERI d.o.o., kao i ponude za renovaciju parketa od obrta ''HOFER'', proizlazi da se iste odnose na predmetni stan ([adresa], 2. kat desno) što je suprotno navodima tuženika koji navode da je I tužiteljica stanovala u stanu ispod predmetnog.

27. Iz svih provedenih dokaza jasno proizlazi kako je I tužiteljica bila suposjednik predmetnog stana zajedno sa II tužiteljem u prilog čemu govore i računi za režije koje su isti plaćali, a koji glase na ime I tužiteljice, pa je i u tom smislu prigovor nedostatka aktivne legitimacije I tužiteljice u cijelosti ocijenjen kao neosnovan.

28. Nadalje u pogledu prigovora tuženika da bi II tužitelj kao i I tužiteljica samoinicijativno napustili posjed predmetnog stana pa da se promjena brave na ulaznim vratima istog od strane tuženica ne može smatrati samovlasnim smetanjem, sud je iz otpusnog pisma KB Sestre Milosrdnice (list 277 spisa) utvrdio kako se II tužitelj samoinicijativno javio u KB Sestre Milosrdnice, bez pratnje radi pogoršanja psihičkog stanja, a da je u bolnici boravio od 27.10.2023. do 21.11.2023.

29. Suprotno navodima tuženika, za postojanje faktične vlasti nad nekom stvari nije potrebno da osoba cijelo vrijeme izvršava takvu faktičnu vlast. Naime, da je tome tako potvrđuje se i u praksi Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-289/18 od dana 3. rujna 2018. godine u kojoj sud potvrđuje prvostupanjsko rješenje s obrazloženjem: „Bez obzira što se u prizemlju kuće nije živjelo, činjenica što je tužiteljica imala ključ i mogla doći u prizemlje znači da je ista bila u suposjedu prizemlja tj. i stana u prizemlju i konobe. Posjed znači imati faktičnu vlast nad stvari što se ne ostvaruje samo na način da je nužno potrebno spavati i boraviti cijeli dan u stanu a da bi imao posjed istog. Tužiteljica je imala ključ i mogla je ući u stan u prizemlju kada želi jednako kao i u konobu koja služi za odlaganje određenih stvari.“

30. U prilog navedenom govori i praksa Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici posl. br. Gž-649/17 od dana 29. lipnja 2017. godine u kojoj se navodi: „Pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da time što tužitelj nije boravio u predmetnom stanu, već je samo promijenio bravu nakon što je zaključio ugovor o kupoprodaji, nije ušao u posjed stana, odnosno upravo na taj način mu je omogućeno da vrši faktičnu vlast nad stvari, jer je jedini raspolagao ključevima od predmetnog P o s l . b r . 8 3 P s

stana, i stoga je jedini i mogao vršiti faktičnu vlast nad predmetnim stanom, pri čemu je nebitno je li on doista u stan ušao i u njemu nešto činio ili to nije učinio.“ 31. Analogijom jasno proizlazi da su tužitelji bili u posjedu predmetnog stana te čak i da nisu bili cijelo vrijeme u stanu isto nije od utjecaja na kontinuitet njihovog posjeda.

32. Slijedom svih izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje kako su tuženice u ovom postupku priznale čin smetanja promjenom brave na ulaznim vratima predmetnog stana čime su samovlasno smetale tužitelje u njihovom dotadašnjem mirnom posjedu, a da su tužitelji dokazali da su bili u neposrednom posjedu predmetnog stana, a koju činjenicu prije svega potvrdili i svjedoci koji su ih u stanu redovito posjećivali.

33. Sukladno čl. 19. ZVDSP Posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno.

34. Smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

35. Sukladno odredbi članka 20. stavka 1. ZVDSP samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed , nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed . Nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta (stavak 4. članka 20. ZVDSP).

36. U konkretnom slučaju ponašanje tuženika (promjena brave na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora) koje predstavlja čin smetanja odnosno oduzimanja posjeda nije dopušteno na temelju zakona niti odlukom suda ili drugoga tijela donesenom na temelju zakona koji to dopušta, pa je zbog toga samovlasno i protupravno.

37. Činjenica na koju se pozivaju tuženici da su između prednice tuženika i tužitelja vođeni brojni sporovi, a da su tuženice vlasništvo stana stekle od svoje pok. bake temeljem Ugovora o darovanju irelevantno je za predmetni postupak budući da pitanje vlasništva nije odlučno za rješenje pitanja prava na posjed i posjedovnu zaštitu.

38. Isto tako potrebno je navesti kako tuženice temeljem sklopljenog Darovnog ugovora sa svojom prednicom nemaju pravnu osnovu za smetanje predmetnog prostora koji se nalazi u posjedu tužitelja, već imaju pravo zasebnom tužbom na iseljenje tražiti eventualnu predaju prostora od tužitelja slobodnu od osoba i stvari u zasebnom postupku.

39. Kako su, k tome, tužitelji bili u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine, to njima u konkretnom slučaju primjenom odredbe članka 24. st. 1. u svezi s čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 2. ZVDSP pripada posjedovna zaštita, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite prihvatiti, te utvrditi čin smetanja posjeda tužitelja, te naložiti II i III tuženiku uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tužiteljima predaju posjed i ključeve novopostavljene brave i zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

40. U odnosu na zatražene parnične troškove visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

41. Obzirom su u cijelosti uspjeli u spotu tuženici su u obvezi naknaditi tužiteljima parnični trošak i to trošak jednokratne nagrade od 500,00 EUR, te za pristup na ročište 18.10.2024., 06.12.2024., 12.03.2025., 08.04.2025., 18.06.2025., P o s l . b r . 8 3 P s

17.09.2025. 100,00 EUR za svako ročište, ukupno 1.100,00 EUR uvećano 10% zbog zastupanja više tuženika u smislu Tbr. 40, u zatraženom iznosu od 90,00 EUR, te za 25% PDV-a od 297,50 EUR a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 37/05, 59/07 i 148/09), te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 EUR i rješenje u iznosu od 26,54 EUR, a sukladno Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03 i 125/11, u daljnjem tekstu: ZSP).

42. Tužiteljima je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 1.540,58 EUR, dok su tuženici zbog gubitka spora odbijeni sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom III i IV.

43. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ovog rješenja, tj. dana 16. prosinca 2025. do isplate.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe za rješenje-26,54 EUR

2. pun. I tuženika

3. pun. II tuženika