REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž R-100/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NJ iz [adresa], 1. Petruševec 5. Odvojak 214, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJA d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1374/2024-17 od 7. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana, u odnosu na odluku o glavnoj stvari - i potvrđuje se u pobijanom dijelu presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1374/2024-17 od 7. svibnja 2025.

II. Djelomičnim prihvaćanjem i uz djelomično odbijanje žalbe tuženika, preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u toč. III. pobijane presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1374/2024-17 od 7. svibnja 2025., u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 140,63 € s pripadajućim zateznim kamatama, na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V.Jagića 33 (OIB: 6187994862) isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu daljnji iznos od 728,00 € skupa sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23.07.2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 840,00 € od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23.07.2024. do dana plaćanja 02.09.2024. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 1.112,50 € skupa sa zateznim kamatama tekućim od 7.5.2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 52,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog."

2. Protiv te je presude, u njenim toč. I., II. i III. izreke, žalbu podnio tuženik navodeći da je podnosi iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a pobija i odluku o troškovima postupka jer smatra da je troškove parničnog postupka trebalo računati prema vrijednosti predmeta spora od 780,00 €. Žalbeni je prijedlog tuženika da se presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a po potrebi da se predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja, te da se sukladno tome donese novu odluku o parničnom trošku, uz obavezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi članka 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na pobijani dio odluke o glavnoj stvari, već je samo djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za isplatom naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene povodom štetnog događaja od 2. svibnja 2024. kada je tužitelj zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnica Čistoća, prilikom silaska sa stepenice specijalnog vozila kada je nezgodno stao i ozlijedio gležanj.

6.1. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom, naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 728,00 € sa zakonskom zateznom kamatom računatom na taj iznos od 23. srpnja 2024. do isplate po propisanoj kamatnoj stopi, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti jer je sud prvog stupnja utvrdio da po tom osnovu tužitelju pripada iznos od 1.400,00 €, te da mu osim toga na ime pružanja nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada u iznosu od 168,00 €, dakle, ukupan iznos od 1.568,00 €, a kako je tuženik tužitelju već isplatio nesporni iznos od 840,00 €, dosuđena mu je preostala razlika do pravične naknade štete u iznosu od 728,00 €.

7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer je sud prvog stupnja presudu donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza.

8. U postupku nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika (kao osiguratelja poslodavca tužitelja), njegova odgovornost za naknadu štete, te da je tuženik isplatio tužitelju dio štete u iznosu od 840,00 € na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i na ime tuđe pomoći.

9. Sporna je, po žalbenim navodima žalitelja, da li je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnova tuđe pomoći.

10. U prvostupanjskom postupku na te okolnosti utvrđene su i činjenice koje žalitelj ne osporava, i to:

- da je tužitelj 2. svibnja 2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Čistoća, prilikom obavljanja poslova sakupljanja otpadaka kada je prilikom silaska sa stepenice specijalnog vozila nezgodno stao i ozlijedio lijevi gležanj uslijed čega je zadobio uganuće lijevog gležnja,

- da je na okolnost osnovanosti visine tužbenog zahtjev provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću, na kojeg stranke nisu imale prigovora, a koje je sud prvog stupnja prihvatio kao stručno, razumljivo i objektivno, i na temelju kojeg je utvrđeno da ozljeda u ovom događaju nije kod tužitelja ostavila trajne posljedice, pa da time nema smanjenja životne aktivnosti zbog ozljeđivanja u ovom događaju, međutim da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti, i

- da je zbog ozljeđivanja tužitelj trpio bol jakog intenziteta do 2 dana, srednjeg oko 3 dana, a manjeg još oko 15 dana sveukupno, kao i da je trpio strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan te tzv. sekundarni strah kao posljedicu tjelesne ozljede i načina liječenja jakog intenziteta koji je trajao 1 do 2 dana, srednjeg oko 2 do 3 dana i manjeg oko 2 tjedna sveukupno., a tuđa pomoć da mu je bila potrebna sveukupno kroz 3 tjedna po 2 sata dnevno zbog potrebe mirovanja i otežanog hoda (nabava hrane, dulje stajanje), te da kod tužitelja naruženje kao posljedica štetnog događaja nije vidljiva.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) kada je tužitelju utvrdio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 1.568,00 €, te kada je s obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju na ime naknade štete nesporni iznos od 840,00 €, dosudio tužitelju daljnji iznos naknade štete od 728,00 €.

12. Žalitelj neosnovano osporava tako utvrđenu visinu naknade neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti i naknade za tuđu pomoć smatrajući da je previsoko utvrđena i da nije u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

12.1. Naime, Orijentacijski kriterij Vrhovnog suda Republike Hrvatske i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne (danas neimovinske) štete, posljednji put mijenjali su se u lipnju 2020. (pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., izvod iz Zapisnika br. Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50% uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu između ostalog korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku po stopi inflacije mjerene indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. Stoga, a suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno je sud prvog stupnja dosudio iznose neimovinske štete više od Orijentacijskih kriterija iz 2020., s obzirom na stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u svibnju 2025., te tako uvažio realan gospodarski kontekst, s posebnim naglaskom na stopu inflacije čime se doprinosi i pravednijoj sudskoj praksi.

12.2. Navedeno iz razloga, što je stopa inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku od lipnja 2020. kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske povećao orijentacijske kriterije za 50% do donošenja pobijane presude iznosila 28,4 % (https:web.dzs.hr/calcinfl.htm), pa je stoga sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja visine neimovinske štete pa tako i cijene sata tuđe pomoći kada je isti priznao tužitelju u visini od 4,00 € po satu, sve to pravilno uzeo u obzir prilikom procjene visine štete (isti je stav zauzet i u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i poslovni broj Gž-2045/2024-2 od 24. rujna 2024.).

13. Slijedom iznijetog, valjalo je u odnosu na pobijani dio odluke o glavnoj stvari odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u toč. I. izreke (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

14. Odluka o troškovima postupka donesena je, u bitnome, uz pravilnu primjenu odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 128/23 - dalje: Tarifa) a za što je sud prvog stupnja ovom sudu dao jasne i prihvatljive razloge, a koje nije uspio umanjiti ni žalitelj sa izjavljenom žalbom, osim u dijelu u kojem je te troškove obračunao prema vrijednosti predmeta spora naznačenih u tužbi (2.400,00 €). Naime, vrijednost predmeta spora od 2.400,00 € je valjalo prihvatiti samo u odnosu na sastav odštetnog zahtjeva koji je podnijet tuženiku prije 2. rujna 2024. kada je tuženik nesporno isplatio tužitelju iznos od 840,00 €, i od kada je trošak trebalo pravilno obračunati prema vrijednosti predmeta spora za preostali iznos od 780,00 €, koji je bio predmetom ovog postupka.

14.1. Stoga je, tužitelju za sastav odštetnog zahtjeva valjalo priznati 100 bodova (Tbr. 32 Tarife), za sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7. t.1. Tarife), za pristup na ročište 1. travnja 2025. 75 bodova (Tbr. 9. t.1. Tarife) i za sastav podneska od 10. veljače 2025. 18,75 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife) ili ukupno 268,75 bodova, što zajedno sa PDV-om prema vrijednosti boda od 2,00 € iznosi 671,87 €, čemu valja pridodati i troškove vještačenja u iznosu od 300,00 €, što ukupno iznosi 971,87 €, dok je u preostalom dijelu za dosuđeni iznos od 140,63 € valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.

14.2. Slijedom iznijetog, valjalo je djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka i odlučiti kao u toč. II. izreke (po čl. 380. t. 3. ZPP-a).

18. Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog dijela postupka jer isti u žalbenom postupku nije uspio u pogledu odluke o glavnoj stvari, već je uspio samo djelomično u odnosu na sporedni zahtjev – troškove postupka, u vezi kojih mu nisu nastali posebni troškovi (po čl. 166. st. 1. i 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a).

U Puli-Pola 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić