REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-1302/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja FV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku RV, protiv tuženika TISAK plus društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB 32497003047, Slavonska avenija 11A, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku FVD, radi Radno - naknada štete, 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.858,80 EUR zajedno s zateznom kamatom na iznos od 2.500 euro od 21. travnja 2023. do isplate, a na iznos od 358,80 euro od 15. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se do 29.12.2023.g. godine određuje u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II/ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa iz toč. I izreke 2.858,80 euro do zatraženog iznosa od 3.058,80 euro, te sa zateznim kamatama od 8. prosinca 2021.g., kao neosnovan

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.617,50 euro sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2025 .g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 2.517,50 euro, kao neosnovan.

V/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška od tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 4. kolovoza 2022. u Zagrebu, na adresi [adresa], prilikom rada kod poslodavca Tisak plus d.o.o. iz Zagreba, Slavonska avenija 11A, zadobio ozljedu na radu, a prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka, za vrijeme redovnog radnog vremena, na način da je tužitelju prilikom dostave, pala kolica s robom, što je dovelo do nastanka tjelesnih ozljeda i nastanka predmetne štete. Smatra da je za štetu odgovoran tuženik, jer je propustio osigurati uvjete za siguran rad, suprotno odredbi čl. 7. st. 3. Zakona o radu.

1.1. U tužbi potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu 2.900,00 EUR (po kriterijima pretrpljene fizičke boli 1.000,00 EUR, pretrpljeni strah 1.000,00 EUR, duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti 700,00 EUR i za tuđu pomoć i njegu 200,00 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 18. siječnja 2023.g.

1.2. Podneskom od 1.4.2025. precizira tužbeni zahtjev tako da potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu 3.058,80 EUR (po kriterijima pretrpljene fizičke boli 1.200,00 EUR, pretrpljeni strah 1.000,00 EUR, duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti 500,00 EUR i za tuđu pomoć i njegu 358,80 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 8. prosinca 2021.g.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev, kako u osnovi, tako i u njegovoj visini. Osporava uzrok i način nastanka ozljede, a posebice da bi predmetna ozljeda tužitelju nastupila uslijed propusta tuženika da tužitelju osigura uvjete za siguran rad. Osporava i da je predmetna ozljeda nastala na radu, za vrijeme radnog vremena i prilikom obavljanja radnih zadataka., a sve s obzirom da tužitelj isto ničime nije dokazao. Navedenu situaciju tužitelj nije istoga dana prijavio poslodavcu, odnosno nije o istoj obavijestio neposredne rukovoditelje. Ne postoji nitko od kolega/radnog kolektiva tko je s time upoznat, a za opisani događaj tužitelj nema nikakvih svjedoka. Nadalje, tužitelj se, tek pet dana nakon navodne ozljede na radu, dana 09. kolovoza 2022. godine, javio ambulantnom liječniku u KB Dubrava, prilikom čega je rekao da je unazad nekoliko dana doživio ozljedu na radu. Puna dva tjedna nakon nastanka navodne ozljede, tužitelj je putem poslodavca, odnosno posredstvom zaposlenice poslodavca – gđe TV, koja je tužitelju poklonila vjeru, pouzdajući se u dostavljenu dokumentaciju i navode tužitelja, podnio prijavu HZZO-u o ozljedi na radu, radi priznanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Iako je prijava podnesena znatno nakon proteka roka (rok za podnošenje prijave o ozljedi na radu odnosno zahtjeva je 8 dana od dana nastanka ozljede na radu), HZZO je tužitelju priznao tražena prava, odnosno ozljedu na radu i sva prava koja iz iste proizlaze.

1.1. Tuženik ukazuje kako je vezano za eventualne opasnosti vozača – distributera koji su zaposleni kod tuženika, donio Matricu analize poslova na mjestu rada po opasnostima, štetnostima i naporima i procjenu rizika, putem društva Ekspert d.o.o., za sigurnost i vještačenja, a kojom je propisano da se ista odnosi i na radno mjesto tužitelja. Sastavni dio Matrice su i propisane Mjere za uklanjanje odnosno smanjenje opasnosti, štetnosti i napora – koje upućuju na posebne mjere zaštite na radu – odnosno osposobljavanje radnika za rad na siguran način. Tuženik je donio Uputu za rad na siguran način za radno mjesto vozača, s kojom je tužitelj bio nesporno upoznat te je evidentno osposobio tužitelja za samostalan rad na siguran način pri obavljanju zadanih poslova. Tužitelj je bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova na radnom mjestu vozača – distributera, sukladno Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od dana 07. ožujka 2022.

1.2. Ističe da tuženik nije mogao utjecati na odluku tužitelja na koji način će izvršiti dostavu te ukoliko je tužitelj procijenio da robu neće uspjeti isporučiti na siguran način, isto trebao odbiti i o tome obavijestiti poslodavca – tuženika, a sukladno i odredbama Zakona o zaštiti na radu (članak 69.). Tužitelj je propustio postupiti sukladno odredbama članaka 68. i 69. Zakona o zaštiti na radu, koji propisuju dužnost i obvezu radnika da poslove obavlja sa dužnom pažnjom i pri tome vodi računa o vlastitoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i dužnost suradnje s poslodavcem u pogledu izvještavanja poslodavca o svakoj činjenici za koju smatra da predstavlja rizik za sigurnost i zdravlje. Tuženik izričito osporava postojanje bilo kakve uzročno posljedične veze između nastale ozljede na strani tužitelja i vlastite odgovornosti za isto – odnosno propusta da tužitelju osigura sigurne uvjete za rad.

1.3. Tuženik ima saznanja da se tužitelj u slobodno vrijeme bavi borilačkim vještinama, točnije boksom, te je sukladno tome jače tjelesne građe, pa smatra da je životno nelogično i teško za povjerovati da bi se tužitelj ozlijedio prenoseći robu (kutije) na prijevoznim kolicima. Tužitelj ničim ne dokazuje da je šteta doista nastupila ili da je u bilo kakvoj uzročno-posljedičnoj vezi s nastalom ozljedom, a slijedom čega je osnova tužbenog zahtjeva tužitelja evidentno neosnovana.

1.4. Tuženik podredno osporava i visinu navodno pretrpljene štete na strani tužitelja. U pogledu ukupnog iznosa koji tužitelj potražuje na ime pravične novčane naknade neimovinske štete u iznosu od 2.900,00 EUR-a, tuženik ističe kako isti iznos nije baš nikakvim dokazima potkrijepljen pa izričito osporava visinu naknade koju tužitelj potražuje s osnova neimovinske štete koju je navodno pretrpio. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev odbiti, uz naknadu parničnih troškova.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu, potvrdu o radnom vremenu, medicinsku dokumentaciju , izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, odštetni zahtjev, matrica analize poslova na mjestu rada po opasnostima, štetnostima i naporima i procjenu rizika, upute za rad na siguran način

– vozač, uvjerenje od 7.3.2022. i ostalu dokumentaciju u spisu. Proveden je dokaz medicinskim vještačenjem, saslušan je tužitelj kao stranka u postupku te svjedoci EV, ZV, MV i JV.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/2023 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, u razdoblju od 14. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. temeljem kojeg je bio zaposlen na radnom mjestu vozača - distributera.

5.1. Sporno je odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična vezan, osnov i visina zahtjeva.

6. U prijavi o ozljedi na radu od 19.9.2022., koja je priznata od strane HZZO dana 4. studenoga 2022., navedeno je kako su tužitelju dana 4.8.2022. prilikom dostave pala kolica s robom i ozlijedila desni ručni zglob.

7. Tužitelj u svom iskazu navodi kako je 04.08. imao dostavu na Autobusni kolodvor te je robu morao dostaviti na kiosk Tiska koji se nalazi na 1. katu. Kada je došao do lifta utvrdio je da isti ne radi, pa je zvao šefa JV, da mu kaže kako lift ne radi i da ne može dostaviti robu liftom, na što mu je on odgovorio da ide s kolicima na pokretne stepenice i da se roba mora dostaviti i na taj način se i inače znalo raditi. Kolica su se na tim pokretnim stepenicama izvrnula, odnosno na drugu stepenicu su se zahvatila i tako su se nagnula, on ih je pokušavao držati s rukama i u tom pokušaju ruka mu je otišla unazad jer su mu kolica izokrenula ruku i tako mu je stradao palac. Kada je došao do gore stepenicama zvao je kolegicu iz Tiska da mu pomogne jer mu se sva ta roba rasipala. Potom se vratio u firmu i tad je pokazao šefu JV ruku i na ruci mu je bila kvrga i čak se on potpisao umjesto njega na dokumente jer se nije mogao potpisati. Šef JV mu je na to sve rekao da u subotu dođe raditi jer da nema tko raditi. Tako je radio i u subotu, u nedjelju je bio doma, držao je obloge na ruci. U nedjelju nije nigdje pao, niti se na ikoji način udario, već je mirovao jer nije mogao ništa raditi s rukom, npr. niti spojiti prste. Rečeno mu je da treba raditi u ponedjeljak kada mu je šef ZV rekao da dođe raditi i da će mu to proći, a i IV mu je rekao da će to proći kada mu je prvi dan pokazao na parkingu ruku, s napomenom da to nije ništa. U ponedjeljak je rekao da ne može više raditi i nakon toga je otišao liječniku zbog bolova. Naveo je da kada je počeo raditi kod tuženika, dobio pisane upute koje je pročitao. Navodi da je i prije tog štetnog događaja koristio navedene stepenice na Autobusnom kolodvoru kada lift nije radio, jer da tako šefovi zapovijedaju da se roba mora dostaviti. Šef JV mu je izričito rekao da ide na pokretne stepenice kada mu je rekao da lift ne radi uz opasku da se tako i inače radi. Liječniku se uputio tek nakon 5 dana iz razloga što je mislio da će to proći te iz razloga što su ga tjerali da ide raditi. Tuđu pomoć su mu pružali supruga i roditelji.

8. Svjedok EV navodi da je radio kod tuženika do siječnja 2024., ukupno dvije godine i poznat mu je način dostave robe na kioske u Autobusnom kolodvoru Zagreb. Tamo se nalaze dva kioska, pa je zato uvijek dosta robe za dostaviti i roba se dostavlja putem dizala. No to dizalo malo-malo je u kvaru i ne radi, o tome se svaki put obavijesti AV, glavnog dispečera da je to dizalo u kvaru. Na to on kaže da se roba svakako mora dostaviti, pa zato ako je dizalo u kvaru oni kao dostavljači su išli na pokretne stepenice ili na obične stepenice jer treće opcije nema. ZV je znao da u slučaju kvara dizala dostavljači koriste pokretne ili obične stepenice. ZV nije izričito rekao da ih koriste, no rekao je da robu moraju svakako dostaviti, pa treće opcije nije niti bilo. Tužitelj ga je nazvao na dan kada se ozlijedio i ispričao spomenuti događaj, a i vidio ga je taj dan te mu je tužitelj pokazao natečenu ruku.

9. Svjedok ZV radi kod tuženika 26 godina i trenutno je prometnik i poznato mu je da ako se ima roba za Autobusni kolodvor da se dostava obavlja liftom na rudlama ili kolicima. Osobno je dostavljao tamo robu, ali njemu se nije dogodilo da lift ne radi. Ako lift ne radi onda treba uzeti jednu po jednu kutijicu u ruke i odnijeti do kioska. Ako netko može uzeti 10 kutijica na ruke može ih i tako uzeti, ali je onda to teže. On radi na način da uzima jednu po jednu kutijicu i tako je odnesem. Na upit da zašto nosi kutije na ruku ako mu se nije dogodilo da lift ne radi, odgovorio je da tako ide ako ima malo stvari za odnijet. Inače smatra da ako vozač ima dosta za dostaviti, a lift ne radi, onda ga nazove i vrati se natrag u skladište Tiska dok se lift ne popravi. Vozač kada njega nazove dalje nastavlja sa drugim dostavama, a ako ne dobije informaciju da je lift popravljen vrati robu u skladište i ide doma. Ne može se svađati da li vozači žele ili ne žele nositi kutije ručno, jer neki žele nositi ručno kutije, dok drugi to ne žele. Osporava da bi ikome rekao da kada bi ga nazvao da lift ne radi, da dostavi u svakom slučaju treba obaviti. Nije znao da bi dostavljači koristili pokretne stepenice. Tužitelju nije dao uputu da mora koristiti pokretne stepenice. U konkretnom slučaju za vrijeme tog štetnog događaja bio je na godišnjem, a mijenjao ga je kolega JV.

10. Svjedok MV radi kod tuženika od 2013.g. kao rukovoditelj Distribucije je od 2019. O samom štetnom događaju poznato mu je da je kolega trebao izvršiti dostavu na Autobusni kolodvor, da se dostava trebala obaviti putem dizala, no da je dizalo bilo u kvaru, pa da je kolega robu trebao dostaviti pokretnim stepenicama i koliko je čuo otišao je s kolicima na pokretne stepenice koje su ga udarile i to je to. Vozači imaju na raspolaganju transportna kolica za dostavu na ravnim dijelovima, a rudle gdje su rizoli ili povišenja. U slučaju da dizalo ne radi sa rudlama ili fizički odnijeti robu do prodajnog mjesta. Događa se i da kad dizalo ne radi da se roba vrati u skladište. To se događa u slučaju kada ne rade niti pokretne stepenice, a zna se dogoditi i zbog ograničenja u parkiranju. Pisana uputa da se koriste pokretne stepenice ne postoje, no postoji uputa od mene i prometnika i to usmena da se dostava tako obavlja. Nije obveza dostavljati robu pod svaku cijenu, pogotovo ako čovjek bi tako ugrozio zdravlje. U konkretnom slučaju tužitelj nije izvršio dostavu po pravilima struke jer se za pokretne stepenice koriste isključivo rudle, a ne transportna kolica koja se koriste isključivo za ravne podloge, bez povišenja. Tužitelj ga odmah po štetnom događaju nije obavijestio, već tek nakon sastavljene prijave o ozljedi na radu, a i ta je bila nakon proteka roka od 8 dana. Tužitelj ga je u trenutku dostave obavijestio da lift ne radi, ali njega po funkciji nije niti trebao obavještavati, nego prometnika. Naveo je i da ako lift ne radi, a roba se već nalazi na kolicima, da vozač treba uzeti rudle i prebaciti robu sa kolica na rudle i tako prebaciti robu do kioska. Količina robe je takva da treba uzeti tri ili četiri puta dostavu s rudlama. Bilo je uobičajeno da se dostava obavlja putem pokretnih stepenica, ali na taj način da se rudle koriste kod povišenja i slično. Vozač je već u kombiju trebao imati i rudle. Rudle treba preuzeti u skladištu i to svaki vozač sam prilikom preuzimanja robe odlučuje da li su mu dovoljna kolica ili rudle. F ima dovoljno za sve vozače, a nema saznanja da bi tužitelj o štetnom događaju obavijestio i kolegu JV.

11. Svjedok JV je u to doba bio prometnik, a s tužiteljem je bio u kontaktu samo kada bi mijenjao kolegu ZV koji je tada bio na godišnjem odmoru. Čuo je da je tužitelj imao nezgodu na radu, ali se sad ne sjećam kako se ta nezgoda dogodila jer je to bilo prije tri godine. Poznato mu je da se dostava na autobusni kolodvor vršila putem teretnog lifta, a ako lift nije radio koristile bi se stepenice ili pokretne ili nepokretne, a to je po njegovom saznanju bila opća uputa i jedini način da se dođe do kioska na katu. Ukoliko je bilo više robe, bilo je situacija da se dostava i ne izvrši, ako su imali informaciju da će se lift popraviti u dan ili dva. To je odlučivano u dogovoru s maloprodajnim odjelom. On bi nazvao svog šefa, koji bi potom zvao šefa maloprodaje, pa su to oni dogovarali. Bilo je situacija da bi ga dostavljači zvali da lift ne radi i on bi im rekao da će provjeriti za taj lift da li će biti popravljen za dan ili dva, a isto tako znao im je reći da ukoliko je moguće da izvrše dostavu ručno, na način da se uzmu kutije u ruku i odnesu. S kolicima se ne može ići na pokretne stepenice.

12. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

12.1. Prema st.2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornom može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12.2. Propisi obveznog prava koji se primjenjuju su odredbe čl. 1045. u svezi s člancima 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO), te čl. 1067.

12.3. Prema odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, štetnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, dok se djelomično može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je oštećenik djelomično pridonio šteti. Pojam krivnje radnika određen odredbom čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima obuhvaća oblika krivnje.

13. Prema teoriji i sudskoj praksi šteta nastala na radu je ona šteta koju radnik pretrpi tijekom obavljanja radnih zadataka zbog kojih je i zasnovao radni odnos ili radnih zadataka prema posebnom nalogu poslodavca. Štetom nastalom u vezi s radom smatra se i ona šteta koja je nastala kad je radnik obavljao neku djelatnost koja nije izravno obavljanje zadataka zbog kojih je zasnovan radni odnos, ali je takva djelatnost odnosno takvo ponašanje radnika bilo potrebno da se obave radnje vezane za radne zadatke zbog kojih je zasnovao radni odnos. ,

14. Iz iskaza tužitelja, svjedoka EV (cit: tužitelj me nazvao na dan kada se ozlijedio i ispričao spomenuti događaj) te svjedoka MV (.. koliko je čuo otišao je s kolicima na pokretne stepenice kojeg su ga udarile,.. tužitelj ga je u trenutku dostave obavijestio da lift ne radi....) sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio na radu, u trenutku kada je tužitelj dostavljao robu pokretnim stepenicama na kiosk Tiska. Dakle, riječ je o ozljedi na radu. Isto tako, iz navedenih iskaza sud je utvrdio da u sporno doba dostave lift kojim su dostavljači dostavljali robu na kiosk Tiska koji se nalazi na prvom katu nije radio.

15. Također je utvrđeno iz iskaza tužitelja i svjedoka AV da je ZV nadređena osoba tužitelju, da je u vrijeme štetnog događaja isti bio na godišnjem odmoru i da ga je mijenjao JV.

16. Vezano uz način dostave, kada teretni lift ne radi, za istaći je slijedeće:

Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je šef JV rekao da ide s kolicima na pokretne stepenice i da se roba mora dostaviti, dok se svjedok JV ne sjeća kako se nezgoda dogodila, ali da ako lift ne radi, koristile bi se pokretne ili nepokretne stepenice i da je to po njegovom saznanju bila opća uputa i jedini način da se dođe do kioska na katu, te da je znao dostavljačima reći i da se kutije odnesu ručno. Svjedok EV navodi da se roba svakako mora dostaviti pa bi dostavljači išli na pokretne stepenice ili na obične stepenice jer treće opcije nema, s time da im nadređeni ZV nije izričito rekao da ih koriste, ali da robu moraju svakako dostaviti i da treće opcije nije bilo. Svjedok ZV, pak navodi mogućnost ručnog nošenja kutija te da nije znao da vozači koriste pokretne stepenice. Svjedok MV pak navodi da tada dostavljači sa rudlama ili fizički trebaju odnijeti robu do prodajnog mjesta. Pisana uputa da se koriste pokretne stepenice ne postoji, no postoji usmena uputa njega i prometnika da se dostava obavlja putem rudla, te da vozač već u kombiju treba imati i rudle.

16.1. Iz navedenog sud zaključuje da su dostavljači imali uputu da robu svakako dostave na kiosk koji se nalaze na 1. katu Autobusnog kolodvora. Navode neikih svjedoka da je moguće bilo vratiti robu u skladište dostavljači ne potvrđuju u svom iskazu niti tužitelj, niti svjedok EV, koji je nepristrani svjedok jer ne radi kod tuženika, nije u srodstvu s tužiteljem i nije zainteresiran za ishod ovog spora. Stoga je sud poklonio vjeru iskazu svjedoka EV. Zaključak suda jest da nije izričito dostavljačima navedeno da koriste pokretne stepenice, ali je to navedeno indirektno u smislu da se roba treba dostaviti, a treće opcije nema kada lift ne radi. Nadalje, vezano uz rudle - pokretna kolica za koje svjedok MV navodi da se mogu koristiti putem pokretnih stepenica, sud primjećuje da te iste rudle ne spominje niti jedan drugi svjedok, pa tako niti nadređene osobe dostavljačima ZV i JV, već isti spominju ručnu dostavu na način da se kutije nose pojedinačno. Stoga je sud poklonio vjeru iskazu tužitelja i svjedoka EV i zaključio da u slučaju kada lift nije radio, da je uputa bila da se roba mora dostaviti i da se dostavljači zapravo snađu kako znaju i umiju te da je tužitelj u svom radu postupao sukladno uputama od nadređenih osoba poslodavca koje je dobio. To tim više što i svjedok MV navodi da ima saznanja o korištenju pokretnih stepenica, te da se roba vraća u skladište samo ako i pokretne stepenice ne radi, a već je sud gore uočio da nitko od nadređenih osoba tužitelja nije niti spomenuo korištenje posebnih kolica rudli, a kamoli dao takvu uputu. Stoga sud smatra da ne postoje uvjeti iz čl.1067. ZOO koji bi poslodavca oslobodili od odgovornosti za ovaj štetni događaj.

17. Iz navedene odredbe 25. Zakona o zaštiti na radu sud je zaključio da je poslodavac tuženika odgovoran tužitelju za nastalu štetu s obzirom da je tužitelj postupao po uputama nadređenih osoba pri obavljanju svog radnog zadatka. Pri tome ovaj sud pokretne stepenice smatra i opasnom stvari, jer bilo kakav pad na njima je opasan jer mogu zahvatiti ekstremitete osoba koje se voze njima. Prema mišljenju suda ne postoji tužiteljev doprinos šteti i ovaj sud nije našao nikakve elemente iz kojih bi se poslodavac mogao osloboditi odgovornosti za nastanak štetnog događaja, jer je utvrdio da se tužitelj pokušao dostavu obaviti kako je dobio uputu pa stoga kritične zgode nije postupao niti sa običnom nepažnjom. Ovaj sud smatra da nisu ispunjeni nikakvi uvjeti na temelju kojih bi se poslodavac oslobodio odgovornosti. Stoga je tuženik dužan nadoknaditi štetu tužitelju.

18. Kako bi utvrdio visinu zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonko Zadro. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu natučenja - istegnuća u području desnog ručnog zgloba te da je liječenje završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon kontrole fizijatra 4.1.2023. Bolovi jakog intenziteta trajali su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta sumarno 14 dana, slabijeg intenziteta sumarno tijekom 20 dana, dok su povremeni bilo manjeg intenziteta trajali kroz 30 dana. Tzv. primarni strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana. U navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio natučenje u području desnog ručnog zgloba koji je liječen konzervativno i nošenjem elastičnog steznika te je došlo do smanjenja životnih aktivnost od 2-3% koji se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog ručnog zgloba te bolovima u njemu pri dužem radu desnom rukom. Nakon predmetnog štetnog događaja i nošenja imobilizacije- elastični steznik za desni ručni zglob tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata denvno te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (priprema hrane, kuhanje, spremanje, oblačene itd), također i pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu, odlasci na kontrole liječnika i slično, a uzimajući u obzir da je tužitelj dešnjak te je istu mogao pružiti netko od ukućana. Tužitelju je po fizijatru postavljena dijagnoza DeQuervainovog tendosinovitisa koji je stanje koje prvenstveno karakterizira bol sa palčane strane ručnog zgloba i inicijalno je uzrokovan upalom te zadebljanjem tetiva palca.

19. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju s obrazloženjem da vještak nije izvršio uvid u presliku zdravstvenog kartona te da je potrebno utvrditi da li je prethodno tužitelj pretrpio kakve ozljede desne ruke prije samog štetnog događaja.

20. Vještak je u usmenom očitovanju na ročištu 10.7.2025. naveo da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja te da ukoliko tužitelj nije imao prijašnju povredu desne ruke u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja.

21. Sud je pribavio od specijalističke ordinacije opće medicine dr. ČV potvrdu iz koje proizlazi da tužitelj prije ozljede desne ruke od 4.lč8.2022.g. nije imao ozljedu te desne ruke prema uvidu u karton opće medicine. Stoga je prigovor tuženika ocijenjen neosnovanim, s obzirom na usmeno očitovanje vještaka.

22. Ovakvim očitovanjem vještaka i liječničkom potvrdom od 23.7.2025. u cijelosti su prema mišljenju suda otklonjeni prigovori stranaka na nalaz i mišljenje vještaka te je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti. Nalaz i mišljenje vještaka nije niti nepotpuno niti ima proturječnosti u njemu i ne postoje uvjeti iz čl. 261. ZPP-a za obnovom vještačenja.

23. Strah, bolovi, smanjenje životne aktivnosti i naruženje su po Zakonu o obveznim odnosima mjerila za određivanje visine i obujma nastale štete radi povrede prava osobnosti. Dakle, temeljem odredbe čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti) a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100.st.2. ZOO-a. Pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći temelji se na odredbi čl. 1095. ZOO.

24. S obzirom na životnu dob tužitelja, zanimanje, nelagodnosti u tijeku liječenja te okolnosti slučaja, ovaj sud smatra da bi primjerena naknada za pretrpljene povrede prava osobnosti iznosila ukupno 2.858,80 euro - po kriterijima pretrpljeni bolovi 1.200 euro, pretrpljeni strah 800 euro, duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti 500 euro i po čl. 1095. ZOO-a 358,80 euro, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, koja je pružana besplatno, po uobičajenoj cijeni jednog sata tuđe pomoći i njege u sudskoj praksi.

25. Stoga je tužitelju dosuđeni iznos od 2.858,80 euro, sa zateznim kamatama na iznos od 2.500 euro tekućim od podnošenja tužbe, a na iznos od 358,80 euro od presuđenja (jer je riječ o imovinskoj šteti - tuđa pomoć je pružana besplatno). Naime, odredbom čl. 29. st.1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

25.1. Tužitelj je zatražio tijek zateznih kamata od dana od dana 8. prosinca 2021.g., kada se još štetni događaj nije niti dogodio pa je jasno da je takav zahtjev neosnovan. Stoga je tijek zateznih kamata dosuđen od podnošenja tužbe, jer je riječ o isplati temeljem police osiguranja od odgovornosti, a ne temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj nije naznačio temeljem čega bi tuženik bio u zakašnjenju već s danom podnošenja odštetnog zahtjeva, niti je dostavio bilo kakve dokaze na tu okolnost , niti koje je sve dokumentaciju dostavio tada tuženiku i da li je tuženik uopće iz dostavljene dokumentacije mogao utvrditi svoju obvezu.

26 . Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st 5. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), jer tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom zahtjeva, zbog kojih nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;138/2023 - dalje: OT). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 200 euro (tbr. 7/1 OT), sastava podneska od 30.11.2023. 200 euro (tbr. 8/1 OT), sastava podneska od 26.11.2024., 27.2.2025., 1.4.2025., 8.5.2025. i 12.8.2025. svako po 50 euro (tbr. 8/3 OT), pristupa roč. 21.5.2024. 100 euro (tbr. 9/2 OT), pristupa roč. 16.7.2024., 13.11.2024., 20.2.2025. i 10.7.2025. svako po 200 euro, što iznosi 1.750 euro, na koji iznos pripada PDV 437,50 euro, trošak medicinskog vještačenja 300 euro, trošak pristupa vještaka na ročište 65 euro i trošak pristupa svjedoka na ročište 65 euro, ukupno 2.617,50 euro. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja.

26.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Sastav podneska od 7.5.2024.g. nije priznat, jer ponavlja navode iz tužbe i podneska od 30.11.2023., dok iz sastava odštetnog zahtjeva nije vidljivo koji iznos naknade štete tužitelj potražuje i koju je dokumentaciju pri tome i konkretno dostavio suprotnoj strani.

26.2. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti.

26.3. Tužitelj je oslobođen od plaćanja pristojbi, kako je riječ o radnom sporu.

26.4. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška je neosnovan, s obzirom na uspjeh u postupku.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. FV, [adresa] zastupanog po punomoćniku RV

2. TISAK plus društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, Slavonska avenija 11A, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku FVD