REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-273/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Privredne Banke Zagreb d.d., [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB:02535697732, zastupana po punomoćniku Borisu Biliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matulić, Bilić & Vrsalović d.o.o. iz Splita, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude poslovni broj: P- 1790/2021-24 od 10. siječnja 2025., Općinskog suda u Splitu, u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-1790/2021-24 od 10. siječnja 2025. u odluci o glavnoj stvari i pripadajućim zateznim kamatama te u točkama I.c) i II.b) izreke kao i u dijelu odluke o troškovima postupka sadržane u točki IV. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.764,80 eura sa zateznim kamatama te se odbija i tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

II. Žalba se djelomično prihvaća protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki IV. izreke prvostupanjske presude tako da se odbija tužiteljičin zahtjev za iznos od 7,69 eura.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja utvrđeno najprije da je djelomično ništav Ugovor o kreditu broj: 9012449360 od 26. travnja 2007. sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, između ostalog i u dijelu u kojem se ugovaraju i naknade/troškovi kredita, točnije u dijelu odredbe članka 11. točke 3. koji glasi: "Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00 % sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila“, kao i u dijelu akata tuženika kojim se propisuje pravo na naplatu tih troškova (o čemu je odlučeno u točki I.c) izreke), pa je potom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.847,57 eura po osnovi ništetnosti valutne klauzule u švicarskim francima sve sa zateznim kamatama (o čemu je odlučeno u točki II.a) izreke te iznosa od 365,70 eura na temelju utvrđenja iz točke I.c prvostupanjske presude, sa zateznim kamatama od 27. travnja 2007. do isplate i sve u roku od 15 dana, dok je u točki IV. odlučeno o parničnim troškovima tako što je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici te troškove u iznosu od 2.722,49 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate i sve u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženik u točkama I.c), II.b) i IV. izreke, iz svih propisanih žalbenih razloga ističući i dalje prigovor zastare i smatrajući da je prvostupanjski sud neosnovano odbio taj prigovor. Smatra i kako je prvostupanjski sud obrazlažući svoje stavove u pogledu primjene odredaba članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), članaka 81. stavka 1. i 87. Zakona o zaštiti potrošača te članaka 29. stavka 2. i 1115. Zakona o obveznim odnosima, upao u proturječnosti po pitanju pravne osnove tužbenog zahtjeva.

2.1. U pogledu ugovorene naknade za obradu kreditnog zahtjeva, osiguranje kredita i prijevremeno zatvaranje ističe kako je ta naknada utvrđena u visini sukladno internim aktima banke koji čine sastavni dio predmetnog Ugovora o kreditu uz naznaku postotka do iznosa realiziranog kredita prema kojem se obračunava a koji je jasan, razumljiv i lako uočljiv pa da zbog toga nije bilo dopušteno ocjenjivati nepoštenost te odredbe, kako je propisano u članku 99. Zakona o zaštiti potrošača.

2.2. Posebno pobija odluku o troškovima postupka ističući kako je tužiteljev zahtjev djelomično odbijen odnosno nesporno je kako je za vrijeme trajanja postupka smanjen tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev iz tužbe od 7. svibnja 2021. pa smatra da je prilikom odmjeravanja parničnih troškova sud trebao primijeniti članak 154. stavak 2. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP.

2.3. U pogledu ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu ističe i kako je iznos naknade neznatan kad se stavi u odnosu s realiziranim iznosom kredita od 18.037,06 švicarskih franaka pa nije ispunjena zakonska pretpostavka o uzrokovanju tzv. znatne neravnoteže između ugovornih strana.

2.4. Tuženik predlaže preinačenje prvostupanjske presude u pobijanim dijelovima te nalaganjem tužiteljici naknaditi mu već popisane troškove postupka uvećane za troškove žalbenog podneska u iznosu od 183,79 eura, a podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno raspravljanje o prigovorima o kojima nije raspravljeno odnosno eventualne provedbe dopunskog dokaznog postupka.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari i pripadajućim zateznim kamatama a djelomično jest protiv odluke o troškovima postupka.

5. Predmet je spora još tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog 26. travnja 2007. između tužiteljice kao korisnika kredita - potrošača i tuženika kao davatelja kredita - trgovca (dalje: Ugovor o kreditu) iz članka 11.3. kojom je određeno da "se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2% sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila" kao i u dijelu akata tuženika kojima se propisuje pravo na naplatu tih troškova pa potom i zahtjev za isplatu iznosa od 365,70 eura po tim osnovama.

6. Prvostupanjskom su presudom prihvaćeni ti zahtjevi iz tužbe (u točkama I.c) i II.b) izreke) nakon što su prethodno prihvaćeni i zahtjevi za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj stopi redovnih kamata (u točki 1.a) izreke), valutnoj klauzuli u švicarskim francima (u točki I.b) izreke) te isplatu po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 2.847,57 eura sa zateznim kamatama protiv kojih dijelova presude tuženik nije podnio žalbu.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu zakonita i pravilna pa tuženikova žalba slijedom toga neosnovana,osim djelomično u odluci o troškovima postupka.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo, osim, kao što je već navedeno, u pogledu odluke o troškovima postupka.

9. U ovoj parnici nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita-potrošač i tuženik kao davatelj kredita – trgovac 26. travnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu, kao namjenskom kreditu za kupnju vozila na iznos od 18.037,06 švicarskih franaka s kamatom po stopi od 5,10% promjenjivoj prema odluci tuženika i na rok od 84 mjeseca (sedam godina) te da je u članku 11. točki 3. Ugovora o kreditu sadržana obveza tužiteljice kao korisnika kredita platiti tuženiku kao davatelju kredita naknadu za obradu kredita (u visini od 1% od iznosa kredita) i naknadu za osiguranje kredita (u visini od 2% od iznosa kredita) i to prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita.

9.1. Nije sporno ni da su navedene naknade u ukupnom iznosu od 365,70 eura naplaćene od iznosa kredita 27. travnja 2007.

10. I dalje je sporno radi li se o nepoštenim pa time i ništetnim odredbama odnosno je li se o njima pojedinačno pregovaralo ili su pak dovoljno transparentne da nije bilo ni dopušteno ocjenjivati jesu li poštene, kao i jesu li prouzročile znatnu neravnotežu između stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača a sporno je i pitanje zastare.

11. Prvostupanjski je sud, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno našao utvrđenom činjenicu da se o još spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo jer su te odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika kao trgovca a tužiteljica zbog toga nije mogla utjecati na njihov sadržaj, kao što je saslušana kao parnična stranka iskazala i sama tužiteljica pa vrijedi predmnjeva iz članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03- dalje:ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

11.1.Teret je dokaza da se o tim odredbama pojedinačno pregovaralo stoga bio na tuženiku, kako je i propisano u članku 81. stavku 2. ZZP/03 a tuženik to nije dokazao.

12. Tuženik neosnovano navodi da su te odredbe transparentne pa da zbog toga nije bilo dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost u smislu članka 84. ZZP/03.

12.1. Iako je točno da je visina spornih naknada bila poznata i samoj tužiteljici, jer su bili naznačeni postotci u odnosu na iznos kredita, ali joj nije bilo pojašnjeno na koju se konkretnu uslugu banke odnose pa ona nije bila informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanja u naznačenim iznosima, kako u pogledu naknade za obradu kreditnog zahtjeva tako ni u pogledu naknade za osiguranje kredita.

13. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća i zaključak te utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da su sporne odredbe, suprotno načelu savjesnosti i poštenja,uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, što uz prethodno utvrđenje (da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo) znači da se radi o ništetnim odredbama, kako je to i propisano u članku 87. stavku 1. ZZP/03.

14. Prvostupanjski je sud pravilno odlučio i o pitanju zastare smatrajući tuženikov prigovor neosnovanim, sve iz razloga što je ništetnost odredaba Ugovora o kreditu utvrđena u ovoj parnici a prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. (broj: Su-IV-47/2020) zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora (u slučaju iz članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO/05) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

15. Tuženikova je žalba stoga neosnovana protiv odluke o glavnoj stvari i pripadajućim zateznim kamatama.

16. Žalba nije osnovana ni protiv većeg dijela odluke o troškovima postupka kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u cijelosti.

16.1. Iako je konačno postavljeni tužbeni zahtjev (koji je prihvaćen u cijelosti i iznosi ukupno 3.213,27 eura/24.210,38 kuna) nešto manji od onog postavljenog u tužbi (30.000,00 kuna/ 3.981,68 eura), ovaj drugostupanjski sud podržava odluku prvostupanjskog suda, tim više što su oba zahtjeva u istom vrijednosnom razredu što se tiče nagrade za rad odvjetnika (100 bodova prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj 138/2023.).

16.2. Žalba je ipak djelomično osnovana jer je tužiteljici dosuđen trošak sudske pristojbe i na presudu u iznosu od 86,27 eura iako ta pristojba iznosi 78,58 eura (prema konačno postavljenom i prihvaćenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 3.213,27 eura) pa je u tom dijelu valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka i odbiti tužiteljičin zahtjev za iznos od 7,69 eura.

17. Tuženik je uspio samo u neznatnom dijelu odluke o troškovima postupka, a nije uspio protiv odluke o glavnoj stvari pa nema pravo na naknadu troškova žalbe.

18. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 368. stavka 1. i 373. točke 3. te članka 166. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić