REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1330/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića, kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Sava osiguranje d.d. Podružnica Hrvatska (OIB: 45237012600) sa sjedištem podružnice u Zagrebu, R. Frangeša Mihanovića 9, zastupanog po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja protiv presude poslovni broj: Pn-169/2021-31 od 25. kolovoza 2025. Općinskog suda u Osijeku, u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i tužitelja te se potvrđuje presuda poslovni broj: Pn-169/2021-31 od 25. kolovoza 2025. Općinskog suda u Osijeku u pobijanom dijelu – točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika i tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku, na ime pretrpljene imovinske štete, isplatiti tužitelju iznos od 1.668,81 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2021. do isplate (točka I. izreke), zatim isplatiti mu zatezne kamate koje su na iznos od 1.556,59 eura tekle od 1. studenog 2019. do 28. srpnja 2021. (točka II. izreke), kao i isplatiti mu parnične troškove u iznosu od 1.106,18 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. kolovoza 2025. do isplate (točka IV. izreke). Preostali dio presude, kojim je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu naknade štete za preostali iznos od 1.154,45 eura sa zateznim kamatama (točka III. izreke), nije predmet pobijanja u žalbama parničnih stranaka.

2. Naznačene dijelove prvostupanjske presude pravodobnim i dopuštenim žalbama pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tuženik ju pobija u točki I., II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je, uzimajući u obzir brzinu kojom se tužitelj kretao u trenutku kontakta (82 km/h) i činjenicu da nije imao odgovarajuću vozačku dozvolu, odnosno da nije bio osposobljen za upravljanje predmetnih motociklom, doprinos tužitelja trebalo ocijeniti u postotku većem od utvrđenih 20%. Ističe kako nalaz i mišljenje vještaka nije potpun jer da vještak (za razliku od kaznenog postupka) nije proveo prostorno-vremensku analizu nesreće, zbog čega da je tuženik predlagao novo vještačenje, koje je prvostupanjski sud odbio, a pobijana presuda da ne sadrži razloge odbijanja takvog dokaznog prijedloga. Isto tako, prvostupanjski sud da je neosnovano odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje njegovog osiguranika. Osporava, kao previsoku, visinu utvrđene štete, dosuđeni tijek zateznih kamata (koje da bi trebale teći od presuđenja), kao i utvrđeni uspjeh stranaka u sporu prilikom odmjeravanja parničnih troškova. Žalbeni je prijedlog tuženika preinačiti, u smislu žalbenih navoda, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, podredno ju u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe u iznosu od 388,95 eura.

2.3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u nedosuđenom dijelu parničnih troškova, prvenstveno navodeći da su ostvareni uvjeti za donošenje dopunske odluke glede dijela zahtjeva koji, povrh dosuđenih troškova, nije odbijen, a podredno za podnošenje žalbe. Prigovara visini priznatog troška za ročište od 7. svibnja 2025. i činjenici što mu nije priznat trošak za sastav podneska od 4. srpnja 2024., kao i načinu na koji je prvostupanjski sud odmjerio uspjeh stranaka u sporu. Smatra da je, ustrajanjem na doprinosu od 50% umjesto 20% koliko je tužitelj učinio nespornim i koliko je utvrdio prvostupanjski sud, tuženik sam uzrokovao vođenje predmetne parnice, iz čega da proizlazi da je tužitelj uspio u parnici gotovo u cijelosti. Žalbeni je prijedlog preinačiti prvostupanjsku odluku na način da se tužitelju prizna cjelokupno zatraženi trošak, uvećan za troškove žalbe u iznosu od 173,39 eura.

3. Žalbe su dostavljene na odgovor protivnim strankama u smislu članka 359. ZPP.

3.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe tuženika i tužitelja su neosnovane.

5. Predmet je spora zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja je nastala na njegovom motociklu marke Kawasaki registarske oznake [registarska oznaka] u prometnoj nesreći koja se dogodila 11. kolovoza 2019. u Osijeku, a u kojoj je sudjelovalo i vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika.

5.1. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu od 1.668,81 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe 7. listopada 2021. do isplate (točka I. izreke) i zahtjev za plaćanje zateznih kamata koje na iznos od 1.556,59 eura teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 1. studenog 2019. do isplate tog nespornog dijela imovinske štete 28. srpnja 2021. (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu, za iznos od 1.154,45 eura sa zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen (točka III. izreke). Takvu odluku prvostupanjski sud, u bitnome, obrazlaže stajalištem da je za štetu prvenstveno odgovoran osiguranik tuženika koji prilikom uključivanja na cestu s prednošću prolaska nije propustio motocikl tužitelja koji mu je bio uočljiv, ali da postoji i doprinos tužitelja u omjeru od 20% s obzirom na to da se u trenutku kontakta tužitelj kretao brzinom od 82 km/h na području ograničenja 50 km/h, dok činjenica što tužitelj nije imao vozačku dozvolu da nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastalom (totalnom) štetom, procijenjenom u visini od 4.031,75 eura.

6. Ispitavši prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točke I., II. i IV. izreke) u granicama žalbenih navoda parničnih stranaka, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (izuzev u dijelu odluke o troškovima postupka) te na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. ZPP), ocjena je ovog suda da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita, iako dijelom iz drugih materijalnopravnih razloga.

7. Prvostupanjska presuda ni u izreci, ni u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP), s obzirom na to da je izreka presude dovoljno jasna, određena i usklađena s obrazloženjem u kojem prvostupanjski sud navodi jasne, logične i dosljedne razloge za utvrđene pravno relevantne činjenice, sve u skladu sa stanjem spisa odnosno provedenim dokazima koje je prvostupanjski sud savjesno i brižljivo ocijenio zasebno i u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zbog čega prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP.

7.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi (točka 26. obrazloženja) iznio valjane razloge zbog kojih je odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenjem novog prometnog vještačenja i za saslušanjem osiguranika tuženika TŠ.

7.1.1. Naime, i prema ocjeni ovog suda, prilikom usmenog saslušanja vještak je dao primjereno obrazložene odgovore na pitanja koja mu je postavio tuženik (podnesak od 17. rujna 2024., stranice 58-59 spisa), čime su otklonjene sve bitne primjedbe tuženika, pa takav pisano i usmeno obrazloženi nalaz i mišljenje nema nejasnoća, nedostataka ni proturječnosti koji bi doveli u sumnju njegovu pravilnost odnosno zahtijevali provođenje novog vještačenja (članak 261. ZPP).

7.1.2. Za istaknuti je pritom da pisano vještačenje iz kaznenog postupka, koji je vođen protiv osiguranika tuženika, nema dokaznu vrijednost vještačenja izvedenog u ovoj parnici i ispitanog uz ravnopravno sudjelovanje obiju parničnih stranaka niti je tuženik, prilikom očitovanja na pisani nalaz i mišljenje odnosno usmenog saslušanja vještaka, konkretno i obrazloženo vještaku suprotstavljao utvrđenja vještaka iz kaznenog postupka. Tome unatoč, bitni zaključci iz tog vještačenja usporedivi su sa zaključcima vještaka iz ove parnice, posebice u pogledu faktora koji su utjecali na nastanak prometne nesreće (radnja skretanja osiguranika tuženika i brzina kretanja tužitelja), a koje je faktore i prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja doprinosa stranaka.

7.1.3. Također, s obzirom da dinamika štetnog događaja proizlazi iz (u ovom postupku) provedenog vještačenja, kao nepristrane metode njezina utvrđivanja, a u bitnim stavkama također proizlazi iz izreke pravomoćne presude poslovni broj K- 277/202-2 od 29. svibnja 2020. Općinskog suda u Osijeku (stranice 5-6 spisa) kojom je izdan kazneni nalog protiv osiguranika tuženika TŠ, koji tu presudu i ondje izneseni činjenični opis kaznenog djela nije pobijao žalbom, pa takva pravomoćna presuda obvezuje i parnični sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti osiguranika tuženika (članak 12. stavak 3. ZPP) – to je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u svjetlu načela ekonomičnosti i svrhovitosti parničnog postupka, prvostupanjski sud na kraju pravilno odbio prijedlog tuženika za saslušanje navedenog svjedoka (nakon što se navedeni svjedok u dva navrata nije odazvao na poziv suda).

7.2. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

8. U ovoj fazi postupka, s obzirom na iznesene žalbene razloge, nisu sporni aktivna ni pasivna legitimacija, kao ni nastanak štetnog događaja.

8.1. Sporni jesu osnova tužbenog zahtjeva glede visine doprinosa tužitelja nastanku štete, kao i visina same štete.

9. U vezi s time, prvostupanjski sud je nakon provedbe dokaznog postupka i dovoljne raspravljenosti svih za ovaj predmet bitnih pitanja, utvrdio sljedeće činjenice:

- da se osiguranik tuženika svojim vozilom uključivao u promet skretanjem ulijevo, sa sporedne ceste na cestu s prednošću prolaska duž koje se kretao tužitelj na motociklu, a osiguranik je tuženika prije uključivanja mogao uočiti tužitelja i uvjeriti se da svoju radnju neće moći izvršiti na siguran način;

- da se u trenutku kontakta tužitelj kretalo brzinom oko 82 km/h, na mjestu gdje ograničenje brzine iznosi 50 km/h, ali nije bilo moguće odrediti brzinu i način kretanja tužiteljevog vozila u fazi prilaza mjestu prometne nesreće;

- da tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja nesporno nije imao valjanu vozačku dozvolu, ali da to nije bilo od utjecaja na nastanak štete;

- da je prilikom sudara na motociklu tužitelja nastala totalna šteta u iznosu od 4.013,75 eura i

- da je tuženik 28. srpnja 2021. isplatio tužitelju nesporni dio štete u iznosu od 1.556,59 eura.

9.1. Do takvih utvrđenja prvostupanjski je sud došao na temelju vlastitog uvjerenja utemeljenog na sveobuhvatnoj i primjereno obrazloženoj slobodnoj ocjeni dokaza u spisu (članak 8. ZPP), o izvođenju kojih je dokaza odlučio prema načelima svrhovitosti i ekonomičnosti, pa takva utvrđenja u cijelosti prihvaća kao pravilna i ovaj sud. S druge strane, samo nezadovoljstvo tuženika tako utvrđenim činjeničnim stanjem nije razlog koji bi doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude zbog bitnih povreda na koje u žalbi upire tuženik.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je valjano cijenio činjenicu da se tužitelj kretao brzinom od 82 km/h na području ograničenja brzine od 50 km/h i da je takvo postupanje tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štete odnosno mogućnošću njenog izbjegavanja, međutim s obzirom na to da je primarni uzrok štetnog događaja ipak puno značajniji propust osiguranika tuženika da propusti motocikl tužitelja koji se kretao cestom s prvenstvom prolaska i koji mu je bio uočljiv, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio doprinos tužitelja u omjeru 20%.

10.1. Prvostupanjski je sud pritom valjano otklonio prigovor tuženika da tužitelj nije imao valjanu vozačku dozvolu za upravljanje predmetnim motociklom (odnosno predmetnom vrstom motocikla, s obzirom na kategoriju vozačke dozvole koja je za tužitelja iskazana u potvrdi MUP-a od 12. rujna 2019., stranica 21 spisa), i to kao posebnu okolnost koja bi utjecala na doprinos tužitelja, imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je taj formalni propust imao adekvatnog utjecaja na nastalu štetu, odnosno da bi tužitelj, osim prekoračenja brzine, upravljao motociklom ili reagirao na način koji bi bio neuobičajen za prosječnog vozača, posebice cijeneći iskaz vještaka u dijelu iz kojeg proizlazi da reakcija na takvu situaciju uvelike ovisi o „umješnosti“ (a ne formalnoj osposobljenosti) vozača, a mogla je rezultirati i intenzivnim kočenjem s padom motocikla i vozača na kolnik, što bi očekivano dovelo i do težih posljedica.

11. Visina totalne štete u ukupnom iznosu od 4.013,75 eura također je pravilno utvrđena na temelju primjereno i razumljivo, pisano i usmeno, obrazložene procjene vještaka, koja žalbenim navodima tuženika nije dovedena u pitanje.

11.1. Kada se na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijeni mjerodavno materijalno pravo proizlazi krivnja stranaka u omjeru 80:20 za korist tužitelja, pa tužitelju na ime imovinske štete pripada iznos od 3.225,40 eura, koji odgovara 80% procijenjenog iznosa totalne štete od 4.031,75 eura, što umanjeno za izvansudski isplaćeni iznos od 1.556,59 eura / 11.728,14 kn daje iznos od 1.668,81 eura koliko je tužitelju i dosuđeno.

11.2. Prvostupanjski je sud uz pravilno pozivanje na opće odredbe o naknadi štete iz članka 1045. stavka 1. i članka 1046., te imovinske štete iz članka 1085. stavka 1. i 3. i članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), trebao primijeniti i posebnu odredbu iz članka 1072. stavka 2. ZOO iz koje, u pogledu međusobnih odštetnih zahtjeva vlasnika motornih vozila, proizlazi da se odgovornost za štetu utvrđuje razmjerno stupnju njihove krivnje, a koji stupanj krivnje je utvrđen upravo u omjeru 80:20 za korist tužitelja, pa propust prvostupanjskog suda da ukaže i na tu pravnu normu nije od utjecaja na drugačiju meritornu odluku u ovoj pravnoj stvari.

11.3. Pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju i zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od dana podnošenja tužbe (točka II. izreke), kao i zateznu kamatu na izvansudski, ali zakašnjelo, isplaćeni iznos nespornog dijela imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate (točka II. izreke), sve u skladu s člankom 12. stavkom 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014.), a imajući pritom u vidu i činjenicu da se vještak prilikom procjene štete vodio vrijednošću motocikla prema referentnom trenutku prometne nesreće.

12. U pogledu odluke o parničnim troškovima, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom članka 154. stavka 2. ZPP utvrdio postotke uspjeha stranaka u sporu, cijeneći tužiteljev uspjeh kako u osnovi tako i u visini tužbenog zahtjeva, o kojim spornim pitanjima se usporedno raspravljalo tijekom postupka, te potom, prema konačno utvrđenom uspjehu tužitelja, koji je u većoj mjeri uspio u sporu, odmjerio parnične troškove tužitelju (točke 27.2. i 27.3. obrazloženja).

12.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud mu opravdano nije priznao trošak podneska od 4. srpnja 2024. (stranice 37-38 spisa), s obzirom na to da je tužitelj već u tužbi morao iznijeti i dokaznim prijedlozima potkrijepiti pretpostavke za naknadu štete, uključujući postojanje subjekata naknade štete – štetnika i oštećenika, a time i svoju materijalnopravnu legitimaciju, pa naknadna dostava dokaza o tome (kupoprodajni ugovor i ugovor o darovanju), kojima je tužitelj pobio ispravnost podataka o vlasniku iz javne isprave – potvrde MUP-a od 12.09.2019. (stranica 21 spisa), ne može se smatrati opravdanim troškom koji bi se trebao priznati tužitelju.

12.2. Tužitelju je ispravno priznat i trošak pristupa na ročište od 7. svibnja 2025. (zapisnik na stranicama 125-126 spisa) u iznosu od 50,00 eura, u skladu s Tbr. 9.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa), budući da na to ročište stranke jesu pristupile, ali je isto odgođeno prije početka suštinskog raspravljanja o glavnoj stvari.

12.3. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud tužitelju pravilno odmjerio parnične troškove, a odluka je o troškovima isključivo akcesorna odluci o glavnoj stvari, to ni činjenica da prvostupanjski sud nije odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u nepriznatom, više zatraženom dijelu, ne utječe na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude niti iziskuje donošenje dopunske odluke.

13. Cijeneći sve prethodno izneseno, proizlazi da je prvostupanjski sud u zakonito provedenom postupku, u skladu s pravilno i potpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, pravilno prihvatio tužbeni zahtjev u dosuđujućem, žalbom pobijanom dijelu, iako dijelom iz drugih, dopunskih materijalnopravnih razloga koji ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, te je pravilno odlučio i o parničnim troškovima, slijedom čega je valjalo, primjenom odredaba članka 368. stavaka 1. i 2. ZPP žalbe tuženika i tužitelja odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

14. Budući da su žalbe obiju parničnih stranaka odbijene kao neosnovane, valjalo je primjenom odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP, odbiti zahtjeve tuženika i tužitelja za naknadu troškova žalbe te odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članka 368. stavaka 1. i 2. te članka 166. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić